REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2046/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d.o.o., u Zagrebu, Palmotićeva 60/II, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, nakon održane glavne rasprave, zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku RAIFFEISEN BANK AUSTRIA d.d., MAGAZINSKA CESTA 69, ZAGREB, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., LONJIČKA ULICA 2A, ZAGREB, OIB: 25132169807 iznos od 12.154,13 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. pa do isplate sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. obračunava sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023. do 29.12.2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.382,14 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 13. travnja 2026. pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika u iznosu od 18.734,81 EUR / 141.157,42 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1.10.2015. do 31.12.2022. u visini stope određene čl. 29. ZOO-a i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena s osnova iznosa za kojeg je korisniku kredita umanjena neotplaćena glavnica (18.495,28 EUR) u kunskoj protuvrijednosti primjenom srednjeg tečaja HNB-a za EUR na 30.9.2015 (141.157,42 kn) te se tuženikov prigovor radi prijeboja odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

1. Tužitelju se dopušta preinaka tužbe kao u podnesku od 26. siječnja 2026.

2. Utvrđuje se da je povučen manifestacijski zahtjev od 14. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. lipnja 2023. navodi da je korisnik kredita 17. siječnja 2007., zaključio s tuženikom, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 228-50-3880480 (dalje u tekstu: Ugovor) te Dodatak ugovora o konverziji od dana 27. veljače 2016. Korisnik kredita sklopio je s tužiteljem Ugovor o cesiji, broj: OV-4110/2023 od 13. lipnja 2023. kojim je na tužitelja prenesena (cedirana) tražbina korisnika kredita na tužitelja, a radi se o tražbini preplaćenih iznosa nastalih kao posljedica nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF, ovo sve vezano za nevaljanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj je o obavljenoj cesiji izvijestio tuženika te zatražio kompletnu dokumentaciju vezano za kreditnu partiju korisnika kredita koji je svoju tražbinu cedirao na tužitelja, međutim istu do danas nije zaprimio. Temeljem navedenog Ugovora tuženik je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 82.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Tužbom, obzirom je tražbina prenesena na tužitelja, tužitelj potražuje preplaćene iznose po kreditnoj partiji korisnika kredita po osnovi utvrđene nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF, ovo sve vezano za nevaljanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Zbog aprecijacije tečaja CHF u odnosu na HRK početni anuitet po zaključenom Ugovoru ubrzo je porastao do te mjere da je u jednom trenutku iznosio znatno viši iznos koji je u potpunoj disproporciji od početnog anuiteta. Vezano za ništetnost valutne klauzule u švicarskim francima upire se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 04.07.2013. g. te na presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/17-10 od 14.06.2018. g. Citiranom drugostupanjskom odlukom potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. g. u dijelu točke. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke. Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, navedene presude, budući je u istima utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača – korisnika kredita i od strane ovdje tuženika, obvezujuće su za naslovni sud i u predmetnom postupku, a glede utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Slijedom svega navedenog tuženik je dužan tužitelju (ovo sve obzirom na zaključeni ugovor o cesiji) vratiti iznose koji je isti preplatio uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne preplaćene iznose računajući od svake pojedine izvršene preplate pa do isplate. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelj predlaže provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Tužitelj postavlja manifestacijski zahtjev. Od dokaza dostavlja i predlaže uvid u presliku Ugovora o cesiji broj: OV- 4110/2023 od 13.06.2023., preslik Ugovora o kreditu broj: 228-50-3880480 i Dodatak Ugovora o konverziji, preslik obavijesti i zahtjeva tužitelja upućen tuženiku, preslik izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013., preslik izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 6632/17 od 14.06.2018., saslušanje zz tužitelja, saslušanje korisnika kredita, obvezati tuženika po potrebi na dostavu i daljnje dokumentacije potrebite za izradu nalaza i mišljenja vještaku financijsko knjigovodstvene struke vezano za kreditne partije tužitelja, a u slučaju da tuženik predmetnom ne želi udovoljiti uvid u poslovne knjige tuženika od strane vještaka te izrada nalaza i mišljenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 8. listopada 2023. ističe prigovor nedopuštenosti stupnjevite tužbe sukladno čl. 186.b ZPP. Naime, tuženik navodi da postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 186.b. st. 3. ZPP-a dopušteno je u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke. Iz priloga tužbi uopće ne proizlazi da bi tužitelj od tuženika zatražio dostavu kakve dokumentacije, niti da se radi o dokumentaciji koju bi tuženik tužitelju morao dostaviti. Stoga tuženik smatra da nisu ispunjene procesne pretpostavke za postavljanje stupnjevite tužbe pa predlaže tužbu bez odgode odbaciti. Ujedno tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tuženik prije svega osporava da bi korisnik kredita imao kakav zahtjev prema tuženiku. Međutim, sve i da ga je imao, isti zahtjev nije mogao prenijeti na tužitelja jer se radi o pravima koja mu pripadaju zbog njegovog statusa potrošača uslijed zakonodavnog uređenja koje potrošačima pruža posebnu zaštitu. Sukladno odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima vjerovnik ne može na treću osobu prenijeti tražbinu koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog. U konkretnom se slučaju radi o (eventualnoj) tražbini koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na treću osobu. Predmetni postupak nije pokrenuo potrošač, nego trgovačko društvo. Tuženik tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti. Tužitelj neosnovano smatra djelomično ništetnima odredbe ugovora o kreditu kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF. Tuženik prvenstveno ukazuje na činjenicu da je Dodatkom ugovoru broj Konv-01/2016 izvršena konverzija predmetnog kredita u skladu s prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje u tekstu: ZIDZPK). Postupajući po odredbama čl. 19.c. st. 1. toč. 2. ZIDZPK tuženik je korisniku kredita ponudio konverziju predmetnog ugovora, a koju je konverziju korisnik kredita dobrovoljno prihvatio. Time je kredit izmijenjen u kredit s valutnom klauzulom u EUR na koji su primijenjene promjenjive redovne kamatne stope jednake kamatnim stopama (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) onima koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a sve uplate koje je korisnik kredita izvršio prema otplatnom planu u CHF obračunate su prilikom izrade novog otplatnog plana. Posljedice konverzije sukladno ZIDZPK u odnosu na ugovor o kreditu su sljedeće: (i) konverzijom kredita obuhvaćeno je cjelokupno razdoblje trajanja predmetnog kredita i to na način da je predmetni ugovor izmijenjen kao da je korisnik kredita 17.1.2007. zaključio ugovor s valutnom klauzulom u EUR i promjenjivom kamatnom stopom primjenjivom na kredite u EUR; (ii) sve i da je vezanje glavnice kredita uz CHF ili ugovaranje kamatne stope promjenjive odlukom tuženika ništetno, a nije, nakon provođenja konverzije utvrđivanje ništetnosti istih nije osnovano jer su sporne odredbe prisilnim propisima u cijelosti izmijenjene i to na način kao da nikada nisu niti bile ugovorene; (iii) sve uplate izvršene po otplatnom planu u CHF uračunate su prilikom izračuna konverzije i promjene kamate i valute ugovora; (iv) provedbom konverzije korisniku kredita je neotplaćena glavnica kredita smanjena za ukupno 18.495,28 EUR; (v) konverzijom kredita iscrpljene su sve pravne pretpostavke za bilo kakva daljnja potraživanja na ime valute CHF ili kamate po otplatnom planu u CHF jer su u cijelosti obuhvaćeni konverzijom u smislu odredbe čl. 81. st. 5. ZZP-a iz 2003., odnosno čl. 96. st. 5. ZZP-a iz 2007. Dodatkom ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi određene su samim ZIDZPK, odnosno u ugovor su unesene iz samog zakona. Slijedom navedenog, posljedica konverzije je stvaranje novog ugovornog odnosa između korisnika kredita i tuženika i to na način da je kredit vezan uz valutu CHF u cijelosti i retroaktivno zamijenjen kreditom vezanim uz valutu EUR uvažavajući sve eventualne preplate sukladno ZID ZPK pa primjenom obvezujućeg pravnog shvaćanja VSRH-a iz oglednog spora Gos-1/19 tužbeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan. Stoga tuženik, za slučaj da se tužitelj ne odrekne tužbenog zahtjeva, predlaže sudu da sukladno načelu ekonomičnosti odbije izvođenje svih dokaznih prijedloga tužitelja kao nepotrebnih i zaključi glavnu raspravu, te donese presudu kojom će tužbene zahtjeve odbiti u cijelosti. Tuženik ističe da je sporna odredba korisniku kredita bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Jasnoća, uočljivost i razumljivost odredbe o valutnoj klauzuli. Odlučujući u postupku kolektivne zaštite, žalbeni sud je zaključio da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna i lako uočljiva, ali da nije bila razumljiva prosječnom potrošaču. Kao što je tuženik već ukazao u toč. 43-44 ovog odgovora na tužbu, VTSRH zaključak o nerazumljivosti odredbe kojom je glavnica vezana za valutu CHF temelji isključivo na informacijama koje su banke potrošačima dale u tzv. predugovornoj fazi, odnosno kroz oglase i reklame, a prije zasnivanja konkretnog odnosa između potrošača i banke, obzirom na pravnu prirodu kolektivne zaštite kojom se štite apstraktni interesi svih potrošača. Temeljem članka 96. ZZP iz 2007., o određenoj se ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako potrošač nije imao utjecaja na sadržaj te odredbe. Drugim riječima, o nepostojanju pregovora govori se u onim situacijama u kojima potrošač nema drugog izbora nego prihvatiti ugovornu odredbu kakva mu se nudi, u ovom slučaju odredbu o valutnoj klauzuli uz koju će vezati traženi iznos kredita, ili odustati u potpunosti od sklapanja posla. Tuženik tvrdi da, u konkretnom slučaju, korisnik kredita i tuženik pojedinačno su pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati predmetni ugovor o kreditu. Korisnik kredita je tako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR. Tuženik prigovara i visini tužbenog zahtjeva. Od dokaza predlaže uvid u Dodatak broj Konv-01/2016 ugovora o kreditu, dopis tuženika s otplatnim planovima, izjava korisnika kredita o prihvatu konverzije, dopis o provednoj konverziji, uvid u odluku VSRH Rev-1172/2018, rješenje VSRH Gos-1/19, izvještaj ovlaštenog revizora, zahtjev za kredit korisnika kredita, saslušanje svjedoka CS, BS, javnog bilježnika Ivana Adžije. Ujedno tuženik ističe prigovor radi prebijanja – umanjena neotplaćena glavnica korisniku kredita u iznosu od 18.495,28 EUR.

