REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj spisa: P-611/2022-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja MĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. (OIB: 90275854576), Zagreb, Velimira Škorpika 21, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu STEFANOVIĆ, KRVAVICA, BULIĆ I PLETIKOSA d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon 18. ožujka 2026. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 13. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o operativnom leasingu br.24980, sklopljenog dana 10.5.2007. između tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. kao davatelja leasinga i tužitelja kao primatelja leasinga, u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati mjesečni obrok leasinga u kunskoj protuvrijednosti 248,10 CHF, obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od EUR 504,51 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
EUR 9.03 počev od 12/02/2009 do isplate
EUR 9.09 počev od 24/03/2009 do isplate
EUR 8.76 počev od 15/05/2009 do isplate
EUR 10.27 počev od 30/06/2009 do isplate
EUR 10.30 počev od 30/06/2009 do isplate
EUR 10.13 počev od 31/08/2009 do isplate
EUR 10.29 počev od 20/10/2009 do isplate
EUR 10.21 počev od 20/10/2009 do isplate
EUR 10.23 počev od 11/12/2009 do isplate
EUR 10.68 počev od 11/12/2009 do isplate
EUR 10.88 počev od 09/02/2010 do isplate
EUR 10.79 počev od 12/03/2010 do isplate
EUR 11.25 počev od 01/04/2010 do isplate
EUR 11.34 počev od 10/05/2010 do isplate
EUR 11.40 počev od 20/05/2010 do isplate
EUR 11.57 počev od 29/06/2010 do isplate
EUR 11.80 počev od 02/08/2010 do isplate
EUR 11.97 počev od 02/08/2010 do isplate
EUR 12.93 počev od 06/08/2010 do isplate
EUR 13.09 počev od 29/09/2010 do isplate
EUR 13.30 počev od 09/12/2010 do isplate
EUR 12.88 počev od 09/12/2010 do isplate
EUR 12.99 počev od 20/01/2011 do isplate
EUR 13.55 počev od 09/02/2011 do isplate
EUR 13.57 počev od 11/02/2011 do isplate
EUR 13.51 počev od 09/03/2011 do isplate
EUR 13.82 počev od 21/03/2011 do isplate
EUR 13.43 počev od 19/04/2011 do isplate
EUR 13.76 počev od 20/06/2011 do isplate
EUR 14.31 počev od 01/08/2011 do isplate
EUR 15.13 počev od 19/08/2011 do isplate
EUR 15.67 počev od 30/09/2011 do isplate
EUR 14.67 počev od 10/10/2011 do isplate
EUR 15.05 počev od 30/11/2011 do isplate
EUR 15.05 počev od 31/01/2012 do isplate
EUR 15.34 počev od 28/02/2012 do isplate
EUR 15.46 počev od 28/02/2012 do isplate
EUR 15.76 počev od 20/04/2012 do isplate
EUR 15.65 počev od 08/05/2012 do isplate
EUR 15.60 počev od 25/05/2012 do isplate
i to do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od EUR 1.398,83 sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:
EUR 0.01 počev od 01/08/2007 do isplate
EUR 2.29 počev od 10/09/2007 do isplate
EUR 0.87 počev od 18/10/2007 do isplate
EUR 1.67 počev od 17/12/2007 do isplate
EUR 3.82 počev od 10/03/2008 do isplate
EUR 2.51 počev od 31/03/2008 do isplate
EUR 7.40 počev od 16/06/2008 do isplate
EUR 3.84 počev od 24/06/2008 do isplate
EUR 0.35 počev od 13/08/2008 do isplate
EUR 1.89 počev od 09/09/2008 do isplate
EUR 2.52 počev od 29/09/2008 do isplate
EUR 0.28 počev od 13/10/2008 do isplate
EUR 2.73 počev od 20/11/2008 do isplate
EUR 8.00 počev od 13/01/2009 do isplate
EUR 10.49 počev od 13/01/2009 do isplate
EUR 4.77 počev od 12/02/2009 do isplate
EUR 18.07 počev od 12/02/2009 do isplate
EUR 19.12 počev od 24/03/2009 do isplate
EUR 13.40 počev od 15/05/2009 do isplate
EUR 14.90 počev od 30/06/2009 do isplate
EUR 15.43 počev od 30/06/2009 do isplate
EUR 12.86 počev od 31/08/2009 do isplate
EUR 14.40 počev od 20/10/2009 do isplate
EUR 12.15 počev od 20/10/2009 do isplate
