REPUBLIKA HRVATSKA

P-834/2021-50

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja Petra Krešimira IV br. 2

21300 Makarska

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Lariju Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa pun. Zoran Antunović, odvjetnik u Makarskoj, protiv tuženika 1. RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po pun. Toniju Benzonu, odvjetniku u Splitu, radi činidbe, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 25. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja tuženika 2. osobno, zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude, 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

I. „Nalaže se tuženima pod 1/ RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 2/ DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da sruše i uklone nadograđeni dio kameno - betonskog zida i betonske terase s metalnom ogradom, s dijela tužiteljeve nekretnine koja se sastoji od k. č. zgr. [katastarska čestica], kuća i dvor površine 263 m2, kuća površine 94 m2, dvorište površine 169 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - Baška Voda, i to onog dijela koji je pobliže prikazan i označen brojevima 7-20-6-19-5-13-15-16-17-7, na skici mjerenja i prilogu 1 uz skicu mjerenja na Dopunjenom nalazu i mišljenju izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića, inž.geod., od 23. svibnja 2025. godine, kao sastavnom dijelu ove presude, te da taj dio nekretnine slobodnu od svih stvari tuženih predaju u posjed tužitelju, sve to u roku od 15 dana, jer je u protivnom to ovlašten izvršiti tužitelj o trošku i za račun tuženih“.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se zahtijeva od suda naložiti tuženicima uklanjanje građevinskog otpada (kamenje, papir, plastiku, metal i sl.), odloženog na dijelovima nekretnine koja se sastoji od k. č. zgr. [katastarska čestica], kuća i dvor površine 263 m2, kuća površine 94 m2, dvorište površine 169 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - Baška Voda, i to onog dijela koji je pobliže prikazan i označen brojevima 7-20-6-19-5-13- 15-16-17-7, koji su također grafički posebno označeni na skici mjerenja i prilogu 1 na Dopunjenom nalazu i mišljenju izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića, inž. geod. od 23. svibnja 2025. godine, sve to u roku od 15 dana, jer je u protivnom to ovlašten izvršiti tužitelj o trošku i za račun tuženih, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 4.428,08 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište uzima referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. rujna 2021. godine, podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je vlasnik nekretnine katastarske oznake k. č. zgr. [katastarska čestica], kuća i dvor površine 263 m2, kuća površine 94 m2, dvorište površine 169 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - [adresa]. Dokaz za navedeno je priloženi izvadak iz zemljišne knjige. Nekretnina tužitelja sa sjeverne i sjeverozapadne strane graniči s nekretninama označenima kao k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – [adresa], a među ili granicu između tih nekretnina predstavlja crta dodira kameno - betonskog zida u vlasništvu tužitelja i betonskog zida u vlasništvu vlasnika navedenih k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica]. Ovaj kameno - betonski zid izgradio je još djed tužitelja ĐŽ prije gotovo pola stoljeća kada je ograđivao svoju nekretninu i od tada su tako utvrđene granice bile nesporne i kao takve su se poštivale i uvažavale. Međutim, unazad nekoliko mjeseci tuženi i/ili treće osobe po njihovom nalogu i za njihovu korist, su u odsutnosti tužitelja neovlašteno nadozidali dio tog tužiteljevog kameno - betonskog zida do visine istočnog izlaza kuće izgrađene na k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – [adresa] i potom na taj nadozidani dio proširili balkonsku terasu te uz rub iste postavili metalnu ogradu, koristeći pritom dio dvorišta tužitelja za izvođenje tih radova na kojem su u sjeverozapadnom dijelu ostavili manje količine građevinskog otpada (kamenja, papira, plastike, metala i dr.). Kao dokaz prilaže fotografije, predlaže u tu svrhu očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjerničke i građevinske struke, kao i saslušanje stranaka. Nadalje, tužitelj je dopisom od 11. svibnja 2021. godine pozvao upisane vlasnike k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], da uklone sve ono što su neovlašteno izgradili na njegovoj nekretnini, nakon čega su tuženi, zastupani po odvjetnici Suzani Alač, dopisom od 21. lipnja 2021. godine u bitnome potvrdili da su upravo oni poduzeli te radove, ali da smatraju da su to učinili na svojoj nekretnini („Držali su se svoje međe i zida u njihovom vlasništvu), te načelno predložili da se ovaj prijepor pokušali riješiti mirnim putem, što je izostalo. Kao dokaz navedenom prilaže i citirani dopis. Slijedom navedenog, predlaže sudu prihvatiti zahtjev tužitelja te naložiti tuženima uklanjanje betonsko-kamenog zida s nekretnine tužitelja k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - [adresa] kao i ostavljeni građevinski otpad i predaju nekretninu tužitelju slobodnu od stvari tuženika. Dokazi na koje se poziva tužitelj priloženi su u ovaj spis (list. 4. -21. spisa).

