Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4543/2025-18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Štimac, u pravnoj stvari tužiteljice VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Gabre, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno te punomoćnika stranaka, 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Utvrđuje se da ne postoji Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 20. srpnja 2016. između BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Matoš iz Zagreba broj solemnizacije OV-10659/16.

II. Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 5. rujna 2012. između JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, potvrđen po javnom bilježniku Renata Kutija Kušpilić iz Zagreba broj potvrde OV-10798/12 u cijelosti ništetan.

III. Određuje se u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1821/1, uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju poslovni broj OV-10659/16 od 20. srpnja 2016. tako da se u navedenom zemljišnoknjižnom ulošku briše uknjiženo pravo vlasništva u 1/3 dijela s imena MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz istovremeni upis prava vlasništva u 1/3 dijela u korist BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Određuje se u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1821/1, uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju poslovni broj OV-10798/12 od 5. rujna 2012. tako da se u navedenom zemljišnoknjižnom ulošku briše uknjiženo pravo vlasništva u 1/3 dijela s imena MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz istovremeni upis prava vlasništva u 1/3 dijela u korist JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

V. Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena."

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 20. srpnja 2016. između BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Matoš iz Zagreba broj solemnizacije OV-10659/16 u cijelosti ništetan.

II. Određuje se u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 1821/1, uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju poslovni broj OV-10659/16 od 20. srpnja 2016. tako da se u navedenom zemljišnoknjižnom ulošku briše uknjiženo pravo vlasništva u 1/3 dijela s imena MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz istovremeni upis prava vlasništva u 1/3 dijela u korist BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Utvrđuje se da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 5. rujna 2012. između JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i MČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, potvrđen po javnom bilježniku Renata Kutija Kušpilić iz Zagreba broj potvrde OV-10798/12 u cijelosti ništetan.

III Nalaže se tužiteljici VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 14.575,00 eura, u roku 15 dana.

r i j e š i o j e

Određuje se vrijednost predmeta spora u iznosu 66.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv 1. tuženika BČ, 2. tužene JČ i 3. tužene MČ. U tužbi je navela da su 1. tuženik, otac tužiteljice i 3. tužena, sestra tužiteljice sklopili 20. srpnja 2016. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a temeljem kojeg ugovora je 3. tužena stekla suvlasnički dio 1. tuženika i to 1/3 nekretnine označene kao kuća sagrađena na ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] upisano kao zk tijelo II, zemljište pod kućom, dvorište, Grmoščica II, odvojak broj 15 površine 704 m2 ili 196 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja je sada upisana kao zk.č.br. 1821/1 u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stambena zgrada br. 15, pomoćna zgrada, nadstrešnica, dvorište, Grmoščica lijeva, površine 238 m2. Osim ove nekretnine 3. tužena je stekla i 1/3 nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], vrt, oranica, površine 502 m2, a koja je izvanknjižno vlasništvo 1. tuženika.

1.1. Osim s 1. tuženikom, 3. tužena je sklopila i s 2. tuženicom, svojom majkom dana 5. rujna 2012. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju temeljem kojeg je 3. tužena stekla 1/3 nekretnine označene kao kuća sagrađena na ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] upisano kao zk tijelo II, zemljište pod kućom, dvorište, Grmoščica II, odvojak broj 15 površine 704 m2 ili 196 čhv upisano kao zk tijelo, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja je sada upisana kao zk.č.br. 1821/1, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], stambena zgrada br. 15, pomoćna zgrada, nadstrešnica, dvorište, dvorište, Grmoščica lijeva, površine 238 m2.

1.2. Tužiteljica je dalje navela da su tuženici predmetne Ugovore o dosmrtnom uzdržavanju sklopili u tajnosti, zatajivši tužiteljici njihovo postojanje.

1.3. Tužiteljica smatra da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen s 1. tuženikom BČ nepostojeći, odnosno ništetan, jer da je moć rasuđivanja pokojnog BČ bila bitno smanjena. Naime, on se liječio od akutnog alkoholizma te mu je bila dijagnosticirana Alzheimerova bolest, zbog čega smatra da nije imao volju za sklapanje predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pa da taj Ugovor nije niti nastao.

1.4. Predmetni Ugovor smatra ništetnim, jer je isti protivan moralu društva, jer u njemu nije navedena obveza 3. tužene kao davateljice uzdržavanja osigurati 1. tuženiku prikladan smještaj. Također smatra da 3. tužena ima moralnu i zakonsku obvezu ionako pružati potrebnu skrb. Iz navedenog zaključuje da je pobuda 3. tužene za sklapanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa 1. tuženikom bila isključivo steći vlasništvo nekretnine označene kao zk.č.br. 1821/1, a što da je protivno moralu. Dodatno je istaknula i da postoji nerazmjer između međusobnih činidbi 1. tuženika i 3. tužene, jer stečena imovine je daleko vrednija od činidbe 3. tužene koja nema nikakve obveze prema 1. tuženiku.

1.5. Tužiteljica smatra da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen s JČ ništetan, jer je protivan moralu društva. Također smatra da je pobuda za sklapanje predmetnog Ugovora bila prvenstveno stjecanje imovine koja bi činila ostavinsku masu nakon smrti 2. tužene. Također ističe da u Ugovoru nije stipulirana obveza 3. tužene osigurati majci JČ adekvatni smještaj te da postoji znatan nerazmjer između činidbi 2. tužene i 3. tužene, odnosno da 3. tužena nema nikakve obveze prema 1. tuženiku i 2. tuženoj.

1.6. Stoga je tužiteljica predložila donijeti presudu kojom će sud utvrditi da ne postoji Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 20. srpnja 2016. između 1. tuženika BČ i 3. tužene MČ (točka I), utvrditi da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 5. rujna 2012. između 2. tužene JČ i 3. tužene MČ ništetan (točka II), odrediti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 20. srpnja 2016. i 5. rujna 2012. (točka III i IV), uz naknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama.

1.7. U slučaju da sud ne prihvati takav zahtjev tužiteljice predložila je donijeti presudu kojom će sud utvrditi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 20. srpnja 2016. između 1. tuženika BČ i 3. tužene MČ ništetan (točka I), utvrditi da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 5. rujna 2012. između 2. tužene JČ i 3. tužene MČ ništetan (točka III), odrediti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 20. srpnja 2016. i 5. rujna 2012. (točka II i IV), uz naknadu parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužena je, očitujući se na navode tužbe, u odgovoru na tužbu prvenstveno predložila da sud kao vrijednost spora odredi 1.000.000,00 kuna. Osporila je da tužiteljica ne bi znala za sklapanje sporih Ugovora. Osporila je da bi 1. tuženik obolio od Alzheimerove bolesti kao i da bi zbog alkoholizma njegova moć rasuđivanja bila smanjena u trenutku sklapanja Ugovora. Navela je da je istina da je 1. tuženik imao problema s alkoholizmom, ali da se svojom voljom podvrgnuo liječenju te već 7 godina uspješno apstinira od alkohola. U odnosu na pobudu za sklapanje Ugovora i njihovu ništetnost tuženici ističu da su 1. tuženik u mirovini od 2013., a nezaposlen od 1998. te 2. tužena u mirovini od 1995. bez dovoljnih financijskih primanja za život te im je potrebna skrb i pomoć zbog njihove financijske i zdravstvene situacije, koju im već skoro 20 godina pruža 3. tužena. Tužiteljica je 1995. otišla iz obiteljskog doma nakon udaje te je zasnovala vlastitu obitelj, dok je 3. tužena sa svojim mužem živjela u istoj kući sa roditeljima te je cijelo vrijeme brinula o njima i plaćala troškove kuće u kojoj su živjeli. Tako je 3. tužena 1997. samostalno uredila stan u potkrovlju. Trećetužena je na zahtjev svojih roditelja sa njima sklopila sporne Ugovore, iako ih je izvršavala preko 10 godina i u doba kada predmetni Ugovori nisu bili sklopljeni. Zaključno je predložila odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. U odnosu na prijedlog 1. -3. tuženika da se vrijednost predmeta spora odredi u iznosu 132.722,81 eura / 1.000.000,00 kuna, tužiteljica se u podnesku od 14. siječnja 2019. očitovala na način da predlaže da se kao vrijednost predmeta spora utvrdi iznos 66.361,40 eura / 500.000,00 kuna, obzirom da prema navodima 1. -3. tuženika vrijednost nekretnine iznosi 582.000,00 kuna.

