REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-834/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Alija Hrastinski, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Alija Hrastinski & Graf j.t.d., Zagreb, Zagrebačka cesta 50, protiv tuženika DUPIN d.o.o., Zagreb, Dvorničićeva 22, OIB: 31062429092, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Darka Grafa, odvjetnika, i zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Filkovića, odvjetnika, dana 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete s naslova povrede prava osobnosti sveukupno isplati iznos od 4.694,96 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 20. lipnja 2024. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, te smanjene redovne mjesečne primitke isplati sveukupan iznos od 1.769,85 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 20. lipnja 2024. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 13. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika, te je dana 1. ožujka 2023. prilikom obavljanja radnih zadataka doživio ozljedu na radu, kojim slijedom onda u ovom postupku potražuje naknadu nastale štete, s naknadom parničnih troškova, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, smatrajući da nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o radu na određeno vrijeme od 16. siječnja 2023. (str. 7-9 spisa), Izjavu tužitelja o nezgodi na radu od 4. ožujka 2023. (str. 10-11 spisa), Izjavu radnika tuženika od 6. ožujka 2023. (str. 12 spisa), Prijavu o ozljedi na radu od 6. ožujka 2023. (str. 13-17 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 18-36 spisa), obračunske isprave (str. 37-46, 107-113 spisa), dopis od 10. travnja 2024., s prilogom (str. 47-51 spisa), Potvrdu Državnog hidrometeorološkog zavoda od 16. travnja 2025. (str. 71-77 spisa) i obračun naknade za bolovanje (str. 130-132 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj te svjedok KA, oboje na ročištu održanom 11. lipnja 2025. (str. 89-92 spisa) kao i svjedok VA na ročištu održanom 29. rujna 2025. (str. 117-120 spisa), a također je provedeno i medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (nalaz i mišljenje od 4. svibnja 2025., str. 79-82 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 29. rujna 2025., str. 117-120 spisa) te financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak - Vještak Tkalec d.o.o. (nalaz i mišljenje od 15. rujna 2025., str. 100-103 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 13. veljače 2026., str. 144- 147 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, te je dana 1. ožujka 2023. doživio ozljedu na radu, kojim slijedom onda u ovom postupku potražuje naknadu nastale štete, kojem zahtjevu se tuženik protivio, smatrajući da nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju, saslušan je tužitelj te svjedoci KA i VA, provedeno je medicinsko te financijsko vještačenje, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

7. S obzirom na protivljenje tuženika tvrdnjama tužitelja da bi bio odgovoran za naknadu štete iz predmetnog događaja, prvenstveno se odlučivalo o navedenom, u vezi čega se ukazuje da je konkretna povreda na radu tužitelja priznata odlukom HZZO-a od 30. ožujka 2023. (str. 17 spisa, pri čemu nije vidljivo da bi se na bilo koji način spominjala eventualna odgovornost ili suodgovornost tužitelja), i kojom odlukom HZZO-a je vezan i ovaj sud (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovnog broja Revr-947/2017 od 11. rujna 2018., kada ukazuje na vezanost parničnog suda odlukom HZZO-a). Navedene okolnosti tj. postojanje ozljede na radu proizlaze i iz iskaza tužitelja te svjedoka KA, koji u bitnome navode da je tužitelj zaista doživio ozljedu na radu prilikom obavljanja redovnih radnih aktivnosti tj. dostave robe, kojom prilikom je došlo do poskliznuća, i koji događaj se ne može smatrati postupanjem u namjeri ili krajnjoj nepažnji od strane tužitelja, u kojem smislu onda proizlazi da nije utvrđeno postojanje eventualnih egzoneracijskih razloga koji bi od odgovornosti oslobodili tuženika kao poslodavca, sve u smislu odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14 i dr.) koji propisuje objektivnu odgovornost poslodavca za štete nastale na radu i u vezi rada (što je ovdje slučaj), dok se od odgovornosti može osloboditi samo uslijed više sile, radnje trećeg te namjere ili krajnje nepažnje oštećenika (tužitelja), a postojanje kojih okolnosti nije utvrđeno tj. tuženik isto tijekom ovog postupka nije dokazao (niti podaci dostavljeni od strane DHZ dopisom od 16. travnja 2025. ne dokazuju postojanje namjere ili krajnje nepažnje na strani tužitelja).