2. U odgovoru na tužbu tuženi navode da su točno navedeni podaci o vlasništvu susjednih nekretnina kako je tužitelj opisao u tužbi. Tužitelj je vlasnik č. zgr. [katastarska čestica] u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa], a tuženici su zajedno sa GŽ suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica], kuća i okućnica u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa]. Tuženik ad 1/ RŽ je isključivi vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - [adresa], iako je u zemljišnoj knjizi upisan kao suvlasnik jedne polovine ovih nekretnina. Ali, tuženik RŽ nije poduzeo niti jednu radnju n i na ogradnom zidu niti na ogradi nad tim zidom. Ove radnje je uradila tuženica pod 2/ DŽ, smatrajući da ove radove izvodi na svojoj nekretnini. Usporedbom ranije katastarske mape za taj dio [adresa], očito je da je upravo tuženik izgradnjom zida zašao u vlasništvo tuženika i to na sjevero-zapadnoj strani u vlasništvo DŽ, i RŽ te LŽ, a sa zapadne strane u vlasništvo nasljednika MŽ U žene R. Ranije granice na terenu su prikazane u SKICI PREMJERAVANJA broj 1236 koju je u listopadu 2000. godine izradio ovlaštenik geometar u Uredu za katastar Ispostava Makarska ŠŽ. Skicu je potvrdio taj katastarski ured pod brojem Kl:93506/21-01/306, Urbroj: 541-28-02-04/1-21- 1 od 1. srpnja 2021. godine. Isto prikazuje i SKICA IZMJERE S UKLOPLJENIM KATASTARSKIM PLANOM ZA RJEŠAVANJE IMOVINSKOPRAVNIH ODNOSA u mjerilu 1:200 koju je izradio IŽ, mag. ing. geod. Tvrtke za geodetsko katastarsku izmjeru zemljišta SKALINA d.o.o. Omiš, broj elaborata 134/20 od listopada 2020. godine. Na izvodu iz katastarskog plana za predmetne čestice od 2012. godine tuženici su prostoručno prikazali dio zemljišta kvadratnog oblika koji dio je tužitelj neovlašteno prisvojio – priključio svojoj čestici. Kao dokaz predlaže se uvid u sva tri mapalna prikaza: u SKICU PREMJERAVA broj 1236 Ureda za katastar Ispostava Makarska, u SKICU IZMJERE koju je izradila SKALINA d.o.o., u izvod iz katastarske mape Ureda za katastar od 2012. godine. Nadalje, kada su tuženici i LŽ kupili i uknjižili svoju kuću oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], to je bilo 2000. godine, tada su razgovarali sa ranijim vlasnikom ove čestice CŽ koji ih je upoznao s pregovorima između njega i HŽ i D, te OŽ i prednika ovdašnjeg tužitelja o pravu prolaza u širini od jednog metra. Tražili su i od DŽ i PŽ da i oni prodaju jedan metar širine od svoje parcele radi tog prolaza prema nekretnini tužitelja, ali Dujmovići nisu na to pristali. Dok su Đ bili u Njemačkoj, tužitelj se proširio na njihovu parcelu u označenom dijelu. Đ nisu na to reagirali jer je između njih i tužitelja bilo čak pregovora o mogućnosti prodaje tužiteljeve parcele tuženicima. Znači, tuženici ustraju u navodima da tuženica pod 2/ svojim radnjama nije ušla ni u kakva prava tužitelja, da je sve radove izvodila na svojoj nekretnini. Navodi da je u zemlji još uvijek moguće naći tragove ranije međe. Negira da bi uslijed njezinih poduzetih radova pali bilo kakvi predmeti na nekretninu tužitelja. Unatoč svim ovim „otvorenim pitanjima” i sporovima u odnosu na vlasništvo, tuženici i dalje žele mirno rješenje svih sporova između njih kao vlasnika neposredno susjedne nekretnine. Ukoliko vještačenje i pokaže da je istina što tuženici navode u ovom podnesku, da je međa između njihovih nekretnina kako je prikazano na SKICI PREMJERAVANJA od listopada 2000. godine, tuženici su spremni na ustupak, samo da se ne zatežu odnosi između njih kao susjeda. Isprave priložene od tuženika uložene su u predmetni spis (list. 42. -44. spisa).

3. U podnesku od 21. 12. 2022. godine, Netočna je tvrdnja tuženog pod 1/ da je tužena pod 2/ poduzela radnje opisane u činjeničnom osnovu tužbe. No, da je kojim slučajem i tako, time nije otklonjena pasivna legitimacija tuženog pod 1/ obzirom da je taj tuženi upisan kao suvlasnik k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – [adresa] i da su te radnje svakako poduzete u korist vlasnika tih nekretnina, pa je slijedom toga i pasivno legitimiran, neovisno o tomu je li ih osobno poduzeo. Nadalje, također je netočno da bi tužitelj izgradnjom svog zida zašao u nekretninu u vlasništvu tuženih (očito se misi na k. č. zgr. [katastarska čestica]) i da bi to učinio dok su „ Đ bili u Njemačkoj“, a da bi to i proizlazilo iz skice premjeravanja broj 1236 od listopada 2000. godine, kao i skice izmjere s uklopljenim katastarskim planom za rješavanje imovinskopravnih odnosa od listopada 2020. godine. To prije svega jer spomenuta skica premjeravanja broj 1236 od listopada 2000. godine prikazuje da granica u dodiru s k. č. zgr. [katastarska čestica] i k. č. zgr. [katastarska čestica] ide rubom zida u vlasništvu tužitelja, dok skica izmjere s uklopljenim katastarskim planom za rješavanje imovinskopravnih odnosa od listopada 2020. godine nepravilno prikazuje granicu između prethodno navedenih čestica, zbog čega je tužitelj kao susjed odbio potpisati izvješće o međama i pravilnost tog elaborata nije nikada potvrđena od strane nadležnog upravnog tijela, niti je proveden u katastarskom operatu. Suviše toga, ovaj kameno - betonski zid je, kao što je to u tužbi i navedeno, izgradio još djed tužitelja ĐŽ prije gotovo pola stoljeća kada je ograđivao svoju nekretninu, dakle kada tuženi nisu imala nikakva vlasnička prava na nekretninama kojih su sada vlasnici i od tada su tako utvrđene granice bile nesporne i kao takve su se poštivale i uvažavale, a što među ostalim potvrđuje i dio neslužbene mape izrađene početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća za potrebe nove geodetske izmjere za područje [adresa], kako i skice premjeravanja broj 1265 od lipnja 2001. godine kao sastavni dio prijavnog lista klasa 936-02/01-02/221 kojim je izvršeno uplanjenje zgrade. Kao dokaz prilaže se citirani dio neslužbenog plana, te citirane skice (list. 47, 48. spisa).