3.1. Sud je do zaključenja glavne rasprave propustio rješenjem odlučiti o vrijednosti predmeta spora.

3.2. Kako je predmet spora nenovčana tražbina (utvrđenje), u osnovi nema mogućnosti da se po objektivnim kriterijima utvrdi vrijednost koju za tužiteljicu ima deklaracija. Kako su 1.-3. tuženici predlagali vrijednost predmeta spora odrediti u iznosu 132.722,81 eura, što je prema ocjeni ovoga suda suviše visoko, jer premašuje čak i vrijednost nekretnina koje su bile predmetom spornih Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, to je sud na brz i pogodan način svoju odluku o vrijednosti predmeta spora donio na temelju slobodne ocjene u iznosu 66.000,00 eura, imajući pri tome na umu da je tužiteljica predložila vrijednost predmeta spora odrediti u iznosu 66.361,40 eura.

3.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

4. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-1176/2018-60 od 27. studenog 2023. utvrđen je prekid postupka zbog smrti 1. tuženika BČ i 2. tužene JČ (list 345 spisa).

4.1. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-1176/2018-66 od 2. srpnja 2025. pozvane su nasljednice pokojnih 1. tuženika i 2. tužene preuzeti postupak te je postupak nastavljen (list 364 spisa).

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između JČ i MČ od 5. rujna 2012. (listovi 7-10, 21-24 spisa), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između BČ i MČ od 20. srpnja 2016. (listovi 11-14, 25-28 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (listovi 15, 20, 41 spisa), zahtjev za izdavanje građevinske dozvole (list 39 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 40 spisa), prijepis posjedovnog lista (listovi 42- 43 spisa), procjembeni elaborat (listovi 54-82 spisa), darovni ugovor (listovi 83-84 spisa), obavijesti o mirovinskim i invalidskim primanjima (listovi 85, 91, 97 spisa), potvrdu Kluba liječenih alkoholičara (list 86 spisa), potvrdu Addiko Bank d.d. od 24. svibnja 2018. (list 87 spisa), policu osiguranja imovine kod Jadranskog osiguranja d.d. (list 88 spisa), prijavu štete – osiguranje imovine Generali osiguranje d.d. (list 89-90 spisa), presliku vozačke dozvole za BČ (list 92 spisa), presliku kartice Kluba liječenih alkoholičara (listovi 93-94 spisa), potvrdu o imovnom stanju za JČ (list 95 spisa), potvrdu o imovnom stanju za BČ (list 96 spisa), Ugovor br. U- 2-P-13/Legalizacija za izradu projektne dokumentacije (listovi 98-100 spisa), ponudu za izradu tehničke dokumentacije za postupak ozakonjenja (legalizacije) zgrada za donošenje rješenja o izvedenom stanju za objekte čija je bruto površina do 400 m2 (listovi 101-102 spisa), uplatnicu (list 103 spisa), ponudu MT-ING d.o.o. (list 104 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (listovi 105-107 spisa), ispis stanja kupca za Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. (listovi 108-110 spisa), uplatnice (listovi 111-133 spisa), potvrde o izvršenim plaćanjima od strane 3. tužene – izvatci po tekućem računu (listovi 146-227 spisa), fotografije (listovi 234-237 spisa), izjavu BČ (list 257 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pokojne VČKB (listovi 258-259 spisa), medicinsku dokumentaciju za BČ (listovi 373-374 spisa), medicinsku dokumentaciju za BČ od Kliničke bolnice Sveti Duh (listovi 382-413 spisa), fotografije (listovi 414-415 spisa), Dodatak I. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju (listovi 435-437 spisa), ispis e-maila (list 438 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću (listovi 298-301, 303-306, 320-324, 416-423, 441-443 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice (listovi 251-253 spisa), tužene (listovi 253-255 spisa), pokojnog BČ (listovi 286-288 spisa), pokojne JČ (listovi 288-289 spisa) te svjedoka DČ (listovi 289-290 spisa) i VČK (listovi 290-292 spisa).

5.1. Sud je odbio prijedlog za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem predložen od strane tužene, kao nepotreban, obzirom da je činjenično stanje bilo moguće utvrditi temeljem izvedenih dokaza.

5.2. Temeljem tako provedenog postupka, ocjene svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio tužbene zahtjeve tužiteljice neosnovanim u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da ne postoji Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen 20. srpnja 2016. između sada pokojnog BČ i tužene MČ te da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 5. rujna 2012. između 2. tužene JČ i 3. tužene MČ ništetan te s tim u vezi uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Zahtjev tužiteljice utemeljen je na tvrdnji da pokojni BČ nije bio sposoban za rasuđivanje, zbog čega da nije imao volju za sklapanje tog ugovora pa da taj ugovor nije niti nastao te da su predmetni ugovori protivni moralu društva, da je pobuda za sklapanje predmetnog Ugovora bila prvenstveno stjecanje imovine te da postoji znatan nerazmjer između činidbi pokojnih 1. tuženika i 2. tužene i 3. tužene.

6.1. Eventualno kumuliranim zahtjevom tužiteljica traži da sud utvrdi ništetnima Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je zaključen 20. srpnja 2016. između sada pokojnog BČ i tužene MČ i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen 5. rujna 2012. između 2. tužene JČ i 3. tužene MČ te s tim u vezi uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Zahtjev tužiteljice utemeljen je na tvrdnji da pokojni BČ nije sposoban za rasuđivanje te da su predmetni ugovori protivni moralu društva, da je pobuda za sklapanje predmetnog Ugovora bila prvenstveno stjecanje imovine te da postoji znatan nerazmjer između činidbi pokojnih 1. tuženika i 2. tužene i 3. tužene.

7. Prije svega se ističe da iako je, sada pokojni BČ Izjavom od 4. listopada 2019. priznao tužbeni zahtjev, prema shvaćanju ovoga suda, to za njega nepovoljno procesno disponiranje nije moglo proizvesti pravni učinak, jer nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude na temelju priznanja u odnosu na njega.

7.1. Naime, u ovoj parnici u odnosu na zahtjev za utvrđenje da ne postoji odnosno da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od **.**.2016. BČ i MČ imali su položaj nužnih i jedinstvenih suparničara i smatrali su se jednom parničnom strankom, a spor u kojem su sudjelovali moguće je bilo riješiti samo na jednak način prema oboje.

7.2. Iako svaki jedinstveni suparničar može samostalno poduzimati parnične radnje, nužnost da se u odnosu na sve njih donese samo jedna, jednaka i jedinstvena presuda dovodi do toga da od radnji ili propuštanja koje pojedini jedinstveni suparničari poduzimaju proizvodi pravne učinke samo ona koja je za sve njih najpovoljnija. Načelno, štetne procesne radnje, kakva je nesumnjivo priznanje tužbenog zahtjeva, ne djeluju ni prema kome pa priznanje zahtjeva od strane BČ nije djelovalo niti tada prema sada pokojnom 1. tuženiku, time da treba dodati da je on i u svom iskazu naveo da je sa tužiteljicom bio kod javnog bilježnika, ali da nije čitao što je sve potpisao. Također, iz njegovog iskaza ne proizlazi da bi njegova volja bila priznati tužbeni zahtjev.

