Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-798/2025-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Jasni Preložnjak-Bedić, odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupane po punomoćniku odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić&partneri d.o.o., iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja CD, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 482/2023-19 od 9. srpnja 2025., 13. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja CD odbija se kao neosnovana te se potvrđuje odluka o troškovima postupka pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-482/2023-19 od 9. srpnja 2025. u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

II. Odbija se zahtjev tužitelja CD za naknadom troškova sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju CD iznos od 3.851,16 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.231,80 eura sa zateznom kamatom.

2. Protiv točke II. navedene presude tj. u dijelu gdje nije uspio sa zahtjevom za naknadom troškova postupka, pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta: ZPP-a) s prijedlogom da se žalba uvaži te preinači pobijana presuda i tužitelju dosude daljnji troškovi postupka kao i trošak žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije priznao tužitelju trošak podneska od 3. kolovoza 2022. u iznosu od 50,00 eura te poštanski trošak za taj podnesak u iznosu od 2,07 eura iako je navedeni trošak opravdan. Nadalje, prvostupanjski sud neosnovano je odbio zahtjev tužitelja u iznosu od 90,00 eura na ime troška provedenog izvansudskog vještačenja obzirom je vještačenje bilo neophodno kako bi tužitelj mogao specificirati tužbeni zahtjev. Također i podnesci tužitelja od 9. veljače 2024., 19. ožujka 2024. i 3. rujna 2024. bili su nužni i opravdani.

3. Kako je tužitelj žalbu izjavio samo u odnosu na dio presude gdje nije uspio sa zahtjevom za naknadom troškova postupka, to se sukladno članku 167. stavak 1. ZPP odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Obzirom tužitelj nije napadao žalbom i odluku o glavnoj stvari to se žalba tužitelja smatra kao žalba na rješenje o troškovima postupka.

4. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio te žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Prilikom donošenja odluke o trošku prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a vodio računa o naknadi samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

8. Prvostupanjski sud odbio je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka za sastav podnesaka od 3. kolovoza 2022., 9. veljače 2024., 19. ožujka 2024., 3. rujna 2024. i 16. travnja 2025. Također tužitelju nije priznao niti trošak vještačenja provedenog prije pokretanja parničnog postupka kao niti trošak preporučene pošiljke u iznosu od 2,07 eura od 3. kolovoza 2022.

9. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troška u odnosu na podnesak od 3. kolovoza 2022. u iznosu od 50,00 eura kao i zatraženi poštanski trošak za taj podnesak u iznosu od 2,07 eura. Naime, sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Navedeni podnesak predstavlja zahtjev tuženiku za dostavu dokumentacije, a isti je upućen prije pokretanja parničnog postupka. Pravilno prvostupanjski sud navedeni trošak nije cijenio neophodan za donošenje meritorne odluke jer iz postupka nije razvidno da bi tuženica udovoljila zahtjevu tužitelja iz navedenog postupka i postupila po traženju tužitelja.

10. Također i podnesci tužitelja od 9. veljače 2024., 19. ožujka 2024. i 3. rujna 2024. nisu podnesci koji bi bili opravdani i nužni za postupak te koji bi opravdavali dosudu naknade.

10.1. Naime, podnesak tužitelja od 9. veljače 2024. je podnesak kojim je tužitelj zahtijevao od suda odobrenje radi pisanog očitovanja na navode tuženice, a na koje navode se tužitelj očitovao na glavnoj raspravi od 12. veljače 2024.

10.2. Podneskom od 19. ožujka 2024. tužitelj je izvijestio sud da je izvršio uplatu predujma, a navedeni podnesak u smislu opravdanosti i nužnosti nije bio opravdan za vođenje postupka i dosudu troškova za isti jer podaci o uplati za provođenje vještačenja su razvidni kroz e-Spis.

10.3. Nadalje, podnesak tužitelja od 3. rujna 2024. nije podnesak koji bi opravdavao dosudu troškova postupka. Naime, navedenim podneskom tužitelj izvještava sud da je izvršio uplatu predujma te podnosi zahtjev da mu se dostavi nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prvostupanjskom sudu dostavljen je tek 4. veljače 2025. te u trenutku podnošenja podneska od 3. rujna 2024. prvostupanjskom sudu nije bio dostavljen nalaz vještaka pa stoga navedeni podnesak tužitelja ne opravdava dosudu troškova za isti.

11. Pravilno prvostupanjski sud tužitelju nije priznao niti trošak provedenog izvansudskog vještačenja. Naime, iz prvostupanjske odluke proizlazi da je tužitelju priznat trošak vještačenja određenog od strane suda, a koje vještačenje je provedeno tijekom parničnog postupka. Stoga po pravnom shvaćanju ovoga suda u situaciji kad je tužitelju priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja, tužitelju ne pripada i trošak tzv. preliminarnog izračuna visine tužbenog zahtjeva koji je načinjen po zahtjevu tužitelja prije pokretanja parničnog postupka, jer se ne radi o trošku koji je nužan za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Ovdje se posebno navodi da je tužitelj imao mogućnost postupanja prema odredbi članka 186.b ZPP-a, a u kojem slučaju tužitelj ne bi imao trošak preliminarnog vještačenja.

12. Imajući u vidu navedeno, sukladno odredbi članka 380. točka 2. ZPP-a žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je potvrđena odluka o troškovima postupka prvostupanjskog suda pod točkom II. izreke u dijelu gdje tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadom daljnjih troškova postupka.

13. Obzirom tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, to je isti, sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a odbijena sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

14. U preostalom nepobijanom dijelu pod točkom I. i II. (gdje je dosuđen trošak postupka) izreke prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 13. travnja 2026.

Sudac

Ivica Raguž