3. Tijekom postupka sud je pročitao dokaze navedene u točkama 1. i 2. ovog obrazloženja i to prije svega Dodatak ugovoru o kreditu, Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine, obavijest o ustupu tražbine, obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije, Ugovor o kreditu, plan otplate, knjigovodstvenu karticu, pregled otplata, saslušao svjedoka OS, proveo dokaz financijskim vještačenjem.

4. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.154,13 EUR po osnovi preplata po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i korisnika kredita ES sada OS te davatelja kredita, ovdje tuženika, br. 228-50-3880480 od 17. siječnja 2007. Sud je dopustio preinaku tužbe smatrajući isto svrsishodnim za konačno rješenje odnosa među strankama sve temeljem čl. 190. st.2. ZPP-a budući je tužitelj prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom zapravo postavio stupnjevitu tužbu jer nije mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev.

6. Između stranaka nije sporno da su pravni prednik tužitelja, odnosno korisnik kredita i davatelj kredita, ovdje tuženik sklopili ugovor o kreditu kojim ugovorom je tuženik, kao davatelj kredita, korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 82.600,00 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja. Između stranaka nije sporno da je tuženik korisniku kredita odobrio kredit s valutnom klauzulom u CHF. Ujedno između stranaka nije sporno da je korisnik kredita s tuženikom sklopio dodatak navedenom ugovoru o kreditu od 27. veljače 2016. Između stranaka nije sporno da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015.

7. Sporno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovome predmetu. Sporna je aktivna legitimacija. Sporno je je li tražbina korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja prenosiva ili je strogo osobne naravi. Između stranaka je sporno je li mogao korisnik kredita prenijeti tražbinu na tužitelja. Sporan je osnov i visina. Sporno je treba li tuženik platiti tužitelj utuženi iznos sa zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu. Sporno je je li korisnik kredita obeštećen time što je sklopio dodatak o konverziji. Sporan je tijek zateznih kamata. Sporno je da li je utuženo potraživanje u zastari, te da li su sporne odredbe bile jasne, lako razumljive i je li se o istima pojedinačno pregovaralo, da li uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Uvidom u ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), koji je sklopljen između korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja OS i tužitelja od 10. lipnja 2023. vidljivo je da je korisnik kredita, kao ustupitelj, ustupio tužitelju, kao primatelju, novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu br. 228-50-3880480 od 17. siječnja 2007.

9. Tuženik je obaviješten o ugovoru o cesiji od 14. lipnja 2023. i to dopisom korisnika kredita od 10. lipnja 2023. i dopisom tužitelja. Oba pismena tuženik je uredno zaprimio 14. lipnja 2023., a što proizlazi iz prijemnih štambilja tuženika na dopisima.

10. Zbog navedenog, a kako je tražbina, koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, prenesena na tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran nastupati u ovoj parnici, odnosno podnijeti tužbu protiv tuženika, suprotno neosnovano istaknutom prigovoru nedostataka aktivne legitimacije.

11. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga.

12. U ovom postupku tuženik neosnovano tvrdi da je tražbina pravnog prednika tužitelja strogo osobe naravi. Naime, radi se o tražbini ustupitelja, koji je potrošač, sukladno odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje u tekstu: ZZP/03), a koji je bio važeći u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, dok je primatelj (ovdje tužitelj) pravna osoba (dakle, nije potrošač). Pritom je tražbina koje je predmet ustupa novčana tražbina, odnosno imovinsko-pravno potraživanje, koje nije strogo osobne naravi, neovisno o svojstvu ustupitelja, kao potrošača, a niti se narav takve tražbine protivi ustupu.