8. Dakle, sporno je da li je nastao Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 20. srpnja 2016. zaključen između sada pokojnog BČ kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja te je li isti ništetan. Također je sporno je li ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 5. rujna 2012. zaključen između sada pokojne JČ kao primateljice uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja.

U odnosu na Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 20. srpnja 2016.

9. Radi utvrđenja spornih okolnosti izveden je dokaz uvidom u sve isprave koje prileže spisu, izvedeno je medicinsko vještačenje po specijalistu psihijatru te su saslušane parnične stranke i svjedoci.

9.1. Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. Gordanu Makariću, dr. med. sa zadatkom da utvrdi je li 1. tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog **.**.2016. sa MČ bio sposoban za rasuđivanje odnosno bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka.

9.2. Iz nalaza i mišljenja vještaka Makarića proizlazi da su u ovakvoj vrsti medicinskog vještačenja od isključive relevantnosti analiza i vrednovanje podataka sadržanih u medicinskoj dokumentaciji. Vještak se ne može upuštati u ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka u postupku, što spada u isključivu nadležnost suda. U svjetlu navedenog, osobni pregled BČ je irelevantan.

Razina intelektualno-mnestičkog funkcioniranja prilikom sastava spornog ugovora, a prema uvidu u dostupnu medicinsku dokumentaciju, bila je takva da se ne nalazi medicinsko utemeljenih dokaza koji bi ukazivali na neospornu i jasno izraženu psihopatološku simptomatiku tempore acti. U medicinskoj se dokumentaciji, doduše, opisuju određene kognitivne smetnje, no navedena simptomatika nije takvih dimenzija i jačine, a koja bi bila od značajnijeg utjecaja na njegove intelektualne sposobnosti. Također se ne nalazi podataka u pravcu psihotične distorzije realiteta. U arhivi Klinike za psihijatriju Vrapče ne postoji eventualna daljnja medicinska dokumentacija sada pokojnog 1. tuženika, pa tako niti podaci o održavanju apstinencije od alkoholnih pića, kao niti o dinamici njegovog statusa psihičkih funkcija.

Na temelju svega navedenog ne postoje decidirani medicinski podaci koji bi upućivali na donošenje mišljenja o nesposobnosti za sačinjanje bilo kojeg pravnog akta imenovanog, odnosno forenzička se relevantnost mora uvijek jasno dokazati dijagnosticiranjem određenih simptoma koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu, mogu dovesti u pitanje dostatnost i intelektualnih i voljnih funkcija za sačinjanije akta. Na kraju, uzevši u obzir prije navedene argumente, vještak smatra da nema jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje sada pokojnog BČ u vrijeme zaključivanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 20. srpnja 2016.g. te smatra da je bio u stanju shvatiti pravni značaj svojih postupaka (listovi 298-301 i 303-306 spisa).

9.3. U dopuni nalaza i mišljenja od 10. prosinca 2021. vještak dr. Gordan Makarić očitovao se nakon uvida u naknadno dostavljeni zdravstveni karton BČ.

Temeljem analize podataka iz preslike osobnog zdravstvenog kartona, vještak ponovno izdvaja:

- dijagnoza Sindroma ovisnosti o alkoholu (F10) bilježi se do 6.11.2015.g., te ponovno u tri navrata 21.12.2015. – 10.6.2016., bez opisa eventualne simptomatike

- od 6.11.2015. bilježi se dijagnoza Drugog neurotskog poremećaja (F48), uz propisivanje anksiolitika Normabela

- 16.9.2016. bilježi se dijagnoza cerebralnog infarkta uz slabost desnih udova, bez opisa eventualne psihopatološke simptomatike, navodi se “kontakt održan“

- od 21.7.2017. bilježi se dijagnoza Drugi anksiozni poremećaj (F41), uz propisivanje Normabela

- 15.4. i 18.4.2019. bilježi se dijagnoza Demencije u Alzheimerovoj bolesti (F00), no bez opisa eventualne simptomatike

- od 5.11.2018. do 24.9.2020.g. ponovno se bilježi dijagnoza Drugog anksioznog poremećaja (F41), uz propisivanje anksiolitika Normabela.

Psihoorganski sindrom je dijagnoza koja je prema suvremenoj klasifikaciji (MKB-10) podvedena pod grupu demencija. Da bi se navedena dijagnoza definirala, jedan od osnovnih kriterija je i to da simptomatika traje najmanje šest mjeseci. Bolest je karakterizirana kroničnim ili progresivnim tijekom uz višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija kao što su: pamćenje, mišljenje, shvaćanje, rasuđivanje, orijentacija, sposobnost učenja, računanje i jezik. Navedeno je u pravilu praćeno deterioracijom emotivne kontrole, socijalnog ponašanja i motivacije, a što katkad može i prethoditi. Navedenu kliničku sliku dodatno mogu komplicirati i simptomi poput sumanutosti ili obmana osjeta, te osobito, noćnih delirantnih epizoda.

U priloženoj medicinskoj dokumentaciji ne nalazi se medicinski utemeljenih dokaza koji bi govorili u pravcu psihotične razine funkcioniranja.

Ovisnost o alkoholu sama po sebi ne predstavlja isključivi determinirajući čimbenik ubrojivosti. Isto se odnosi i na alkoholemiju tempore acti, uvažavajući iznimno visoku varijabilnost reagiranja na alkohol. Ta se varijabilnost odnosi s jedne strane na velike razlike u podnošenju alkohola u različitih ljudi, a s druge strane i na činjenicu da u jedne te iste osobe u različitim situacijama cijeli niz konstelativnih čimbenika (kao što su npr. umor, afekt, snižena koncentracija šećera u krvi, istovremeno djelovanje drugih psihoaktivni tvari itd.) može određivati drugačije ponašanje i reagiranje kod istih razina alkoholemije.

Uzimajući u obzir sve navedeno vještak je ponovio da su u ovakvoj vrsti medicinskog vještačenja od isključive relevantnosti analiza i vrednovanje podataka sadržanih u medicinskoj dokumentaciji. Vještak se ne može upuštati u ocjenu vjerodostojnosti iskaza stranaka i svjedoka u postupku, što spada u isključivu nadležnost suda. U svjetlu navedenog, osobni pregled BČ je irelevantan.

U preslici osobnog zdravstvenog kartona ne bilježi se recidiva.

Na temelju svega navedenog ne postoje decidirani medicinski podaci koji bi upućivali na donošenje mišljenja o nesposobnosti za sačinjanije bilo kojeg pravnog akta imenovanog, odnosno forenzička se relevantnost mora uvijek jasno dokazati dijagnosticiranjem određenih simptoma koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu, mogu dovesti u pitanje dostatnost i intelektualnih i voljnih funkcija za sačinjanije akta. Na kraju, uzevši u obzir prije navedene argumente, vještak smatra da nema jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje sada pokojnog BČ u vrijeme zaključivanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 20. srpnja 2016., te smatra da je bio u stanju shvatiti pravni značaj svojih postupaka.

Podaci iz preslike osobnog zdravstvenog kartona ne donose nikakvih novih elemenata, koji bi bili od značenja za zaključke u pisanom nalazu i mišljenju od 24.6.2021., kod kojeg vještak u cijelosti ostaje (listovi 320-324 spisa).

9.4. Konačno, vještak je izradio još jednu dopunu nalaza i mišljenja od 22. listopada 2025. u kojoj je uzeo u obzir i svu medicinsku dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila u spis uz podnesak od 13. listopada 2025. i to djelomičnu presliku zdravstvenog kartona pokojnog BČ te medicinsku dokumentaciju iz KB Sveti Duh i KBC Sestre milosrdnice.

Vještak je u dopuni ukazao na psihijatrijski relevantne podatke, sadržane u navedenoj medicinskoj dokumentaciji, i to podatak o ponovnom konzumiranju alkoholnih pića desetak godina pred bolničko liječenje 26.11.-23.12.2011. Kao otpusne dijagnoze navode se Sindrom ovisnosti o alkoholu (F10.2); Sy psychoorganicum (F10.7); obilježja Drugog specifičnog poremećaja ličnosti (F60.8). U opisu statusa psihičkih funkcija bilježi se “…nema elemenata psihotičnosti već se bolesnik prezentira kao osoba s poremećajem osobnosti te znakovima početnih psihoorganskih promjena“, te “U grupi je pacijent nezainteresiran prema problematici potusa, bez uvida i kritičnosti, provokativan u skladu s obilježjima poremećaja ličnosti“.

Temeljem analize podataka iz preslike osobnog zdravstvenog kartona vještak ponovno izdvaja:

- dijagnoza Sindroma ovisnosti o alkoholu (F10) bilježi se do 6.11.2015., te ponovno u tri navrata 21.12.2015. – 10.6.2016., bez opisa eventualne simptomatike

- od 6.11.2015. bilježi se dijagnoza Drugog neurotskog poremećaja (F48), uz propisivanje anksiolitika Normabela

- 16.9.2016. bilježi se dijagnoza cerebralnog infarkta uz slabost desnih udova, bez opisa eventualne psihopatološke simptomatike, navodi se “kontakt održan“

- od 21.7.2017. bilježi se dijagnoza Drugi anksiozni poremećaj (F41), uz propisivanje Normabela

- 15.4. i 18.4.2019. bilježi se dijagnoza Demencije u Alzheimerovoj bolesti (F00), no bez opisa eventualne simptomatike

- od 5.11.2018. do 24.9.2020. ponovno se bilježi dijagnoza Drugog anksioznog poremećaja (F41), uz propisivanje anksiolitika Normabela.

Temeljem analize podataka iz novo priložene medicinske dokumentacije KB Sveti Duh, ponovno izdvaja:

Sada pok. BČ hospitaliziran je u Klinici za neurologiju (7.9. -13.9.2016.) radi moždanog udara i slabosti desnih udova. U statusu se bilježi “kvantitativno uredne svijesti, vremenski djelomično orijentiran, govor uredan, pokretan…“. Pri otpustu se navodi “…Tijek hospitalizacije protječe bez komplikacija…“. U daljnjim kontrolama neurologa uglavnom se bilježi “subjektivno se dobro osjeća“.

Hospitaliziran je u Klinici za unutarnje bolesti (4.11. -1.12.2021.) radi plućne embolije uz brojne komorbiditete, uz letalni ishod 14.12.2021.

Temeljem analize podataka iz novo priložene medicinske dokumentacije KBC Sestre milosrdnice, ponovno izdvaja:

Sada pok. BČ hospitaliziran je u Klinici za psihijatriju (28.12.2015. - 14.1.2016.) radi krizne reakcije (Poremećaj prilagodbe F43.2) nakon svađe sa suprugom i prijetnji suicidom. U otpusnom se pismu navodi “…Ide redovno u KLA, navodi da apstinira zadnjih pet godina…“. U psihičkom statusu “ pri svijesti, kontaktibilan, uredno orijentiran u svim pravcima, misaoni duktus opširan, u sadržaju obiteljska problematika, bez manifesnih sumanutosti, disforičnog raspoloženja i pratećeg afekta, psihomotorno napet, afirmira suicidalna promišljanja, no bez jasne razrade, aktualno nije heteroagresivan, mnestičke funkcije su u skladu s dobi i naobrazbom, djelomičnog uvida i kritičnosti“. Pri otpustu se navodi “… na provedeno liječenje dolazi do poboljšanja psihičkog statusa pacijenta, do psihomotornog umirenja, poboljšanja osnovnog raspoloženja pacijenta i nivelacije nagonskih dinamizama. Prilikom otpusta pacijent je jasno distanciran od suicidalnih misli, bez manifesne psihopatologije…“.

U priloženoj medicinskoj dokumentaciji ne nalazi se medicinski utemeljenih dokaza koji bi govorili u pravcu psihotične razine funkcioniranja.

Na temelju svega navedenog ne nalaze se decidirani medicinski podaci koji bi upućivali na donošenje mišljenja o nesposobnosti za sačinjanje bilo kojeg pravnog akta imenovanog, odnosno forenzička se relevantnost mora uvijek jasno dokazati dijagnosticiranjem određenih simptoma koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu, mogu dovesti u pitanje dostatnost i intelektualnih i voljnih funkcija za sačinjanje akta. Na kraju, uzevši u obzir prije navedene argumente, smatra da se ne nalazi jasnih i nedvojbenih medicinski utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje sada pokojnog IČ u vrijeme zaključivanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 20. srpnja 2016., te smatra da je bio u stanju shvatiti pravni značaj svojih postupaka.

Vještak navodi da podaci iz preslike osobnog zdravstvenog kartona ne donose nikakvih novih elemenata, koji bi bili od značenja za zaključke u njegovom pisanom nalazu i mišljenju od 24.6.2021., kod kojeg u cijelosti ostaje.

Podaci iz novo priložene medicinske dokumentacije KBC Sestre milosrdnice i KB Sveti Duh također ne donose nikakvih novih elemenata, koji bi bili od značenja za zaključke u njegovom pisanom nalazu i mišljenju od 24.6.2021., kod kojeg u cijelosti ostaje (listovi 416-423 spisa).

9.5. U podnesku od 27. studenog 2025. tužiteljica je u cijelosti prigovorila i ovoj pisanoj dopuni vještaka te je ostala kod svih prethodno istaknutih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

9.6. Na ročištu održanom 12. ožujka 2026. vještak dr. Gordan Makarić očitovao se na prigovor tužiteljice iz podneska od 27. studenog 2025. navodeći da se o ona referira na podatak da je pokojni pretrpio moždani udar i da je bolovao od demencije u Alzheimerovoj bolesti. Podatak o pretrpljenom moždanom udaru bilježi se u medicinskoj dokumentaciji 7. rujna 2016., dakle nekih 2 mjeseca nakon potpisivanja spornog Ugovora. Demencija u Alzheimerovoj bolesti bilježi se u preslici zdravstvenog kartona u travnju 2019. i to u dva navrata, no bez opisa eventualne simptomatike, da bi se već u veljači 2020. kao dijagnoza opisivala anksiozni poremećaj. Nadalje tužiteljica se referira na podatak iz preslike zdravstvenog kartona od 2. prosinca 2015. u kojem se opisuju heteroanamnestički podaci dobiveni od kćerke pokojnog. Međutim, pokojni je 28. prosinca 2015. pa do 14. siječnja 2016. bolnički liječen u Klinici za psihijatriju KBC Sestre milosrdnice gdje se navodi da ide u krug liječenih alkoholičara, da apstinira zadnjih 5 godina, a pri otpustu se navodi bez manifestne psihopatologije. Nadalje navodi da se u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nigdje ne nalazi podataka koji bi govorili o alkoholiziranosti pokojnog tempore acti. Stoga je vještak u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja kao i dopune od 22. listopada 2025. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice da li je moguće da desna strana visi kod pokojnog ukazuje na moguće postojanje moždanog udara vještak je naveo da se isto odnosi na heteropodatke od strane kćerke koje je navela "navodi da joj se čini da desna strana ruka i noga visi, ali ne kao kod ICV-a" dakle moždanog udara. Na daljnje pitanje punomoćnika tužiteljice da li je moguće da je pokojni imao ranije neki moždani udar vještak je naveo da se u priloženoj medicinskoj dokumentaciji ne nalazi podatak o istome. Dalje je naveo da se u medicinskoj dokumentaciji ne nalazi podataka o eventualnoj psihotičnoj razini funkcioniranja, u prilog tome je i podatak iz otpusnog pisma od 14. siječnja 2016. kada je pokojni otpušten uz napomenu bez manifestne psihopatologije.