8. Tim slijedom je onda utvrđena odgovornost tuženika kao poslodavca, bez doprinosa odnosno suodgovornosti tužitelja, na koji način je stoga u daljnjem tijeku postupka utvrđivana visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po dr. Božidaru Šebečiću, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju (str. 79-82 spisa) utvrdio da je tužitelj stradao na radnom mjestu, i to na parkingu, kod zatvaranja vrata kombija okliznuo se na snijegu i ozlijedio lijevi gležanj. Zadobio je prijelom maleola lijeve lisne kosti i prijelom vrška stražnjeg nastavka goljenične kosti u lijevom gležnju. Liječen je operativno, osteosintezom prijeloma pločicom i vijcima. Postoperativno je noga bila imobilizira ortozom u trajanju 3 mjeseca, dulje vrijeme je hodao s dvije štake bez opterećivanja operirane noge, kasnije uz dozirano opterećenje te je proveo fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja.

9. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja je zaostala manja slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića, bolovi u gležnju kod većeg opterećenja (dulje hodanje, dulje stajanje, dulja vožnja automobila, promjena vremena), kretnje u gležnju su ograničene u manjem stupnju. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 8%.

10. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 3 dan, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno . Zaostali bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti.

11. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno.

12. Postoperativni ožiljak u području lijevog gležnja (iznad fibularnog maleola postoperativan ožiljak duljine 10 cm, širine oko 4 mm, tamniji od okolne kože) predstavlja naruženje manjeg stupnja koje je samo povremeno uočljivo trećim osobama.

13. Tuđa pomoć u opsegu od 4 sata dnevno mu je bila potrebna 4 tjedna, u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 3 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 3 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene (ulazak u kadu) i kod odlaska na kontrolne preglede u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl..

14. Vještak se i usmeno očitovao s obzirom na prigovore iznesene po tužitelju, te je pritom naveo, a vezano za tvrdnje tuženika o pogrešnom navodu da bi tužitelj "na putu za posao stala u rupu pločnika prekrivenu lišćem i ozlijedila gležanj", da je takva primjedba točna jer je omaškom kod pisanja zaostala rečenica iz prethodnog nalaza, pri čemu je ukazano da je s druge strane točno navedeno da je tužitelj stradao na radnom mjestu, na parkingu kod zatvaranja vrata kombija, da se poskliznuo na snijegu i ozlijedio lijevi gležanj, a također je pojašnjeno i da se svi korišteni medicinski parametri odnose na tužitelja.

15. Nadalje je vještak ukazao da i tužitelj kao i tuženik prigovaraju ocjeni smanjenja životne aktivnosti, kod čega tužitelj iznosi da je u gležnju i nadalje prisutan "torakalni vijak" koji mu nije uklonjen a što također da utječe na smanjenje životne aktivnosti. Kod tužitelja je prijelom maleola lisne kosti liječen pločicom i vijcima. Pločica i vijak nisu odstranjeni i oni ne predstavljaju sami po sebi element koji bi utjecao na smanjenje životne aktivnosti. Naime, nakon osteosinteze prijeloma osteosintezni materijal se obično vadi samo ako izaziva tegobe kod pacijenta. Ocjenu smanjenja životne aktivnosti je dao u skladu s orijentacijskim medicinskim tablicama a gdje je za ograničenu pokretljivost u gležnju u manjem stupnju predviđeno smanjenje životne aktivnosti od 5%. Budući je kod tužitelja prisutna i manja slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića te bolovi u gležnju kod opterećenja, ocjenu sa 5% povećao je na 8%. Sve to se odnosi na prigovor tužitelja te i tuženika.

