REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-49/2025-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sucu pojedincu Ivanu Dujiću, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ISTARSKE ŽUPANIJE, Pazin, M. B. Rašana 2/4, OIB: 29919922049, kojeg zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 4. ožujka 2026., na dan objave 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ISTARSKE ŽUPANIJE d.o.o., OIB 29919922049, M.B. Rašana 2/4, 52000 Pazin, da isplati tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, iznos od 343,52 EUR, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 30.11.2022.g. pa do isplate, a obračunava se za razdoblje do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.026,54 eura, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja 13. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju da umješaču na strani tuženika u roku od petnaest dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja 13. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa ko ja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi od 14. veljače 2025. tužitelj je naveo da se 15. veljače 2022. oko 00,15 sati na lokalnoj cesti 50051 (Ponte Porton-Livade-Gradinje-Ist. Toplice), dogodila prometna nezgoda na način da je vozač HZ, upravljao automobilom Alfa Romeo 147, reg. oz. [registarska oznaka], iz smjera mjesta Livade u smjeru mjesta Završje, kada mu je na prometnicu iskočila divlja životinja, uslijed čega je došlo do udara prednjeg dijela vozila u životinju te su na automobilu nastala oštećenja. Na strani vozača nije bilo protupravnosti u postupanju dok je životinja uginula na licu mjesta. S obzirom da je štetu prouzrokovala divljač, u području nadležnosti lovoovlaštenika Lovačkog društva „SRNJAK“ Grožnjan, koje lovačko društvo je u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja obzirom je na snazi bila polica osiguranja br. [broj police osiguranja] predmetom koje je osiguranje svih lovoovlaštenika na području RH za štete počinjene od divljači, to je tužitelj naknadio štetu na vozilu u iznosu 343,52 EUR. Prometna nezgoda se dogodila na dijelu ceste na kojem nije postojao znak „ divljač na cesti“ niti druga oprema koja bi onemogućila izlazak divljači na cestu. Pravna osoba koja je lovoovlaštenik u lovištu koje se prostire u području oko predmetne ceste je zatražila postavljanje znaka opasnosti od divljači i opreme na cesti za dionicu na kojoj se dogodio štetni događaj, međutim znak niti druga oprema u vrijeme štetnog događaja nisu bili postavljeni što predmetnu dionicu čini nesigurnom za promet , a tuženika odgovornim za nastanak štetnog događaja. Dakle, oprema i signalizacija ceste su manjkavi unatoč zahtjevima lovoovlaštenika. Na temelju svega prethodno navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu da donese presudu:

„I. Nalaže se tuženiku ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ISTARSKE ŽUPANIJE d.o.o., OIB 29919922049, M.B. Rašana 2/4, 52000 Pazin, da isplati tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, iznos od 343,52 EUR, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 30.11.2022.g. pa do isplate, a obračunava se za razdoblje do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE ISTARSKE ŽUPANIJE d.o.o., OIB 29919922049, M.B. Rašana 2/4, 52000 Pazin, da isplati tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, 10000 Zagreb, troškove parničnog postupka, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, kako po osnovi tako i po visini tužbenog zahtjeva. Osporava sve navode iz tužbe. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i neodgovornosti tuženika za nastalu štetu, a time i za isplatu regresa, pri čemu ukazuje da tuženik nije ni u kojem odnosu sa tužiteljem; sa njime nema nikakvih kontakata, niti mu je na bilo koji način prouzročio štetu, niti je štetu prouzročio osiguraniku tužitelja, tako da nema osnove niti za isplatu regresa.

U odnosu na tužitelja, na strani tuženika nema nikakvih elemenata građansko - pravne odgovornosti. Županijska uprava za ceste Istarske županije nije štetnik, ona tužitelju nije prouzročila štetu, nema štete, nema štetne radnje, pa samim time nema ni uzročno – posljedične veze, kao ni elemenata protupravnosti ni elementa krivnje. Isto se odnosi i u odnosu na osiguranika tužitelja.

Kod izvanugovorne odgovornosti za štetu, tužitelj prije svega treba dokazati da mu je tuženik, njemu ili osiguraniku, nekom svojom radnjom ili propustom počinio štetu, odnosno povrijedio neko njegovo subjektivno pravo, a da bi uopće došao u mogućnost da to dokaže, potrebno je da dokaže postojanje određenog pravnog odnosa između njih. Ističe i prigovor zastare potraživanja.