4. Na pripremnom ročištu održanom 15. ožujka 2024. godine, prihvaćeni su dokazni prijedlozi stranaka s napomenom kako sud do zaključenja raspravljanja ima mogućnost i odustati od izvođenja pojedinih dokaza ako je to suvišno za razrješenje spornih odnosa među strankama uvažavajući i načelo ekonomičnosti. Zaključen je prethodni postupak te je sud odlučio najprije izvesti dokaz uviđajem na licu mjesta u [adresa] uz sudjelovanje sudskog vještaka mjernika Zvonka Babića iz Imotskog.

5. Sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu (tužbe, odgovora na tužbu, podnesaka stranaka uz prethodno navedene isprave priložene uz te podneske) , izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta u mjestu [adresa] 6. lipnja 2024. godine uz sudjelovanje sudskog vještaka Zvonka Babića iz Imotskog, koji je po nalogu ovog suda dostavio pisani nalaz i mišljenje 9. rujna 2024. godine (list. 83. -93. spisa), izveden je dokaz pregledom i čitanjem priloženog dopunjenog nalaza i mišljenja vještak od 27. siječnja 2025. godine (list. 110.-116. spisa), te usmenog izjašnjavanja i obrazloženja vještva od sudskog vještaka na ročištu za glavnu raspravu 10. travnja 2025. godine, uz nalaz i mišljenje od 23. svibnja 2025. godine (list. 129.-133. spisa) saslušanjem parničnih stranaka na ročištu održanom 16. listopada 2025. godine, te svjedoka JŽ iz [adresa] i BŽ iz [adresa] **.**.2026..

6. Tužbeni zahtjev djelomično je utemeljen.

7. Stranke su popisale parnične troškove.

8. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja prema podnesku od 29. svibnja 2025. godine (u kojem je preciziran zahtjev po nalazu i mišljenju sudskog vještaka), da se tuženicima naloži da sruše i uklone nadograđeni dio kameno - betonskog zida i betonske terase s metalnom ogradom, s dijela tužiteljeve nekretnine koja se sastoji od k. č. zgr. [katastarska čestica], kuća i dvor površine 263 m2, kuća površine 94 m2, dvorište površine 169 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - [adresa], i to onog dijela koji je pobliže prikazan i označen brojevima 7-20-6-19-5-13-15-16-17-7, na skici mjerenja i prilogu 1 uz skicu mjerenja na Dopunjenom nalazu i mišljenju izrađenom od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića, inž.geod., od 23. svibnja 2025. godine, kao sastavnom dijelu ove presude, te da taj dio nekretnine slobodnu od svih stvari tuženih predaju u posjed tužitelju, kao i da uklone građevinski otpad (kamenje, papir, plastiku, metal i sl.) odložen na dijelovima te nekretnine koji su također grafički posebno označeni na navedenoj skici mjerenja i prilogu 1, sve to u roku od 15 dana, jer je u protivnom to ovlašten izvršiti tužitelj o trošku i za račun tuženih.

9. Tuženici spore da bi bili odgovorni i u obvezi prema tužitelju. Ističu prigovor nedostatka pasivne legitimacije, jer na pasivnoj strani nisu obuhvaćeni svi suvlasnici nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] - [adresa], a da se dio predmetnog zida, terase i metalne ograde nalazi na istoj, to je jasno da je tužbeni zahtjev nezakonit, jer se istim traži od suda da prisili pojedine suvlasnike na poduzimanje radnji i zahvata na ovoj nekretnini, neovisno o volji ostalih suvlasnika, zatim spore da postoje pretpostavke za podnošenje prave vlasničke tužbe navodeći kako se najvećim dijelom kameno-betonski zid nalazi na čest. zgr. [katastarska čestica], i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- [adresa], a da tužitelj nije dokazao da bi bio vlasnikom ovih čestica, prigovaraju da je zapravo tužitelj ušao u posjed tuženicima jer je današnji zid posljedica intervencija samog tužitelja u vidu rušenja gomile koja je bila pravocrtna te je ranije predstavljala među između čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina]- [adresa], te smatraju da nisu ispunjeni uvjeti za ovakvo traženje tužitelja.