EUR 12.48 počev od 11/12/2009 do isplate
EUR 11.09 počev od 11/12/2009 do isplate
EUR 13.80 počev od 09/02/2010 do isplate
EUR 12.65 počev od 12/03/2010 do isplate
EUR 16.47 počev od 01/04/2010 do isplate
EUR 17.59 počev od 10/05/2010 do isplate
EUR 18.50 počev od 20/05/2010 do isplate
EUR 20.27 počev od 29/06/2010 do isplate
EUR 23.57 počev od 02/08/2010 do isplate
EUR 25.81 počev od 02/08/2010 do isplate
EUR 29.22 počev od 06/08/2010 do isplate
EUR 31.22 počev od 29/09/2010 do isplate
EUR 33.99 počev od 09/12/2010 do isplate
EUR 33.03 počev od 09/12/2010 do isplate
EUR 34.57 počev od 20/01/2011 do isplate
EUR 42.04 počev od 09/02/2011 do isplate
EUR 41.71 počev od 11/02/2011 do isplate
EUR 40.88 počev od 09/03/2011 do isplate
EUR 45.02 počev od 21/03/2011 do isplate
EUR 40.46 počev od 19/04/2011 do isplate
EUR 44.86 počev od 20/06/2011 do isplate
EUR 52.12 počev od 01/08/2011 do isplate
EUR 62.76 počev od 19/08/2011 do isplate
EUR 69.90 počev od 30/09/2011 do isplate
EUR 56.63 počev od 10/10/2011 do isplate
EUR 51.64 počev od 30/11/2011 do isplate
EUR 51.69 počev od 31/01/2012 do isplate
EUR 55.25 počev od 28/02/2012 do isplate
EUR 58.50 počev od 28/02/2012 do isplate
EUR 60.11 počev od 20/04/2012 do isplate
EUR 58.69 počev od 08/05/2012 do isplate
EUR 58.54 počev od 25/05/2012 do isplate i to do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev i dijelu kojim tužitelj traži utvrditi ništetnim odredbe Ugovora o operativnom leasingu br. 24980, sklopljen dana 10.5.2007. između tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. kao davatelja leasinga i tužitelja kao primatelja leasinga, u dijelu
„kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojom je određen iznos leasinga od 20.680,13 CHF,
odredba toč.20.1. Općih uvjeta o operativnom leasingu, koja glasi: „Novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su iste izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d.“,
odredba toč.20.1. Općih uvjeta o operativnom leasingu, koja glasi: „Možebitne tečajne razlike mogu se među strankama obračunati kako za vrijeme trajanja Ugovora, tako i najkasnije nakon isteka odnosno prestanka Ugovora obračunskim dopisom.“
te odredba točke 21.1. Općih uvjeta o operativnom leasingu, koja u dijelu glasi: „Visina predujma naknada i obroka leasinga podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjena uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji, te u slučaju promjene propisa odnosno donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjen iznos ukupne naknade za leasing.“ „
V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 25,92 eur.
VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.668,26 eur sa zateznim kamatama od 13. travnja 2026. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj navodi u tužbi da je 10. svibnja 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o operativnom leasingu broj: 24980 (dalje: Ugovor), kojim Ugovorom je tuženik kao davatelj leasinga, tužitelju kao primatelju leasinga pribavio objekt leasinga-vozilo Seat Ibiza, i odobrio mu korištenje tog objekta čija vrijednost je utvrđena na iznos od 20.680,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja, u svrhu financiranja troškova korištenja vozila, da je rok otplate kredita ugovoren na 60 mjeseci s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 248,10 CHF obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja uz kamatnu stopu koja je važeća na dan sklapanja Ugovora.
Navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, potvrđenom odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018., pravomoćno utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.