U svakom slučaju, tuženik ni u kojem slučaju ne može biti odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće. Iz činjeničnog opisa tužbe vrlo jasno proizlazi da sam tužitelj ni na koji način ne obrazlaže na temelju čega smatra odgovornim tuženika za predmetni štetni događaj, pa nije jasno temeljem čega je uopće postavio tužbeni zahtjev protiv Županijske uprave za ceste Istarske županije, radi čega se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj nije dokazao ni pravni temelj podnošenja tužbe upravo protiv tuženika, nije dokazao pasivnu legitimaciju koju tuženik u cijelosti osporava. U svakom slučaju, kada se hipotetski govori o odgovornosti Županijske uprave za ceste Istarske županije, pod pretpostavkom da se dokaže da je postojao udar u divljač i pasivna legitimacija, potrebno je napomenuti kako tuženik, kao ni ostale pravne osobe u čiju nadležnost spada održavanje prometnica, ne odgovaraju za štete koje su sudionicima u prometu nastale zbog naleta divljači, već je u tim slučajevima odgovornost na strani lovačkih društava koja gospodare lovištem koje se nalazi uz prometnicu na kojoj je došlo do nastanka prometne nesreće (i to sukladno Zakonu o obveznim odnosima, Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o cestama i Zakonu o lovstvu). Stoga tužen ik i iz tog razloga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na Županijsku upravu za ceste Istarske županije.

U konkretnom slučaju, a s obzirom na činjenicu da je sklopljena „nacionalna“ polica osiguranja, iza koje stoji nadležno ministarstvo, očito je da je do aktivacije iste, dolazilo automatizmom, bez utvrđivanja svih relevantnih činjenica; bitno je bilo da se šteta naplati, da lovačka društva ne plaćaju ništa iz svojih sredstava, te se nije utvrđivalo tko je konkretno odgovoran za nastanak štete. Da takve police osiguranja nije bilo, lovačka društva sasvim sigurno ne bi plaćala štetu, već bi u cijelosti osporavale svoju odgovornost, a što je u praksi jako dobro poznato. Međutim, sada, u konkretnom slučaju, samom aktivacijom police i naplatom štete, očito je lovačko društvo priznalo svoju odgovornost, a što znači da odgovornosti tuženika, kao pravne osobe koja upravlja prometnicom, ne može biti, budući da je iz poduzetih radnji u vezi same štete, već utvrđena odgovornost lovačkog društva.

U samoj prijavi i zahtjevu za naknadu štete, koji je podnesen od strane oštećenika (vozača) tužitelju (tužitelj dostavio u spis predmeta), a kojem zahtjevu je tužitelj kasnije i udovoljio, odnosno isplatio je naknadu štete oštećeniku (na način da je TD u ETRADEX d.o.o. podmirio račun za popravak vozila oštećenika), kao uzročnik štete(osiguranik) označeno je Ministarstvo poljoprivrede, a jasno je da je zapravo trebalo biti označeno LD Srnjak Grožnjan, što je i vidljivo iz internog naloga za jednokratnu isplatu (kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu) u kojemu je kao osiguranik označeno upravo navedeno LD Srnjak Grožnjan, iz čega je jasno da je za nastanak predmetne prometne nesreće odgovorno navedeno LD.

U svakom slučaju, očito je lovačko društvo preuzelo odgovornost na sebe te je konkludentnim radnjama priznalo svoju odgovornost, što ekskulpira odgovornosti tuženika, a tužitelju oduzima aktivnu legitimaciju, koju također osporavamo. Tužitelj je od Ministarstva poljoprivrede za navedeno osiguranje primio nešto manje od 5.000.000,00 EUR (pet miliona eura), da bi sada od javne ustanove potraživao isplatu regresa.