10. Obzirom na sadržaj i stilizaciju tužbenog zahtjeva tužitelja, tužba tužitelja temelji se na odredbi članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), kojom je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti. Tuženik koji taji pred sudom da posjeduje stvar, a dokaže da je posjeduje, mora već samo zbog toga predati tu stvar tužitelju u posjed, ali zadržava pravo da stvar natrag zahtijeva vlasničkom tužbom; a tko tvrdi da posjeduje neku stvar a ne posjeduje je, pa time vara tužitelja, odgovara za svu štetu koja iz toga proizlazi. Tuženik koji je stvar posjedovao pa je posjed napustio pošto mu je dostavljena tužba, treba je o svome trošku predati tužitelju koji se ne bi htio držati pravoga posjednika, odnosno treba mu nadoknaditi punu vrijednost stvari.

11. Nije sporno da je tužitelj zemljišnoknjižni i stvarni vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa], kako to proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka (list. 8. spisa), te je isti upisan kao vlasnik s vlasničkim dijelom 1/1. na kojoj je izgrađena njegova kuća jer to tuženik niti ne osporava kao niti činjenicu da je tužitelj ishodio rješenje o izvedenom stanju za svoju kuću. Nadalje, pregledom i čitanjem priloženih izvadaka za nekretninu oznake čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]- [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], vidljivo je da su sa suvlasničkim dijelovima upisani LŽ, PŽ RŽ (tuženik pod 1.), te mld. PŽ ŽŽ, koji su suvlasnički dijelovi pod 1/3 dijela, te je na istoj nekretnini vidljivo u listu C – teretovnici da je uknjiženo pravo plodouživanja u korist PŽ sina G i DŽ žene PŽ, dok iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]- [adresa] je vidljivo da su kao kao suvlasnici sa dijelovima od po ½, upisani prvotuženik RŽ te MŽ.

12. U odgovoru na tužbu navedeno je kako tuženik RŽ nije poduzeo nijednu radnju ni na ogradnom zidu niti na ogradi nad tim zidom kako se tužbom navodi ali da je te radnje uradila tuženica pod 2. DŽ jer je smatrala da te radove izvodi na svojoj nekretnini.

13. Najprije, u pogledu istaknutih prigovora tuženika koji se odnose na legitimaciju u ovom postupku, prigovore koji su izneseni u pogledu osoba koje su izvodile radove kao i u pogledu upisanih suvlasnika koji nisu utuženi u predmetnom postupku, sud je stajališta kako nisu osnovano istaknuti od tuženika. Prije svega, kako je prethodno navedeno, tužena pod 2. DŽ neprijeporno je priznala da je izvodila radove koji su tužbom opisani. Nadalje, stav je ovog suda i kako na pasivnu legitimaciju tuženika ne utječe okolnost što ovom tužbom nisu obuhvaćeni i ostali upisani suvlasnici (to se odnosi na LŽ), jer se u konkretnom slučaju radi o vlasničkog tužbi za povrat stvari a tužba je usmjerena protiv osoba koje su neposrednim radnjama uznemirile vlasnika bilo da se radilo o postupanju u svoje ime, bilo da je to po nalogu ili u korist treće osobe kao i osoba u čiju se korist vlasnika uznemirava ako je ta osoba znajući za to što čini je odobrila ili se time okoristila a to prema stajalištu ovog suda jesu upravo tuženici. Uostalom, sam prvotuženik je u svojem stranačkom iskazu (list. 141. spisa), jasno potvrdio da navedene radnje su poduzete od njegove majke (drugotuženice), i to na nekretnini koja je vlasništvo njegove majke (neovisno o stanju upisa u zemljišnim knjigama gdje se on sam nalazi kao upisani suvlasnik). Sam prvotuženik je potvrdio da je kontaktirao u vezi s tim tužitelja da su i razgovarali te da je u svakom slučaju nastojao i posredovanjem između tužitelja i njegove majke riješiti navedeni problem obzirom da se radi o jednom manjem dijelu na uglu gdje su izvedeni radovi a koji su prezentirani fotografijama te smatra i da se to moglo riješiti makar kupnjom ili slično, te je to ovaj tuženik učinio i nakon što mu je prezentirana fotografija spisa (list. 17. spisa), kazujući da je u pitanju dio dje bi trebala biti crta razgraničenja između tužitelja i tuženika. Dakle, jasno je kako je ovaj tuženik upućen u svak i detalj u vezi s izvedenim i spornim radovima pa je i prema stajalištu ovog suda neupitano legitimiran za ovaj postupak. Takvo što je životno logično i razumljivo obzirom na zajednicu i obiteljske odnose ovih tuženika. Vrijedi u tom pravcu za istaknuti i kako je sama tuženica DŽ kazala pred sudom (list 142. spisa), na ročištu 16. listopada 2025. godine, kako su LŽ i ŽŽ njena djeca a da se radi o suvlasničkim pravima s napomenom kako su je njena djeca opunomoćila za bi mogla poduzimati radnje koje se tiču upravljanja nekretninom. Dakle, bilo kakvi prigovor u vezi s legitimacijom pored ovoga nisu osnovani, te je razvidno kako su baš tuženici u ovom postupku jasno poduzeli radnje s tim da je prvotuženik cijelo vrijeme (neovisno o njegovim prigovorima da nije izveo radove), bio involviran, znao je za iste i odobravao takvo što a radovi i jesu izvedeni u njegovu korist.