Svoj nalaz i mišljenje sačinio je temeljem detaljne analize podataka iz spisu priložene medicinske dokumentacije, naknadno dostavljene medicinske dokumentacije te preslike zdravstvenog kartona time da nije vještačio zdravstveno stanje pokojnog u vrijeme sklapanja dodatka iz 20. veljače 2020. Osobno ne poznaje tuženu ili njezinog supruga.

Na posebno pitanje punomoćnika tužene da li bi njegov eventualni psihijatrijski pregled sa sada pokojnim BČ bio od ikakvog utjecaja na zaključke iz njegovog pisanog nalaza i mišljenja vještak je odgovorio da isto nije uobičajeno jer se u ovakvoj vrsti medicinskog vještačenja zaključci temelje isključivo na analizi podataka iz medicinske dokumentacije (listovi 441-443 spisa).

9.7. I nakon usmenog očitovanja vještaka tužiteljica je ostala kod svih prigovora iz podneska od 27. studenog 2025. te je predložila da sud odredi novo vještačenje po drugom vještaku pri čemu će se uzeti u obzir cjelokupna dokumentacija iz spisa, i za razdoblje u kojem je sklopljen Dodatak spornom Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 20. veljače 2020. Punomoćnik tužiteljice naveo je kako smatra bitnim da se vještači i navedeno razdoblje, obzirom da je pokojni BČ potpisao Izjavu kojom priznaje tužbeni zahtjev te obzirom da je drugačije, nesuvislo iskazivao u ovom postupku.

9.8. U odnosu na ovakve navode tužiteljice treba reći da je vještak Makarić prilikom usmenog očitovanja detaljno i iscrpno otklonio sve prigovore tužiteljice. Tako je vještak, očitujući se na tvrdnje tužiteljice da je pokojni BČ pretrpio više moždanih udara odgovorio da se podatak o pretrpljenom moždanom udaru bilježi u medicinskoj dokumentaciji 7. rujna 2016., odnosno nakon potpisivanja spornog ugovora. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji ne nalazi se podatak o nekom ranijem moždanom udaru. Demencija u Alzheimerovoj bolesti bilježi se u zdravstvenom kartonu u travnju 2019. i to u dva navrata, no bez opisa eventualne simptomatike, time da se već u veljači 2020. kao dijagnoza opisivala anksiozni poremećaj. Također, naveo je da u medicinskoj dokumentaciji nema podataka o eventualnoj psihotičnoj razini funkcioniranja.

9.9. Činjenica je da je pokojni BČ bolnički liječen u Klinici za psihijatriju KBC sestre milosrdnice u razdoblju od 28. prosinca 2015. do 14. siječnja 2016., ali se pri otpustu navodi "bez manifestne psihopatologije". Također, u medicinskoj dokumentaciji ne postoje podaci koji bi govorili o alkoholiziranosti pokojnog tempore acti.

10. Stoga je vještak ostao kod nalaza i mišljenja, kao i pisanih dopuna, obzirom da u medicinskoj dokumentaciji ne postoje medicinski utemeljeni dokazi koji bi govorili u pravcu psihotične razine funkcioniranja te obzirom da je prema sadržaju dostupne medicinske dokumentacije razina intelektualno-mnestičkog funkcioniranja prilikom potpisivanja spornog ugovora bila takva da ne nalazi medicinski utemeljenih dokaza koji bi ukazivali na neospornu jasnu izraženu psihološku simptomatiku tempore acti. Vještak je pojasnio da se u medicinskoj dokumentaciji opisuju određene kognitivne smetnje, no da navedena simptomatika nije takvih dimenzija i jačine da bi bila od značajnijeg utjecaja na njegove intelektualne sposobnosti. Također se ne nalazi podataka u pravcu psihotične distorzije realiteta.

10.1. Zbog svega navedenog vještak se zaključno očitovao da ne postoje jasni i nedvojbeni utemeljeni medicinski dokazi u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovela u pitanje sposobnost za rasuđivanja sada pokojnog BČ u vrijeme zaključivanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog 20. srpnja 2016., zbog čega vještak smatra da je bio u stanju shvatiti pravni značaj svojih postupaka.

11. Sud nema stručnog znanja za analizu medicinske dokumentacije zbog čega je sukladno procesnim propisima (čl. 250. Zakona o parničnom postupku; "Narodne novine" broj 35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 - Rješenje USRH, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) određeno medicinsko vještačenje i to po dr. Makariću koji je dao interpretaciju medicinske dokumentacije te koji je odgovorio na sva pitanja suda i stranaka te argumentirano otklonio sve primjedbe tužiteljice nezadovoljne njegovim nalazom i dopunama.

11.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te pisane dopune nalaza i mišljenja dr. Makarića, jer su isti sačinjeni jasno i obrazloženo, isti nisu u proturječnosti sami sa sobom ili s izviđenim okolnostima, nemaju nedostataka, međusobno se dopunjuju te se nije pojavila sumnja u pravilnost danih mišljenja.

11.2. Zbog svega navedenog sud je odbio izvesti dokaz novim medicinskim vještačenjem.

11.3. U odnosu na prijedlog tužiteljice istaknut na ročištu 12. ožujka 2026. da se vještači i razdoblje u kojem je zaključen Dodatak spornom Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 20. veljače 2020. treba reći da je isti prijedlog odbijen, obzirom da je predmet spora prema tužbenom zahtjevu tužiteljice utvrđenje da ne postoji, odnosno da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 20. srpnja 2016. Zbog toga je odbijen i prijedlog tužiteljice da se vještak očituje o sposobnosti pokojnog BČ za rasuđivanje u vrijeme zaključenja Dodatka spornom ugovoru.

12. Treba reći da je vještačenje dokazno sredstvo čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na osnovi savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti.

12.1. Tijekom postupka saslušani su tužiteljica, sada pokojni BČ i JČ, tužena te dva svjedoka i to suprug tužiteljice te suprug tužene.

13. Tako je svjedok DČ u svom iskazu naveo da u 2016. pokojni BČ nije bio najprisebniji. Istaknuo je da je bio liječen od alkoholizma te da je imao moždani udar.

13.1. Tužiteljica je u pogledu zdravstvenog stanja svoga oca u svom iskazu navela da joj je poznato da je imao više moždanih udara 2015. te da su ga moždani udari promijenili kao osobu te je on iz agresivne osobe postao letargičan. Čini joj se da je otac moždani udar imao i 2017. kada ga je posjetila u bolnici. Tvrdi da je 2017. saznala da su sklopljeni sporni ugovori te da kada je pitala roditelje jesu li svjesni što su napravili majka je rekla da je tako ispalo, a sa ocem da je bilo teško razgovarati, jer nije bio suvisao. Kada bi pitala oca zna li što znači sklopljeni ugovor, nije shvaćao da je nju izbacio iz te kuće. Mislio je da će za to dobiti stan, koji će ostaviti njoj. Poznato joj je da se otac liječio u Vrapču od alkoholizma, zadnji puta 2011. Bio je hospitaliziran 2-3 puta, zadnji puta 2011., svaki puta 2-3 tjedna.

14. U odnosu na njihove iskaze treba reći da je istina da se pokojni BČ liječio od alkoholizma, ali da iz Priznanja klubova liječenih alkoholičara proizlazi da je on 30. studenog 2015. četiri godine uspješno apstinirao (list 86 spisa) kao i da iz iskaznice Kluba liječenih alkoholičara proizlazi da je u klub dolazio i tijekom 2017. i 2018. (list 93-94 spisa). Osim toga, i iz iskaza tužiteljice proizlazi da je BČ zadnji puta na liječenju od alkoholizma bio 2011., dakle 6 godina prije potpisivanja spornog ugovora, a iz nalaza i mišljenja vještaka također ne proizlazi da bi se tijekom 2016. liječio od alkoholizma te se i u otpusnom pismu KBC Sestre milosrdnice u kojoj klinici je liječen od 28.12.2015.-14.1.2016. navodi da ide u krug liječenih alkoholičara te da apstinira zadnjih 5 godina.

15. Nadalje treba istaknuti da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je BČ pretrpio moždani udar 7. rujna 2016. te da, suprotno iskazu tužiteljice, iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi, prije ili poslije toga, pretrpio još moždanih udara.

16. Također, treba reći da tužiteljica i njezin suprug u svojim iskazima tek općenito dovode u pitanje psihičko zdravlje pokojnog BČ, bez navođenja konkretnih primjera njegovih navodnih psihičkih problema, pri čemu je tužiteljica u svom iskazu navela i da s njim nije imala kontakt od 2012. do godinu dana nakon što je saznala za sporne ugovore kada je tata došao k njoj u ured, a za ugovore tvrdi da je saznala 2017.

17. Tvrdi da je cijelo to vrijeme bila u kontaktu s majkom, ali u svom iskazu nije navela niti neke konkretne primjere koje bi joj eventualno prepričala majka, a koji bi se odnosili na (ne)sposobnost za rasuđivanje BČ.

18. Zbog svega navedenog sud nije prihvatio kao istinite iskaze svjedoka DČ i tužiteljice u prethodno citiranim dijelovima.

19. S druge strane suprug tužene, svjedok TČ u svom iskazu naveo je da je upravo BČ inzistirao na potpisivanju spornog ugovora te da je bio svjestan što znači potpisivanje spornog ugovora. Iskazao je i da je istina da se BČ liječio od alkoholizma i imao moždani udar 2016., ali i da je bio lucidan i vozio automobil, iako je teže govorio. Također je iskazao da su se svi obiteljski družili i razgovarali o podjeli imovine i da je BČ uvijek jasno komunicirao i govorio da Grmošćica treba pripasti obitelji tužene, a Gorski Kotar obitelji tužiteljice.

20. Tužena je u svom iskazu navela da je njezin otac bio na liječenju u Vrapču jedanput te da se izliječio od alkoholizma i da nikada nije imao recidive, kao i da je svaki tjedan išao u klub liječenih alkoholičara. Moždani udar imao je jedan i to 2017. Rekla je i da je otac razumio sve što je potpisao i da je htio da tako bude te da su ga i u javnobilježničkom uredu ispitali o njegovoj namjeri, je li svjestan što potpisivanje znači, pod kojim uvjetima se ugovor sklapa te je li svjestan njezinih obveza i suglasnosti s posljedicama. Potpisivanje ugovora forsirao je on.

21. Njihove iskaze sud je prihvatio kao istinite, jer su oni iskazivali jasno i uvjerljivo. Također, njihovi iskazi poduprti su medicinskom dokumentacijom, iz koje ne proizlazi da bi zdravstveno stanje pokojnog bilo takvo da on ne bi mogao komunicirati ili da bi njegovo psihičko stanje, na bilo koji način, bilo narušeno u mjeri da bi dovodilo u pitanje njegovu sposobnost za rasuđivanje.

22. Osim toga, pokojni BČ u svom iskazu rekao je da je MČ rekao da će joj dati sve i da to idu potpisati pa da je tako i učinio. Inače njemu Ivančica pomaže financijski te ga vozi ako negdje treba, pomogne mu s nabavkom iz dućana i slično. Iz kuće je preselio u stan. Na to ga nitko nije prisilio i on je s tim zadovoljan. Stan je novi i ima sve što treba. Pojasnio je da je sa MČ potpisao Ugovor kojim joj je dao da održava kuću i da će kuća biti njena i to zato što ona jedina vodi računa oko kuće, a VČ da dođe kada joj prigusti, odnosno više ni to. VČ je dolazila samo zbog novaca, te joj zamjera, jer nije kak treba. Kad je trebala lovu, onda je to rekla. Misli da i ovaj postupak vodi zbog novaca. VČ drži do svog ja i stalno nešto dokazuje te neće s nikim imati posla. Ugovor koji je sklopio s MČ nije pročitao, ali zna da VČ nakon njegove smrti neće ništa iza njega dobiti. Iskazao je i da VČ nije rekao kada je išao potpisivati Ugovor s Ivančicom te da VČ nije nikada pitala je li im što treba ili ne, već je samo željela novac. Dalje je pojasnio da je VČ rekao da nije htio da to sve bude tako, ali dok su još bili u dobrim odnosima. Rekao je da je to VČ rekao prije potpisivanja spornog Ugovora s Ivančicom.

22.1. Istina je da je iskaz pokojnog BČ bio djelomično konfuzan, pa se tako on nije mogao sjetiti imena ulice u kojoj živi. Također, rekao je da kada je sklapao ugovor sa Ivančicom nije išao kod bilježnika, a išao je. Nije se mogao sjetiti gdje je živio prije nego se preselio u stan, ali je naknadno tijekom svog saslušanja rekao da je živio zajedno u kući s Ivančicom. Nadalje, prvo je naveo da se sjeća što je radio kod javnog bilježnika sa VČ, a nakon toga da se ne može sjetiti.

22.2. Međutim, unatoč navedenom treba reći da je o okolnostima sklapanja spornog Ugovora sa Ivančicom pa tako i razlozima njegova sklapanja jasno iskazivao, pri čemu se naglašava da je njegov iskaz dan na ročištu 14. svibnja 2021., odnosno skoro pet godina nakon što je sporni Ugovor sklopljen 20. srpnja 2016. Ovome treba dodati i činjenicu da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju solemniziran kod javnog bilježnika.

22.3. Zbog toga je njegov iskaz sud prihvatio kao istinit.

23. Dovodeći u vezu nalaz i mišljenje vještaka, iskaze saslušanih svjedoka, pokojnih BČ i JČ te tužiteljice i tužene, sud zaključuje da nema dokaza da pokojni na dan potpisivanja spornog ugovora 20. srpnja 2016. ne bi bio sposoban za rasuđivanje, odnosno da ne bi bio sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja.

24. Osim toga, iz svih izvedenih dokaza ne proizlazi niti istinitost navoda tužiteljice da sada pokojni BČ ne bi imao volju za sklapanje spornog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Upravo suprotno proizlazi iz njegovog iskaza i ostalih izvedenih dokaza.

25. U odnosu na navode tužiteljice da bi ugovor bio protivan moralu, jer da ne sadrži obvezu tužene osigurati primatelju uzdržavanja prikladan smještaj treba reći da iz odredbe čl. 2. Ugovora proizlazi da se davatelj uzdržavanja obvezuje financijski uzdržavati primatelja uzdržavanja do kraja njegovog života u iznosu koji je potreban primatelju uzdržavanja za život pružati mu svu potrebnu fizičku njegu i pomoć za vrijeme života, brinuti se i osigurati njegovo primjereno liječenje u slučaju bolesti, posjećivati ga u bolnici te ga po smrti pristojno sahraniti i urediti mu grob u skladu s lokalnim običajima.