13. Zbog navedenog, a kako se radi o novčanoj tražbini koja se može ustupiti, suprotno svim osporavanjima tuženika, to valja zaključiti da je ugovorom o ustupu tražbine od 10. lipnja 2023. bilo dopušteno novčanu tražbinu pravnog prednika tužitelja prenijeti na tužitelja.

14. Nadalje, valja navesti da promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet same tražbine, pa nije odlučno to što je ustupitelj bio potrošač, a primatelj (ovdje tužitelj) to nije. Naime, identitet tražbine ustupom nije promijenjen, a što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku (ovdje tuženiku) ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

15. Iz ugovora o ustupu od 10. lipnja 2023. proizlazi da sklapanjem tog ugovora ustupitelj OS prenosi na tužitelja sve tražbine prema tuženiku po ugovoru o kreditu br. 228-50-3880480 od 17. siječnja 2007. i to po osnovi ništetnih odredbi navedenog ugovora o kreditu s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada. Također, tužitelj u cijelosti prima prenesene tražbine (čl. 2. st. 1. u vezi s čl. 1. ugovora o ustupu).

16. Iz navedenog sud zaključuje, a suprotno osporavanju tuženika, da je tražbina koja se prenosi ugovorom o ustupu od 10. lipnja 2023. odrediva. Naime, radi se o novčanoj tražbini, odnosno o imovinsko pravnom zahtjevu po osnovi ništetnih odredbi na ime valute, kamate te plaćenih naknada, a sve iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i tuženika.

17. Prema odredbi iz čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Pritom po čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odrede (čl. 272. st. 1. ZOO-a). Suprotno osporavanjima tuženika, ugovor o cesiji od 30. svibnja 2023. sadrži sve podatke s pomoću kojih se može odrediti činidba koja se prenosi između korisnika kredita i tužitelja. Zbog navedenog, ugovor o cesiji nije ništetan po čl. 270. st. 1. ZOO-a, a čime je takve prigovore tuženika valjalo otkloniti, kao neosnovane.

18. Zaključno, novčana tražbina potrošača (OS) na temelju potrošačkog ugovora (ugovora o kreditu br. 228-50-3880480 od 17. siječnja 2007.) zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač, kao u ovom slučaju. To znači da se i u odnosu na tužitelja, kao primatelja, te tražbine i tuženika, kao dužnika, primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, suprotno osporavanjima tuženika.

19. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. je, među ostalim, odlučeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81.,82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

20. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., među ostalim, je utvrđeno da su prvotuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., drugotuženik Privredna banka Zagreb d.d. (u ovom predmetu tuženik) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., trećetuženik Erste&Steiermärkische Bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., četvrtotuženik Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., petotuženik Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., šestotuženik OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. i sedmotuženik Societe generale-Splitska banka d.d. u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

21. Ugovor o kreditu sklopljen je 17. siječnja 2007. dakle, u razdoblju kada je tuženik sklapao ugovore o kreditu denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u CHF, pritom koristeći nepoštene i time posljedično ništetne odredbe jer potrošače nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana

22. Tužitelj se u tužbi poziva na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (čl. 502.a st. 1. ZPP-a).

23. Zbog navedenog, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

24. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2. ZZP-a/03). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP-a/03). Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP-a/03). Nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 87. ZZP-a/03).

25. Radi utvrđenja odlučnih činjenica je li sporna odredba ugovora o kreditu bila razumljiva korisniku kredita, kao i je li korisnik kredita s djelatnikom tuženika pregovarao oko pojedine odredbe, sud je pročitao ugovor o kreditu, kao i odlučne činjenice radi li se o unaprijed formuliranom ugovoru, sud je saslušao svjedoka OS.

26. Iz iskaza svjedoka sud je utvrdio da je se radilo o stambenom kreditu. Navodi kako je prije potpisivanja ugovora, isti pročitala, nije joj bio nuđen kredit u nekoj drugoj valuti te joj je bio rečeno od strane bankarskih službenika kako je riječ o valuti koja je sigurna te povoljnom kreditu. Navodi kako je predmetni kredit u cijelosti otplatila, osobno, rata kredita u početnom razdoblju iznosila je 1.800,00 kn, da bi kasnije bila i 2.800,00 kn. Navodi kako je sklopila Dodatak ugovora o kreditu, Dodatak o konverziji, koliko se sjeća dobila je pisanu obavijest od banke da postoji takva mogućnost na što je i pristala. Navodi kako prilikom potpisivanja kredita od strane bankarskih službenika ni na koji način nije bila obavještena o eventualnoj neizvjesnosti vezano uz valutnu klauzulu odnosno valutu CHF. Ugovor o konverziji je sklopila iz razloga što se bojala na koji način će se dalje razvijati situacija vezano uz CHF. Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije imala nikakvih nejasnoća, Ugovor je pročitala te od strane bankarskog službenika joj je bilo rečeno kako je gore već navela da je riječ o povoljnom i sigurnom kreditu. U tom trenutku nije imala dodatnih pitanja. Nije bila svjesna mogućnosti da je u Ugovoru stajala mogućnost da na vlastiti zahtjev može izvršiti konverziju predmetnih sredstava iz CHF u EUR, niti je isto od banke tražila.

27. Sud je prihvatio iskaz svjedoka OS jer je iskazivala sukladno ispravama u spisu čime je svjedok uvjerljiv i dosljedan. Pritom je sud uzeo u obzir da je korisnik kredita bio već prethodno klijent tuženika i sa kojom bankom je već od prije surađivao.

28. Iz navedenog sud je zaključio da sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nije bila razumljiva korisniku kredita OS, kao razumno dobro informiranom, razumno pažljivom i opreznom potrošaču, zbog čega je i u ovom konkretnom pravnom sporu valjalo primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u predmetu potrošačkog kolektivnog spora - dakle, valutna klauzula u CHF potrošaču nije bila razumljiva te se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo što je uzrokovalo očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a slijedom čega je navedena odredba nepoštena te i time ništava. Tuženiku valja navesti da zbog nedostatka dokaza sud nije ni mogao utvrditi suprotno (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

29. Nadalje, uvidom ugovor o kreditu br. 228-50-3880480 od 17. siječnja 2007. vidljivo je da je ugovor sklopljen između pravnog prednika tužitelja ES sada OS, kao korisnika kredita i tuženika za iznos od 82.600,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Namjena kredita je stambeni kredit za kupnju bez počeka (čl. 6. ugovora o kreditu). Iz ugovora ne proizlazi da je kredit dan korisniku kredita, kao trgovcu. Iz ugovora ne proizlazi da je kredit dan radi obavljanja kakve trgovačke ili obrtničke djelatnosti, suprotno upiranjima tuženika (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a). Takve navode potvrđuje i svjedok OS, korisnik kredita, saslušana na glavnoj raspravi.

30. Uvidom u dodatak broj KONV-01/2016 ugovoru o kreditu br. 228-50-3880480 od 17. siječnja 2007. (dalje u tekstu: Dodatak) proizlazi da je između korisnika kredita OS i davatelja kredita, ovdje tuženika, sklopljen navedeni dodatak na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine, br. 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK). Ugovorne stranke dodatka dogovorile su da se navedeni dodatak sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF iz ovoga predmeta u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim ZID ZPK (čl. 1. st. 3. Dodatka). Navedenim dodatkom korisnik kredita prihvaća izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. po čl. 19.c Zakona o potrošačkom kreditiranju i izvoda otvorenih stavki po kreditu iz ovog predmeta (čl. 2. st. 1. dodatka). Dodatkom se potvrđuje da je tuženik dostavio korisniku kredita izračun konverzije, kao i ostalu dokumentaciju iz čl. 19.e ZID ZPK te da je suglasan s izračunom konverzije (čl. 2. st. 2. Dodatka).

31. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 3. studenog 2025. proizlazi da razlika u iznosu anuiteta primjenom središnjeg tečaja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita, za anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćen iznos. Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom središnjeg tečaja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 44.692,22 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više plaćen iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR = 7,63450 HRK) iznosi 5.931,67 EUR. Razlika u iznosu anuiteta primjenom središnjeg tečaja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita, za anuitete za koje je Nalazom utvrđen manje plaćen iznos. Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom srednjeg tečaja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 678,97 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen manjem plaćen iznos, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR = 7,53450 HRK) iznosi 90,10 EUR. Razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan konverzije u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan konverzije u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 26.298,29 HRK, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR = 7,53450 HRK) iznosi 3.490,38 EUR. Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30.09.2015. prema Dodatak broj KONV-01/2016 iznosi 44.435,01 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan konverzije iznosi 339.131,46 HRK. Preostala glavnica iznosi 68.801,69 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan isplate kredita iznosi 312.833,17 HRK. Razlika između iznosa 339.131,46 HRK i iznosa 312.833,17 HRK je 26. 298,29 HRK. Prema Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovora o kreditu (list 69 spisa) utvrđen je manjak, na dan 30.09.2015 iznosi 554,15 EUR. Izračun zateznih kamata na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja obračunate do dana 27.02.2016. godine: Zatezne kamate ukupno iznose 2.177,93 EUR. Rekapitulacija potraživanja tužitelja uvećana za manjak iz konverzije: zatezne kamate iznose 2.177,93 EUR, više plaćene razlike u anuitetima s osnove promjene tečaja iznose 5.931,67 EUR, ukupno i predstavlja zbroj više plaćenih razlika anuiteta s osnove promjene tečaja te zateznih kamata i iznosi 8.109,60 EUR, razlika preostale glavnice po konverziji iznosi 3.490,38 EUR, manjak utvrđen konverzijom iznosi 554, 15 EUR, ukupno II predstavlja iznos UKUPNO I uvećan za razliku preostale glavnice te manjak utvrđen konverzijom i iznosi 12.154,13 EUR; manje plaćene razlike u anuitetima s osnove promjene tečaja iznose 90,10 EUR. Sveukupno predstavlja iznos UKUPNO II umanjen za manje plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja i iznosi 12.064,03 EUR.

32. U podnesku od 16. studenog 2025. tuženik navodi kako je nalaz i mišljenje napravljeno prema otplatnom planu koji ne postoji budući je provedbom konverzije u cijelosti izmijenjen i to s učinkom od trenutka zaključenja predmetnog ugovora. Ujedno tvrdi da konverzijom kredita iscrpljene su sve pretpostavke za daljnja potraživanja na ime kamata po otplatnom planu u chf jer su u cijelosti obuhvaćeni konverzijom.

33. Podneskom od 26. siječnja 2026. tužitelj nije stavio prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te je uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 5.931,67 EUR s osnove više plaćene razlike anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli; iznos od 2.177,93 EUR s osnove zateznih kamata na više plaćene razlike anuiteta s osnove promjene tečaja obračunate do 30.9.2015., iznos od 3.490,38 EUR s osnove razlike preostale glavnice u konverziji, budući da ista proizlazi izravno iz ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli; iznos od 554,15 EUR. s osnove manjka utvrđenog konverzijom.

34. S obzirom na to da stranke nisu iznosile suštinske prigovore na nalaz i mišljenje, dok je nalaz i mišljenje sačinjen profesionalno, detaljno i obrazloženo te provjerljivo, to sud je isti prihvatio kao stručan i nepristran, izrađen sukladno pravilima struke.

35. Na temelju odredbe iz čl. 3. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK/15) navedeni Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015.

36. Navedenim Zakonom u Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.) iza čl. 19.. dodana je glava IV.a naslovi iznad članaka i čl. 19.a do 19.i te glava IV.b i čl. 19.j do 19.l koji glase:

»IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF

Predmet konverzije

(1) Ovom glavom uređuju se obveze vjerovnika i potrošača:

– u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR,

– u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR i

– u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka iz tražbine denominirane u CHF u denominiranu u EUR odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

(2) Odredbe ove glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.

(3) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na kredite iz stavka 2. ovoga članka za koje je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona provedena konverzija kredita iz CHF u drugu valutu ili kune ili valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu ili kune i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF kod kojih je dužnikova obveza ispunjena ili prisilno ostvarena.

(4) Iznimno od članka 3. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, odredbe ove glave primjenjuju se i na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna.

(5) U smislu ove glave vjerovnik je i osoba na koju je prenesena tražbina iz obveznih odnosa navedenih u stavku 1. ovoga članka.

Načelo konverzije kredita

Članak 19.b

Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Način izračuna konverzije kredita

Članak 19.c

(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

Članak 19.f

Razlika između uplaćenog iznosa u prijelaznom razdoblju i iznosa za uplatu po obroku odnosno anuitetu u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđenom novim otplatnim planom iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona utvrdit će se prilikom dospijeća prvog sljedećeg anuiteta odnosno obroka u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR novog otplatnog plana iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona te će se tako utvrđena razlika smatrati preplatom iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ili manje uplaćenim iznosom iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona.

Članak 19.e stavak 6.

Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovoga Zakona.

Članak 19.j

(1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan.

(2) U slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz stavka 1. ovoga članka potrošač je na primljeni iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost.

37. Prema odredbi iz čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14 i 110/15 – dalje u tekstu: ZZP), koji je važio u trenutku kada je na snagu stupio ZID ZPK/15, odredbe te glave ZZP-a ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

38. Nadalje, prema odredbi iz čl. 4. st. 1. ZZP-a ako su odredbe toga Zakona u suprotnosti s odredbama zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije, na odnose između potrošača i trgovca primarno se primjenjuju odredbe tih posebnih propisa. Ako posebnim zakonima iz st. 1. toga čl. ili tim Zakonom nije drugačije određeno, na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

39. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da je ZID ZPK/15 specijalni zakon u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14 i 78/15 – dalje u tekstu ZZP) i ZOO. Sva tri pravna propisa istog su pravnog ranga. Stoga valja zaključiti da treba prvenstveno primijeniti odredbe specijalnog ZID ZPK/15. U slučaju da odredbama ZID ZPK/15 nije drugačije propisano, primjenjuju se odredbe ZZP-a, a koje potom upućuju na primjenu odredbi ZOO-a.

40. S navedenim u vezi, poštenost dodatka ugovoru o kreditu procjenjuje se kroz odredbe ZZP-a, a posljedice utvrđene ništetnosti kroz odredbe ZOO-a.

41. U oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom RH, pod posl. br. Gos-1/19 na pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovu ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?" Vrhovni sud RH dao je odgovor u rješenju od 4. ožujka 2020.: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."