14. Stoga je u postupku valjalo ispitati i utvrditi stanje kameno-betonskog zida za koji tužitelj tvrdi je izgrađen još od strane njegova djeda prije više od pola stoljeća a da su radovima na tom zidu, te nadozidanom dijelu tuženici proširili balkonsku terasu pa uz rub postavili i metalnu ogradu ali koristeći i dio dvorišta tužitelja za izvođenje tih radova na kojem su u sjeverozapadnom dijelu ostavili i manje količine građevinskog otpada (kamenja, plastike, papira, metala i dr.), što je prema tvrdnjama tužitelja neovlašteno.

15. Sud je imao priliku neposredno se uvjeriti u stanje nekretnine i to prilikom uviđaja na licu mjesta u [adresa] 6. lipnja 2024. godine. Uostalom, stavljen je u tom pravcu i nalog sudskom vještaku koji se odnosi ne samo na identificiranje predmetne nekretnine, označavanjem iste odnosno izrade skice prijepora, površine kao i prilaganja katastarskih i posjedovnih podataka. Jasno je stavljen i nalog fotografirati predmetni dio spora što je vještak i učinio (list. 88.-90. spisa). Ono što jasno proizlazi jest da su priložene fotografije još od tužitelja uz tužbu identične i stanju kakvo je sud imao priliku vidjeti a dokumentirano je od vještaka po navedenim fotografijama u prilogu vještvu.

16. Kako je prethodno navedeno, ovaj sud je po prvotnim rezultatima vještačenja i izrade pisanih nalaza a i dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zvonka Babića, istoga pozvao na ročište pred ovim sudom, kako bi isti izjasnio se u vezi s iznesenim primjedbama i prigovorima i dao usmeno obrazloženje. Na ročištu održanom 10. travnja 2025. godine, sudski vještak je tako kazao već u startu izlaganja da je primoran promijeniti skicu prijepora koja je dostavljena uz nalaz i mišljenje od 9. rujna 2024. godine (list. 83. -93. spisa), odnosno dopunu od 27. siječnja 2025. godine (list. 110. -116. spisa), jer vezano za čest. zem. oznake 892, od tužitelja, kako je postojao elaborat, a vidljivo je od 2001., kako zapadna međa ide pravocrtno, međutim, nakon provedene homogenizacije promijenio se oblik čestice, pa proizlazi da ista ima lom, a kako je to vidljivo u točki 17. nalaza i mišljenja od 27. siječnja 2025. Prema skici od 27. siječnja 2025. zapadna međa čest. 892, prema kat. planu prikazana je točkama 15, 17, 18, a prema stanju na terenu ta ista međa označena je točkama 16,17,6, i predstavlja pravocrtno pružanje zapadne međe tužitelja. Kazao je da je za potrebe izrade nalaza i mišljenja pribavljao skice, a najstarija je još od 1967. pa sve do 2001. te da je zapadna međa stalno prikazivana pravocrtno, pa onda ostaje zapravo problem u ovakvim situacijama, jer je izostala smjernica od strane Državne Geodetske uprave o tome kako se ponašati u ovakvim situac ijama. Kazao je da ovaj zid koji je prijeporan tada ne bi bio u sastavu čest. oznake 5202/2, a kad bi u pitanju bilo izraženo stanje kako je ranije po skicama prikazana zapadna međa koja ide pravocrtno. Odgovorio je na pitanje zam. pun. tuženika kako jest točno da se identifikacija radi prema aktualnom kat. stanju, međutim, istaknuo kako je, pa i u konkretnom slučaju, nužno napraviti pretragu arhive, a prvenstveno radi mogućnosti parcelacijskih elaborata slično, jer se uvijek radi prema aktualnom stanju u katastru, međutim, ovdje postoje odstupanja od stvarnog stanja na terenu i smatra da bi svakako trebalo uzeti u obzir ukoliko postoje određene nesuglasnosti odnosno odstupanja, osobito ako se uzme u obzir da je u jednom dužem periodu doista i bilo iskazano kako je rekao, a da bi ta međa išla pravocrtno. Vještak smatra da se to treba uzeti u obzir ne ulazeći u to kako sud to prihvaća ili tretira u postupku u procesnom smislu. I u razgovorima sa svojim kolegama koje su se suočavale sa sličnim problemima bio potreban jasan stav od strane DGU a kako je i ranije rekao, zapravo je nedostajao zakonski okvir s kojeg bi jasno bilo vidljivo kako postupati te otklanjati nesuglasnosti koje bi bile evidentne, osobito u ovakvim situacijama. Upitan dalje vještak je precizirao da kod vještačenja koristi prilikom mjerenja GPS Leica C10 mode,l koji zadovoljava sve standarde, a u vidu garantiranih odstupanja od strane države koji idu do 2,5 cm, vještak je naveo i kako je on unutar onoga što je i predviđeno i propisano ako postoje eventualna odstupanja. Vještak je kazao i kako se promjene rade isključivo geodetskim elaboratom a na daljnje pitanje pun. tužitelja istaknuo je kako granice u elaboratu moraju biti identične i podudarne s granicama u kat. planu nakon provedbe elaborata.

17. Sud je stoga naložio sudskom vještaku sačiniti dopunu nalaza i mišljenja u skladu s iznesenim očitovanjem na ročištu obzirom na istaknute razloge zbog kojih je valjalo sačiniti novu skicu te na taj način i iskazati stanje obzirom na nalog suda i njegovo objašnjenje. Uostalom, nalog suda i jest sačiniti vještvo koje ima cjelovito prikazati stanje na terenu a uz dostavu i prilaganje cjelokupne dokumentacije i korištenjem svih relevantnih i dostupnik podataka koji se tiču stanja nekretnine. Obrazloženje sudskog vještaka nije dovedeno u pitanje niti na ročištu na kojem je saslušan a svrhovito i opravdano je stoga bilo naložiti dopunu vještva i iskazivanje podataka onako kako je to i sam sudski vještak primijetio jer uostalom to i jest zadaća sudskog vještaka nakon što mu sud povjeri radnju vezanu za izradu pisanog nalaza i mišljenja. Nije osnovan niti kasnije iznesen od tuženika radi izrade drugog nalaza i mišljenja po drugom vještaku jer za to nije bilo nikakve potrebe niti je isto bilo svrsishodno u ovom postupku.

18. U nalazu i mišljenju odnosno dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 23. 5. 2025. godine, vještak je naveo da sukladno nalogu suda i ustanovljenjima na raspravi održanoj 10. travnja 2025. godine, bilo je potrebno izraditi dopunjen nalaz i mišljenje i urediti skicu. Kako je u arhivi ured za katastar pronašao nekoliko skica na kojima je prikazan tijek pružanja zapadne međe č. zgrade [katastarska čestica], na kojima je prikazana da se pruža pravocrtno a posebno ističe skicu iz 2001. godine na kojoj je predmetna međa prikazana kao zid tako je i u dopunjenu nalazu i mišljenu tu među prikazao da se pruža po stanju zida kako je zatečen na terenu. Na navedenoj skici prikazano je da zid pripada tužitelju pa je na skici i prikazao da se zapadna međa č. zgrade [katastarska čestica] pruža po zidu i to po njegovu zapadnom rubu. Na dopunjenoj skici nije dodavao nikakve nove oznake niti je u pisanom dijelu trebalo mijenjati dužinu metalne ograde niti dužinu spornog zid između točaka. Poradi promjene pružanja zapadne međe č. zgrade [katastarska čestica] mijenja se identifikacija dijelova spornoga zida i metalne ograde pa ona sada glasi: dio spornog zida označen 7 -20-6-19-5-13-15-16-17-7 dio je č. zgrade [katastarska čestica], a dio metalne ograde označen 1-2 dio je č. zemlje [katastarska čestica], dio metalne ograde označen 2-3-14-4 dio je č. zgrade [katastarska čestica], hrpa kamena nalazi se na č. zgrade [katastarska čestica], odloženo smeće nalazi se na č. zgrade [katastarska čestica]. Navedena identifikacija obavljena je temeljem skice mjerenja i priloga 1 uz skicu mjerenja a ostali dije lovi nalaza i mišljenja ostaju nepromijenjeni u odnosu na nalaz i mišljenje od 9. rujna 2024. godine. Priložena je tome i skica (list. 132. spisa).

19. Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u skladu s tim nalazom i mišljenjem i to u podnesku od 29. svibnja 2025. godine s napomenom kako nije imao primjedbi niti prigovora na isto, dok je tuženik iznio prigovor u dijelu koji se odnosi na korištenje bilo koje druge podloge osim važećeg katastarskog plana jer katastar odražava stanje međa a u slučaju opstojnosti istog da onda niti tužitelj ne može tražiti predaju u posjed s ovako formuliranim zahtjevom jer se ne mogu tuženi pozivati na predaju u posjed dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji jw trenutno č. zem. [katastarska čestica]. Međutim, u tom pravcu valja naglasiti da homogenizirani katastarski plan ne predstavlja stvarni već približni položaj nekretnine jer su u pitanju postupci prilikom grafičke izmjere iz 1850. godine, precrtavan je iz 1900. godine, vektorizacije u periodu od 2000-2010. godine, kao i ucrtavanje promjena kroz vrijeme te homogenizacije iz 2021. godine na što ukazuje tužitelj jer kod izrade pisanog nalaza i mišljenja sudski vještak razumljivo mora koristiti sve kriterije kako bi se pravilno utvrdila i identificirala nekretnina. Prihvatio je ovakvo vještvo (dopuna nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 23. 5. 2025. godine), jer je sudski vještak postupio po nalogu suda i stručno, objektivno i profesionalno sačinio vještvo koje bi se imalo upotrijebiti u postupku. Sudski vještak je postupao nepristrano i savjesno o čemu je i sam iskazao na ročištu održanom pred ovim sudom gdje je jasno i naznačio u kojem pravcu valja kompletirati vještačenje u postupku a kako bi se dobila cjelovita i jasna slika u pogledu utužene nekretnine što je ovaj sud i prihvatio u cijelosti. Identificiranje nekretnine kao predmeta spora jest postupak u kojem se kontrolira i uspoređuje zemljište u svojoj naravi s podatcima koji su vezani za kat. česticu u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi pa isto podrazumijeva i prikupljanja podataka o zemljištu u naravi ali i davanju mišljenja o tome korištenjem svih dostupnih podataka koji se odnose i na skice izmjere, katastarske planove i ostalo kao podatke koji jesu dostupni u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi.