26. Tijekom postupka tužiteljica niti ne tvrdi da tužena ne bi ispunjavala svoje obveze preuzete spornim ugovorom, odnosno da ne bi brinula o pokojnom ocu BČ.

27. Upravo suprotno, tužiteljica je u svom iskazu navela da su roditelji uvijek bili lošeg financijskog stanja. Majka je imala mirovinu, tata nešto manju mirovinu te su oni iznajmljivali potkrovlje kuće. Kada bi im trebalo financijski pomoći to je činila njena sestra, jer je ona tamo živjela, a kasnije je uzimala novac od najma. Ona nije mogla toliko financijski pomagati. Ne zna koliko dugo je sestra pomagala financijski njenim roditeljima.

28. Neuvjerljiv je iskaz svjedoka DČ koji je rekao da je VČ nekad i financijski pomagala, kada to ne tvrdi niti sama tužiteljica. Dalje je naveo da ne zna koliko im je pomagala Ivančica. Zna da su rentali stan koji je MČ dobila od bake. Taj stan uredili su MČ i TČ. Ne zna tko plaća režije BČ i JČ, ali zna da VČ ne plaća.

29. Tužiteljica je iskazala i da je tužena 2018. preselila roditelje u stan u kojem su do tada živjeli ona i šogor te da se boji kako će njeni roditelji završiti, jer je i ovaj stan u koji ih je tada sestra preselila bio pod kreditom, nakon toga jedno vrijeme preselila ih je u podstanare, a nakon toga ih je htjela preseliti u šupu, u sklopu obiteljske kuće, koju je htjela preurediti pa da je to razlog zbog kojeg ona traži 60.000,00 EUR, da im kupi stan i da ne završe u šupi. U odnosu na takve navode ukazuje se na slijedeće.

30. I saslušani BČ u svom iskazu naveo je da je iz kuće preselio u stan te da ga na nitko nije prisilio i da je on s tim zadovoljan. Stan je novi i ima sve što treba.

31. Tužena MČ je u svom iskazu objasnila da je obiteljska kuća bila u suvlasništvu njene majke, njenog oca i njene bake; očeve majke svakoga u 1/3 dijela. Nakon što je očev tata umro baka je počela dijeliti imovinu te je stricu dala dio stana, a njenom tati je htjela dati trećinu sporne kuće. Međutim, na kraju je taj dio prepisala njoj, jer se ona brinula o roditeljima. Osim toga, u stanu u potkrovlju godinama je živio tatin brat te kad je on 2002. izašao iz stana stan je bio u katastrofalnom stanju te je ona dizala kredit i sama ga uređivala s tatom te se u njega preselila. Od tada financijski pomaže svojim roditeljima. Sa suprugom kupuje stan blizu Črnomerca negdje 2003., koje godine su se i oženili i preselili u taj novi stan. Ovo potkrovlje od tada iznajmljuje podstanarima, kako bi svi troškovi mogli biti podmireni. Taj najam iznosio je nekih 1.500,00 kuna te ga je ona koristila za podmirenje režija. Tata vozi auto, koji je uredno registriran i servisiran, koje troškove snosi ona, a taj auto mu je ona i kupila.

Nakon što su godinu dana živjeli u novom stanu, vratila se sa mužem u potkrovlje te su ovaj stan nakon toga prodali. Na spornoj nekretnini zk. stanje bilo je nesređeno te ona svo ovo vrijeme vodi sporove sa susjedima pokušavajući riješiti to stanje te financijski pomaže roditeljima.

Negdje 2007. našli su drugi stan u [adresa] u koji su se preselili, a potkrovlje ponovno iznajmljuje. Paralelno se i dalje vode sudovi, koje su na kraju susjedi dobili te navodi kako je ona platila sve troškove. Radi se parcelacija zemljišta i legalizacija nekretnine, koju je platila oko 100.000,00 kuna i koja je trajala negdje do 2016.-2017. Zato želi reći da kada joj je nekretnina dana, njezina vrijednost nije bila čak niti toliko koliko je procijenjena, jer je na njoj bilo toliko tereta da se ne bi mogla prodati.

Navodi da je sa svojom obitelji živjela u stanu u [adresa]-tak godina, negdje od 2007.-2008. Nakon tih 10 godina Ugovori su već bili potpisani, nekretnina legalizirana, a roditelji su živjeli i dalje u toj kući u prizemlju. Tada grijanje kod njih više nije radilo te su se preselili u potkrovlje u kojem su imali grijanje. Tada je s njima razgovarala i pitala ih žele li oni možda preseliti u stan pa da ona dođe živjeti u kuću, jer su oni rješavali svoje stambeno pitanje, a trebao im je veći prostor od onoga u kojem su živjeli.

Oni su tada rekli da žele ići živjeti u stan, da će im biti lakše, neće više imati problema sa grijanjem na drva. On je bio na 1. katu, imao je garažu i bio blizu Kustošije. Tada su ih preselili u taj stan, a oni su se preselili u drugi stan, koji su unajmili. Kuća se gradila te su se oni u nju preselili prije dvije godine. Otprilike tada roditelji su rekli da im je stan prebučan i prevelik, jer nisu navikli na buku, a ovaj stan bio je na glavnoj [adresa]. Kada su se preselili u novu kuću, roditelje su preselili na dva mjeseca u ovaj stan u kojem su oni bili u podstanarstvu. Međutim, brzo su im kupili drugi stan veličine 50m2, sa garažom, ostavom, novi stan sa novim namještajem koji se nalazi blizu njihovog doktora i apoteke. Oni su sa svim tim jako zadovoljni, a tata je dobio i drugi auto.

Njezina sestra nije financijski pomagala roditeljima, a niti je bila prisutna. Sve je bilo na njoj. Kada bi gledala postoji li financijska korist obzirom na sve koliko je financijski uložila i koliko je roditeljima financijski pomagala obzirom na sve što joj je pripalo, i dalje je u minusu i ne vidi razloga da bi davala sestri ikakvu financijsku nadoknadu. Stanarinu za vrijeme dok su roditelji kratko bili u najmu plaćali su ona i njen suprug.

32. Svjedok VČK u svom iskazu rekao je da je svojom suprugom u vezi bio od 1993., a u braku od 2003. Koliko se sjeća nekih jednu do jednu i pol godinu prije braka supruga i on su živjeli u stanu u potkrovlju, koji je ona dobila od bake: Inače kuća je bila uređena 70-ih godina i derutna koju je trebalo popraviti Supruga je tada dignula kredit i uredila stan u potkrovlju te su se oni uselili. Od 2003. oni zajedno brinu o JČ i BČ, a i prije te im plaćaju režije, registraciju vozila te sve što su trebali. BČ i JČ sada žive u stanu od MČ i njega, a radi se o novogradnji iz 2018. koju su kupili i opremili za njih. Režije plaćaju oni, kao i niz drugih stvari, primjerice registraciju automobila, automobile, a BČ je i bio prijavljen kod njega u firmi kako bi ostvario pravo na mirovinu.

VČ ne vodi nikakvu brigu o BČ i JČ.

33. Sud je prihvatio iskaz tužene i svjedoka VČK kao istinite, jer su oni iskazivali jasno i uvjerljivo te njihovi iskazi nisu u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima.

34. Zbog svega navedenog sud utvrđuje da iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi tužena sporni ugovor sklopila s namjerom stjecanja vlasništva nekretnina, odnosno da bi njezina pobuda za sklapanje ugovora bila nedopuštena, već sud utvrđuje da je ona brinula o ocu i majci.

35. Tužiteljica je tvrdila da je sporni ugovor ništetan tvrdeći i da postoji nerazmjer između međusobnih činidbi 1. tuženika i 3. tužene. U odnosu na takve tvrdnje treba reći da je povreda načela jednake vrijednosti činidaba razlog za poništenje ugovora, a ne za utvrđenje ugovora ništetnim.

36. Slijedom svega navedenog, sud nije našao postojanje razloga na koje ukazuje tužiteljica, a zbog kojih bi sporni ugovor zaključen između pokojnog BČ i tužene bio nepostojeći ili ništetan, zbog čega su odbijeni zahtjevi tužiteljice da sud utvrdi da Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 20. srpnja 2016. ne postoji odnosno da je ništetan. Stoga su, s tim u vezi, odbijeni i zahtjevi tužiteljice za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

U odnosu na Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 5. rujna 2012.

37. U odnosu na navode tužiteljice da bi ugovor zaključen između tužene i pokojne JČ bio protivan moralu, jer da ne sadrži obvezu tužene osigurati primateljici uzdržavanja prikladan smještaj treba reći da iz odredbe čl. 2. Ugovora proizlazi da se davatelj uzdržavanja obvezuje financijski uzdržavati primatelja uzdržavanja do kraja njegovog života u iznosu koji je potreban primatelju uzdržavanja za život pružati mu svu potrebnu fizičku njegu i pomoć za vrijeme života, brinuti se i osigurati njeno primjereno liječenje u slučaju bolesti, posjećivati ju u bolnici te ju po smrti pristojno sahraniti i urediti joj grob u skladu s lokalnim običajima.

38. Tijekom postupka tužiteljica niti ne tvrdi da tužena ne bi ispunjavala svoje obveze preuzete spornim ugovorom, odnosno da ne bi brinula o pokojnoj majci JČ.

39. Kao što je i ranije u presudi navedeno, tužiteljica je navela upravo suprotno u svom iskazu, a to je da kada bi roditeljima trebalo financijski pomoći to je činila njena sestra, jer je ona tamo živjela te da ona nije mogla toliko financijski pomagati. Ne zna koliko dugo je sestra pomagala financijski njenim roditeljima.

40. Neuvjerljiv je iskaz svjedoka DČ koji je rekao da je VČ nekad i financijski pomagala, kada to ne tvrdi niti sama tužiteljica. Dalje je naveo da ne zna koliko im je pomagala Ivančica. Zna da su rentali stan koji je MČ dobila od bake. Taj stan uredili su MČ i VČK. Ne zna tko plaća režije BČ i JČ, ali zna da VČ ne plaća.

41. U odnosu na tvrdnje da je tužena 2018. preselila roditelje u stan u kojem su do tada živjeli ona i šogor te da se boji kako će njeni roditelji završiti, jer je i ovaj stan u koji ih je tada sestra preselila bio pod kreditom, nakon toga jedno vrijeme preselila ih je u podstanare, a nakon toga ih je htjela preseliti u šupu, u sklopu obiteljske kuće, koju je htjela preurediti pa da je to razlog zbog kojeg traži 60.000,00 EUR, da im kupi stan i da ne završe u šupi ukazuje se na slijedeće.

42. I saslušana JČ u svom iskazu navela je da je svoj dio kuće dala MČ, jer je bila sa njima. Muž i ona željeli su joj dati kuću da ona brine o njima, jer je VČ otišla. MČ je 20 godina brinula o njima i puno im pomagala financijski, plaćala režije i drugo što je trebalo. VČ nije nikada pitala za kuću. Kada je potpisivala Ugovor sa Ivančicom htjela je da ona dobije njezin dio kuće. Nije bilo nikakve prisile. Sa MČ je potpisala Ugovor da će se ona brinuti o njima i o svemu što joj je trebalo do smrti. Htjela je da MČ dobije njezin dio kuće, a VČ ne, jer je VČ još prije rekla da ne želi dio kuće od svekrve, neka ga uzme MČ, a osim toga sa njima je ostala MČ i ona je brinula o njima. Iz kuće u [adresa] prvo su se preselili u stan kod MČ, pa su neko vrijeme bili u podstanarima i sada su u ovom lijepom stanu. Svugdje im je bilo dobro, ništa im nije falilo te ih na sve to nitko nije prisilio.

43. Zbog svega navedenog sud utvrđuje da iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi sporni ugovor bio protivan moralu, a niti da bi tužena sporni ugovor sklopila s namjerom stjecanja vlasništva nekretnina, odnosno da bi njezina pobuda za sklapanje ugovora bila nedopuštena, već sud utvrđuje da je ona brinula o ocu i majci.

44. Tužiteljica je tvrdila da je sporni ugovor ništetan tvrdeći i da postoji nerazmjer između međusobnih činidbi 1. tuženika i 3. tužene. U odnosu na takve tvrdnje treba reći da je povreda načela jednake vrijednosti činidaba razlog za poništenje ugovora, a ne za utvrđenje ugovora ništetnim.

45. Slijedom svega navedenog, sud nije našao postojanje razloga na koje ukazuje tužiteljica, a zbog kojih bi sporni ugovor bio ništetan, zbog čega su odbijeni zahtjevi tužiteljice da sud utvrdi ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 5. rujna 2012. zaključen između tužene i pokojne JČ. Stoga su, s tim u vezi, odbijeni i zahtjevi tužiteljice za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

46. Slijedom svega iznesenog valjalo je odbiti tužbene zahtjeve tužiteljice kao neosnovane i odlučiti kao u točkama I i II izreke ove presude.

47. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23, dalje Tarifa).

47.1. Tako je tuženoj, priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 600 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, zastupanja na ročištu 3. travnja 2019. u visini 600 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava podneska od 30. travnja 2019. u visini 30 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, zastupanja na ročištu 3. listopada 2019. u visini 600 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, zastupanja na ročištu 22. listopada 2020. u visini 600 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava podneska od 4. prosinca 2020. u visini 600 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, zastupanja na ročištu 14. svibnja 2021. u visini 600 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava podneska od 8. srpnja 2021. u visini 600 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife u vezi Tbr. 40/1 Tarife, sastava podneska od 20. rujna 2021. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, sastava podneska od 27. prosinca 2021. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, sastava podneska od 24. studenog 2023. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, sastava podneska od 7. veljače 2025. u visini 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife, zastupanja na ročištu 2. srpnja 2025. u visini 500 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, sastava podneska od 21. studenog 2025. u visini 500 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife i zastupanja na ročištu 12. ožujka 2026. u visini 500 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife.

47.2. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 52/3 i 54 Tarife iznosi 2,00 eura te tuženoj pripada iznos 11.660,00 eura, odnosno uvećano za 25% PDV-a tuženoj ukupno pripada iznos 14.575,00 eura.

47.3. Tuženoj je za sastav podnesaka od 30. travnja 2019., 20. rujna 2021., 27. prosinca 2021. i 7. veljače 2025. nagrada odmjerena prema Tbr. 8/4 Tarife, a ne kako je zatraženo prema Tbr. 8/1 Tarife, jer se ne radi o odgovoru na tužbu, prigovoru protiv platnog naloga niti o obrazloženom podnesku kojim se odgovora na navode odgovora na tužbu ili prigovora ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, već se radi o podnescima koji ulaze u krug "ostalih" podnesaka.

47.4. Tuženoj nije priznat trošak sastava podneska od 31. ožujka 2020., jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

47.5. Slijedom navedenog, tuženoj je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 14.575,00 eura.

47.6. Na tako određeni trošak tuženoj nisu dosuđene zatezne kamate, jer isplatu istih nije zatražila, sve temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

48. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Štimac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, županijskom sudu.

Dostaviti:

- Punomoćniku tužiteljice

- Punomoćniku tužene

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte