Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju
Sinj, Petrovac 3
Broj: Pp-10271/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Jelene Putnik kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljenice ĆF i drugookrivljenika VF, zbog prekršajnog djela iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/2021., 114/22., 36/24.), postupajući po optužnom prijedlogu PU Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, pod brojem klasa 211-07/25-5/18528 od 17. srpnja 2025., nakon održane glavne rasprave u odsutnosti tužitelja te u prisutnosti okrivljenika 9. travnja 2026., temeljem članka 143., 179., 180., 183. i 185. Prekršajnog zakona („ Narodne novine“ br.107/07., 39/13. , 157/13., 110/15. 70/17., 118/18. 114/22.), 13. travnja 2026. objavio je i
presudio je
Prvookrivljenica ĆF, kći Ć i OF, dj. V, rođena **.**.1963. u [adresa], državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], trgovac, pismena, SSS, udata, dvoje djece, zaposlena, mjesečna primanja 800,00 eura, srednjeg imovnog stanja, prekršajno neosuđivana,
Drugookrivljenik LF, sin pok. O i pok. DF, dj. L, rođen **.**.1959. u [adresa], iz [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], profesionalni vozač, pismen, SSS, oženjen, dvoje djece, umirovljenik, mjesečna primanja 154,00 eura, lošeg imovnog stanja, prekršajno neosuđivan,
krivi su
I. što su se 11. srpnja 2025. u 08:30 sati u [adresa], u [adresa], nasilnički ponašali prema svojoj nevjesti EF, rođenoj 1992., supruzi njihovog sina, srodniku po tazbini u I. stupnju na način da je LF prilikom razgovora o obiteljskim problemima prema istoj počinio psihičko nasilje na način da joj se je obratio riječima: "ti na ova vrata više da nisi došla, ovo je moje", nakon čega mu se nevjesta EF obratila govoreći mu da ona nema oca, potom LF ponovno čini psihičko nasilje prema istoj obrativši joj se riječima: "ćaća ti je bio dobar čovjek kao kruh, od koga si ti otpala", kojom prilikom je ĆF počinila psihičko nasilje prema nevjesti EF te joj se obratila vrijeđajući je riječima: "ovo si sve ti napravila, prasice" što je kod EF Kokot izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost,
čime su postupili protivno odredbi članku 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 70/17.,126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), a što je kažnjivo po članku 22. stavak 1. istog Zakona, te im se temeljem iste odredbe te članka 33. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.)
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD PO 300,00 eura (tristo eura) SVAKOM
Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti izrečenu novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne.
II. Temeljem članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 eura (trideset eura) svaki u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnijela je dana 18. srpnja 2025. ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Na zaključenoj glavnoj raspravi prvookrivljenica ĆF izlaže kao na zapisniku s prethodne rasprave gdje je iskazala da nije istina da je svoju nevjestu vrijeđala na način da joj se obratila da je sve to ona napravila i da je prasica, a isto tako njen suprug LF nije počinio nikakvo nasilje prema nevjesti EF, već joj je samo rekao da joj je ćaća bio dobar čovjek, da kakva je ona i na koga je. Naime, radi se o obiteljskoj kući u kojoj ona i suprug LF žive u prizemlju, a EF sa svojim suprugom D živi na katu obiteljske kuće, a taj kat da su podigli ona i njen suprug, a drugi sin E živi u staroj obiteljskoj kući koje su povezane. Večer prije ovog događaja tj. 10. srpnja 2025. uvečer, između njenih sinova D i O došlo je do svađe, ali tu je svađu zametnula EF, a inače otkad se udala, ima četiri godine, ista je braću zavađala tako da je tu večer došlo između D i O do svađe. Tu večer da je bila policija, jer da je D napao O, a sve iz razloga da mu je E napao dijete i suprugu EF. Sljedećeg dana tj. ove prigode da je EF upitala kada ju je vidjela da je izašla vani, jer da ona kada ustane ide u svoje majke, te se tek vraća uvečer kad joj suprug D dođe s posla, te da ju je samo upitala da zašto je napravila svađu između braće i je li sretna što je zametnula svađu, na što joj je EF tada odgovorila da joj je djever E uzrokovao stres kod djeteta, međutim to nije točno, jer se dijete treslo iz razloga što je ona prethodnu večer vikala na O. Njen suprug LF također je izašao vani te ju upitao da zašto je to napravila, da joj je ćaća bio dobar čovjek, da kakva je ona i na koja je, a inače njen otac JF, profesor da je bio dobar čovjek. Tu prethodnu večer, a kako je D napao O bio je u zatvoru 10 dana, te od onog vremena kada je izašao iz zatvora, više ne žive na ovoj adresi, već žive u [adresa], tako da se od 11. srpnja 2025. ona, njen suprug i dijete ne nalaze na ovoj adresi. Okrivljenica iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da se ne smatra krivom.
3. Na zaključenoj glavnoj raspravi drugookrivljenik LF izlaže kao na zapisniku s prethodne rasprave gdje je iskazao da nije istina da je počinio psihičko nasilje prema svojoj nevjesti EF, a niti je njegova supruga vrijeđala EF. Dana 10. srpnja 2025. uvečer oko 20:30 sati došlo je do svađe između EF i O, a njen suprug D bio je na momačkoj večeri, malo se bio i napio, a ona ga je zvala tu večer oko 23:00 sata, te kad je došao kući, napao je svog brata O, a radi toga je D bio i u zatvoru. Sljedećeg dana tj. ove prigode, da je tada samo EF rekao da što je to napravila sinoć, da zašto je zvala D, da je moglo doći do goreg zla, te da joj je samo rekao da joj je ćaća bio krasan čovjek, a ne može se sada sjetiti, odnosno moguće je da joj je rekao da više na ova vrata nije došla, da je to njegova kuća, a inače da je on napravio tu kući i da je vlasnik kuće, a njegov sin D sa svojom suprugom EF živio je na katu, a on i supruga u prizemlju. Nije točno da ju je tada njegova supruga nazvala prasicom. Na upit iskazuje da je tada EF rekao da joj je ćaća bio dobar čovjek kao kruh, na koga je ona zločesta. Od 11. srpnja 2025. sin D, njegova supruga EF i dijete ne žive na ovoj adresi već u [adresa]. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga a u završnoj riječi iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj.
4. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja oštećena – žrtva EF, te je pročitana prekršajna evidencija Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, obavijest počiniteljima prekršaja, obavijest žrtvi nasilja te zapisnici o ispitivanju osumnjičenika.
5. Svjedokinja žrtva EF, nevjesta okrivljenika ispitana iskazuje da želi svjedočiti u ovom postupku te iskazuje da je ove prigode sa svojim djetetom izlazila iz kuće, na katu živi s djetetom i suprugom, da ne zna čija je ta kuća, misli da nije ničija jer nije legalizirana, kuća je nadograđivana, a sve je već bilo nadograđeno prije nego što se udala, a udala se ima 4 godine, te već ima 4 godine trpi psihičko i verbalno nasilje na način da kada ulazi i izlazi iz kuće, svekar i svekrva ju vrijeđaju ako se nađu tada na tom mjestu, međutim da sve do ove prigode nije prijavljivala nasilje. S obzirom da je od prekršaja proteklo skoro godinu dana, da se sada ne može točno sjetiti što je sve bilo, ali zna da je tada tada izlazila iz kuće s djetetom koje je tada imalo 3 godine, te da su okrivljenici nasrćali na nju kao i na dijete, te se sjeća da joj je LF rekao da se gubi iz kuće, da se više ne vraća, da od koga je otpala, a ĆF da ju je vrijeđala govoreći joj da je guba, štraca, da neka se gubi te neka je nosi đava, te kako već dugo trpi nasilje, da više ovo nije mogla trpjeti te da je otišla na policiju. To njihovo ponašanje da ju je povrijedilo i uznemirilo tako da je i sada uznemirena, a ima i zdravstvenih problema sve radi njihova ponašanja. Od toga događaja da više ne živi na navedenoj adresi, već živi u [adresa], zajedno s djetetom i suprugom. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenice ĆF iskazuje, a upravo u ovaj trenutak u sudnicu se vratila okrivljena ĆF koja je napustila sudnicu navodeći da ne može slušati što svjedokinja iskazuje, te svjedokinja iskazuje da ostaje pri onom što je navela, te navodi da ju je vrijeđala nazivajući je prasicom, a uz to da joj je govorila da je guba i štraca, a njen suprug odnosno LF joj je rekao da od koga je otpala i da se gubi te da se više ne vraća, a kako je već rekla kat kuće gdje su živjeli da je već bio napravljen prije nego što se je udala. Nakon što je upoznata s obranom drugookrivljenika ŠF, iskazuje da ostaje pri onom što je navela, kako je već rekla, ne može se sjetiti što joj je rekao za oca , ali da se sjeća da joj je rekao da od koga je otpala, te uopće ne želi da više njenog oca spominje, ali je točno da je došlo do nasilja prethodnu večer između njenog supruga i njegovog brata O.
Na upit okrivljenice ĆF, a pitanje glasi "zašto laže", svjedokinja iskazuje da govori istinu, te drugih pitanja od strane prvookrivljenice nije bilo.
Na upit drugookrivljenika VF, a u kojem navodi da je on vlasnik kuće, unatoč tome što je nadograđivana, svjedokinja iskazuje da na takvo pitanje nema što reći, a na daljnji upit da kako može reći da je srčani bolesnik, svjedokinja iskazuje da je srčani bolesnik te da uzima terapiju za srce, a drugih pitanja za svjedokinju nije bilo.
6. Iz prekršaje evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije proizlazi da okrivljenici do sada nisu osuđivani.
7. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno je da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci presude.
8. Odredbom članka 10. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.
9. Obrana prvookrivljenice i drugookrivljenika u kojoj navode da nisu krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret, nije osnovana.
10. Naime, prvookrivljenica ĆF u svom iskazu navodi da kritične prigode svoju nevjestu EF nije vrijeđala te da joj se nije obratila riječima da je prasica, ali da joj je rekla da je sve to ona uradila, a isto tako njen suprug LF da je te prigode svojoj nevjesti EF rekao da joj je ćaća bio dobar čovjek, da kakva je ona i na koga je, a drugookrivljenik LF iskazuje da nije počinio nasilje prema nevjesti EF kao ni njegova supruga ĆF, te da je ove prigode tada se obratio EF te da joj je rekao da što je to napravila sinoć, da je moglo doći do goreg zla te da joj je rekao da joj je ćaća bio krasan čovjek, ali da je moguće da joj je rekao da više na vrata nije došla, da je kuća njegova, te da nije točno da ju je njegova supruga nazvala prasicom.
11. Što se tiče iskaza prvookrivljenice i drugookrivljenika u kojima poriču počinjenje prekršaja, iskaze okrivljenika nisu osnovani budući da nasuprot takvih iskaza okrivljenika stoji iskaz svjedoka žrtve EF, nevjeste okrivljenika koja u svom iskazu izričito tvrdi da ju je te prigode, odnosno da već četiri godine trpi psihičko i verbalno nasilje od strane okrivljenika, ali sve do ove prigode nasilje nije prijavljivala policiji, te ove prigode da zna da je izlazila iz kuće s djetetom koje je tada imalo tri godine te da joj je LF rekao da se gubi iz kuće, da se više ne vraća, da od koga je otpala, a ĆF da ju je vrijeđala da je guba, štraca, da neka se gubi, te da kako više nije mogla trpjeti nasilje da je otišla na policiju, a to njihovo ponašanje da ju je povrijedilo i uznemirilo te da od tada više ne živi na navedenoj adresi, pri čemu ostaje i nakon što je upoznata s obranom okrivljenika dodajući da ju je ĆF uz to što joj je govorila da je guba i štraca vrijeđala nazivajući je prasicom, a LF da joj je rekao da od koga je otpala i da se više ne vraća, čiji je iskaz u potpunosti prihvaćen kao objektivan, te osnovom naprijed navedenog iskaza ispitane svjedokinje koja u detalje opisuje tijek događaja, a na koji iskaz prvookrivljenica osim što ju je pitala da zašto laže, na što je svjedokinja odgovorila da govori istinu, nije bilo drugih pitanja, a također nije bilo pitanja ni od strane drugookrivljenika već je samo naveo da je on vlasnik kuće te da kako može reći da je srčani bolesnik, dakle, da konkretnih pitanja vezano za iskaz svjedokinje od strane okrivljenika nije bilo, čiji iskaz je uvjerljiv i u cjelini jasan te koji ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica koji bi upućivali suprotno, te je slijedom navedenog vidljivo da je obrana okrivljenika u potpunosti neosnovana te je jedino usmjerena prema izbjegavanju prekršajne odgovornosti, a okolnost što je drugookrivljenik vlasnik kuće ne znači da može vrijeđati svoju nevjestu EF riječima iz izreke presude, te je za zaključiti da su se okrivljenici kritične prigode ponašali nasilnički prema svojoj nevjesti EF odnosno da su joj izgovarali riječi navedene u izreci presude, te se prema tome radi o psihičkom nasilju, jer je za očekivati da takve riječi okrivljenika, da se više ne vraća, da je to njegovo, da od koga je otpala, da je prasica, kod žrtve izazovu povredu dostojanstva i uznemirenost, što se ove prigode i dogodilo u odnosu na njihovu nevjestu EF.
12. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da su okrivljenici počinili psihičko nasilje u obitelji, na način kako je to i opisano u izreci presude, nedvojbeno je da su postupili protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji pa ih je valjalo proglasiti krivima i kazniti.
13. Pri odlučivanju o vrsti kazne okrivljenicima su uzete u obzir sve za to olakotne i otegotne okolnosti kao što su stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje okrivljenika, način počinjenja prekršaja, težina počinjenog prekršaja, imovno stanje, što do sada nisu osuđivani što proizlazi iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, te je prihvaćen prijedlog tužitelja te je okrivljenicima izrečena novčana kazna kao u izreci, a ista je za ovo prekršajno djelo propisana u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana, smatrajući da je ista razmjerna težini počinjenog prekršaja te da će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.
14. Prema okrivljenicima nije izrečena zaštitna mjera predložena od strane tužitelja, a sve iz razloga što okrivljenici do sada nisu osuđivani, što žrtva nasilja EF više ne živi na navedenoj adresi, te po mišljenju suca ista ne bi bila razmjerna težini počinjenog prekršaja, te je sudac također mišljenja da će se izricanjem novčane kazne utjecati na to da okrivljenici ne čine prekršaje po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji.
15. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te imovne prilike okrivljenika.
16. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Sinju 13. travnja 2026.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Jelena Putnik
Vinka Kulić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.
Dostaviti:
1. okrivljenicima
2. tužitelju
3. oštećenoj-žrtvi
4. ovdje