20. Sud nije prihvatio protivljenje tuženika a niti prijedlog za drugim vještačenjem time jer je stajališta da stvarna granica i granica koja jest na terenu ima prednost u odnosu na mapalne ili katastarske granice, osobito u slučajevima gdje se međa godinama poštovala a katastarski podatci mogu biti zastarjeli ili jesu neprecizni. Iako katastarske mape jesu službeni dokumenti one mogu sadržavati pogreške, pa se u pravnim postupcima međa utvrđuje prema nizu dokaza, među kojima je stvarna međa ona na terenu, kao što je u konkretnom slučaju zid i to jest najznačajniji čimbenik. Uvijek je prema stajalištu ovog suda bitno fokusiranje na utvrđivanje prave stranačke volje i dugogodišnjeg posjeda na što jasno i evidentno upire i sam tužitelj još od podnošenja tužbe.

21. Ničim baš nije pobijeno uspješno od tuženika da se baš radi o nekretnini koju je tužitelj naslijedio (dio je nasljeđa) njegove obitelji, da je u prethodnom razdoblju otkupio sam jedan dio od njegove šire obitelji i braće a kako bi to i ostalo u obitelji na svojevrsni način. Nije to niti sama drugotuženika uspješno pobijala na ročištu održanom 16. listopada 2025. godine kada je dala iskaz jer je isticala kako „…stvarno ne zna kada su uopće pravili zid ali da može kazati da je spor postojao i to najprije su djed od tužitelja i muž od susjede pok. OŽ stavili zid…“, čime je dala i naznačiti o postojanju zida i ranije a uostalom još u tužbi je i navedeno da je zid radio djed tužitelja prije više od pola stoljeća. Sud jest bio na terenu i na licu mjesta jest imao uvjerenje o postojanju zida i njegovom izgledu a jasno je to i dokumentirano u priloženim fotografijama što je prethodno i navedeno. Nisu za sud uvjerljivi u ovom dijelu iskazi tuženika, osobito drugotuženice.

22. Niti kazivanje svjedokinje JŽ, saslušane na ročištu 25. veljače 2026. godine sud nije prihvatio ako je ista pravdala nesporne radnje tuženika u smislu „izbacili malo terace“, kako je svjedokinja kazala, niti da bi se ovjde u tom smislu radilo nesporno o nekretnini tuženika jer su oni poviše nekretnine tužitelja. Prije svega, nije se ova svjedokinja niti mogla o svemu izjasniti posebno što je i sama izjavila da „nisam tamo bila, ima gomilica, divljaluk, ne znam što tamo raste“, jer ako doista ova svjedokinja se može relevantno i točno izjasniti morala je sudu dati i jasan opis i uvid barem onako kako je i sam sud se imao priliku uvjeriti na licu mjesta i onako kako je to prezentirano fotografijama u spisu. Prvenstveno se to odnosi na stanje nekretnine jer svjedokinja se uopće nije mogla niti na pitanja suda točno izjasniti o zidovima na licu mjesta te je opetovano spominjala gomile a pri tome se uopće nije mogla izjasniti niti oko djeda tužitelja ĐŽ za kojeg je i sama drugotuženica kazala da jest gradio zid. S druge strane, na istom ročištu saslušan je i svjedok BŽ, iz [adresa], koji je kazao da je upoznat sa stanjem na terenu jer su tu kuću gradili još njegov djed ĐŽ i baka ĆŽ, ogradili parcelu a stavili i zid. Od 2018. godine on nije dolazio u [adresa] od kada je nekretninu u cijelosti kupio tužitelj koji mu je prvi rođak. Od kada su njegova sjećanja, toliko i može potvrditi za postojanje zida oko kuće. Potvrdio je to svjedok i nakon što mu je prezentirana fotografija (list. 88. spisa), a ukazao je i na promjene koje se tiču očito nadograđenog dijela s metalnom ogradom. Ovakav iskaz svjedoka jest u suglasnosti s ranije izvedenim dokazima odnosno stanjem koje sud je imao priliku utvrditi kako na licu mjesta a tako je i u korelaciji s priloženim isprava u ovom postupku.

23. Polazeći od neprijeporno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je stajališta kako osnovano tvrdi tužitelj kada ističe se radilo o neovlaštenoj gradnji na dijelu njegova dvorišta koje radove su tuženi i priznali ali nisu potvrđivali tužiteljeva ovlaštenja. Za sud nakon provedenog dokaznog postupka, uvjerenja koja je stekao prilikom uviđaja na licu mjesta, rezultata vještačenja, posebno iskaza stranaka a i saslušanih svjedoka je da su tuženici u obvezi prema tužitelju na način da su dužni ukloniti d io kameno – betonskog zida kako je to zatraženo od tužitelja kao i betonske terase s metalnom ogradom s dijela tužiteljeve nekretnine koja je pobliže prikazana i označena na skici mjerenja sudskog vještaka Zvonka Babića (list. 132, 133. spisa). Radi toga jest sud odlučio kao u točki I. izreke presude te je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu jer je nesporno dokazao osnovanost traženja u smislu odredbe članka 162. ZV-a. Radi se nesporno o zidu koji je znatno ranije što je vidljivo napravljen još od prednika tužitelja a baš na njemu su vidljivo izvedeni radovi, jasno je to dokumentirano pa se nikako ne može raditi o zadiranju tužitelja u dio vlasništva tuženika. Pored toga, ničim baš tuženici nisu uspješno dokumentirali da bi se radilo o radovima tužitelja i to nedavnim radovima na zidu koji ranije nije postojao (članak 219. ZPP- a).

24. Međutim, u dijelu u kojem je tužitelj tražio i da se naloži tuženima uklanjanje građevinskog otpada (kamenje, papir, plastika, metal i dr.), stajalište ovog suda je kako nije dokazao osnovanost zahtjeva u tom dijelu tužitelj. Ovo su tuženici osporavali tijekom cijelog postupka. Točno jest da se na dijelu tužiteljeve nekretnine – dvorišta nalazi otpad i smeće i jasno je to dokumentirano i vidljivo iz spisa ali nema nikakvih likvidnih dokaza da bi baš tuženici bili odgovorni za to, unatoč činjenici da oni jesu izvodili građevinske radove. Dakle, ničim nije dokazano da bi se taj otpad odnosio baš na ostatke građevinskih radova od tuženika niti da su ostavljali na dijelu nekretnine tužitelja i ostalo smeće, bilo papire, plastiku ili metal kako to tvrdi tužitelj. Nema niti dokaza da se to odnosilo baš na materijale koji su korišteni od tuženika prilikom izgradnje na dijelu zida tužitelja. Kako je vidljivo i prethodno utvrđeno (sam tužitelj to je dokumentira), u pitanju je prošireni dio terase koje radove su tuženi izvodili pa se koristilo i keramičke pločice, metalna ograda, jasno i vidljivo je da je dio na zidu betoniran, međutim, ništa od tih materijala nije vidljivo u dvorištu tužitelja kao ostatak materijala koji se koristio a što bi sud doveo makar u vezu s tim da se radi o ostatcima na čestici tužitelja koju bi tuženi bili dužni ukloniti. Isto tako i za gomile kamenja, obzirom na količinu koja se nalazi na dvorištu tužitelja. To tužitelj nije jasno odredio niti potkrijepio odgovarajućim ispravama iz kojih bi bilo razvidno da se radi o odgovornosti tuženih. U tom pravcu nije dokazao tužitelj svoje tvrdnje niti ih je potkrijepio likvidnim dokazima (članak 219. ZPP-a), pa je stoga sud u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

25. Odluku o troškovima postupka sud je donio temeljem članka 155. i članka 156. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91 -114/22, dalje: ZPP). Tužitelju je obzirom na uspjeh u predmetnoj parnici prema vrijednosti predmeta 1.593,00 EUR te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/1-37/22, dalje: OT), priznat trošak sastava tužbe od 14. rujna 2021., sastava podneska od 21. prosinca 2022., podneska od 10. siječnja 2025., podneska od 5. veljače 2025., te 29. svibnja 2025. godine, po 100 bodova svaki (vrijednost 1 boda x 2 EUR), troškovi zastupanja na ročištima održanim pred ovim sudom 15. 3. 2024., 19. 12. 2024., 13. 2. 2025., 10. 4. 2025., 17. 7. 2025., 16. 10. 2025., 10. 12. 2025., te 25. 2. 2026. godine po 100 bodova za svaku radnju, za ročište – uviđaj na licu mjesta 6. 6. 2024. godine 150 bodova te za pristup na ročišta 26. 9. 2023., te 6. 11. 2023. godine po 50 bodova, ukupno 1550 bodova, što daje iznos od 3.100,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a 775,00 EUR, trošak vještačenja po vještaku mjerniku u iznosu od 500,00 EUR, te troškovi pristojbe za presudu i tužbu od po 26,54 EUR, sveukupan iznos od 4.428,08 EUR, koliko osnovano pripada tužitelja sa zakonskim zateznim kamatama koje su određene po članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima te teku od dana presuđenja pa do isplate, radi čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude. Neovisno o tome što tužitelj nije uspio u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevom, sud je stajališta kako ga u cijelosti pripadaju troškovi ovog postupka uvažavajući da je prihvatio zahtjev iz točke I. izreke presude dok dio zahtjeva koji je odbijen točkom II. izreke presude predstavlja tek manji dio traženju u čemu tužitelj nije uspio u ovom sporu (članak 154. stavak 5. ZPP-a).

U Makarskoj, 13. travnja 2026.

S U D A C

Lari Glavaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pozivom na poslovni broj predmeta, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena (članak 335. ZPP- a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. u spis.