16. U svom očitovanju vještak je ukazao i da tužitelj prigovara i ocjeni naruženja te smatra da se radi o naruženju većeg stupnja jer vještak nije uzeo u obzir hipotrofiju mišića potkoljenice i asimetriju kod kretanja. Odgovara da je kod tužitelja kao posljedica operativnog liječenja zaostao postoperativni ožiljak na vanjskoj strani lijevog gležnja duljine 10 cm, širine oko 4 mm, nešto tamnije od okolne kože. Zaostala je manja hipotrofija mišića potkoljenice a koju nije moguće uočiti kod normalnog socijalnog kontakta, naime razlika u opsegu potkoljenica iznosi 1 cm. Također kod pregleda tužitelja nije utvrdio nikakvu asimetriju kod kretanja odnosno pretpostavlja šepanje, a što bi dovelo do naruženja. Smatra da je ocjena naruženja u manjem stupnju a koja posljedica zaostalog ožiljka primjerena i ostajem kod iste.

17. Tuženik je u citiranom podnesku prigovarao također i ocjeni smanjenja životne aktivnosti, ocjeni pretrpljenih fizičkih bolova, straha, naruženja i potrebe za tuđom pomoći i njegom. Na elemente koji su utjecali na ocjenu smanjena životne aktivnosti i naruženja se već očitovao, dok se u odnosu na fizičke bolove i strah može navesti da se radi o subjektivnim kategorijama, i nije ih moguće objektivno izmjeriti. Kod ocjene fizičkih bolova i straha vještak je uzeo u obzir težinu zadobivenih ozljeda, a radi se o teškoj tjelesnoj ozljedi, činjenici da je tužitelj operativno liječen te činjenicu da je liječenje tužitelja trajalo do 29. studenog 2023. dakle skoro 10 mjeseci. Kroz navedeno razdoblje tužitelj je u početku kontinuirano a kasnije povremeno trpio fizičke bolove i straha a u obimu kako je navedeno u vještačenju, kojim slijedom je vještak i prilikom usmenog očitovanja u cijelosti ostao kod ranije date ocjene.

18. Na prigovor na ocjenu potrebe za tuđom pomoći i njegom odgovoreno je da je kod ocjene uzeto u obzir da je tužitelj nakon otpusta iz bolnice imao imobilizaciju lijevog gležnja ortozom kroz 3 mjeseca, da je hodao uz pomoć dvije štake u početnom periodu bez a kasnije uz dozirano opterećenje noge. Zbog svega toga tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu kako je navedeno u vještačenju. Objašnjeno je i da se utvrđeni bolovi jačeg intenziteta od 3 dana, srednjeg 8 dana te manjeg 3 mjeseca odnose na ocjenu istih danu u kumulativnom obliku a tužitelj je bolove u početnom razdoblju trpio zbog zadobivenog prijeloma u gležnju na dva mjesta, radi se o teškoj tjelesnoj ozljedi, i kasnije zbog operativnog liječenja. U daljnjem razdoblju tužitelj je trpio bolove i zbog provođenja fizikalne terapije odnosno zbog opterećivanja noge sve do zarastanja prijeloma. U odnosu na iskazani strah od 5 dana odnosno 6 tjedana, odgovoreno je da je tužitelj trpio sekundarni strah pred operaciju a kasnije jer je brinuo za svoje zdravlje odnosno ishod liječenja, budući da nije bio siguran s kakvim ishodom će liječenje završiti odnosno da li će nakon završenog liječenja biti normalno pokretan ili će zaostati teži invaliditet.

19. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka, kao i usmenu očitovanje, budući je isto provedeno od strane osobe koja raspolaže potrebnim znanjima za provođenje istog, koje je i podudarno i s priloženom medicinskom dokumentacijom, kojim slijedom nije bilo moguće prihvatiti iznesene prigovore uzimajući u obzir da je vještak u usmenom očitovanju korigirao omašku vezanu za opis događaja koja je zaostala u pisanom nalazu, a također je pobliže obrazložio razloge za danu ocjenu smanjenja životne aktivnosti te u odnosu na preostale ocjenjene posljedice zdravstvenih tegoba tužitelja nastalih u predmetnom štetnom događaju (bol, strah, naruženje, potreba za tuđom pomoći).

