REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-504/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja POMERAN d.o.o., OIB: 56011155046, Split, Spinutska 27, kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Mladineo, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt], zastupano po punomoćniku Denisu Kulušiću, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Vjekoslava Mladinea, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku obrta [obrt] isplatiti tužitelju POMERAN d.o.o. OIB: 56011155046 iznos od 7.432,48 (sedam tisuća četiristo trideset dva cijelih četrdeset osam) eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 17. ožujka 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasniku obrta [obrt] tužitelju POMERAN d.o.o., OIB: 56011155046 naknaditi troškove postupka u iznosu od 931,17 (devetsto trideset jedan cijelih sedamnaest) eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik isplati troškove postupka u iznosu od 310,39 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

O b r a z l o ž e nj e

1. U tužbi podnesenoj 16. listopada 2024. tužitelj zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 7.432,48 eura. Navodi da se radi o iznosu kojeg je tuženiku 29. prosinca 2022. unaprijed platio kao naknada za izradu web-stranice, koji posao su stranke usmeno dogovarale. Tvrdi da je taj iznos tuženik zadržao, a nije izvršio dogovoreni posao.

2. Pojašnjava kako je krajem 2022. i početkom 2023. pregovarao s tuženikom o sklapanju ugovora o izradi web stranice i webshopa tužitelja. Navodi kako je na tuženikov zahtjev, 29. prosinca 2022. za taj posao unaprijed uplatio iznos od 56.000,00 kuna (7.432,48 eura). Iako je otpočetka bio dogovor da će tuženik tužitelju dostaviti tri varijante obvezujućih ponuda i nacrt ugovora, tuženik se nije držao dogovora pa ugovorne strane nisu sklopile ugovor u pisanom obliku.

3. Tužitelj navodi da ni uz njegovo višekratno požurivanje, tuženik do 25. siječnja 2023. nije dostavio tri varijante ponuda, a ni tekst ugovora. Zbog toga je tužitelj 25. siječnja 2023. WhatsApp porukom tuženiku izjavio da prekida suradnju te zahtijeva povrat uplaćenog novca. Tvrdi da je mu tuženik tek nakon primitka te izjave poslao nacrt ugovora, s datumom od 20. siječnja 2023., koji u članku 11. predviđa valjanost odredbi samo ako su sačinjene u pisanom obliku i potpisane po osobama ovlaštenima za zastupanje ugovornih strana. Međutim, ističe da taj ugovor nisu potpisali ni tužitelj ni tuženik. Tužitelj navodi i da je zahtjev za prekid suradnje i povrat novca upućen tuženiku elektroničkom poštom 4. ožujka 2023., a potom i poštom preporučeno 16. ožujka 2023.

4. Zaključno, tužitelj navodi da mu je tuženik predložio rješenje spora vraćanjem razmjernog dijela novca, odnosno da mu se priznaju dotadašnji troškovi rada, čiju visinu nikad nije odredio, a ukupan uplaćeni iznos je zadržao. Zbog toga tužitelj tužbom zahtijeva isplatu iznosa od 7.432, 48 eura s kamatama od 17. ožujka 2023. do isplate.

5. Tužitelj je uz tužbu priložio ispis komunikacije stranaka putem WhatsApp poruka, ispis elektroničke pošte, nacrt ugovora s datumom 20. siječnja 2023., ponude broj 14-1-1, 15-1-1 i 16-1-1, potvrdu Hrvatske pošte o predaji pošiljke, ispis snimke zaslona o praćenju pošiljke Hrvatske pošte, izvadak iz obrtnog registra za tuženika, potvrde Porezne uprave da [obrt] nije u sustavu PDV-a u 2023. ni u 2024. Predložio je izvesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka (odnosno zastupnika po zakonu istih).

6. U skladu s odredbom članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) dalje: ZPP, tuženiku je tužba dostavljena na odgovor.

7. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti. Naveo je da je njegov tim uložio preko 160 sati rada u projekt zbog čega je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

8. Uz odgovor na tužbu tuženik nije predložio dokaze kojima bi sud utvrdio istinitost njegovih navoda. Na pripremnom ročištu, na kojem je uz punomoćnika bio prisutan i tuženik osobno, naveo je da raspolaže opsežnom dokumentacijom iz koje proizlazi da je u predmetni projekt uložio puno vremena. Predložio je i saslušanje svjedokinje ČJ iz [adresa], čiju adresu nije u tom trenutku znao, za koju je tvrdio da je za njega radila na ovom projektu.

9. Tužitelj je predložio izvesti dokaz knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja činjenice je li tuženik u promatranom razdoblju imao kakvih davanja po osnovi ugovora o radu ili ugovora o djelu.

10. Sud je na pripremnom ročištu prihvatio dokazne prijedloge stranaka, a tuženiku je ostavio rok od 8 dana radi dostave u spis dokumentacije na koju se poziva, kao i dostave adrese predložene svjedokinje. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije u spis dostavio nikakvu dokumentaciju, nije dostavio adresu svjedoka, te nije pristupio na ročište na kojem je trebao biti saslušan. Izostanak s ročišta za saslušanje tuženik nije opravdao, a o vremenu održavanja tog ročišta je uredno obaviješten.

11. Između stranaka nije sporno da je tužitelj pregovarao s tuženikom oko izrade web stranice i webshopa, da je posao izrade trebao za tužitelja izvršiti tuženik, da je kao naknadu za taj posao tužitelj uplatio tuženiku unaprijed utuženi iznos. Nije sporno da tuženik nije izvršio posao, da je poslovna suradnja prekinuta, te da je tuženik zadržao uplaćeni iznos.

12. Sporno je ima li tuženik pravo, i u kojoj visini, zadržati iznos novca koji mu je unaprijed plaćen kao naknada za njegov rad.

13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

14. U svom iskazu ĐJO, zastupnica po zakonu tužitelja, navela je kako je za poslovne potrebe tužitelja namjeravala izraditi webstranicu i webshop. Preko poznanstva je došla do tuženika te je s povjerenjem s njime krenula u pregovore oko izrade istih. Navela je da je dogovor bio da će joj tuženik dostaviti 3 pisane ponude, ona će odabrati odgovarajuću te će se nakon toga pristupiti sklapanju pisanog ugovora. Nakon što bi se sklopio ugovor, tuženik je trebao izvršiti posao, predvidivo za mjesec do mjesec i pol dana od potpisivanja ugovora.

15. Iskazala je da, unatoč dogovoru, nije nikad primila tri ponude od kojih bi odabrala njoj odgovarajuću. Međutim, da je 17. prosinca 2022. dobila elektroničku poruku od nepoznate osobe imena Đ. U toj poruci je Đ od nje zahtijevao uplatu na račun tuženika iznos od 56.000,00 kuna unaprijed. Tuženik ju je potom uvjerio kako je za nju najbolje unaprijed uplatiti cijeli iznos i to do kraja te godine, pojašnjavajući joj da će nakon 1. siječnja 2023. tuženik ući u sustav PDV-a, pa će cijene njegovih usluga biti više. Povjerovavši tuženikovim tvrdnjama, navela je da je uplatu izvršila zadnjeg dana 2022. Navela je da joj je tuženik i tada rekao da će iza 3. siječnja 2023. poslati ponude i ugovor, ali da nije tako postupio. Zbog toga ga je tijekom siječnja 2023. više puta zvala i pisala mu poruke, a kako joj je tuženik odugovlačio s dostavom ponuda, izgubila je povjerenje i 25. siječnja 2023. zatražila povrat uplaćenog novca i prekinula suradnju.

16. Na kraju, navela je da je tuženik u ožujku 2023. zahtijevao da mu se prizna naknada za utrošeni trud i rad, no svoj zahtjev nikad nije precizirao. Naglasila je da joj nije jasno kako je uopće mogao raditi kad nisu ni dogovorili koju bi od mogućih varijanti webshopa ona izabrala.

17. Zastupnica po zakonu tužitelja iskazivala je uvjerljivo, životno, logično i dosljedno, te je sud njenom iskazu povjerovao u cijelosti. Iskaz tužiteljice je podudaran i s ostalim dokazima u spisu predmeta, osobito s ispisom WhatsApp komunikacije između stranaka (stranice 8-10 i 32-33 spisa). Okolnost što tužitelj u tužbi navodi da je uplata izvršena 29. prosinca 2022., a zastupnica po zakonu tužitelja je iskazala da je izvršena 31. prosinca 2022., sud smatra neznatnim odstupanjem u činjeničnim navodima koje sud pripisuje proteku vremena ali istodobno ukazuju na iskrenost i spontanost iskaza.

18. Povezujući iskaz zastupnice po zakonu s ispisom WhatsApp komunikacije i ostalih isprava u spisu, sud utvrđuje da je nalog za spornu uplatu od strane tužitelja izdan 29. prosinca 2022., a izvršen od strane poslovne banke 30. prosinca 2022. (ispis naloga o uplati Privredne banke Zagreb, stranice 15-16 spisa).

19. Da se radi o uplati koja je izvršena unaprijed kao naknada za posao koji je tuženik trebao izvršiti nakon što se isti definira, sud zaključuje povezujući iskaz zastupnice po zakonu tužitelja s ispisom elektroničke pošte od 17. prosinca 2022. u kojoj je s tuženikove adrese upućena poruka koja, između ostalog, sadrži navod: "Voljeli bismo da što više toga naplatimo i napravimo ove godine", kao i s tuženikovom WhatsApp porukom od 29. prosinca 2022. poslane u 22:44 sati: "iduće godine možda uletimo u sustav pdv-a pa smo htjeli sta vise toga sta ce se prelit u iduću godinu možda osigurat klijente ugovorom a da se sta vise toga provrti kroz ovu godinu ali sad nema sanse da stignemo".

20. Iskaz je podudaran i s tuženikovom WhatsApp porukom od 18. siječnja 2023. u 12:07 u kojoj navodi: "Pozdrav ĐJO, zvala me Č danas da je nju zva njen bivši sef koji je tvoj dobar prijatelj da si zabrinuta jer se ne javljam a uplatili ste mi novce unaprijed, nema razloga za zabrinutos objasnio sam ti zašto smo te zamolili ako može unaprijed da ove godine ne upadnemo u sustav pdva. Mi smo ti svi gripast i znam da ti dugujem jos ugovor i ponude, ja se jos nisam vratio na posao kako spada i da stvar bude bolja osta sam bez svih kontakata", te konačno i sa sadržajem tuženikove elektroničke pošte od 25. siječnja 2023. u kojem tuženik navodi: "Obračunao sam ti popuste kao i u onoj ponudi što si mi unaprijed platila" ( stranica 24. spisa).

21. Sud nadalje utvrđuje da je zastupnica po zakonu tužitelja izrazila nezadovoljstvo i namjeru prekida poslovne suradnje 25. siječnja 2023., jer poruka koju je poslala tog dana u 8:35 sati putem WhatsApp aplikacije sadrži takvu jasnu izjavu: "Dobro jutro. Nažalost sa obzirom da jos nisam primila ugovor niti konkretnu ponudu ne želim dalje surađivat. Molila bi povrat novca. Nema ljutnje samo ovakva dinamika rada mi ne pase".

22. Iz sadržaja spisa proizlazi da je nakon toga još uvijek bilo nekakvih pregovora između stranaka ali je zastupnica po zakonu tužitelja istom aplikacijom 24. veljače 2023. u 12:56 sati tuženiku poslala poruku: " ĐJ ja ne želim vise surađivat. Ovo nije dobar fit. Ugovor nisam potpisala sto znaci posao nije potvrđen. Odustajem od ponuda odnosno ne prihvaćam niti jednu". Iz potvrde o preporučenoj poštanskoj pošiljci od 9. ožujka 2023. (stranica 37. spisa) proizlazi da je tužitelj pisanim putem poslao izjavu o prekidu poslovne suradnje, a iz potvrde o praćenju pošiljke Hrvatske pošte (stranica 40 spisa) proizlazi da je tuženik istu primio 16. ožujka 2023. Slijedom navedenog, sud zaključuje za je zahtjev za prekidom pregovora i povratom novca tuženiku na nedvojben način priopćen najkasnije 16. ožujka 2023.

23. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

24. Iz citirane odredbe proizlazi da su bitni sastojci ugovora o djelu naknada i djelo. Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (članak 274. ZOO-a). Odredbama članka 249. ZOO-a propisano je da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih sredstava. Izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

25. Po ocjeni ovog suda, parnične stranke su pregovarale oko sklapanja ugovora o djelu ali taj ugovor nisu sklopile. Budući da je sud prihvatio kao istinite tužiteljeve tvrdnje da mu je tuženik trebao dostaviti tri ponude od kojih je tužitelj trebao odabrati onu koja mu najviše odgovara, stav je suda da "djelo" u smislu odredbe članka 590. ZOO-a između ugovornih strana nije bilo usuglašeno. Kako se stranke nisu sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora, nije došlo ni do njegova sklapanja. Pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju, u skladu s odredbom članka 251. stavka 1. ZOO-a.

26. Odredbama članka 1111. stavaka 1-3 ZOO-a je propisano: 1. Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

27. Iz spisa proizlazi da je tužitelj uplatio tuženiku utuženi iznos unaprijed, dok su stranke pregovarale o djelu, a nije sporno da je taj iznos tuženik zadržao i nakon što su pregovori prestali. Zbog toga je sud stajališta da su ostvarene pretpostavke za stjecanje bez osnove iz odredbi članka 1111. ZOO-a pa je po toj osnovi naložio tuženiku vraćanje onog što je primio po osnovi koja se nije ostvarila.

28. Tuženik tijekom postupka nije poricao činjenicu da je predmetna uplata izvršena, niti da je uplaćeni iznos zadržan. Njegovi navodi su se svodili na tvrdnje da je uložio vrijeme i rad u "projekt" pa da nije osnovano zahtijevati od njega povrat ukupno plaćenog iznosa. Međutim, kako je navedeno pod točkom 10. ovog obrazloženja, tuženik na svoje tvrdnje nije ponudio odgovarajuće dokaze.

29. Prema odredbi članka 241. ZPP-a, stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba svjedočiti i navesti njezino ime i prezime i boravište. Kako tuženik nije postupio u skladu s obvezom koju mu nalaže citirana odredba, sud nije mogao izvesti dokaz saslušanjem svjedokinje ČJ.

30. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika ĐJ jer tuženik, iako uredno obaviješten o ročištu i upozoren na posljedice nepristupanja (članak 268. stavak 3. ZPP-a), nije pristupio na to ročište, a svoj izostanak nije opravdao.

31. Sud ne može primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza. S obzirom na sve okolnosti, sud će ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz (članak 269. stavci 1. i 2. ZPP-a). Sud je stava da je procesno ponašanje tuženika usmjereno isključivo odugovlačenju postupka i izbjegavanju iskazivanja.

32. Na koncu, potrebno je obrazložiti zašto sud nije provodio knjigovodstveno vještačenje na okolnosti je li tuženik u razdoblju od prosinca 2022. do kraja siječnja 2023. imao kakvih davanja po osnovi ugovora o radu ili ugovora o djelu. Ovaj dokaz je predložen od strane tužitelja kako bi tužitelj pobio tvrdnje tuženika u dijelu u kojem tuženik navodio da je "uložio značajne resurse radeći na predmetnom projektu".

33. U okolnostima konkretnog slučaja, budući da tuženik ničim nije dokazao da je radio na predmetnom projektu niti je naveo koliko bi ti radovi njega koštali, a nije ni ponudio kakve dokaze na tu okolnost, provođenje knjigovodstvenog vještačenja pokazalo se nepotrebnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Drugim riječima, sud smatra kako tužitelj nije dužan dokazivati da tuženik nije radio, nego je tuženik taj koji je trebao dokazati da je radio i koliko ga je taj rad koštao.

34. Zbog svega navedenog, pod točkom I. izreke, naloženo je tuženiku vraćanje stečenog bez osnove, zajedno sa kamatama od 16. ožujka 2023., u skladu s njegovim zahtjevom te primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a. Tuženik je, naime, najkasnije toga dana postao nepošteni stjecatelj, kako je obrazloženo pod točkom 22. ovog obrazloženja.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

36. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 7.432,48 eura, tužitelju zastupanom po punomoćniku- odvjetniku, za pojedinu radnju pripada nagrada u visini od 100 bodova (Tbr 7.1. i 9.1 Tarife). Sud je tužitelju u toj visini priznao troškove sastava tužbe od 16. listopada 2024. (Tbr 7.1. Tarife) i zastupanja na ročištima 22. prosinca 2025. i 4. ožujka 2026. (Tbr 9.1. Tarife). Tužitelju je, dakle, priznat trošak zastupanja po punomoćniku u visini 300 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife), daje iznos od 750,00 eura.

37. Tom je iznosu valjalo dodati i iznose zatraženih sudskih pristojbi jer isti predstavljaju materijalne izdatke stranke koji su bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. ZPP-a). Po toj je osnovi priznat iznos sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 60,39 eura, koliko je tužitelj platio, te iznos od 120,78 eura na ime sudskih pristojbi na presudu. Prema tome, tužitelju pripada pravo na troškove postupka u iznosu od 931,17 eura sa zakonskim zateznom kamatama od presuđenja do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

38. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 1. prosinca 2025. u iznosu od 250 eura. Taj je podnesak tužitelj sudu predao nakon primitka poziva na pripremno ročište i u njemu odgovara na navode iz odgovora na tužbu. Nije bilo zapreke da navode koji čine sadržaj tog podneska tužitelj iznese na pripremnom ročištu pa, primjenom odredbi članaka 299a ZPP-a i 155. ZPP-a, sud smatra da se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice. I zahtjev za sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 60,39 eura je previsoko postavljen, pa je u tom dijelu odbijen.

39. Zbog toga je o troškovima postupka odlučeno kao pod točkama II. I III. ove presude.

40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 13. travnja 2026.

SUTKINJA

Ivana Hrkać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka presude, putem ovog suda.

DNA:

- punomoćniku tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe za presudu

- tuženiku po punomoćniku

- u spis