42. Prvenstveno valja navesti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen sa svrhom da otkloni nepoštenu poslovnu praksu kreditnih institucija te da osigura otplatu kredita za dužnike koji su zbog promjena na tržištu, odnosno izrazitog jačanja tečaja CHF, dovedeni u neravnopravni i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora, kao vjerovnika, sve vodeći se načelom ravnopravnosti te kao takav navedeni zakon predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremensku ograničenu zakonodavnu intervenciju na području potrošačkog kreditiranja.

43. Ustavnost navedenog ZID ZPK/15 ocjenjivao je Ustavni sud RH te rješenjima br. U-I-3685/15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge više predlagatelja fizičkih osoba i osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske.

44. Valja ponoviti da između stranaka nije sporno da je Dodatak sklopljen na temelju ZID ZPK/15.

45. Zbog navedenog, valja zaključiti da se odredbe Dodatka ne mogu ocjenjivati nepoštenim, odnosno ništetnima. Ovo stoga jer je Dodatak sklopljen na temelju prisilnog propisa ZID ZPK/15. Odredbe ZID ZPK/15 donio je zakonodavac, odnosno nije ih formulirala nijedna od stranaka ugovora o kreditu. Slijedom iznesenog, a na temelju odredbe iz čl. 49. st. 5. ZZP-a ne mogu se ocjenjivati nepoštenima, odnosno posljedično ništetnima odredbe koje su u Dodatak unijele zakonske odredbe prisilne prirode. Stoga je dodatak ugovoru o kreditu valjan i proizvodi pravne učinke, suprotno navodima tužitelja.

46. Prethodno citirane odredbe ZID ZPK/15 propisuju da se konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, kao što je kredit iz ovog predmeta, vrši u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valutne klauzule i provodi se na način da se položaj korisnika kredita iz ovog predmeta izjednačava s položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZPK/15).

47. Odredbom iz čl. 19.c ZPK-a detaljno je uređen način izračuna konverzije kredita, odnosno detaljno je razrađeno što se događa s iznosom početno odobrene glavnice kredita iz ovog predmeta denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl. 14. st. 1. t. 1. ZPK-a), što se događa s početno ugovorenom kamatnom stopom (čl. 19.c st. 1. t. 2. ZPK-a), što se događa s početno utvrđenim otplatnim planom (čl. 19.c st. 1. t. 3. ZPK-a), odnosno što predstavljaju iznosi uplaćeni radi namirenja anuiteta (čl. 14.c st. 1. t. 4. ZPK-a), točan način kako se izračunava i što se smatra preplatom, odnosno što se događa s preplatom u pojedinim slučajevima (čl. 19.c st. 1. t. 5., 6., 7. ZPK-a). Ujedno je navedenom odredbom propisano da se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015., odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

48. Pritom valja navesti da je zakonodavac donošenjem ZID ZPK/15 propisao obveze kreditoru, ovdje tuženiku, pa tako; izradu kalkulatora koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije iz čl. 19.c. Zakona, te učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču, preko mrežnih stranica, navedenog kalkulatora konverzije (čl. 19.d st. 1. ZID ZPK/15). Ujedno je zakonodavac propisao obvezu kreditora, ovdje tuženika omogućavanja pristupa povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva u odnosu na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutkom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZID ZPK/15). Propisana je i obveza kreditora pribave mišljenja revizora o kalkulatoru (čl. 19.d st. 3. ZID ZPK/15). Također, kreditoru je dan rok od 45 dana od 30. rujna 2015. da preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostavi potrošaču izračun konverzije kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK/15). Uz navedeni izračun konverzije kreditor je bio dužan dostaviti izvod otvorenih stavaka koji je primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZID ZPK/15). Izračun konverzije morao je biti jasan i razumljiv u odnosu na preostale neotplaćene iznose glavnice u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 4. ZID ZPK/15). Kreditor nije smio tražiti dodatne instrumente osiguranja (čl. 19.e st. 9. ZID ZPK/15). Svi popratni troškovi konverzije pali su na teret kreditora (čl. 19.e st. 10. ZID ZPK/15).

49. S druge strane ZID ZPK/15 je dao korisniku kredita, kao potrošaču, obvezu u roku od 30 dana od primitka izračuna i izvoda iz otvorenih stavki, u slučaju prihvata, obratiti se kreditoru (čl. 19.e st. 5. ZID ZPK/15). Na teret potrošača ZID ZPK/15 pale su odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika dok se takvim pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača na temelju dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 8. ZID ZPK/15).

50. Tumačenjem prethodno navedenih odredbi ZID ZPK/15 zaključuje se da su kreditorima, kao trgovcima, dane mnoge obveze, prethodno opisane u obrazloženju, dok su obveze primatelja kredita, odnosno potrošača, znatno manje, prethodno opisane također u obrazloženju. Time se samo potvrđuje cilj ZID ZPK/15 da ispravi neravnotežu nastalu uslijed promjena na tržištu i rasta valute CHF te ugovornih kamata.

51. U ovom predmetu tužitelj u tužbi činjenični supstrat temelji na ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF.

52. Zakonodavac je donošenjem ZID ZPK/15 nametnuo obvezu kreditorima da sklope dodatke ugovorima o kreditu u CHF, odnosno dodatke ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u slučaju ako korisnici kredita, odnosno potrošači na navedeno pristaju. Time je potrošaču sklapanje dodatka ugovoru o kreditu ostavljeno na izbor.

53. Prema odredbi iz čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

54. Navedeno samo potvrđuje odredba iz čl. 19.e st. 6. ZPK-a kojom je propisano da u slučaju ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi dodatak, to se otplata kredita nastavlja po osnovnom ugovoru o kreditu.

55. Ukratko, odredbe ZID ZPK/15 uređuju način konverzije kredita. Tumačenjem navedenih odredbi proizlazi da je tim Zakonom, kao prisilnim propisom, uređeno što se smatra novom glavnicom, te što se smatra i kako se obračunavaju preplate, kao i što se događa s iznosima preplate.

56. Pritom ZID ZPK/15 nije proglasio nijednu ugovornu odredbu ništetnom, niti je uredio pitanje restitucije potrošača po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, odnosno ugovora o kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

57. Zbog navedenog, u odnosu na pitanje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, kao i pitanje restitucije, valjalo je primijeniti odredbe ZOO-a. Na primjenu ZOO- a upućuju i odredbe ZZP-a (čl. 4. st. 2. ZPP-a).

58. Odredbe osnovog ugovora o kreditu o valutnoj klauzulu u CHF su ništetne, kao što je prethodno obrazloženo. S obzirom na to da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, to tužitelju pripada restitucija po osnovi ništetnih odredbi.

