REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: P-531/26-4
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nenadu Horvatu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. OIB:36514183925 iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, radi utvrđenja i isplate, dana 13. travnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se ništetnom odredba točke III. Ugovora o kreditu br. 02477 od 20. lipnja 2008. godine sklopljenog između tužitelja VR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. OIB:36514183925 iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, kao davatelja kredita, u dijelu kojom je određen iznos troškova zaključenja Ugovora o kreditu u iznosu od 750,07 CHF povezano s točkom II. predmetnog Ugovora o kreditu, koja glasi: „Iznos kredita uključuje troškove zaključenja Ugovora u visini navedenoj u tč. III. Ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u tč. I. ovog ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja Ugovora.“
II. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. OIB:36514183925 iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, platiti tužitelju VR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 450,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2008. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 283,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 25. lipnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Punomoćnik tužitelja u tužbi navodi da je dana 20. lipnja 2008. godine tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 02477 prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 18.824,14 CHF u kumskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d. Nastavno punomoćnik tužitelja je istaknuo da je odredbom točke III. predmetnog Ugovora o kreditu tuženik obvezao tužitelja na plaćanje troškova zaključenja Ugovora u iznosu od 750,07 CHF, bez da je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, a niti zašto je određena naknada baš u navedenom iznosu, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom sukladno odredbi članka 270. Zakona o obveznim odnosima. Inače navedena sporna odredba u potpunosti odgovara pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definira odredba članka 81. stavka 1. i stavka 2. te članka 82. Zakona o zaštiti potrošača, jer se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne činjenice da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo. Isto tako punomoćnik tužitelja je ističući da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno tužitelju je suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza, koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita, potrošača, naglasio da su tužitelju naplaćeni troškovi zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu u iznosu od 750,07 CHF, što predstavlja iznos od 450,59 eura. Slijedom navedenog punomoćnik tužitelja je tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje ništetnom odredba točke III. Ugovora o kreditu br. 02477 od 20. lipnja 2008. godine sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita, u dijelu kojom je određen iznos troškova zaključenja Ugovora o kreditu u iznosu od 750,07 CHF povezano s točkom II. predmetnog Ugovora o kreditu, koja glasi: „Iznos kredita uključuje troškove zaključenja Ugovora u visini navedenoj u tč. III. Ugovora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u tč. I. ovog ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja Ugovora.“ te naložiti tuženiku platiti tužitelju iznos od 450,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2008. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana objave do isplate.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu, iako je tužbu uredno zaprimio zajedno s upozorenjem da će se, ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331.b. stavka 1. točke 1-4 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a).
3. Imajući na umu da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe propisanim odredbom čl. 331.b. stavka 1. točke 1-4 i stavka 2. ZPP-a, jer su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, uredno dostavljeni, a nije podnio odgovor na tužbu, dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su opće poznate, a jednako tako ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, to je sud slijedom navedenog odlučio kao pod točkom I. i točkom II. izreke presude.
4. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 283,18 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 28. siječnja 2026. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 46.) te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 13. travnja 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
5. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) odnosno po stopi koja se za razdoblje od 25. lipnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 13. travnja 2026. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku
U Zagrebu, dana 13. travnja 2026. godine