Također, tužitelj navodi da kao slabija ugovorna strana nije bio uopće u mogućnosti niti pregovarati, posljedično niti utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, pa tako niti onu koja se odnosi na valutnu klauzulu CHF, što istu čini nepoštenom u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te posljedično ništetnom. Nadalje, tuženi je ugovorio jednostrano promjenjivu kamatnu stopu koja se sastojala od fiksne marže tuženoga + 3M Libor. Marža tuženoga je trebala ostati nepromjenjiva za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa, u početno ugovorenom iznosu od 5,69 %, dok je jedini varijabilni element u kamatnoj stopi trebao biti 3M Libor. Naime, navedeni 3M Libor, kao varijabilni element u kamatnoj stopi, u predmetnom razdoblju od prosinca 2008. do ožujka 2012. bilježio je gotovo konstantan pad u odnosu na početno ugovorene vrijednosti, kretajući se prosječno u postotku od 1,63 % do 2,27 % niže nego što je bio u trenutku sklapanja ugovora. Međutim, tuženi, umjesto da je slijedio kretanje 3M Libora uz svoju fiksnu maržu, u trenutku kada je isti padao, tuženi je maržu jednostrano povisivao sa početnih 5,69 % sve do 7,96 % , na taj način držeći ukupnu kamatnu stopu na visini osjetno većoj nego da je slijedio kretanje 3 M Libora, a maržu držao nepromjenjivom. Tužitelj navodi da je takvo jednostrano povisivanje fiksnog dijela kamatne stope - marže od strane tuženoga, posljedica dijela toč.21.1. Općih uvjeta operativnog leasinga. Naime, tuženi je temeljem navedene točke, pridržao sebi pravo jednostrano prilagođavati visinu obroka leasinga u slučaju da dođe do promjena uvjeta refinanciranja koji su temelj kalkulaciji, u slučaju uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi i sl. a koji utječu na iznos pojedine rate. Prevedeno na predmetni Ugovor, u slučaju kada je kamatna stopa trebala početi padati radi pada 3M Libora, tuženi je jednostranim odlukama i izmjenama povisivao fiksni dio kamate, odnosno svoju maržu, na taj način oštećujući tužitelja i postupajući suprotno ugovorenim parametrima. Povrh toga, obzirom da se u slučaju kamate radi o cijeni kredita kao bitnom sastojku ugovora, sve naknade izmjene trebale su biti ugovarane u obliku aneksa ili dodatka ugovoru kojim bi tužitelj bio u poziciji upoznati se sadržajem izmjena te dati ili ne dati svoj pristanak na iste. No tuženi je takav dodatak izbjegao jednostranim odlukama i dostavljanjem samo obavijesti o izvršenim korekcijama, isključivši mogućnosti pregovora i pristanka tužitelja na iste. Takvim ugovaranjem izmjena mjesečnih rata, putem jednostranih odluka na koje tužitelj nije mogao utjecati, te temeljem parametara, kriterija i razdoblja izmjene koji su mu bili potpuno nepoznati, tuženi je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuvši tužitelju činidbu koja je za njega bila potpuno neodređena i neodrediva, zavisna o internim odlukama tuženoga (umjesto o 3M M, kako su prvotno ugovorili) te kao takva u suprotnosti sa odredbama čl. 269. - 272. ZOO-a i posljedično ništetna. Posljedično, takva činidba u suprotnosti je sa odredbama čl.269. – čl.272. Zakona o obveznim odnosima, te kao takva ništetna.
U odnosu na ništetnost ugovornih odredaba u dijelu kojim se glavnica kredita valutnom klauzulom veže uz valutu švicarski franak te ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope, tuženik navodi da je sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Glede jednostrano promjenjive kamatne stope, obzirom na njezinu ništetnost, kao referentna stopa ima se uzeti ona po početno ugovorenim uvjetima – fiksna marža tuženoga + 3M Libor za period trajanja ugovora, odnosno visina koja odgovara tržišnim, međubankarskim kamatnim stopama i njihovim izmjenama.
Tužitelj navodi da je temeljem prometa po kreditu napravio izračun preplaćenih mjesečnih anuiteta s osnova tečaja, na okolnost pozitivne razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog stvarno obračunatog I plaćenog obroka naspram tečaja za CHF na dan sklapanja ugovora, te na okolnost pozitivne razlike plaćene kamate unutar svake mjesečne rate, naspram kamate koja bi odgovarala 3M Liboru + fiksna marža tuženoga.
Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10. lipnja 2025. traži utvrdi ništetnim odredbe ugovora o operativnom leasingu br.24980, sklopljenog dana 16.5.2007. između tuženika PORSCHE LEASING d.o.o. kao davatelja leasinga i tužitelja kao primatelja leasinga, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu čl. 20.1. Ugovora kojim se tužitelj obvezao otplaćivati mjesečni obrok leasinga u kunskoj protuvrijednosti 248,10 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja, te naložiti tuženiku da tužitelju plati iznos od 1.398,83 eur te iznos od 504,51 eur, sve sa zakonskim zateznim kamatama pojedinačno navedenim u točki II. izreke ove presude, kao i da joj tuženik naknadi trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.
2. U odgovoru na tužbu od 19. svibnja 2022. tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev i to u osnovi i visini tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare za cjelokupno potraživanje te je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev i to u osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi u bitnome da zahtjev tužitelja predstavlja zahtjev za povratom plaćenog (stečenog) bez osnove, a to znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Kako je posljednji obrok po predmetnom Ugovoru isplaćen još u studenom 2012., a tužba je podnesena tek u veljači 2022., sasvim je jasno da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, jer tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka, tijekom kojeg protiv tuženika nije pokrenut nikakav postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom koji bi doveo do učinka prekida zastare. Tuženik prvenstveno ističe kako je s tužiteljem sklopio Ugovor o operativnom leasingu, što je posve drugačija vrsta ugovora, normirana drugim zakonskim odredbama od ugovora o kreditu te navodi da tužitelj u tužbi izjednačuje pojam odobravanja kredita i davanja leasinga što nikako nisu isti, a ni slični pravni pojmovi. Ugovor o operativnom leasingu je drugačiji ugovor, normiran drugim zakonom, konkretno Zakonom o leasingu, za razliku od Zakona o potrošačkom kreditiranju, koji izrijekom iz svoje primjene isključuje ugovore o operativnom leasingu, a kakav je i predmetni Ugovor.