59. Prema odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

60. Posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

61. Prema odredbi iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

62. Prema odredbi iz čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi platiti zakonske kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

63. Nakon izračuna konverzije, stranke ugovora o kreditu sklopile su Dodatak navedenom ugovoru te su sukladno ZID ZPK/15 i Dodatku uredile svoje odnose. Takav dogovor stranaka iz Dodatka suglasan je prisilnom propisu iz čl. 19.c st. 5. t. 1. ZPK- a, kao i čl. 2. ZOO-a. Člankom 3. Dodatka ugovorne strane utvrđuju kao nesporno: - da su sklopile Osnovni ugovor, na iznos od 82,600.00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća, s redovnom kamatom koja je promjenjiva, sukladno odredbama Osnovnog ugovora. Kamatne stope redovne kamate i razdoblja primjene utvrdeni su CHF otplatnim planom kredita, koji je sastavni dio prihvaćenog izračuna konverzije iz članka 19.e. Zakona i nalazi se u Prilogu 1 ovog Dodatka, s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je promjenjiva u skladu s propisima, s rokom otplate 360 mjeseci u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća i ostalim uvjetima iz Osnovnog ugovora; - da je stanje preostalog neotplaćenog dugovanja Korisnika kredita temeljem Osnovnog ugovora, na dan 30.09.2015.g. sljedeće: - dospjelo dugovanje: 2,379.86 HRK, od toga glavnica 1,192.12 HRK redovna kamata 1,186.56 HRK, zatezna kamata 1,18 HRK, troškovi i naknade 0 HRK, preplata 0 HRK; preostala neotplaćena glavnica 68,801.69 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća; - broj preostalih anuiteta/obroka prema otplatnom pianu: 256; - da tekuće Referentno razdoblje prema Osnovnom ugovoru ističe dana 31.01.2016. Člankom 4. ugovorne strane su suglasne da temeljem izračuna konverzlje kojeg je Kreditor sačinio sukladno odredbama čl. 19.c. Zakona, a Korisnik kredita prihvatio: - početno odobrena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR izračunata po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita iznosi 50,934.20 EUR, a preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30.09.2015. prije provedbe konverzije iznosi 62,930.29 EUR kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća; - ukupno utvrđen iznos anuiteta/obroka prema EUR otplatnom planu do 30.09.2015. iznosi 33,254.23 EUR. U EUR otplatnom planu koji je sastavni dio prihvaćenog izračuna konverzije i nalazi se u Prilogu 2 ovog Dodatka, primijenjene su kamatne stope promjenjive redovne kamate jednake kamatnim stopama (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koje je Kreditor primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja, u kunama s valutnom klauzulom u EUR, koje kamatne stope promjenjive kamate Korisnik kredita prihvatom izračuna konverzije i potpisom ovog Dodatka izričito prihvaća; - ukupni uplaćeni iznos utvrđen u valutnoj klauzuli u EUR sukladno čl. 19.c st. 1. točka 4. Zakona do 30.09.2015. iznosi 32,700.08 EUR; - Tražbina Kreditora temeljem konverzije iznosi 554.15 EUR, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan 30.09.2015. iznosi 4,229.34 HRK.

- preostala neotplaćena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR, nakon provedbe konverzije na dan 30.09.2015. iznosila bi 44,435.01 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća. Člankom 5. utvrđuje se da razlika između izračunom utvrđene preostale neotplaćene glavnice prije konverzije iz čl. 4. točke 1. izračunom utvrclene preostale neotplaćene glavnice nakon konverzije iz članka 4. točke 5. iznosi 18,495.28 EUR. Ugovorne strane su suglasne da nakon što se temeljem Zakona i ovog Dodatka, provede konverzija, novčana obveza Korisnika kredita prema Kreditoru u odnosu na dio glavnice kredita u visini 18,495.28 EUR prestaje, a Korisnik kredita na ime preostale neotplaćene glavnice duguje Kreditoru na dan 30.09.2015. 44,435.01 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća. Člankom 7. za potrebe ugovaranja načina raspolaganja Tražbinom Korisnika kredita temeljem konverzije u skladu sa odredbama Zakona, utvrđuje se da ukupan zbroj preostalih anuiteta/obroka na dan 30.09,2015. izračunat uz primjenu promjenjive kamatne stope redovne kamate iz EUR otplatnog plana, iznosi 79,144.96 EUR. Člankom 8. ugovorne strane su suglasne da se za utvrđeni iznos Tražbine kreditora temeljem konverzije iz članka 4. ovog Dodatka u visini 4,229.34 HRK, umanjeno za iznos dospjelog dugovanja iz članka 3. Ovog Dodatka, u iznosu 2,379.86 HRK, što po srednjem tečaju na dan 30.09.2015. iznosi 242.33 EUR, uveća preostala neotplaćena glavnica kredita iz članka 5. ovog Dodatka u visini 44,435.01 EUR, te se Korisnik kredita obvezuje uvećanu glavnicu u ukupnom iznosu 44,677.34 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća otplaćivati sukladno odredbama ovog Dodatka. Ugovorne strane su suglasne da odredba prethodnog stavka predstavlja sporazum vjerovnika i potrošača u smislu čl. 19.c. st. 1. točka 6. Zakona. Utvrđeni dospjeli neplaćeni dug iz čl. 3. ovog dodatka Korisnik kredita plaća Kreditoru na način i u rokovima utvrđenim Osnovnim ugovorom. Člankom 10. ugovorne strane utvrđuju da je sukladno odredbama Zakona:

- izračun konverzije sačinjen na dan 30.09.2015., te su sukladno tome iznos preostale neotplaćene glavnice kredita iz čl. 5. ovog Dodatka, ukupan zbroj preostalih anuiteta/obroka iz čl. 7. ovog Dodatka, te iznos Tražbine korisnika kredita/kreditora temeljem konverzije iz čl. 8. ovog Dodatka utvrđeni na taj dan; - Korisnik kredita dužan nastaviti plaćati anuitete/obroke sukladno CHF otplatnom planu do dana stupanja na snagu ovog Dodatka. Nakon što se, po stupanju na snagu ovog Dodatka, provede konverzija, razliku koja nastane plaćanjem anuiteta/obroka prema CHF otplatnom planu i iznosa anuiteta/obroka prema EUR otplatnom planu, Kreditor će utvrditi prilikom dospijeća prvog sljedećeg anuiteta/obroka, te će se tako utvrđena razlika smatrati Tražbinom korisnika kredita/kreditora temeljem konverzije iz čl. 8. ovog Dodatka i s njome će se postupiti kao sa ostatkom te tražbine. Člankom 12. ugovoreno je da korisnik kredita potpisom ovog Dodatka izjavljuje da mu je Kreditor prije sklapanja ovog Dodatka pružio odgovarajuće objašnjenje te pravovremeno pružio í pojasnio sve informacije sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, objasnio bitne značajke i posebne učinke koje bi ovaj kredit mogao imati na njega, uključujući i posljedice ako Korisnik kredita ne ispuni obvezu plaćanja o dospijeću, kao i posljedice neizvršenja bilo kojih drugih nenovčanih obveza koje proizlaze za Korisnika kredita iz Osnovnog ugovora i/ili ovog Dodatka odnosno u vezi s tim ugovorom te mu omogućio da procijeni je li ovaj pravni posao u potpunosti u skladu s njegovim potrebama i njegovom financijskom situacijom. Korisnik kredita potpisom ovog Dodatka potvrđuje da ga je Kreditor, obzirom na činjenicu da se kredit provedbom konverzije ugovara kao kredit s valutnom klauzulom u EUR (iznos obveze po kreditu izračunava se na temelju tečaja HRK u odnosu prema EUR), prije sklapanja ovog Dodatka dodatno upozorio na rizik promjene tečaja (valutni rizik), koji može nastati jer strana valuta može u budućnosti imati manju 111 veću vrijednost od sadašnje u odnosu na HRK. Izloženost valutnom riziku može dovesti do ostvarenja gubitka/dobitka zbog promjene međuvalutnih odnosa pojedinih valuta. Kako se na deviznom tržištu RH formira isključivo tečaj kune u odnosu na euro (EUR/HRK), valutni rizik tečaja kune u odnosu na euro (EUR/HRK) nastupa rastom ili padom valutnog para EUR/HRK pod utjecajem tržišne ponude i potražnje. U vrijeme sklapanja ovog Dodatka HNB u okviru monetarne politike provodi tečajnu politiku usmjerenu na održavanje stabilnosti nominalnog tečaja kune u odnosu na euro (putem deviznih intervencija i/ili administrativnim mjerama) pa se valutni rizik EUR/HRK smatra manje rizičnim u odnosu na valutni rizik kune u odnosu na ostale valute. O eventualnoj promjeni opisane monetarne politike HNB-a nakon sklapanja ovog Dodatka, Kreditor nije dužan obavještavati Korisnika kredita.

64. Korisnik kredita, odnosno potrošač prije sklapanja dodatka dobio od kreditora, ovdje tuženika, povijesni pregled općih uvjeta kreditiranja, povijesni pregled odluka o kamatnim stopama, povijesni pregled dnevnih tečaja primjenjivih na kredite u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominiranje u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik (ovdje tuženik) primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZPK-a). Također, potrošaču je prije sklapanja dodatka dostavljen izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu (čl. 19.e st. 1.). Zajedno s navedenim računom konverzije potrošaču je dostavljen i izvod otvorenih stavki na temelju ugovora o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF preračunato u kune po tečaju one vrste koju je vjerovnik primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZPK-a).

65. Time sud zaključuje da je potrošač prije sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu bio obaviješten o svim potrebnim informacijama za donošenje brižne, razumne i oprezne odluke po čl. 10. st. 1. ZOO-a. Ukratko, potrošaču su prije sklapanja ugovora o kreditu bili poznati svi potrebni podaci o povijesnom kretanju tečaja, povijesnom kretanju kamatnih stopa te utjecaju navedenog na promjenu mjesečnog anuiteta.

66. Nadalje, nije u pravu tuženik kada navodi da sud mora uzeti u obzir tzv. negativne razlike. Ovo stoga jer je i kreditor, ovdje tuženik prilikom sklapanja dodatka ugovoru o kreditu pristao na uvjete iz Dodatka, sve tumačeno uz primjenu odredbe čl. 2. ZOO-a. Iznos istaknut u prigovoru radi prebijanja utvrđen je između korisnika kredita i tuženika u čl. 5 Dodatka ugovora o kreditu. Međutim sud nije prihvatio navedeni prigovor jer tuženik na isti nema pravo odnosno za isti ne postoji pravni osnov u odnosu na ovdje tužitelja koji je preuzeo tražbinu od strane korisnika kredita. Dakle, tuženik nema pravni osnov prema ovdje tužitelju (već eventualno bi imao prema korisniku kredita9.

67. Odbijanje prigovora tuženika sud je donio uz sljedeće zaključke. Prije svega ZID ZPK/15 je prisilni propis. Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen je na temelju odredbi ZID ZPK/15 (navedeno između stranaka nije sporno). Ugovorne odredbe u Dodatku propisao je ZID ZPK/15, a ne odredio tuženik, kao kreditor. Zbog navedenog ne mogu se utvrđivati ništetnim odredbe Dodatka, sve primjenom čl. 49. st. 5. ZZP-a. Naime, sklapanjem dodatka potrošač je pristao na ugovorne uvjete iz tog Dodatka. Ujedno sklapanjem Dodatka prestala je obveza tuženika na isplatu pretplate po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Preplate su korištene za daljnju otplatu anuiteta kredita prema odredbama ZID ZPK/15. i odredbama dodatka koji je sklopljen između pravnog prednika tužitelja i tuženika. Potrošač pristankom na Dodatak pristao i na sve njegove ugovorne uvjete (potrošač je i po ZID ZPK/15 imao pravo izbora prihvatiti ili ne prihvatiti izračun konverzije te sklopiti ili ne sklopiti Dodatak, a sve u vezi s čl. 2. ZOO-a).

68. Nadalje, ZID ZPK/15 ne uređuje da bi na teret potrošača padale zatezne kamate.

69. Dapače, odredbe ZID ZPK-a/15 ne uređuju pitanje zateznih kamata, odnosno zateznih kamata koje su tekle na novčane tražbine koje su proizašle iz ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Dakle, ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje punog obeštećenja potrošača po ništetnim odredbama ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF.

70. ZID ZPK/15 zatezne kamate uređuje samo u odredbi čl. 19.e st. 7. t. 2. i to na način da iznos naplaćenih zateznih kamata pada na teret potrošača. Pritom te kamate nisu kamate koje su tekle od dana preplate, odnosno od dana plaćanja iznosa na ime ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Naime, navedena odredba ZPK-a uređuje pitanje zateznih kamata koje je tijekom otplate kredita (ako uopće jest) potrošač plaćao ukoliko je kasnio u ugovornom roku platiti mjesečni anuitet te takve kamate (i sklapanjem dodatka) padaju na teret potrošača.

71. S obzirom na to da odredbe ZID ZPK-a ne uređuju što se događaja sa zateznim kamatama koje su teke na pretplaćene iznose po ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu od dana plaćanja pa do konverzije 30. rujna 2015., to valja zaključiti da takve zatezne kamate nisu uračunate u izračun konverzije, po čl. 19.c ZPK-a. Slijedom iznesenog, a zbog ne postojanja uređenja po ZID ZPK/15. u odnosu na zatezne kamate, to ponovno dolazi do primjene odredbe iz čl. 4. ZZP-a, a koja i ponovno upućuju na odredbe ZOO-a. Takav pravni pristup je i pravilan jer je jedan zakon dio cjelokupnog pravnog poretka.

72. Odredba iz čl. 1115. ZOO-a propisuje potpuno obeštećenje. Takav stav proizlazi i iz Odluke Suda EU, br. C-118/17.

73. Uz navedeno, valja navesti da je tuženik banka, odnosno da se davanjem kredita bavi u profesionalnoj djelatnosti, zbog čega je, kao sudioniku u obveznom odnosu, bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a). Time je sud mišljenja da je tuženik nepošten od dana kada su mu preplaćeni svaki pojedini iznosi. Takav stav zauzeli su sudovi i u kolektivnim sporovima predmeta „Potrošač“.

74. Sud ocjenjuje da je neosnovan tuženikov prigovor zastare. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sve sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Ovo stoga jer za takvu vrstu tražbine nije propisan poseban zastarni rok. Naime, potraživanje koje je dosuđeno u ovom predmetu jest preostalo obeštećenje potrošača (koje nije uključeno u konverziju), odnosno ovdje konkretno singularnog pravnog sljednika potrošača, sve po odredbi iz čl. 323. u vezi s 1111. st. 1. te 1115. ZOO-a. Pritom su zatezne kamate akcesorno potraživanje koje slijede sudbinu glavnog potraživanja i to restitucijskog zahtjeva potrošača po osnovi oštećenja koje je pretrpio zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF (institut stečenog bez osnove). Valja navesti da je sud i u ovom dijelu suđenja uzeo u obzir i svrhu samog ZID ZPK/15, a to je uspostavljanje narušene ravnoteže između potrošača i trgovca, kao i svrhu samog ZZP-a i ZOO-a, sve da se postigne potpuno obeštećenje potrošača. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

75. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

76. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da je u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2018., kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

77. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 14. lipnja 2023. (list 1. spisa), dakle prije proteka općeg zastarnog roka od pet godina računajući od pravomoćnosti presude (14. lipnja 2018.) u kolektivnom sporu (kao ponovnog tijeka zastare).

78. Kao što je već obrazloženo ZID ZPK-a/15 nije ni jednu odredbu ugovora proglasio ništetnom, dok se istovremeno tužitelj u tužbi poziva na pravomoćnu presudu iz predmeta „Potrošač“ (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), to je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastarijevanja, a zastara se ponovno počela teći pravomoćnošću presude iz kolektivnog spora (u dijelu valutne klauzule pravomoćno 14. lipnja 2018.).

79. Takav pravni stav zauzet je (i) na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.

80. ZID ZPK-a/15 nije ni jednu odredbu ugovora proglasio ništetnom, dok se istovremeno tužitelj u tužbi poziva na pravomoćnu presudu iz predmeta „Potrošač“ (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.), to je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastarijevanja, a zastara se ponovno počela teći pravomoćnošću presude iz kolektivnog spora (u dijelu valutne klauzule pravomoćno 14. lipnja 2018.).

81. Nadalje, u odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

82. Pravomoćnom presudom ovog suda, posl. br. P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene (čl. 10. st. 3. ZOO-a).

83. Stopa zateznih kamata suđena je na temelju odredbe iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u tzv. ostalim odnosima jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora (čl. 14. st. 2. ZOO-a).

84. Slijedom svega navedenog presuda je u prihvaćenom dijelu tužbenog zahtjeva donesena uz zaključke da ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje restitucije; po ZID ZPK/15 na teret potrošača pada razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza (čl. 19.c st. 1. t. 1. ZID ZPK/15), naplaćene zatezne kamate na kašnjenje u plaćanju anuiteta, troškovi (čl. 19.c st. 1. t. 4. ZID ZPK/15) i iznos kamata i tečajnih razlika na ime pretplate (čl. 19.c st. 1. t. 5. ZID ZPK-a); ZID ZPK/15 u načinu izračuna konverzije ne obuhvaća zatezne kamate, koje su tekle na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita; ZZP upućuje na primjenu ZOO-a; posljedice ništetnosti uređene su odredbom iz čl. 323. ZOO-a; radi se o institutu stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a te je opseg vraćanja propisan je odredbom iz čl. 1115. ZOO-a, te se potrošač po osnovi ništetnih odredbi mora u cijelosti obeštetiti, konverzijom potrošač nije obeštećen za zatezne kamate koje su teke na više plaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, navedene zatezne kamate nisu uračunate u konverziju, navedene zatezne kamate nisu korištene prilikom daljnje otplate kredita i/ili vraćene potrošaču, (time) zatezne kamate na pretplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi nisu (i dalje) izašle iz imovine tuženika, (zbog navedenog) potrošač nije obeštećen za navedene zatezne kamate; kredit u konkretnom predmetu u EUR, odnosno sa valutnom klauzulom u EUR u utuženom razdoblju do dana konverzije nije postojao, postojao je samo kredit sa ništetnim odredbama te je stoga jedinio pravilno, zakonito i moguće obeštećenje dosuditi zatezne kamate na pretplaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, koje se izračunavaju na način da se korisnik kredita stavi u položaj u kojem bi bio da je od početka imao kredit denominiran u kunama. Do konverzije potrošač nije pristao na kredit sa valutnom klauzulom u EUR – taj kredit u konkretnom obveznom odnosu nije postojao do konverzije, (također) takvo postupanje slijedi ustaljenu i čvrstu sudsku praksu te predstavlja potpuno obeštećenje potrošača kod konvertiranih kredita, zahtjev na ime zateznih kamata po stečenom bez osnove slijedi pravnu sudbinu upravo onoga što i jest osnovni zahtjev, a to je stečeno bez osnove, sve na temelju ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, zahtjev za isplatu navedenih zateznih kamata nije zastario.

85. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo upravo takvo pravno shvaćanje na 7. sjednici Građanskog odjela, održanoj 13. i 20. prosinca 2022., o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“ Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama, posl. br. Rev-586/19-14 od 21. prosinca 2022., Rev- 1359/19-8 od 17. rujna 2024. i Rev-925/23-2 od 8. travnja 2025.

86. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke presude.

87. O troškovima postupka je odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife).

88. U tužbi je tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.770,00 EUR. Pritom u tužbi tužitelj nije postavio određeni novčani tužbeni zahtjev već manifestacijski zahtjev te tužbeni zahtjev na isplatu novčanih jedinica koje se obvezao odrediti kada tuženik postupi po prihvaćenom manifestacijskom zahtjevu i u spis dostavi traženu i potrebnu dokumentaciju te nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U podnesku od 26. siječnja 2026. tužitelj je odredio tužbeni zahtjev (nakon provedenog vještačenja) te zahtijevao isplatu iznosa od 12.154,13 EUR. U istom podnesku tužitelj je i sam vrijednost predmeta spora naznačio u iznosu od 12.154,13 EUR. U konkretnom predmetu nije postavljen nikakav drugi tužbeni zahtjev osim kondemnatornog tužbenog zahtjeva na isplatu glavnice. Zbog navedenog, sud zaključuje da je vrijednost predmeta spora upravo iznos od 12.154,13 EUR. Prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora sud se vodio odredbom iz čl. 154. st. 2. ZPP-a koja govori o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

89. Tužitelj je u cijelsoti uspio u sporu te je zatražio i priznat mu je trošak sastava tužbe od 14.06.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1), sastav podneska od 6.05.2024. i 26.01.2026. svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1), pristup ročištima 16.05.2024., 10.10.2024., 26.01.2026. svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1.200,00 eur uvećano za 25% PDV, sveukupno iznosi 1.500,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 114,15 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 167,99 EUR te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 600,00 EUR. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u točki II izreke.

90. Sud je zaključio kako ne postoji osnov za tuženikov prigovor radi prebijanja u odnosu na ovdje tužitelja te je odlučio kao u točki III izreke, a sve kako to proizlazi iz obrazloženja ove presude.

91. Također, uz tužbu je tužitelj podnio manifestacijski zahtjev dok je u konačnici postavio određen tužbeni zahtjev iz čega je sud zaključio da je tužitelj povukao manifestacijski zahtjev pa je na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a riješio kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 13. travnja 2026.

Sudac

Tina Jakupak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po pun – sp na presudu

2. tuženiku po pun

3. kal pravomoćnosti – 30 dana