20. Tim slijedom, u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), tužitelju bi pripadala odgovarajuća naknada zbog utvrđene povrede prava osobnosti, i to uzimajući u obzir pretrpljene fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti te naruženje, o čemu je sud vodio računa, te bi tužitelju s tog osnova ukupno pripadalo 4.694,96 eur (u smislu postojećih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine nematerijalne štete, i to za bol 1.825,98 eur, strah 878,14 eur, smanjenje životne aktivnosti 1.493,13 eur te naruženje 497,71 eur), kojim slijedom je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude, a koliko je tužitelj i potraživao s predmetnog osnova konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 3. listopada 2025..

21. Također tužitelju pripada i naknada za materijalnu nenovčanu štetu, uslijed primljene tuđe pomoći u naprijed naznačenom trajanju (ukupno 259 sati), za što mu pripada 1.295,00 eur, s tim da cijena jednog sata pružanja takve pomoći utvrđena uzimajući u obzir cijenu takve usluge (5,00 eur), sve i u smislu čl. 223. Zakona o parničnom postupku.

22. Nastavno je provedeno na prijedlog tužitelja i odgovarajuće financijsko vještačenje, u svrhu utvrđenja izmakle zarade te je vještak predmetne struke utvrdio da je mišljenja da razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao da nije bilo štetnog događaja i iznosa koje je ostvario u razdoblju od 2. ožujka 2023. do 16. siječnja 2024., iznosi ukupno 2.845,88 eur bruto ako je potraživanje trebalo utvrditi u bruto iznosu, odnosno 474,85 eur neto ako je potraživanje trebalo utvrditi u neto iznosu, te su mjesečni iznosi vidljivi iz izračuna u nalazu.

23. Vještak se i usmeno očitovao s obzirom na iznesene prigovore tuženika, te je u odnosu na predmetne prigovore iz podneska od 19. rujna 2025. navodio da je nalazom utvrđivana izgubljena zarada tužitelja kao razlika između potencijalne plaće i ostvarene naknade za vrijeme bolovanja. Prema tome potencijalna plaća se ne utvrđuje temeljem propisa koji se odnose na utvrđivanje naknade za bolovanje pa je u tom smislu nejasan prigovor tuženika.

24. U odnosu na prigovor odnosno konstatacije o umanjenju plaće tužitelja za pojedine mjesece navodi da su u nalazu uzete stvarno isplaćene naknade pa na rezultat vještačenja ne utječe da li je tuženik mogao i smio umanjiti naknade tužitelja za pojedine mjesece. Prema tome da je tužitelj nastavio raditi ostvario bi potencijalnu plaću kako je iskazano u nalazu a od takve plaće oduzeti su stvarno primljeni iznosi pa iskazana razlika predstavlja potencijalno izgubljenu zaradu.

25. Vezano za upit da li je prilikom vještačenja uzimala u obzir tj. uspoređivala obračune HZZO-a sa obračunom i isplatom tuženika za mjesec travanj, lipanj i srpanj 2023. za koje tuženik tvrdi da su preplaćeni iznosi, odgovara da nije obzirom da zadatkom nije bilo utvrditi ispravnost isplaćene naknade za vrijeme bolovanja.

26. U odnosu na dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz podnesak od 16. listopada 2025., kao i vezano za direktno zaprimljenu dokumentaciju od strane tuženika, a u odnosu na tvrdnju tuženika da je vlastitom greškom isplatio viši iznos tužitelju u naznačenom razdoblju, odgovara da navedene korekcije ne utječu na rezultat ovog vještačenja, jer vještak nije tijekom vještačenja utvrđivao da li su nesporne isplate tuženika prema tužitelju bile ispravne za svaki pojedini mjesec.