Nadalje, iz Ugovora o osiguranju od građanskopravne izvanugovorne odgovornosti prema trećim osobama svih lovoovlaštenika u Republici Hrvatskoj, a koji je sklopljen između tužitelja i RH, Ministarstva poljoprivrede, nije vidljivo kada je taj ugovor uopće stupio na snagu, tj. nije jasno vidljivo je li važio u vrijeme nastanka predmetne nesreće pa posljedično tome, tuženik osporava da je uopće bilo uvjeta za aktivaciju tog Ugovora (i police), po kojoj se sada od tuženika traži isplata. Naime, u čl. 5. st. 1. ugovoreno je da Ugovor stupa na snagu „datumom zadnjeg potpisa ugovornih a koja odlučna činjenica se u ovom slučaju ne može utvrditi. Naime, na zadnjem listu ugovora (sklopljen između tužitelja i RH, Ministarstva poljoprivrede), vidljivo je da je ministrica poljoprivrede, ugovor potpisala 31.05.2021.g., dok nije vidljivo kada su ga potpisali članovi uprave društva tužitelja. U ime tužitelja očito potpisuju 2 osobe, ali kako nije vidljivo kada su ga one potpisale, nije utvrđeno kada je ugovor stupio na snagu. Teret dokaza te činjenice je na tužitelju, a tuženik osporava da je u trenutku nastanka nesreće ugovor bio na snazi, a što znači da tužitelj nije niti bio obvezan ništa plaćati pa posljedično tome, ukoliko je poduzeo bilo koju radnju, poduzeo ju je na svoj rizik i na svoju štetu te od tuženika nije ovlašten ništa tražiti. Dakle, i s te osnove osporavamo aktivnu legitimaciju tužitelja.

Također, nije utvrđeno, jer tužitelj nije dokazao, da bi uopće bile plaćane premije osiguranja, a što znači, da ukoliko se premije osiguranja ne plaćaju, tada ne postoji obveza osiguranja, a što znači, da ukoliko se premije osiguranja ne plaćaju, tada ne postoji obveza plaćanja po prijavljenom događaju, a sve temeljem odredbe iz čl. 937. Zakona o obveznim plaćanja po prijavljenom događaju, a sve temeljem odredbe iz čl. 937. Zakona o obveznim odnosima.

Tuženik je dužan održavati ceste koje su u njegovoj nadležnosti u takvom stanju da se po istima može odvijati promet, a kako nikakva primjedba o stanju ceste ne proizlazi iz činjeničnog opisa tužbe i priloženih dokaza, to nema ni odgovornosti pravne osobe koja upravlja prometnicom. Tuženik, kao ni druge pravne osobe koje po zakonu upravljaju određenim prometnicama, nemaju apsolutno nikakvog utjecaja na kretanje divljači, njihovo prehranjivanje, boravak u određenom lovištu i sl. Zakonom o cestama jasno su definirana tuženikova prava i obveze, a među koje ni u kojem slučaju ne spada briga za divljač, lovište i sl. Za divljač, kao i sve radnje oko divljači brine i odgovara lovačko društvo i to po principu objektivne odgovornosti, budući je upravo on vlasnik i imatelj divljih životinja, što proizlazi iz činjenice što je o predmetnom događaju obaviješteno LD Srnjak Grožnjan čiji je predstavnik izašao na mjesto događaja i preuzeo uginulu divljač. U potvrdi RH, MUP, PU Istarska, PP Umag s ispostavom Buje, od 30.09.2022.g., navedeno je kako slijedi: „ Izvješten lovočuvar šten lovočuvar LD „Srnjak Grožnjan“ CZ koji je na mjesto događaja prometne nesreće izašao u 01.10 sati i preuzeo divljač.“ .“ Isto je navedeno i u Fotodokumentaciji PU Istarske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevide i kriminalističku tehniku od dana 27.12.2022.g., Klasa predmeta: 211-08/2208/22--3/853, koju je dostavio tužitelj. Stoga je jasno vidljivo da tuženik ne može imati nikakvog utjecaja na nalet divljači na vozila, već za te životinje odgovara njen imatelj, tj. lovačko društvo. Na strani tuženika, nema odgovornosti iz razloga što nema nikakve njegove štetne radnje, kao ni uzročno posljedične veze između nastale štete i štetne radnje (koja uopće ne postoji). Također, nema ni protupravnosti na strani tuženika jer isti nije prekršio ni jednu jedinu zakonsku ili podzakonsku odredbu pozitivnog pravnog poretka Republike Hrvatske. Iz navedenog proizlazi kako nisu ispunjeni osnovni elementi koji se sukladno Zakonu o obveznim odnosima (kao lex generelis-u) moraju ispuniti da bi se mogla utvrditi nečija građansko-pravna odgovornost. Kako tih elemenata nema, nema odgovornosti tuženika, a samim time ni naknade štete. U svakom slučaju, teret dokazivanja postojanja tih elemenata je na strani tužitelja.