Ističe da se ugovorom o operativnom leasingu primatelju leasinga, ovdje tužitelju, daje na korištenje objekt leasinga od strane davatelja leasinga, ovdje tuženika, a sve uz plaćanje određene naknade. Pritom primatelj leasinga ne stječe vlasništvo na objektu, već objekt leasinga ostaje u vlasništvu davatelja leasinga. Za sklapanje takve vrste ugovora, tuženik je imao ovlaštenje, dapače to je jedna od glavnih djelatnosti kojima se tuženik bavi, a što je i naznačeno u samoj tvrtki društva. S druge strane, ugovorom o kreditu se potrošaču odobrava kredit u obliku odgode plaćanja te potrošač vjerovniku plaća za takve usluge tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku mjesečnih obroka.
Tuženik u cijelosti osporava tvrdnje tužitelja da bi bilo koja odredba predmetnog Ugovora bila nepoštena ili ništetna.
Tuženik navodi da pravna utvrđenja i odluke iz kolektivne presude na koju se poziva tužitelj nemaju apsolutno nikakve veze sa ovdje tuženikom. Tuženik ne samo da nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača, već uopće nije banka.
S tim u vezi, tuženik ukazuje na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojom je propisano kako se fizičke i pravne osobe mogu, u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu, pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. Tuženik ističe kako će se presude i pravna shvaćanja na koje se tužitelj poziva primijeniti samo na tuženika koji je bio obuhvaćen kolektivnom tužbom, a što znači kako tužitelj pogrešno navodi kako su pravna shvaćanja iz kolektivne tužbe obvezujuća za naslovni sud i primjenjujuća na predmetni postupak jer je očito kako tuženik nije bio stranka u postupku. Dakle, netočno tužitelj zaključuje kako tužitelj, odnosno korisnik kredita nije bio upoznat s navedenim parametrima samo zato što s istima nisu bili upoznati korisnici kredita 8 tuženih banaka, a što su Sudovi zaključili na temelju načina poslovanja upravo tih 8 banaka koji se bitno razlikuju od poslovne prakse tuženika.
Nadalje, tuženik ukazuje na odredbu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) te istovjetnu odredbu u članku 52. trenutno važećeg ZZP-a, koja ne dopušta ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Opreza radi, tuženik ističe da su sve ugovorne odredbe u skladu sa zakonskim odredbama te suprotno tvrdnjama tužitelja ne predstavljaju odredbe kojima bi bila narušena ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju su objašnjene sve prednosti i mane sklapanja Ugovora te je on svojevoljno odabrao sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u švicarcima te je jedino iz tog razloga i sklopljen ugovor s valutnom klauzulom u „švicarcima“. Nastavno na tvrdnje tužitelja kako mu je tuženik nametnuo ugovaranje valute u švicarcima, a u kojoj je sklopljen kredit, očigledno je kako su navodi tužitelja netočni, paušalni i smjeraju za stjecanjem nepripadne koristi, obzirom je tužitelj u potpunosti imao mogućnost sklopiti ugovor s valutnom klauzulom u eurima – što nije učinio.
U odnosu na tvrdnje o neinformiranosti tužitelja o značenju valutne klauzule tuženik ističe da se, u vrijeme kada je sklopljen Ugovor, radilo o javno dostupnoj i općepoznatoj informaciji koja je sustavno bila objavljivana godinama prije zaključenja Ugovora u nizu novinskih članaka, a na istu činjenicu je posebno upozorio tadašnji vice-guverner HNB-a SĆ prilikom podnošenja izvješća Hrvatskom saboru. Ističe da je sporan samo i isključivo bio način na koji se sporna klauzula ugovarala. U odnosu na tvrdnje tužitelja kako je svejedno bio neinformiran te pokušaju povlačenja paralele s korisnicima bankovnih kredita u CHF-u, tuženik ističe kako su promašene i netočne te da nije u istoj poziciji osoba koja je ugovor s vlautnom klauzulom u švicarcima sklopila prije 2005. i osoba koja je isti sklopila nakon tog razdoblja jer su do 2005. korisnici mogli tvrditi da su banke ili drugi kreditori i leasing društva tajili informacije kojima su raspolagali o nestabilnosti tečaja CHF koji HNB ne štiti u odnosu na kunu, ali od 2005. se radi o općepoznatoj informaciji o kojoj se govorilo javno u medijima što znači da se korisnici koji su se odlučili za sklapanje ugovora u CHF valuti, ne mogu više pozivati na istu argumentaciju o neznanju. Ističe da se u konkretnom slučaju, radi se o ugovoru o leasingu s kratkoročnom otplatom koji je sklopljen u vremenu kada je pitanje valute CHF već bilo općepoznato te navodi da je tužitelj taj koji je tražio od tuženika financiranje ugovora o operativnom leasingu u valuti CHF.
Tuženik u bitnom ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, valutna klauzula ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Nadalje, tužitelj tvrdi kako je predmetni Ugovor sklopljen isključivo na njegovu štetu, ali prednosti koje su ostvarene u razdoblju do 2011. ne smatra „problematičnima“ jer je kao potrošač u tom razdoblju bio u boljoj poziciji od potrošača koji su u tom razdoblju zaključili ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima ili kunski kredit.
Tuženik navodi kako tužitelj opetovano ukazuje na identičnost postupanja banaka i tuženika te tvrdi kako je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu. Međutim, kamatna stopa nije sastavni dio ugovora o operativnom leasingu. Štoviše, čl. 52. Zakona o leasingu je isključena mogućnost ugovaranja kamatne stope koja u konkretnom ugovoru uopće ne postoji. Slijedom navedenog sasvim je jasno kako tužitelj izjednačava tuženika s bankama samo kako bi mu sud dosudio nepripadnu korist, dok su uistinu ugovorne odredbe u cijelosti različite.
Tuženik prigovara načinu utvrđivanja utuženog iznosa, posebice uzevši u obzir da iz tužbe uopće nije jasno kako je tužitelj došao do utuženog iznosa. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz naknadu tuženiku troškova parničnog postupka.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u promjenu kamatne stope za ugovor (Iist 8-10 spisa), pregled iznosa, broja rokova plaćanja pojedinih obroka naknade za leasing po Ugovoru o operativnom leasingu br. 24980 (list 12-26 spisa), Ugovor o leasingu broj 24980 od 10.6.2021. (list 27-31 spisa), stručni članak u Informatoru – Slučajan odabir CHF kredita kao sredstva za stjecanje neočekivane zarade (list 47- 51 spisa), članak Večernjeg lista " S zaoštrili utakmicu" od 9.3.2025. (list 52 spisa), članak Vjesnika "U švicarskim francima ušteda veća od 500,00 kn" od 29.4.2005. (list 53 spisa), članak Novog lista "Ne uzimajte kredite u švicarskim francima" od 20.7.2025. (list 54 spisa), članak Jutarnjeg lista "Švicarci franci sigurni, uskoro krediti u jenima" od 21.7.2025. (list 55 spisa), dokazi iz medija (Iist 56-61 spisa), Zahtjev/Ugovor o financijskom leasingu broj 10836 od 4.11.2004. (list 62 spisa), žalba od 10.6.2021. u spisu Ovr-718/2021 (list 96-97 spisa), knjigovodstvena kartica Ugovora o operativnom leasingu br. 24980 (list 103-105 spisa), operativni plan Ugovora o operativnom leasingu br. 24980 (list 106-117 spisa), Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26.4.2021. br. SU-IV-16/2021-8 (list 147-148 spisa), Odluka Županijskog suda u Splitu br. Gž-317/2022-2 od 7.4.2022. (list 149- 150 spisa), u svrhu dokazivanja saslušan je tužitelj MĆ (list 71-72 spisa), te je saslušan svjedok HĆ (list 73 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz DARFIN d.o.o. od 23. travnja 2025. (list 120-131 spisa) te pisano očitovanje vještaka Darka Prpića iz DARFIN d.o.o. od 4.11.2025. (list 154-155 spisa).
4. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu u dijelu valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.
6. Nije sporno da su stranke ovog spora sklopile 10. svibnja 2007. Ugovor o operativnom leasingu broj: 24980 (dalje: Ugovor), kojim Ugovorom je tuženik kao davatelj leasinga, tužitelju kao primatelju leasinga pribavio objekt leasinga-vozilo Seat Ibiza, i odobrio mu korištenje tog objekta čija vrijednost je utvrđena na iznos od 20.680,13 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja, u svrhu financiranja troškova kupnje vozila, da je rok otplate kredita ugovoren na 60 mjeseci s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 248,10 CHF obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja uz kamatnu stopu koja je važeća na dan sklapanja Ugovora. Nije sporno da je ugovor o kreditu sastavio tuženik i da je tužitelj otplatio ugovorenu obvezu kako ona u ugovoru glasi.
7. Sporan je istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, te osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata.
8. Za ocjenu (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva valja primijeniti odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te čl. 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 96/03- dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, Direktivu 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., te odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08,125/11 i 78/15-dalje: ZOO).
9. Podnošenjem predmetne tužbe tužitelj se u svrhu dokazivanja osnovanosti svog zahtjeva pozvao na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 a prvostupanjski je sud pravilno otklonio neposrednu primjenu utvrđenja iz tog postupka koji se odnosio na zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji su ugovorili kredite u valuti švicarskog franka (Chf) s tuženicima u tom postupku kao kreditorima i to: I-tuženikom Zagrebačka banka d.d., II-tuženikom Privredna banka Zagreb d.d., III-tuženikom Erste & Steiermärkische d.d., IV-tuženikom Raiffeisenbank Austrija d.d., V-tuženikom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., VI-tuženikom Otp banka Hrvatska d.d., VII-tuženikom 4 Poslovni broj 14 Gž-2580/2024-2 Societe Generale-Splitska banka d.d. i VIII- tuženikom Sberbank d.d. (ranije: Volksbank d.d.).
10. S obzirom na to da se ovdje radi o ugovoru o operativnom leasingu s tuženikom koji kao tuženik nije bio obuhvaćen i nije sudjelovao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P.1401/12 (Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. Visokog trgovačkog suda i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Vrhovnog suda Republike Hrvatske), to učinci odluka donesenih u navedenom kolektivnom sporu se u smislu čl. 502.c ZPP ne odnose se na predmetni ugovorni odnos, ali su u tim odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. ZZP/03, te čl. 97. ZZP/07.
11. Da bi se na temelju čl. 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatrala nepoštenom, potrebno je utvrditi da ona, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
12. Značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača nije moglo prouzročiti samo ugovaranje valutne klauzule u CHF uzimajući u obzir da je ugovaranje novčane obveze u navedenom razdoblju uz valutnu klauzulu bilo istovremeno ekonomski opravdano i pravno dopušteno. Valutna klauzula ugovara se sa svrhom osiguranja vrijednosti novčane obveze od mogućih oscilacija u stvarnoj vrijednosti novčane jedinice na koju obveza glasi vezivanjem uz protuvrijednost druge, stabilnije novčane jedinice tako da se ne bi radilo o ugovaranju valutne klauzule suprotno njezinoj svrsi. No valutna klauzula nosi i rizik moguće oscilacije te druge novčane jedinice za koju se obveza veže. Do remećenja ravnoteže u pravima ugovornih stana doći će onda kada je jedna ugovorna stana u takvom položaju da u skladu s načelima pažnje dobrog stručnjaka iz čl. 10. st. 2. ZOO i savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO ima mogućnost steći saznanja odnosno da je stekla saznanja o navedenim rizicima valutne klauzule a da s tim saznanjima ne upozna drugu ugovornu stranu dovodeći ju time u neravnopravni položaj.
13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se tuženiku obratio nakon što je odlučio uzeti vozilo na leasing u poslovnici tuženika u Jankomiru, u Škorpikovoj ulici, gdje mu je . djelatnica tuženika rekla da mu je najpovoljnije leasing uzeti u švicarskim francima te je tako i učinio, jer je to bilo najpovoljnije kreditiranje budući da je kamata za CHF u tom trenutku bila najniža, a time mi je bila i manja rata otplate. Djelatnica tuženika nije ništa detaljno objašnjavala tužitelju o mogućim rizicima uzimanja kredita u CHF niti je on nju posebno nešto pitao, već mu je bilo jedino važno da mu rata leasinga bude što niža. Ugovorenu obvezu uplatio je u skladu s ugovorom o leasingu, a tuženiku se obraćao samo usmeno s primjedbama na rast rate kredita s obzirom na promjene tečaja i kamate za CHF.
Mjesečna rata otplate kredita zbog rasta tečaja i kamatne stope je s početnih 1.100,00 kn mjesečno narasla i preko 2.000,00 kn mjesečno do kraja otplate kredita. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tužitelj nije bio vlasnik trgovačkog društva niti obrta, a vozilo je uzeo na leasing isključivo za privatne potrebe, te je rate leasinga isključivo osobno plaćao, ali sa zakašnjenjem. Prilikom potvrde ugovora kod javnog bilježnika on mu nije ništa pojasnio vezano za uvjete ugovora, s time da tužitelj prije ovog ugovora nije imao nikakvog iskustva s valutom CHF niti mu je itko to pojasnio kao niti promjenjivu kamatu za koju je vidio da je u ugovoru navedena te je očekivao da ona može rasti, ali ne u toj mjeri kako je to tijekom otplate kredita rasla.
Tijekom pregovaranja u vezi sklapanja predmetnog ugovora nitko mu nije pojasnio što znači valuta utočišta, niti ga je itko upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što štiti tečaj kune u odnosu na euro, te mu nisu pojašnjeni nikakvi parametri niti kriteriji prema kojima će leasing kuća mijenjati kamatnu stopu, niti je na bilo koji način sudjelovao u sastavljanju ovog ugovora.
14. Svjedok HĆ iskazao je da nema nikakvih neposrednih saznanja o predmetnom ugovoru o operativnom leasingu sklopljenom između ovdje stranaka, jer je u vrijeme sklapanja Ugovora 2007. bio regionalni voditelj za Slavoniju s radnim mjestom u Osijeku. Iskazao je da su imali obrasce ugovora u koje su unosili podatke o strankama odnosno leasingu i zaposlenici tuženika su potencijalnim korisnicima leasinga isti nudili u valuti euro i CHF, a stranke su se mogle same odlučiti koju će valutu uzeti. Tada su se najviše ugovori sklapali s valutom CHF za koju su se stranke najčešće odlučivale jer je bila povoljnija i bila je potrebna manja kreditna sposobnost. Nikada nije dobio uputu niti je istu dao prodajnim predstavnicima da se Ugovor o operativnom leasingu sklapa isključivo u valuti CHF. Stranka je imala mogućnost utjecaja na sadržaj ugovora, odnosno isti je mogla odbiti potpisati kada je prije ovjere kod javnog bilježnika vidjela uvjete ugovaranja odnosno opće uvjete koje je dobivala uz ugovor. Stranka je mogla tražiti da se određene odredbe ugovora maknu i oni bi to učinili i to one koje se odnose na uvjete servisiranja i održavanja vozila, plaćanje poreza i osiguranja ali ne i na valutu CHF. Stranka je mogla u roku od 30 dana ugovor ovjeriti i vratiti im ili u tom roku od istog odustati ukoliko joj nisu odgovarali uvjeti ugovora. Prije sklapanja ugovora prodavač je uvijek davao stranci izračun s otplatnim planom u valuti eur i CHF te je stranka na temelju toga odlučivala koji kredit će uzeti. Tuženik se zaduživao u istoj valuti u kojoj je i plasirao sredstva i to kod vlasnika tuženika Porsche Bank Austria, koje je također bilo uz obvezu plaćanja kamate. Nije mu poznat u to vrijeme termin valuta utočišta te mu također nije bilo poznato koje valute HNB štiti u odnosu na tečaj kune, a koje ne.
15. Budući da je tuženik društvo registrirano za financiranje, tuženik je kao trgovac bio dužan potpuno informirati tužitelja kao potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi koji su mu s obzirom na njegovu profesionalnu djelatnost morali biti poznati.
16. U tom smislu, polazeći od iskaza tužitelja koji je sud prihvatio kao životan i uvjerljiv, te postavljenog standarda u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., valja zaključiti da je tuženik propustio obavijestiti tužitelja kao potrošača o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja CHF u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone, iako su tuženiku kao financijskoj instituciji koja se profesionalno bavi financijskim poslovanjem ovi rizici valutne klauzule vezane uz CHF trebali biti poznati. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača kao što je to tužitelj s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti prednika tuženika. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.
17. Navedeno propuštanje odgovarajućeg informiranja tužitelja kao potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornom odredbama o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi za koju tuženik tvrdi da je sukladno čl. 52. Zakona o leasingu isključena mogućnost ugovaranja kamatne stope i da u konkretnom ugovoru uopće ne postoji, predstavlja takvo postupanje prednika tuženika kao trgovca koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kojem se obveza otplate u ratama povećavala uslijed konstantnog rasta tečaja CHF s početnih oko 4,47 od 16. svibnja 2007. do tečaja od oko 6,74 od 30. rujna 2011. i rasta kamatne stope koji je također utjecao na rast mjesečne rate leasinga, kako to proizlazi iz iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije. U tim su razlozima ostvarene pretpostavke za primjenu mjerodavnih odredbi čl. 87 st. 1. u vezi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. ZZP/03 te čl. 4. ZOO.
18. Iz izloženog proizlazi da je tuženik kao ugovorna stana propustio pridržavati se načela savjesnosti i poštenja te kao sudionik obveznog odnosa postupati obzirno i uvažavati interese obiju ugovornih strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, slijedom čega si u smislu navedenih odredbi ZZP/03 i ZOO utvrđene ništetnim odredbe u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati mjesečni obrok leasinga u kunskoj protuvrijednosti 248,10 CHF, obračunatoj prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećem na dan plaćanja.
18.1. S obzirom da svjedok HĆ nema neposrednih saznanja o okolnostima koje su prethodile sklapanju predmetnog Ugovora, to je njegov iskaz sud ocijenio neodlučnim za ishod ovog postupka.
19. Sud je ocijenivši neosnovanim odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži utvrditi ništetnost odredbi Ugovora kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u dijelu kojom je određen iznos leasinga od 20.680,13 CHF, iz razloga što samo ugovaranje leasinga u valuti CHF nije bilo protivno važećim zakonskim odredbama i načelima obveznog prava, dok čl. 20.1. i 21.1. nisu sadržane u Ugovoru, već su to odredbe Općih uvjeta tuženika o kojima tužitelj nije niti bio u poziciji pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj (toč. IV. izreke).
20. U odnosu na tuženikov prigovor zastare valja reći da je prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
21. S obzirom da je ništetnost odredbi Ugovora na temelju koje tužitelj traži vraćanje stečenog bez osnove, utvrđena ovom odlukom prihvaćanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva u skladu s čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), to je tuženikov prigovor zastare utužene tražbine neosnovan.
22. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva za vraćanje više plaćenog s osnove valutne klauzule u CHF izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz DARFIN d.o.o., sa zadatkom da utvrdi pozitivne razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom otplate svake rate naspram tečaja za CHF na dan sklapanja ugovora, te na okolnost pozitivne razlike plaćene kamate unutar svake mjesečne rate, naspram kamate koja bi odgovarala kretanju tromjesečnog Libora uz fiksnu maržu tuženika te za sve naznačiti datum uplate rate lesinga te razdvojiti eventualnu preplatu po tečaju CHF i kamatnoj stopi.
23. Prema nalazu i mišljenju, na temelju postavljenog zadatka, vještak je izračunao :
1. R azlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu za anuitete za koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos:
- Ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 679,27 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 3.801,21 kn, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 504,51 EUR.
2. Razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na obroke primjenom tečaja na dan sklapanja ugovora, za obroke za koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos:
- Ukupno razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose obroka primjenom tečaja na dan sklapanja ugovora iznosi 10.539,57 kn, za obroke koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 1.398,83 EUR.
24. Na tuženikove prigovore u podnesku od 23. lipnja 2025., vještak je u svom pisanom očitovanju od 4.11.2025. otklonio tuženikove prigovore navodeći da je izračun koji se odnosi na „promjenjivu kamatnu stopu“ iz kalkulacije sačinio postupajući po zadatku suda, te da je tuženikov prigovor pravne prirode.
25. Iz prethodno izloženog proizlazi da je nalaz i mišljenje na okolnost visine utužene tražbine vještak sačinio na temelju raspoložive dokumentacije, sukladno zadatku suda, po pravilima struke, te da u nalazu nema nepravilnosti niti matematičkih pogrešaka.
26. Stoga je sud prihvatio nalaz i mišljenje, te pisano očitovanje vještaka Darka Prpića kao detaljne, stručne i obrazložene, a ni stranke mu nakon pisanog očitovanja nisu prigovarale, te na temelju istog utvrdio visinu preplaćenih iznosa zbog rasta tečaja CHF tijekom otplate kredita u iznosu od 1.398,83 eur na koji rast je utjecala i promjena kamatne stope tijekom otplate leasinga u iznosu od 504,51 eur ili ukupno 1.903,34 eur koji iznos je s ukladno odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO tuženik u obvezi vratiti tužitelju.
27. Obveza plaćanja zateznih kamata na pojedine iznose od dana stjecanja tog nepripadnog iznosa temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO, jer je u okolnostima konkretnog slučaja u odnosu na tužitelja kao korisnika kredita, tuženik kao društvo registrirano za financiranje i financijsko posredovanje nesavjestan stjecatelj.
28. Nakon to je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka tražeći u podnesku od 10. lipnja 2025. isplatu iznosa od 1.903,24 eur smanjujući tako tužbeni zahtjev u tužbi od 14.536,00 kn /1.929,26 eur, tuženik se protivio povlačenju tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva za iznos od 25,92 eur, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti (toč. V. izreke).
29. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, te čl. 29. ZOO.
30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155., te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa)
31. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku– odvjetniku i to za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 100 bodova, za pristup na tri ročišta 22.11.2022., 17.4.2023. i 18.3.2026. prema Tbr. 9/1 100 bodova za svako, za pristup na ročište 13.4.2026. prema Tbr. 9/3 50 bodova, za sastav četiri podneska od 7.10.2022., 5.1.2023., 10.6.2025. i 28.8.2025. prema Tbr. 8/1 100 bodova za svaki, za sastav podneska od 11.10.2024. prema Tbr. 8/3 25 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura (s paušalom) iznosi 1.750,00 eur kn uvećan za 25% PDV u iznosu 437,50 eur, čemu valja pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 350,00 eur, te trošak sudskih pristojbi na tužbu 66,36 kn i na presudu 65,00 kn tako da je tužitelju odmjeren parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.668,26 eur.
32. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 13. travnja 2026.
Sutkinja
Boška Pavičić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
