REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj P Ob-27/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
RJEŠENJE
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Eleni Vukotić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Pavletiću, odvjetniku u Puli protiv tuženice ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku u Puli, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave održane 10. ožujka 2026., a objavljene 13. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 65.000,00 €, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a („Narodne novine br.“ 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
i
r i j e š i o j e
I. Nalaže se tužitelju NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženici ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. U preostalom dijelu u iznosu od 125,00 eura zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška odbija se kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.
IV. Utvrđuje se da je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere u ovoj pravnoj stvari povučen.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovome sudu dana 9. studenog 2023. navodi da su tužitelj i tuženica bili u izvanbračnoj zajednici, izjednačenoj s bračnom u kojoj je 3. ožujka 2021. rođeno i zajedničko mlt. dijete. Ističe da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, 17. listopada 2019., tuženica kao formalno jedini osnivač društva, stekla jedini poslovni udjel trgovačkog društva Infinity j. d.o.o., a to društvo je steklo 8. listopada 2020. nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul [broj ZK uloška]. Ističe da je samo društvo, kao i cjelokupna imovina društva, stečena radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužitelja i tuženice te da predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i tuženice u jednakim dijelovima. Sredstva za prvi dio kupoprodajne cijene za navedenu nekretninu u iznosu od 10.000,00 eura osigurao je iz vlastitih sredstava, dok se ostatak kupoprodajne cijene otplaćuje putem kredita ishođenog u poslovnoj banci. Imovina društva osim navedene nekretnine procijenjene vrijednosti od 100.000,00 eura č ini i inventar nekretnine namijenjen obavljanju djelatnosti ugostiteljstva, okvirne vrijednosti 30.000,00 eura . Postavlja zahtjev da mu tuženica isplati iznos od 65.000,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od podnošenja tužbe pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženica je istakla kako ne osporava činjenicu postojanja izvanbračne zajednice te da je u zajednici rođeno zajedničko maloljetničko dijete. Navodi da je neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženica izvršava isplatu obzirom da predmet spora može biti samo utvrđenje udjela u trgovačkom društvu Infinity j. d.o.o. te u svezi sa tim je potpuno pogrešno traženje tužitelja da mu tuženica vrši isplatu iz imovine društva. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje trošak postupka.
3. Na pripremnom ročištu održanom 4. rujna 2024. pun. tužitelja istaknuo je kako je u međuvremenu trgovačko društvo trgovačko društvo Infinity One j.d.o.o. prestalo postojati odnosno brisano je iz Sudskog registra. Tijekom trajanja ovog postupka trgovačko društvo prodalo je nekretninu koje je bio vlasnik što je vidljivo iz povijesnog zk izvatka. Kupoprodajni ugovor ne posjedujemo, tako da nam nije poznata cijena za koju je nekretnina prodana. Pojašnjava da se ovom tužbom potražuje na ime izvanbračne stečevine vrijednost polovice dijela otuđene nekretnine i polovica vrijednosti inventara koji je predstavljao imovinu trgovačkog društva u ugostiteljskom objektu. Predmetna nekretnina i pokretnine koje su bile vlasništvo trgovačkog društva predstavljaju izvanbračnu stečevinu stranaka. Punomoćnik tuženice je ostao kod odgovora na tužbu te je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda jer se udjeli u trgovačkom društvu utvrđuju pred nadležnim trgovačkim sudom , a ne pred općinskim sudom, imajući u vidu da tužitelj tvrdi da jedna polovica dijela nekretnine i pokretnina predstavlja izvanbračnu stečevinu.
4. Iako se rješenjem od 4. rujna 2024. ovaj sud oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, predmet je ovome sudu vraćen na ponovno postupanje prema rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gr 1-377/2024-2 od 27. prosinca 2024.
5. U dokaznom postupku pročitan je izvadak iz zemljišnih knjiga (str 9-13 spisa), rodni list (str 14 spisa), ispis sa mrežnih stranica – podaci o poslovnom objektu (str 15 do 20 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga (str 42 do 45 spisa), ispis sa mrežnih stranica
– podaci o poslovnom objektu (stranica 46 do 48 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999.,129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. dalje: ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.
5. U provedenom dokaznom postupku je utvrđeno da tuženica bila jedini član uprave i osnivač trgovačkog društva Infinity one j.d.o.o., a koje društvo je bilo vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul [broj ZK uloška]. Uvidom u izvadak iz sudskog registra (stranica 15 spisa) utvrđeno je da je društvo u trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari imalo imenovanog privremenog stečajnog upravitelja, dok je uvidom u izvadak iz sudskog registra (str 46) utvrđeno da je navedeno društvo brisano iz sudskog registra po rješenju Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Tt- 24/2999-2 od 18. ožujka 2024. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga (str 42 spisa) utvrđeno je da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koje je predmetno društvo kupilo 2. listopada 2020. prodano po ugovoru o prodaji od 30. listopada 2023. trećoj osobi – CĐ kao i da je 22. studenog 2023. ranije upisano založno pravo u korist Istarske Kreditne Banke Umag d.d. (kojim je osigurano potraživanje predmetne banke u iznosu od 60.000,00 eura brisano). Dakle, utvrđeno je da je tuženica bila vlasnica trgovačkog društva koje je 8. listopada 2020. steklo pravo vlasništva na nekretninu, a koju nekretninu je kasnije navedeno društvo po ugovoru o prodaji od 30. listopada 2023. prodalo trećoj osobi. Utvrđeno je i da je u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari navedeno društvo bilo upisano u sudski registar, kao i da je isto po rješenju po rješenju Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Tt-24/2999-2 od 18. ožujka 2024. u tijeku ovog postupka brisano iz sudskog registra. Utvrđeno je da je proveden skraćen postupak bez likvidacije predmetnog društva, a po odluci člana društva od 23. studenog 2023. Sud je smatrao da je uvidom u navedenu dokumentaciju pravna stvar u dovoljnoj mjeri raspravljena zbog čega je rješenjem od 10. ožujka 2026. odbio daljnje dokazne prijedloge stranaka koje su istakle do zaključenja prethodnog postupka.
6. Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka zaključak je suda da predmet utvrđenja bračne stečevine ne može biti imovina koja je vlasništvo pravne osobe. Podredno nije osnovan niti obvezno pravni zahtjev tužitelja za isplatu novca sa naslova prodaje te imovine (za koju je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno da nije bila osobna imovina tuženice), a koju zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je društvo kao i cjelokupna imovina tog društva stečena radom za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice stranaka. Naime, tužitelj je sukladno postojećim zakonskim odredbama u vrijeme podnošenja tužbe bio aktivno legitimiran i ovlašten da radi zaštite svojih imovinskih prava sa naslova bračne stečevine zatraži da se kao bračna stečevina stranaka utvrdi poslovni udjel (odnosno prava iz poslovnog udjela) u trgovačkom društvu Infinity one j.d.o.o. kao i da se utvrdi da je tužitelj ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u smislu odredbe članka 417. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023) te bi u tom smislu, pasivno legitimirana bila tuženica kao izvanbračna partnerica i član tog društva. Dakle, predmet utvrđenja bračne stečevine između dva bračna druga ne može biti imovina pravne osobe, već bračni drug, ako tvrdi da je društvo i imovina društva stečena zajedničkim radom bračnih drugova, radi zaštite svojeg prava, može postaviti samo zahtjev da se utvrdi kao su ovlaštenik poslovnog udjela u tom društvu. Pritom valja naglasiti da poslovni udjel predstavlja ukupnost prava i obveza članova društva te bi stjecanjem poslovnog udjela bračni drug stekao samo članska prava u tom društvu (upravljačka i imovinska prava) te ne bi stekao imovinu društva niti bi imovina društva predstavljala osobnu imovinu bračnih drugova. Tako primjerice imovinsko pravo ovlaštenika poslovnog udjela bi bilo pravo na isplatu ostatka nakon provedene likvidacije ili pri okončanju stečajnog postupka. Sud ističe da se pravna zaštita može tražiti samo valjano postavljenim tužbenim zahtjevom te sud sudi samo u granicama postavljenog zahtjeva u postupku tako da pogrešno postavljen zahtjev može rezultirati njegovim neprihvaćanjem. S obzirom da tužitelj u ovom postupku nije postavio takav tužbeni zahtjev, a u međuvremenu je navedeno trgovačko društvo prestalo postojati, odnosno isto je brisano iz sudskog registra te tužitelj u ovom postupku traži isplatu novčanog iznosa od tuženice sa naslova otuđenje nekretnine koja nije bila osobna imovina tuženice, već vlasništvo trgovačkog društva, a koje je društvo je međuvremenu brisano iz sudskog registra, sud takav zahtjev tužitelja ne može prihvatiti. S tim u vezi valja ukazati da budući da je predmetno trgovačko društvo u tijeku ovog postupka brisano iz sudskog registra, dakle ta pravna osoba više ne postoji posljedično nema ni poslovnih udjela koji bi predstavljali bračnu stečevinu jer predmet bračne stečevine može biti poslovni udjel postojeće pravne osobe . Dakle, kako sud zaključuje, tužitelj je mogao zaštitu svojih prava na utvrđenje bračne stečevine u trgovačkom društvu ostvariti samo na način da je postavio zahtjev da se utvrdi kao ovlaštenik poslovnog udjela u trgovačkom društvu sa naslova bračne stečevine pa bi sa te osnove mogao ostvarivati određena imovinska prava sukladno osnivačkom aktu samog društva (isplata dobiti, upravljanje imovinom i slično). Takvu pravnu zaštitu tužitelj u ovom postupku nije zatražio. Zaključak je suda, s obzirom na izloženo, da tužitelj nema pravo potraživati od tuženice isplatu novca sa naslova bračne stečevine sa naslova otuđenja nekretnine i imovine, a za koju je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bila imovina tuženice, već imovina trgovačkog društva koje više ne postoji i koje je za vrijeme trajanja ovog postupka brisano iz sudskog registra.
7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
8. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.) S obzirom da tužitelj nije uspio u ovome sporu to tuženici sukladno vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.500,00 eura, a primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 138/2023, 107/2025 dalje Tarifa) pripada pravo na trošak za sastav odgovora na tužbu (Tar br.8. točka 1) u iznosu od 200,00 eura, za pristup na pripremno ročište održano 4. rujna 2024. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 100,00 eura te za pristup na pripremno ročište održano dana 10. ožujka 2025. (Tbr. 9. točka 1.) u iznosu od 200,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 625,00 eura. Zbog navedenog odlučeno je kao pod točkom I., II. i III. izreke ovog rješenja.
9. Budući da je tužitelj na pripremnom ročištu održanom 10. ožujka 2026. povukao prijedlog za određivanje privremene mjere odlučeno ja kao u točci IV. izreke ovog rješenja.
U Puli – Pola 13. travnja 2026.
S u d a c
Elena Vukotić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Dostaviti:
1. tužitelju po pun.
2. tuženici po pun.