Zakonom o obveznim odnosima (ZOO), kao općim propisom, propisano je da za štetu odgovara onaj koji ju drugome prouzroči. Županijska uprava za ceste Istarske županije tužitelju nije prouzročila štetu niti je na bilo koji način doprinijela nastanku iste. Sukladno važećoj sudskoj praksi, divljač se smatra opasnom stvari iz razloga što od nje za okolinu prijeti pojačana opasnost. Za takvu (opasnu) stvar odgovara njen imatelj, odnosno onaj kojemu je ona dana na upravljanje.

Kako tuženik nije imatelj divljači niti mu je divljač dana na upravljanje, to isti nema nikakve veze s takvim stvarima pa tako ne može odgovarati ni za štete koje nastanu od tih stvari, već za takve štete mogu odgovarati isključivo lovačka društva, stoga se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i iz tog razloga. Imatelj divljači su lovačka društva koja redovno preuzimaju divljač, traže ozlijeđenu i sl.

Člankom 1. Zakona o lovstvu, a kojim se određuje područje primjene tog zakona, jasno je navedeno kako se tim zakonom uređuje gospodarenje lovištem i divljači te da gospodarenje obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njenih dijelova. Drugim riječima, područje primjene tog zakona ni u kojem se slučaju ne proteže na utvrđivanje odgovornosti uprava za ceste zbog naleta divljači. Tuženik je u cijelosti izvršio sve svoje zakonom propisane obveze, koje su propisane Zakonom o cestama, kojim su propisani uvjeti odgovornosti za štete koje nastanu na prometnicama od divljači.

Da bi se moglo pristupiti obilježavanju određene prometnice, odnosno dionice ceste odgovarajućim prometnim znakom opasnosti od naleta divljači, kako to sugerira tužitelj, potrebno je da se radi o posebno opasnoj dionici ceste, na kojoj postoji opasnost od naleta divljači na vozila. Ne mogu se prometni znakovi postavljati kako se kome prohtije i paušalno. Potrebno je da na jednom te istom mjestu postoji učestali broj naleta životinja na prometnicu, da bi ono predstavljalo opasno mjesto, a o kojem potom, lovačka društva obavještavaju tuženika. U praksi, lovačka društva šalju uopćene dopise, pri čemu prethodno ne utvrđuju koja su to opasna mjesta na kojima postoji učestali dolazak divljači na javne ceste, jer o tome ne dostavljaju nikakve dokaze. Na sličan je način LD „Srnjak“ Grožnjan postupilo i u ovome slučaju što proizlazi iz dopisa kojega su uputili ovdje tuženiku od dana 28.07.2021. godine, koji je dostavljen u spis predmeta od strane tužitelja, a u kojemu se navodi, između ostalog, sljedeće: “Molimo da se postave znakove upozorenja na područjima di mi gospodarimo lovištem tj. na područjima di znakovi ne pokrivaju cijelu dionicu ceste ili istih uopće nema.“ i „Uzimajući u obzir činjenicu da se divljač kreće po cijelom području lovišta te nije moguće istu spriječiti, moguće je da se u svako doba zatekne na javnim cestama u cijeloj njihovoj duljini te Vam predlažemo označavanje prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima svih cesta u cijeloj njihovoj duljini kojima Vi upravljate.“ Jasno je da tuženik ne može postupati po takvom zahtjevu niti biti kriv za ne postupanje po istom, budući da je takav zahtjev u potpunosti neodređen i neživotan. Tužitelj je u spis predmeta, uz tužbu, dostavio, ranije navedeni zahtjev/dopis od 28.07.2021. koji je LD Srnjak Grožnjan uputilo tuženiku, a koji se odnosi na postavljanje prometnih znakova i opreme, kako je opisano u prethodnom odlomku ovog odgovora na tužbu. Na drugoj stranici tog zahtjeva/dopisa vidljivo je kako je uz njega tuženiku dostavljena i karta lovišta kojim kao lovoovlaštenik gospodari LD „Srnjak“ [adresa], a na kojoj karti da su naznačene dionice i mjesta na kojima se desio nalet vozila na divljač u 2020. god. Navedenu kartu tužitelj nije dostavio uz tužbu, čini se zato jer ne ide u njegovu korist, a što ovim putem čini tuženik. Predmetna karta naslovljena je kao „Naleti vozila na divljač u zajedničkom otvorenom lovištu broj:

XVIII/105 – „Grožnjan“ od 01.01.2020. do 31.12.2020. godine“ te je na njoj zelenkasto - žutom bojom označena granica tj. područje lovišta kojim gospodari osiguranik tužitelja

- LD „Srnjak“ Grožnjan, a crnim, petokrakim zvijezdama označena su mjesta na kojima je u navedenom razdoblju došlo do naleta vozila na divljač. Podebljanim, žutim linijama označene su lokalne ceste. Predmetna lokalna cesta (LCLC50051, Ponte Porton50051, Ponte Porton—Livade-Gradinje--Ist. Toplice) tj. njezina dionica na kojoj je došlo do naleta vozila na divljač (LC50051, Livade-Završje, oko 90 metara prije makadamske ceste za Ponteporton), o kojem se radi u ovome slučaju, na predmetnoj se karti nalazi uz južnu granicu lovišta kojim gospodari LD „ H“ [adresa], a dio nje proteže se prema sjeveru, do naselja Završje. Iz predmetne je karte vidljivo kako se u tom razdoblju, tijekom 2020. godine, na čitavoj površini LC50051, nije dogodio niti jedan jedini nalet vozila na divljač. Iz toga jasno proizlazi da na toj cesti, odnosno njezinoj dionici, nije postojala obveza tuženika da postavlja bilo kakav znak niti opremu jer ta cesta (njezina dionica) ne predstavlja posebno opasno mjesto na kojem divljač često prelazi preko ceste. Predmeta karta (na kojoj je osiguranik tužitelja temeljio svoj zahtjev za postavljanje znakova i opreme na kojega se tužitelj poziva u svojoj tužbi) pokazuje upravo suprotno tj. da na toj cesti u 2020. godini uopće nije bilo naleta vozila na divljač, odnosno da se radi o bezopasnoj dionici ceste kada je riječ o naletu vozila na divljač. Tuženik ovdje posebno ističe, primjerice i to da je, na primjer, na predmetnoj karti i na predmetnoj dionici ceste, eventualno bio označen (a nije!!) recimo jedan nalet vozila na divljač, u tom se slučaju i dalje ne bi radilo o posebno opasnom mjestu (dionici ceste) na kojemu divljač često prelazi preko ceste jer je za to potrebno, sasvim sigurno, da su takve situacije učestalije, a ne jednom ili nijednom (kao što je u ovome slučaju) godišnje.

Odredbom iz čl. 18. st. 33. Pravilnika o prometnim Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" br. 92/19.) propisano je da znak opasnosti »divljač na cesti« (A33) označuje posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste. Istog je mišljenja i Županijski sud u Zagrebu, koje je izrazio u presudi pod Posl.br. Hž-4523/2019 od dana 11. listopada 2021. godine i to kako slijedi: „14. Dopisom tuženika na kojem sud u bitnom temelji odluku, traži se označavanje cesta kojima tuženik upravlja na području lovišta X..., te se zahtjev odnosi na označavanje prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima svih cesta u cijeloj njihovoj duljini kojima upravlja umješač 2/Županijska uprava za c. I. ž. u granicama tuženikovog lovišta – prilog je karta lovišta sa označenim posebno opasnim mjestima naleta vozila na divljač.

15. Sud je propustio navedeni dopis ocijeniti u smislu čl. 22. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN br. 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11, dalje: Pravilnik) na koju se poziva umješač 2/Županijska uprava za c. I. ž., koji određuje da znak „divljač na cesti“ označuje posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste.

16. Iz obrazloženja odluke Ustavnog suda U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015. proizlazi, da je člankom 50. ZC pravno uređena odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači, a isti prema čl. 50. ZC odgovara za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, dakle njena krivnja može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima uređena je kao objektivna odgovornost Zakonom o lovstvu (NN br. 140/05, dalje: Zakon o lovstvu) i općim propisima obveznog prava (čl. 1063-1067 ZOO), a člankom 50.st.1. ista nije derogirana.

17. Zbog pogrešnog pravnog stava, da je podnošenjem zahtjeva za označavanje prometnom signalizacijom i opremom cesta u području lovišta, tuženik u cijelosti otklonio svoju odgovornost za moguće štete na cesti trećim osobama, prvostupanjski sud nije ocijenio njegovu odgovornost za štetni događaj, niti raspravio njegove prigovore.“.

Citiranom presudom Županijski sud u Zagrebu jasno objašnjava da zahtjevom za označavanje prometnica u cijeloj dužini lovišta, lovačko društvo ne može otkloniti odgovornost za nalet od divljači. Dok Županijska uprava za ceste Istarske županije odgovara samo po principu krivnje, i to isključivo u slučaju da lovačko društvo označi posebno opasna mjesta, a ŽUCIŽ propusti postaviti prometne znakove i signalizaciju na takvim mjestima, što u ovom predmetu svakako nije slučaj, jer lovačko društvo predmetni dio prometnice nije označilo kao posebno opasno mjesto, kamoli da bi dokazalo da je tomu tako.

Stoga je u potpunosti jasno kako se radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na tuženika, budući da se o navodnoj odgovornosti ŽUCIŽ može govoriti samo u slučaju da prometni znak „Divljač na cesti“ NIJE postavljen, a da je to traženo na posebno opasnom mjestu na kojem postoji učestali dolazak divljih životinja na cestu. Takvo je uostalom i mišljenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 29.08.2011. godine kojeg se je dužan držati tuženik.

U konkretnom slučaju, LD „Srnjak“ Grožnjan, podnijelo je općeniti zahtjev, a sve kako bi od sebe otklonili odgovornost, a koje postupanje nije po zakonskim niti po podzakonskim propisima, jer nisu obrazložili niti naveli, a kamoli dokazali učestalost naleta divljači na vozila na točno određenoj dionici ceste, stacionaži, što takav dopis čini neuporabljivim. Iz dopisa LD „Srnjak“ Grožnjan, proizlazi da se isti: „… odnosi na označavanje prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima svih cesta u cijeloj njihovoj duljini kojima upravljate u granicama našeg lovišta…“, što ne samo da nije određeno, nego je paušalno, ali što bi u praksi stvorilo ogromne probleme, jer bi praktički čitava Istarska županija, sve prometnice u čitavoj njihovoj duljini b ile „pokrivene“ znakovima opasnosti od naleta divljači (imajući u vidu činjenicu da sva lovačka društva šalju identične paušalne i neodređene zahtjeve), a što je po samoj logici stvari nemoguće. Uz to, iz karte koja se dostavlja uz ovaj odgovor na tužbu, a koja se odnosi na broj naleta vozila na divljač na području lovišta kojim gospodari navedeno LD u 2020. god., vidljivo je da na predmetnoj cesti, u tom razdoblju, uopće nije bilo naleta vozila na divljač, slijedom čega tuženik nije imao nikakav razlog za postavljanjem odgovarajućih znakova i opreme na predmetnoj dionici LC50051, budući da ista ne predstavlja posebno opasno mjesto na kojem divljač često prelazi preko ceste.

O svemu tome, odnosno o načinu dostavljanja zahtjeva, odnosno njegova sadržaja, Lovačko društvo „Srnjak“ Grožnjan upozoreno je posebnim dopisima tuženika, između ostalog i od dana 03.02.2021. god., a u kojem je isto obaviješteno o nemogućnosti postavljanja predmetnih prometnih znakova na svim dionicama svih cesta te je ujedno ukazano na nužnost utvrđivanja posebno opasnih mjesta, kao što je to i navedeno u ovom odgovoru na tužbu. Konkretno, točno je navedeno kako i na koji način treba postupiti, odnosno kako i na koji način, a da bi bilo u skladu sa zakonom, treba postaviti uredan zahtjev za postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije. U osnovi, objašnjeno je da se moraju odrediti točne dužine, kako bi se mogle postaviti dopunske ploče, nakon što se utvrdi točna stacionaža na kojoj dolazi do učestalog naleta divljači na vozila.

Na županijskim i lokalnim cestama nema zakonske osnove za postavljanjem ograde, što je i važeći stav sudske prakse, i to konkretno u presudi Županijskog suda u Zagrebu pod Posl. br. Gž--6059/16 od 23.05.2017, u kojoj je zauzet pravni stav da za nalet divljači na javnu cestu odgovara isključivo lovačko društvo po pravilima o objektivnoj odgovornosti te da se nepostojanje zaštitne ograde ne može smatrati ne postupanjem, jer je neživotno i u neskladu s prihvaćenim standardima održavanja cesta i protivno mnogobrojnim interesima i potrebama stanovništva ograđivati županijske ceste od susjednih nekretnina (prostora) da se spriječi pristup divljači na cestu pa se u tom smislu ne postavljanje zaštitne ograde koja nije propisani standard zaštite prometa na cestama te vrste (prema odredbi čl. 94. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama -– NN 33/05, 64/05, 155/05) ne može tretirati kao propust pravne osobe koja je nadležna za održavanje županijskih i lokalnih cesta. Radi se o javnim cestama niže kategorije. Zaštitne žičane ograde postavljaju se uz autoceste i brze ceste.

Ista stvar je i s postavljanjem upozoravajućih reflektora plave boje na smjerokaznim stupićima, a što nije zakonska obveza tuženika, već se radi o opremi koju postavljaju lovačka društva, koja za to također dobivaju sredstva od središnje državne vlasti.

Kada se govori o dozvoljenoj brzini, ukazujemo na opću odredbu iz čl. 51. Zakona o

Kada se govori o dozvoljenoj brzini, ukazujemo na opću odredbu iz čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom je jasno propisano da je svaki vozač dužan brzinu kretanja svojeg vozila prilagoditi stanju i uvjetima na cesti, tako da vozilo može zaustaviti u bilo kojem trenutku, bez opasnosti za sebe i druge sudionike u prometu. U ovome slučaj nije utvrđeno kojom se brzinom kretalo vozilo u predmetnom trenutku, a koju činjenicu tužitelj nije, čini se, niti utvrđivao prije isplate naknade štete oštećeniku.

U konkretnom slučaju dakle, nema odgovornosti Županijske uprave za ceste Istarske županije jer je svoju zakonsku obvezu uredno izvršila.

Naime, kao što je i navedeno, tuženik je u cijelosti izvršio sve svoje zakonom propisane opisane obveze, propisane Zakonom o cestama, i to konkretno iz čl. 50., kojim su propisani uvjeti odgovornosti za štete koje nastanu na prometnicama od divljači. Tom je odredbom, u st. 2. navedenog članka, propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odgovara za štetu od divljači nastalu na javnoj cesti, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

Ustavni sud Republike Hrvatske je u svojem rješenju pod Posl. br. U-I- 6264/2014 od 04.03.2015. god., dao svoje tumačenje čl. 50. st. 1. Zakona o cestama, u kojem je zauzet stav vezan uz (ne)odgovornost pravnih osoba koje upravljaju javnim cestama, sukladno tom članku:

„...Pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, na temelju stavka 1. članka 50. ZoCes-a, odgovara za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Drugim riječima, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koje će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači...“

Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva, u cijelosti je osporava.

Zbog svega navedenog, tuženik predlaže sudu da n odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao pravno neosnovan, te da tužitelju naloži da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na priznate i dosuđene parnične troškove teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate.

3. U podnesku od 17. travnja 2025. umješač na strani tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev, a osobito aktivnu legitimaciju tužitelja te pasivnu legitimaciju tuženika, ističući da je za štetu odgovoran osiguranik tužitelja (lovačko društvo).

4. Na pripremnom ročištu 19. svibnja 2025., na upit suca tuženika i umješač na strani tuženika su naveli da nije sporno da se predmetna prometna nezgoda desila na području na kojem je lovoovlaštenik osiguranik tužitelja LOVAČKO DRUŠTVO "SRNJAK" Grožnjan, te da nije sporno da se prometna nezgoda dogodila na lokalnoj cesti u nadležnosti tuženika.

5. Proveden je dokazni postupak uvidom u isprave u spisu te su izvedeni i dokazi uviđajem na licu mjesta, saslušanjem svjedoka HZ, ĆZ i LZ te vještačenjem po vještaku prometne struke.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Na pitanje tuženikove odgovornosti primjenjuje se odredba čl. 50. st. 2. Zakona o cestama (dalje: ZC), kojom je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Za propuste u održavanju državnih cesta tuženik odgovara za štetu po nače lu krivnje, a kako je to propisano odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a. U skladu s tom odredbom, krivnja za prouzročenu štetu se presumira zbog čega je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je šteta nastala bez njegove krivnje.

1 0

8. S druge strane, odgovornost lovačkih društava za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti je objektivna, tako da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti, jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, a sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima dalje: ZOO) oslobođenje od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari moguće je u slučajevima propisanim odredbom čl. 1067. ZOO, prema kojoj se, vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (st. 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonio oštećenik vlasnik se oslobađa djelomično (st. 3.), ili ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.).

9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-352/2022 od 5. travnja 2022. izrazi pravno shvaćanje da nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz čl. 50. st. 2. ZC oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom, jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. ZOO. To znači da se lovoovlaštenik, odnosno njegov osiguratelj, u okolnostima konkretnog slučaja može osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ako dokaže propust tuženika, kao osobe zakonom ovlaštene za održavanje državnih cesta, vezan uz nepostavljanje znaka divljač na cesti na predmetnoj prometnici i da je takav propust bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

10. Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka Monasa (str. 147-167 spisa) te iskaza vozača HZ (str. 140-141 spisa) sud je utvrdio da se predmetno vozilo u trenutku prije nezgode kretalo brzinom od cca 50 km/h, da je ograničenje brzine na predmetnom dijelu ceste 90 km/h te da vozač HZ nije imao tehničke mogućnosti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta životinje niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Monasa proizlazi da je od trenutka ulaska srne na kolnik do naleta srne na prednju lijevu bočnu stranu predmetnog vozila prošlo 0,22 sekundi, a da vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u noćnim uvjetima, nakon koje poduzima radnju snažnog kočenja svog vozila, iznosi oko 1 sekundu, a što je za 0,78 sekundi više od vremena koje je proteklo od trenutka ulaska srne na kolnik do trenutka njenog naleta na prednji lijevi bok predmetnog vozila. Nadalje, iz iskaza vozača EZ proizlazi da on često prolazi predmetnom dionicom te često viđa viđa srne, jelene i košute. Dakle, vozač je i bez znaka upozorenja bio upoznat sa opasnosti od divljači na predmetnoj dionici te u konkretnom slučaju, unatoč tome što je vozio čak 40-ak km/h manje od ograničenja maksimalne brzine, nije imao mogućnosti izbjeći nalet na srnu. Stoga je sud zaključio da ne postojanje znaka opasnosti ''Divljač na cesti'' nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom pa, stoga, tuženik nije odgovoran za predmetnu štetu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-352/2022 od 5. travnja 2022.).

1 1

11. S obzirom na sve navedeno tužbeni je zahtjev odbijen, kao neosnovan (točka I izreke).

12. Temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a tužitelju je naloženo da (u točki II izreke) da tuženiku naknadi troškove postupka i to: za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 29. kolovoza 2025. (zaprimljen 1. rujna 2025.) i 27. veljače 2026. iznos od 100,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8.1. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištima od 19. svibnja, 3. srpnja, 29. listopada i 3. prosinca 2025. te 4. ožujka 2026. od 100,00 eura po ročištu (Tbr. 9.1. Odvjetničke tarife), PDV od 25% u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 42 Odvjetničke tarife), te trošak pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 eura, ukupno 1.026,54 eura. Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tuženiku su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO -a, dosuđene zakonske zatezne kamate po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

13. Tužitelju je, temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, naloženo (u točki III izreke) da umješaču na strani tuženika naknadi troškove postupka i to: za sastav podnesaka od 17. travnja i 28. kolovoza 2025. iznos od 100,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8.1. Odvjetničke tarife), za zastupanje na ročištima od 19. svibnja, 3. srpnja, 29. listopada i 3. prosinca 2025. te 4. ožujka 2026. od 100,00 eura po ročištu (Tbr. 9.1. Odvjetničke tarife), PDV od 25% u iznosu od 175,00 eura (Tbr. 42 Odvjetničke tarife), ukupno 875,00 eura. Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tuženiku su na trošak postupka, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, dosuđene zakonske zatezne kamate po stopi koja se odnosi na ostale odnose.

U Pazinu, 13. travnja 2026.

Sudac

Ivan Dujić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu. Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP).

DNA:

- tužitelju po pun, uz rješenje o pristojbi na presudu

- tuženiku po pun.

- umješaču na strani tuženika po pun.