REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1378/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NČCO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Marku Gaševiću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženika NČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], adresa navedena u tužbi, [adresa] radi predaje u posjed i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama- Buie poslovni broj P-1014/2023-23 od 12. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev toč. II, III i IV presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-1014/2023-23 od 12. ožujka 2025.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
" I. Nalaže se tuženiku NČ, [osobni identifikacijski broj], da preda tužiteljici, NČCO, OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjed dio zemljišta - katastarske čestice br. [katastarska čestica], u površini kako je utvrđeno od strane GEO STIL d.o.o. u postupku obnove međa od 28. ožujka 2022. godine i to između tamošnje toč. 10. i toč. 1, na način da se u cijelosti sruši i ukloni ograda, u rokuod 15 (petnaest) dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„II. Nalaže se tuženiku NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici, NČCO, OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade za korištenje njezinog zemljišta iznos od € 1.000,00, te na ime naknade materijalnih troškova koje joj je prouzročio u daljnjem iznosu od € 650,00 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak ovog postupka zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
IV. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
2. Protiv odbijenog dijela ove presude i odluke o trošku žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka obzirom da nije pravodobno podnesen odgovor na tužbu pa su ispunjeni uvjeti za presudu zbog ogluhe, što je tužiteljica i predlagala, kao i da od dostavljenog odgovora na tužbu do pripremnog ročišta je tuženik imao dovoljno vremena da iznese činjenice i predloži sve dokaze, pa se time nije smio uzeti u obzir sadržaj podneska od 23. siječnja 2025., time i da prvostupanjska presuda sadrži proturječnost u obrazloženju toč. 11. i toč. 12. Nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje vezano za doneseno rješenje uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke, koji je tužiteljica uplatila, međutim taj dokaz nije proveden. Time je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, kao i pogrešna odluka o troškovima.
Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje presude na način da se ukine u toč. II, III i IV izreke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz obvezu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, a podredno da se prihvati žalba u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima, preinači odluku i dosudi tužiteljici sve tražene troškove parničnog postupka sukladno troškovnicima od 14. siječnja i 13. veljače 2025., uvećane za zakonsku zateznu kamatu do isplate, uz trošak žalbe.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Nije dostavljen odgovor na žalbu.
5. Žalba tužiteljice nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelj ice, pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbe parničnog postupka sukladno čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda pravilna.
7. Prije svega, u ovom postupku, obzirom i na žalbene navode u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, kao što ni o činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
8. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, ova bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena niti u dijelu u kojem ističe da nije donesena presuda zbog ogluhe vezano za podnesen odgovor na tužbu, što je i tijekom postupka predlagala. U odnosu u na navedeno, pozivom na odgovor na tužbu od 19. prosinca 2023. kojim je i tuženik pozvan na odgovor u roku od 45 dana, a tužba mu je dostavljena 16. travnja 2024., nakon više pokušanih dostava na navedenoj adresi u [adresa], te nakon poziva prvostupanjskog suda o točnoj adresi tuženika, u [adresa], od strane tuženika zaprimljena je tužba 16. travnja 2025., a odgovor na tužbu je podnesen 28. svibnja 2024., dakle u roku od 45 dana. Time i nije bilo osnove za donošenjem presude zbog ogluhe. Uz to i činjenična osnova tužbe treba tužbom biti navedena jasna i nedvosmislena, da bi se kao rezultat pasivnosti tuženika stvorila presumpcija priznanja istinitost činjeničnih navoda i time mogla biti činjenična osnova presude zbog ogluhe, dok obzirom i na činjenicu da je tužiteljica na navedene okolnosti tužbe i predlagala saslušanje stranaka, provođenje očevida i vještačenje, to osnovanost zahtjeva i nije proizlazila iz navoda tužbe, zbog čega i nije bilo osnove za donošenje presude zbog ogluhe prema čl. 331. toč.b. ZPP-a.
9. Uz to, prvostupanjski sud nije počinio ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 2., 4., 8., 9, 13. i 14. ZPP -a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa je žalba u odnosu na te bitne povrede u cijelosti neosnovana.
10. Nije osnovan ni žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, obzirom da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza i pravilno utvrđuje činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za šta su dani jasni i na zakonu osnovani razlozi, koji nisu se uspjeli umanjiti žalbom tužiteljice. Obzirom i na tako utvrđeno činjenično stanje, niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
12. Predmet ovog spora u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži isplatiti joj naknadu za korištenje njezinog zemljišta u visini od 1.000,00 eura, te na ime materijalnog troška koji je tuženik prouzročio za izradu geodetskog elaborata uređenja međa od 650,00 eura.
13. U ovom postupku, obzirom i na žalbene navode žaliteljice, nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine kč. br. [katastarska čestica], a tuženik vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], koje nekretnine međusobno graniče, kao i da je od prednika stranaka postavljena međa sadnjom zelene živice.
14. Obzirom na žalbene navode žaliteljice, sporno je, da li tuženik i treba nakon izrade elaborata obnove međe od 28. ožujka 2022., koji je sačinjen od strane tuženika, platiti naknadu za korištenje dijela nekretnine tužiteljice i trošak elaborata od 650 eura, koji da je sačinjen nalogom tužiteljice, kao i da li je potpuno utvrđeno činjenično stanje obzirom da osnovom donesenog rješenja uviđaja na licu mjesta koje je tužiteljica uplatila od 800,00 eura, taj dokaz nije proveden.
15. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome o osnovanosti zahtjeva tužiteljice, sud prvog stupnja je i nakon ocjene provedenih dokaza ocijenio, prema elaboratu obnavljanja međa od 28. ožujka 2022., da je investitor bio tuženik, te je vidljiva razlika u međi između nekretnina parničnih stranaka. Iz geodetskog elaborata od 29. ožujka 2023. utvrđeno je da je izrađen u svrhu evidentiranja, brisanja ili promjene podataka u zgradama ili drugim građevinama i evidentiranje stvarnog položaja pojedinačnih, već evidentiranih katastarskih čestica, uz prikaz međa sa susjedima tužiteljice i to CČ, MČ, SČ, GČC i tuženikom , te je i između nekretnina tužiteljice i tuženika utvrđeno da je bilo evidentirano stanje kao kuća, dvorište i pašnjak sa 900 m2, dok novo stanje iznosi više za 2 m2, odnosno 902 m2. Navedeni elaborat se odnosi na naručitelja kojim je i ispostavljen račun u iznosu od 650,00 eura, i to [trgovačko društvo], [adresa].
16. Iz pisma tuženika koje je dostavljeno na adresu primatelja LČ i AČ od 1. kolovoza 2023., utvrđeno je da tuženik obavještava imenovane, da je ostao iznenađen izmjerom, da su upravo njegovi roditelji uživali nekretnine do živice u dobroj vjeri, te da su njegovi roditelji njegovali živicu, da NČCO ne iskazuje interes da se zelena živica ukloni, da mu je 3.000,00 eura za otkup spornog dijela nakon nove izmjere previsok i odbija platiti račun geodeta jer nema ništa sa tom narudžbom, predlaže da živica ostane tako kako je, a da rušenje međe za nikog nije najbolje rješenje. Iz dopisa LČ tuženiku, utvrđeno je da smatra neistinitim da je tužiteljica tuženiku ponudila otkup za iznos od 3.000,00 eura, već da je to upravo predložio tuženik. LČ zahtijeva 5.000,00 eura i 680 eura za troškove elaborata i u tom slučaju neće zahtijevati plaćanje najamnine, a u protivnom primijeniti će pravna sredstva.
17. Na zakazanom ročištu na licu mjesta i utvrđeno je od strane prisutnih stranaka i to punomoćnika tužiteljice, osobno tuženika i njegove punomoćnice, nove međešne oznake, te i utvrđeno da pozvani vještaci nisu pristupili na očevid. Saslušanjem tuženika ( očitom greškom je napisano tužitelja) je utvrđeno , da su njegovi roditelji sagradili kuću u [adresa]-ih godina prošlog stoljeća i on je nasljednik, a prvi put su tu bili 1963. i roditelji tužiteljice, odnosno njezin nono i nona su kupili ovdje nekretninu i izgradili kuću, te su uvijek bili u dobrim odnosima, misli da je njegova obitelj zasadila ovu zelenu živicu koja je zasađena nekoliko godina nakon kupnje nekretnine i nikada nije bilo problema. Iskazom tuženik navodi, da misli kada su kupili nekretninu da su bili neki međašni znakovi koje više nije raspoznavao, pa je bio naručio izradu elaborata radi utvrđenja međe, već i po tom elaboratu je vidio da je njegova nekretnina malo manja, odnosno da je međa malo drugačija nego što je postavljena živica, a otac tužiteljice bio tražio da mu pošalje elaborat i on ga je uputio na Geo Stil i rekao da mu oni daju taj elaborat. Tužiteljica taj elaborat nije potpisala ali je bila pozvana na izmjeru i od tada je sve krenulo naopako. Kada je od 2022. utvrdio da je dio ze lene živice na nekretnini tužiteljice, on tu živicu nije koristio osim kao među, kao što je i bilo do tada i nikakve koristi nije imao od te živice, živicu nije uklonio zato jer se bojao rezati da ga otac tužiteljice ne bi tužio da radi nešto na njegovom, a isto tako je i sama tužiteljica rekla da njoj živica ne smeta a 50 godina je zelena živica na istom mjestu. Tužiteljica je od njega tražila otkup dijela koji je sada po novoj izmjeri na njezinoj nekretnini , za iznos od 5.000,00 eura, što nije učinio jer nema toliko novaca i jer je shvatio da nema neke koristi. Nije nikada tužiteljicu nakon ove izmjere pozvao da preuzme u posjed dijela nekretnine, niti je znao da to treba napraviti, nije joj ništa branio i ne bi se protivio da je tužiteljica sama uklonila tu živicu. Kako je priznao tužbeni zahtjev pod toč. I, sud je i donio presudu kojom je prihvatio taj tužbeni zahtjev.
18. U odnosu na zahtjev tužiteljice za plaćanje 1.000,00 eura za korištenje dijela njene nekretnine tamo gdje je zelena živica i raslinje koje treba ukloniti, taj dio zahtjeva je odbijen jer se radi o zelenoj ogradi i sporadičnom raslinju koje je predstavljalo dugi niz godina zajedničku ogradu između dvije nekretnine i tužitelj ni u čemu nije bio nesavjestan, primjenjujući odredbu čl. 165. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 32/00, 73/00, 129/00, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje ZV-a). Cijeneći time da je tuženik bio pošten preko 50 godina i nekretninu upotrjebljavao do zelene ograde koja nije bila sporna među susjedima, a kada je utvrdio da je ta zelena ograda na tužiteljičinoj nekretnini ne spori da taj dio treba predati tužiteljici i ukloniti ogradu sukladno odredbi čl. 160. ZV-a, te je jasno iskazao zašto se bojao ukloniti ogradu i ostalo raslinje bez odluke suda. Time je zahtjev tužiteljice da joj tuženik plati izradu elaborata, odbijen kao neosnovan, zato što tuženik nije naručio elaborat, elaborat je napravljen radi evidentiranja, brisanja ili promjene podataka u zgradama ili drugim građevinama, evidentiranja stvarnog položaja pojedinih katastarskih čestica, za nekretninu tužiteljice u odnosu na ostale susjede, kao što je i utvrđeno da elaborat uopće nije platila tužiteljica već je račun izdan naručitelju elaborata [trgovačko društvo], [adresa], pa u tom tijelu i tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbe. Time je u tom dijelu i odbijen tužbeni zahtjev.
19. Ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i primjenom materijalnog prava i prihvaća u svemu i ovaj sud jer je za to sud prvog stupnja dao sve u svemu jasne i po zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica svojom žalbom.
20. Na temelju odredbe čl. 164. st.1. ZV-a propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati, nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno, dok prema odredbi čl. 165. st.1.ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobu koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastali i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
21. Prema odredbi čl.18. st.3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a prema odredbi st.5. tog članka poštenje posjeda se podrazumijeva, a onaj tko tvrdi suprotno dužan je to i dokazati.
22. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenično utvrđenje suda prvog stupnja ( čl. 8. ZPP-a) koja ni svojom žalbom nisu dovedena u dvojbu, ocjena je i ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik pošteni posjednik obzirom da posjeduje u okviru ovog dijela nekretnine istu i to još od vremena kada su i njegovi roditelji sagradili kuću 60-ih godina. Na taj način je pošten posjed vršen i od prednika tužiteljice, pa time i u odnosu na fotografije koje su sačinjene u vrijeme očevida na licu mjesta i proizlazi da je faktička granica između nekretnina stranaka i zelena živica, koja je gusta i predstavlja među između nekretnina. Time je i pravilno zaključeno da je neosnovan zahtjev naplate u odnosu na korištenje toga dijela živice od strane tuženika, obzirom i na pošten posjed, kao i same činjenice da nije posebno imao i koristi uporabe tuđe stvari u svoju korist i da je i tijekom posjedovanja toga dijela živice i nije došlo do promjene identiteta stvari. Time što je i elaborat obnove međe od 28. ožujka 2022. sačinjen od tuženika i od tada se on prema navodima žalbe ne može smatrati poštenim posjednikom, to također takvi žalbeni navodi nisu osnovani, obzirom da i tuženik nije bio protivan da se ukloni navedena živica, ali je pri tome i sam nije posebno imao ovlasti uklanjati, dok je i prema provedenim dokazima i utvrđeno da tužiteljici i odgovara da zelena živica i dalje opstane, pa stoga i nije osnovan navod da bi tuženik bio obvezan isplatiti naknadu za korištenje tog dijela, obzirom i nije utvrđeno da bi on od toga imao bilo kakvu korist. Očevid na licu mjesta je proveden suprotno žalbenim navodima, kao što na isti nisu pristupili pozvani vještaci, što u nastavku postupka nije bilo potrebno ponovno provesti obzirom je i utvđeno očevidom, što nije sporno, postojanje zelene živice kao međe nekretnina, koji posjed osnovom elaborata iz ožujka 2022., radi predaje tužiteljici, tuženiku nije sporan.
23. U odnosu na žalbu vezano za utvrđeni trošak i da je tužiteljica svojim zahtjevom uspjela u omjeru od 75%, ni navedeni žalbeni navodi nisu osnovani. Tuženik je i priznao zahtjev za povrat posjeda dijela zemljišta, dok u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela vezano za isplatu materijalnih troškova, je pravilno odlučeno o uspjehu svake stranke u 50%, te je stoga i pravilno odlučeno primjenom odredbe čl. 154. st.4. ZPP - a.
24. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužiteljice i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, tada je i odlučeno o trošku žalbe sukladno čl. 154. st.1. u vezi sa odredbom čl. 166. ZPP-a.
Pula – Pola, 13. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
