Poslovni broj: Us I-1267/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ŠĐ iz [adresa], Vlatka [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Gašpar Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 17/V, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, nakon javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja Ive Smrke, odvjetnika u Splitu, dana 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/l-216- 03/24-06/4993, URBROJ: 511-01/212-24-3 od dana 5. travnja 2024. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

i

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe. II Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, da tužitelju ŠĐ iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/l-216-03/24-06/4993, URBROJ: 511-01/212-24-3 od dana 5. travnja 2024. tužitelj je, u bitnom, naveo da je u svom naknadno 25. ožujka 2024. podnesenom zahtjevu, ukazao na naknadno nastale nove činjenice i dokaze za koje je tužitelj saznao nakon izvršnosti ranije donesenog rješenja KLASA: UP/I-217-03/21-06/1596, URBROJ: 511-01-212-22-7 od dana 13. travnja 2022., a koje, uz razloge iznesene u prvom zahtjevu, opravdano ukazuju da će se tužitelj povratkom u Srbiju ili Crnu Goru, kao zemlje podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde pa tužitelj zbog takvog rizika nije u mogućnosti i ne želi prihvatiti zaštitu tih zemalja, jer opravdanu bojazan tužitelja da bi u Srbiji i Crnoj Gori mogao biti smaknut ne otklanja činjenica da se Srbija i Crna Gora smatraju sigurnim državama, pošto te dvije države objektivno nisu u mogućnosti stvarno zaštititi tužitelja. Da Srbija i Crna Gora stvarno nisu sigurne države ne samo da nedvosmisleno proizlazi iz mišljenja Sigurnosno obavještajne agencije iznesenog u postupku izdavanja odobrenja tužitelju za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, uloženog u predmetu Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Us I-569/2024, a u kojem mišljenju je izrijekom navedeno da postoji ozbiljna bojazan da bi tužitelj od strane pripadnika tzv. Kavačkog klana mogao biti likvidiran i u Republici Hrvatskoj, već i iz obrazloženja pobijanog rješenja, kao i iz napisa objavljenog 14. travnja 2024. na tportalu (https://www.tportal.hr/viiesti/clanak/u-crnoi-gori-uhicen- bivsi-glavni-speciialni-tuziteli- milivoi-katnic-20240414), u kojima da se navodi da su u Crnoj Gori, pod sumnjom da su pripadnici Kavačkog klana uhićeni, pritvoreni i procesuirani: specijalni državni tužitelj ČĐ, bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, PĐ, bivši rukovoditelj Sektora za borbu protiv organiziranog kriminaliteta crnogorske policijske uprave i istaknuti dužnosnik crnogorske Agencije za nacionalnu sigurnost, a prije dvije godine i njegov sin JĐ, protiv kojeg da je podneseno više optužnica u kojima ga se tereti za teška kaznena djela i posebno veze s "kavačkim kriminalnim klanom", bivši glavni specijalni tužitelj NĐ, što da su nove činjenice koje da ima u vidu čl. 47. st. 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pošto postoji osnovana sumnja da su imenovani istaknuti pravosudni i policijski dužnosnici pripadnici iste kriminalne organizacije protiv čijeg pripadnika ŽĐ je tužitelj podnio kaznenu prijavu, tako da njihovo uhićenje dodatno potvrđuje činjenice koje je tužitelj iznio prigodom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, poglavito ako se ima u vidu da je ta kriminalna organizacija pripremala ubojstvo predsjednika Republike Srbije, tako da je sasvim opravdana ozbiljna bojazan da će se ta kriminalna organizacija nastojati osvetiti tužitelju kao ključnom svjedoku u postupku protiv njezinog pripadnika ŽĐ. Stoga, da tuženik nije u pravu kada smatra da te činjenice nisu od utjecaja na drugačije rješavanje tužiteljevog zahtjeva za međunarodnu zaštitu i da je zbog toga ispunjen uvjet za odbačaj zahtjeva tužitelja propisan u čl. 43. st. 2. u vezi sa čl. 47. st. 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. To iz razloga jer činjenica da su u Crnoj Gori, kao pripadnici kriminalnog klana uhićeni, pritvoreni i procesuirani troje najviših pravosudnih dužnosnika, te visoko rangirani pripadnik policije i sigurnosne Agencije, kao i njegov sin, da sama po sebi opovrgava tvrdnju o tome da je Crna Gora sigurna država, pošto sigurna država nije, a niti može biti država čiji su visoko rangirani dužnosnici povezani s kriminalnim udruženjima. A imajući u vidu da i Sigurnosno obavještajna agencija smatra da tužitelju od strane Kavačkog klana ozbiljno prijeti smaknuće u slučaju njegovog povratka u Srbiju ili Crnu Goru, da je očito da on zaštitu ne može ostvariti u zemljama podrijetla, tako da tužitelj, upravo zbog rizika da bi mogao biti smaknut u Srbiji ili u Crnoj Gori, nije u mogućnosti i ne želi prihvatiti zaštitu tih zemalja, smatrajući da mu učinkovitu zaštitu može pružiti Republika Hrvatska. Stoga, da tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika, usvojiti tužiteljev zahtjev i naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove spora, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate. Ujedno, smatrajući da su ispunjeni uvjeti iz članka 26. ZUS-a, da tužitelj podnosi prijedlog za odgodu izvršenja osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 20. ožujka 2026. zamjenik opunomoćenik tužitelja naveo je da smatra kako prvostupanjsko tijelo nije pravilno utvrdilo sve činjenice i dokaze na temelju kojeg bi se donijela pravična odluka u ovom predmetu, odnosno da nije cijenilo okolnosti kako tužitelj u evidenciji nema ni jedan prekršajni ni kazneni postupak kako u RH tako ni u Crnoj Gori, a zaključak da se spominje u nekom predmetu koji se ne vodi protiv njega i nije dostatan kako bi se iz istog mogao izvesti zaključak da je tužitelj povezan s bilo kojim kriminalnim skupinama te da bi na takav način predstavljao ugrozu za sigurnost RH pa da se predlaže donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje i predmet dati na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom, naveo da tužitelj svoju tužbu temelji na novinskom natpisu s web portala, koji prenosi vijest iz Republike Crne Gore o uhićenjima visokih dužnosnika Republike Crne Gore, i da taj podatak navodi kao novonastale činjenice i razlog na kojem temelji naknadni postupak. Pri tome da tužitelj zanemaruje činjenicu da se svi navodi iz objavljene vijesti odnose na uhićenje dvojice bivših dužnosnika Republike Crne Gore i da sam čin uhićenja i pokretanja postupaka protiv visokorangiranih dužnosnika predstavlja korak naprijed u ostvarivanju vladavine prava u Republici Crnoj Gori. U tom kontekstu da tužitelj zanemaruje činjenicu da više ne posjeduje državljanstvo Republike Crne Gore, već isključivo državljanstvo Republike Srbije koja da se uopće ne spominje u navedenoj vijesti s novinskog portala. Tužitelj da također u svojoj tužbi nigdje ne osporava činjenicu da ima državljanstvo Republike Srbije gdje da ima i prebivalište i gdje da mu i dalje živi majka i dvije kćeri te da i dalje uživa zaštitu zemlje podrijetla. Dakle, temeljem čl. 44. st. 5. t. 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 70/15, 127/17 i 33/23) da tužitelj u svom tužbenom zahtjevu nigdje nije vjerodostojno naveo zašto bi se njegova zemlja podrijetla za njega smatrala neprihvatljivom. Također, da tužitelj nigdje ne navodi da u njegovom slučaju postoje razlozi i djela proganjanja opisana u čl. 22. i 23. navedenog Zakona kao niti povezanosti između istih kao što je opisano u čl. 23. st. 3. Zakona. Uz navedeno, da ne postoje saznanja da je tužitelj u zemlji podrijetla ikada bio kažnjavan, tužen, pritvaran ili uhićen kao što nije poznato niti se u tužbi spominje, da je isti bio izložen mučenju, maltretiranju ili drugom obliku fizičkog nasilja. Dapače, prema vlastitom priznanju, da je usko surađivao s tijelima državne vlasti Republike Srbije prilikom zamjene nekretnine na području općine Inđija gdje da je uz suglasnost Ministarstva pravosuđa Republike Srbije i Agencije za promet nekretnina Republike Srbije, prepustio državi kuću u zamjenu za kuću na području Republike Crne Gore, općina Prčanj. Nadalje, tužitelj se poziva na mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije koje je priloženo u predmetu Upravnog suda u Splitu posl. br. Us I-569/2024 prema kojem navedena agencija iznosi mišljenje da bi tuženik mogao biti likvidiran od strane tzv. "Kavačkog klana" i na teritoriju Republike Hrvatske. Tražitelj da prema vlastitim navodima izvodi zaključak da hrvatska obavještajna služba smatra Republiku Crnu Goru kao i Republiku Srbiju nesigurnim zemljama. Tuženik da se ne može očitovati na te navode tužitelja budući da njemu takav podatak Sigurnosno-obavještajna agencija nije dostavila. Tuženik da je zatražilo mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije vezano za međunarodnu zaštitu koji da ne potkrepljuju tužiteljeve navode, već da iz navedenog dopisa proizlazi da je tražitelj aktivni sudionik u aktivnostima organiziranog i gospodarskog kriminaliteta zbog čega njegov boravak u Republici Hrvatskoj može uzrokovati sukobljavanje kriminalnih skupina i eskalaciju nasilja zbog čega da isti predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske. Navodi kojima tužitelj pokušava potkrijepiti naknadni zahtjev da su potpuno irelevantni prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i da se ni na koji način ne odnose na stvarne razloge i djela proganjanja koja su propisana navedenim Zakonom. Temeljem naprijed navedenog, da predlaže Upravnom sudu potvrditi osporeno rješenje, odnosno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/l-216- 03/24-06/4993, URBROJ: 511-01/212-24-3 od dana 5. travnja 2024. odbačen je, kao nedopušten, naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kojeg je podnio ŠĐ, ovdje tužitelj, državljanin Republike Srbije i državljanin Crne Gore.

5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

6. U sporu je zakazana rasprava da bi se strankama, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24, dalje: ZUS-a), dala mogućnost očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Odredbom čl. 47. st. 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", br. 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon) propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji: 1. zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili 2. postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona. Stavkom 2) istog članka propisano je da se obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena. Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja. Stavkom 3. istog članka propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite. Stavkom 4. istog članka propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku. Stavkom 5. istog članka propisano je ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti. Stavkom 6. istog članka propisano je da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. toga članka.

11. Člankom 43. st. 1. Zakona propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje zahtjev ako je: 1. tražitelju odobrena međunarodna zaštita u drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora, 2. tražitelju odobrena međunarodna zaštita u trećoj državi čija prava i dalje uživa, uključujući i jamstva koja proizlaze iz članka 6. ovoga Zakona, pod uvjetom da će biti ponovo prihvaćen u toj državi, 3. moguće primijeniti institut sigurne treće zemlje, sukladno članku 45. ovoga Zakona, 4. moguće primijeniti institut europske sigurne treće zemlje, sukladno članku 46. ovoga Zakona, 5. utvrđena odgovornost druge države članice Europskoga gospodarskog prostora za razmatranje zahtjeva, 6. zahtjev podnio državljanin države članice Europske unije. Stavkom 2. istog članka propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je da protiv odluke o odbacivanju zahtjeva ili naknadnog zahtjeva nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke.

12. Sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Zakona supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. istog članka propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

13. Prema odredbi čl. 23. st. 1. Zakona propisano je da djela koja se smatraju proganjanjem sukladno članku 20. ovoga Zakona moraju biti: 1. dovoljno ozbiljna po svojoj prirodi ili ponavljanju da predstavljaju ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava, osobito prava koja ne mogu biti ograničena prema članku 15. stavku 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ili 2. skup različitih mjera, uključujući i kršenje ljudskih prava, koje su dovoljno ozbiljne da u cjelini mogu utjecati na pojedinca na način iz točke 1. ovoga stavka. Stavkom 2. istog članka propisano je da djela proganjanja iz stavka 1. ovoga članka, među ostalim, mogu biti: 1. fizičko ili psihičko nasilje, uključujući i spolno nasilje, 2. zakonske, administrativne, policijske i/ili sudske mjere koje su diskriminirajuće ili se provode na diskriminirajući način, 3. sudski progon ili kažnjavanje koje je nerazmjerno ili diskriminirajuće, 4. uskraćivanje sudske pomoći što dovodi do nerazmjernih ili diskriminirajućih kazni, 5. sudski progon ili kažnjavanje radi odbijanja obavljanja vojne službe prilikom sukoba, kada bi obavljanje vojne službe uključivalo kaznena djela ili radnje koje potpadaju pod razloge isključenja navedene u člancima 30. i 31. ovoga Zakona, 6. djela koja su po svojoj prirodi specifično vezana uz spol ili djecu. Stavkom 3. istog članka propisano je da između razloga i djela proganjanja i/ili nepostojanja zaštite protiv tih djela mora postojati povezanost. Stavkom 4. istog članka propisano je da prilikom procjene strahuje li tražitelj osnovano od proganjanja, nije važno posjeduje li tražitelj stvarno rasne, vjerske, nacionalne, društvene ili političke karakteristike koje izazivaju proganjanje ako mu počinitelj proganjanja pripisuje takve karakteristike.

14. Iz spisa tuženog tijela KLASA: UP/l-216-03/24-06/4993 proizlazi: da je tužitelj izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu dana 22. ožujka 2024. u Policijskoj upravi Dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji Dubrovnik; da je tužitelj naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio dana 25. ožujka 2024. u službenim prostorijama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41; da je tužitelj izjavio da je specijalni javni tužitelj [adresa] IĐ, koji je pokrenuo postupak protiv kavačkog klana, član te iste kriminalne organizacije, da je predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica članica te iste kriminalne organizacije, da su i visoki policijski službenici članovi te kriminalne organizacije, da se protiv članova kavačkog klana iz grupe Belivuka vodi sudski postupak u Republici Srbiji zbog većeg broja kaznenih djela ubojstava, mučenja i slično, da je grupa Zvezdinih navijača bliska članovima kavačkog klana, zvani "Ultra Boys" sada najveći izvođač radova na izgradnji auto-cesta u Republici Srbiji sa firmom pod nazivom „Ultra Cop“ što da govori o povezanosti kriminalnih organizacija s vrhom vlasti u Republici Srbiji te da bi povratkom u Republiku Srbiju bio izložen likvidaciji i bez zaštite nadležnih institucija, radi toga da smatra da Republika Srbija i Crna Gora za njega nisu sigurne zemlje; da je utvrđeno da je tužitelj prilikom prvog podnošenja zahtjeva od dana 30. studenog 2021. te na saslušanju dana 9. veljače 2022. naveo da je u Crnoj Gori podigao kaznenu prijavu protiv ŽĐ i VĐ zbog prijetnje, iznude i lihvarenja te da se postupak vodio protiv njih pred Višim sudom u Podgorici zbog stvaranja kriminalne organizacije i ubojstava više osoba pa iako su navedene osobe trenutno u zatvoru da smatra da je ugrožen od strane kriminalne organizacije čiji su članovi osobe koje je prijavio, da je ista organizacija aktivna i u Srbiji te da se stoga ne može vratiti niti u Republiku Srbiju niti u Crnu Goru; da je povodom tužiteljevog zahtjeva doneseno rješenje KLASA: UP/I- 217-03/21-06/1596, URBROJ: 511-01-212-22-7 od dana 13. travnja 2022. kojim se odbija njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj jer je postupak protiv osoba koje je prijavio radi iznude pokrenut, jer je tražitelj više puta bio pozvan da se odazove pozivu na saslušanje pred sudskim tijelima Crne Gore kako bi svjedočio, međutim da se isti na pozive nije odazvao te da je u konkretnom slučaju vidljivo da pravosudni sustav u Crnoj Gori funkcionira te štiti tražitelja kao oštećenika kao i da je utvrđeno da se Crna Gora i Republika Srbija nalaze na Listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite, odnosno da je riječ o zemljama za koje se na temelju pravnog stanja, primjene propisa kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njima općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja iz čl. 23. istog Zakona niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu čl. 21. st. Zakona; da je tužitelj protiv navedenog rješenja pokrenuo upravni spor te da je Upravni sud u Splitu donio presudu pod poslovnim brojem: 2 Usl-1309/2000-12 kojom je odbio tužbeni zahtjev kao i da je protiv navedene presude isti podnio žalbu te da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske potvrdio presudu Upravnog suda u Splitu.

15. U osporenom rješenju tuženika navodi da je ocjenjujući činjenice iznijete u naknadnom zahtjevu, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem zahtjevu, utvrđeno da tražitelj nije iznio nove i relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje tužiteljevog zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Naime, jedina nova okolnost koju tražitelj iznosi jest ta da je specijalni državni tužitelj ČĐ koji je "kazneno gonio kavački klan" član tog istog klana, kao i Vesna Medenica bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore. Međutim, da ta okolnost, iako jest nova, konkretno nije relevantna za tražitelja budući da izvor CDM1 navodi da je ČĐ **.**.2022. uhićen. Izvor Balkan2 navodi da je ČĐ uhićen po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, koje ga sumnjiči da je u drugoj polovini 2020. do 2022. godine postao član kriminalne organizacije "kavački klan" te da se nalazi u pritvoru. Izvor Radio Slobodna Europa5 navodi da je bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore također uhićena zbog povezanosti s kavačkim klanom te pritvorena. Osim Medenice, prethodnih dana da je desetodnevni pritvor određen za više osoba, za koje se sumnja da su povezani sa slučajem nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda. Navedeni izvori da potvrđuju da državna tijela funkcioniraju. Takav zaključak da potvrđuje i izvješće Europske komisije za Crnu Goru 2023. koje da navodi da je ostvaren napredak u borbi protiv organiziranog kriminala. Sukladno tražiteljevim navodima, izvor BLIC navodi da je protiv članova kavačkog klana na čelu s Š pokrenut kazneni postupak u Republici Srbiji te da im prijeti dugotrajni zatvor. Isto tako da je utvrđeno da se i Republika Srbija kao i Crna Gora nalaze na Listi sigurnih zemalja podrijetla odnosno da je riječ o zemljama za koje se na temelju pravnog stanja, primjene propisa kao i općih političkih okolnosti utvrdi da u njima općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja iz čl. 23. istog Zakona niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu čl. 21. st. Zakona.

16. Naime, ovdje valja naglasiti da se izraz "sigurna zemlja podrijetla" odnosi na opću situaciju u konkretnoj državi, ali da nadležna tijela moraju i dalje individualno procijeniti svaki zahtjev za sebe, a ne samo zbog toga što se Srbija i Crna Gora nalaze na Listi sigurnih zemalja podrijetla automatski zaključiti kako se radi o zemljama u kojima bi tužitelj po povratku bio siguran i u kojoj mu ne bi prijetila odmazda od očito moćnog "kavačkog klana" kojem se nesporno "zamjerio", a u kojem su upletene i visoko pozicionirane osobe iz pravosudnih krugova kao što su specijalni državni tužitelj ČĐ, koji je "kazneno gonio kavački klan" kao i Vesna Medenica, bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, a što sve upućuje na okolnosti da se radi o klanu koji evidentno ima svoje članove u pravosudnim krugovima i svakako ostavlja sumnju jesu li svi ti članovi otkriveni te kakvoj sudbini bi se izložilo ovdje tužitelja da se isti sada odmah vrati i bude prepušten na milost i nemilost takvim institucijama.

17. Tuženik citira naslove iz raznih novina koje dočaravaju realno stanje u Srbiji i Crnoj Gori, a onda kategorički tvrdi da su to "sigurne zemlje podrijetla" ne ispitujući okolnosti konkretnog slučaja. Ostalo je neutvrđeno prima li tužitelj prijetnje, jesu li na bilo koji način članovi "kavačkog klana" poslali kakve poruke tužitelju o tome da će biti životno ugrožen ukoliko se vrati u zemlje kojih je državljanin, radi li se o prijetnjama smrću, smaknućem ili slično.

18. Dakle, činjenica što se Srbija i Crna Gora nalaze na Listi sigurnih zemalja podrijetla ne znači automatski da u odnosu na konkretnog tužitelja ne bi postojala djela proganjanja iz čl. 23. Zakona niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu čl. 21. Zakona. Jednako tako nove činjenice, da bi bili uhićeni visoki pravosudni dužnosnici tih zemalja koji su bili zaduženi upravo za provođenja mjera prema pripadnicima "kavačkog klana" upravo govori u prilog tužiteljevih tvrdnji da se radi o zemljama u kojima se članovi "kavačkog klana" nalaze u svim sferama društva pa tako i u onima koje bi bile zadužene za tužiteljevu sigurnost i koje bi trebale štiti njegov život ukoliko bi mu naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj bio odbijen.

19. Obzirom na izneseno, a kako uopće nije proveden nikakav postupak temeljem tužiteljevog naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, za sada, ovaj Sud osporeno rješenje tuženika ne može ocijeniti zakonitim, radi čega je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, valjalo poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci.

20. U ponovnom postupku tuženik je dužan pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje i ne donositi odluku isključivo utemeljenu na činjenici što se Srbija i Crna Gora nalaze na Listi sigurnih zemalja podrijetla te nakon provedenog postupka u kojem će saslušati tužitelja, po potrebi i svjedoke, te zatražiti sve potrebne materijalne dokaze relevantne za donošenje odluke o osnovanosti podnesenog zahtjeva, donijeti pravilnu i zakonitu odluku i koja će biti sačinjena u skladu s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a sve pridržavajući se pritom pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

21. U konkretnom slučaju, imajući u vidu naprijed iznesene razloge za poništavanje osporenog rješenja tuženika te vraćanje predmeta na ponovni postupak to se prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe ukazuju bespredmetnim, a slijedom čega je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

22. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 20. ožujka 2026. od po 500 bodova za svaku radnju, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00€, uvećano za 25% PDV-a (500,00€) što sveukupno iznosi 2.500,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Splitu, 13. travnja 2026.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja Gašparu Lujku, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 17/V,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

- u spis