27. Kada bi se uzela u obzir pretpostavka na koju se tuženik poziva tj. da je postojao usmeni sporazum stranaka za ustege plaće iz listopada i studenog 2023., tj. koliko bi u tom slučaju iznosila neto razlika plaće, odgovara da ni predmetna okolnost nije odlučna za ishod prevedenog vještačenja jer kako je već rekla, uzimala je u obzir stvarne isplate tuženika prema tužitelju, neovisno o naprijed citiranim tvrdnjama tuženika. Navedeno je uočila u vidu umanjenja naknade plaće u vezi čega je tražila objašnjenje od tuženika te se tuženik pozvao na spomenuti sporazum, no koji nije priložen u pisanom obliku. Kako je navodila, predmetne okolnosti nisu bile od značaja u vještačenju jer je izračunavala razliku između stvarno primljene naknade plaće te pretpostavljene plaće koju bi tužitelj dobivao da je nastavio raditi.

28. Nadalje, ako bi se prihvatile tuženikove tvrdnje da bi u travnju, lipnju i srpnju 2023. tužitelj primio veće iznose nego što bi mu to pripadalo da li bi se to izjednačilo i prerasporedilo u listopadu i studenom 2023. a što bi u konačnici rezultiralo manjim neto iznosom izgubljene zarade, odgovara da je tužitelju isplaćena veća naknada za vrijeme bolovanja od one koja je iskazana u nalazu, tada bi izgubljena zarada bila manja međutim u nalazu su uzete u obzir stvarno isplaćene naknade plaće, prema tome ne može govoriti o tome što bi bilo da je tuženik isplatio drukčiju naknadu tužitelju. Tim slijedom ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja.

29. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, kao i usmenu očitovanje, budući je isto provedeno od strane osobe koja raspolaže potrebnim znanjima za provođenje istog, koje je i podudarno i s priloženom dokumentacijom, kojim slijedom nije bilo moguće prihvatiti iznesene prigovore tuženika, budući da je vještak utvrdio visinu izmakle dobiti tužitelja temeljem postojeće dokumentacije, koju ne osporava i sam tuženik, pri čemu nije bilo moguće prihvatiti prigovore tuženika o eventualnom sporazumu s tužiteljem o umanjenju plaće (koju tvrdnju je tužitelj u cijelosti negirao, kako je vidljivo npr. iz podneska od 3. listopada 2025., i postojanje kojeg sporazuma ne bi s dovoljnim stupnjem izvjesnosti potvrdio niti iskaz svjedokinje R, što je tuženik predlagao, te predmetni dokazni prijedlog nije prihvaćen, pri čemu se ukazuje da je isti bio iznesen tek nakon zaključenja prethodnog postupka), s tim da spominjano umanjenje ne bi bilo u skladu niti s odredbom čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.).

30. Tim slijedom onda valjalo je prihvatiti da bi tužitelju pripadala naknada izmakle dobiti od 474,85 eur neto, što zbrojeno s iznosom koji mu pripada s naslova tuđe pomoći i njege (1.295,00 eur) iznosi ukupno 1.769,85 eur, koliko je i zatraženo konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 3. listopada 2025., na koji način je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

31. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve i u smislu odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, a kako je pobliže navedeno pod točkom I. i II. izreke ove presude.

32. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

33. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 26. rujna 2024., 23. svibnja 2025., 3. listopada 2025. i 22. listopada 2025., za svaku radnju po 100 bodova, te za podneske od 17. ožujka 2025. i 16. lipnja 2025., nagrada od po 25 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 13. ožujka 2025., 11. lipnja 2025., 29. rujna 2025. i 13. veljače 2026., za svako ročište po 100 bodova, što je ukupno 950 bodova, odnosno 1.900,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (475,00 eur) iznos od 2.375,00 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova medicinskog te financijskog vještačenja od ukupno 625,00 eur, što sve iznosi 3.000,00 eur (u preostalom zatraženom dijelu tužitelju nije priznata naknada parničnih troškova), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

34. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

35. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 13. travnja 2026.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika