REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-442/2022-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari prvotužitelja GP KRK d.d., Krk, Ulica Stjepana Radića 31, OIB: 05146274847 i drugotužitelja GODINA d.o.o., OIC - Hrpelje 22, 6240 Kozina, Slovenija, Nacionalni identifikacijski broj: SI54687080, oboje zastupani po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku u Krku, protiv tuženika KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o., Rijeka, Dolac 14, OIB: 80805858278, zastupan po punomoćniku Mariju Beziću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o., Rijeka, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 19. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev prvotužitelja i drugotužitelja koji glasi:

"I. Tuženik KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. je dužan platiti prvotužitelju GP KRK d.d. iznos od 1.965.423,40 kn/260.856,51 EUR[1] sa zateznim kamata koje teku:

- na iznos od 1.965.423,40 kn/260.856,51 EUR od 14. kolovoza 2022. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od osam dana

i drugotužitelju GODINA d.o.o. iznos od 1.494.131,85 kn/198.305,38 EUR sa zateznim kamata koje teku:

- na iznos od 1.494.131,85 kn/198.305,38 EUR od 1. srpnja 2022. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od osam dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u roku od 15 dana."

II. Nalaže se prvotužitelju GP KRK d.d. Krk, Ulica Stjepana Radića 31, OIB: 05146274847 i drugotužitelju GODINA d.o.o. OIC - Hrpelje 22, 6240 Kozina, Slovenija, Nacionalni identifikacijski broj: SI54687080, da tuženiku KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o., Rijeka, Dolac 14, OIB: 80805858278, naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 94.957,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvotužitelj GP KRK d.d., Krk i drugotužitelj GODINA d.o.o., Kozina (dalje: tužitelji), su protiv tuženika 22. kolovoza 2022. podnijeli tužbu radi isplate iznosa od 3.459.555,25 kn, navodeći da su kao zajednica ponuditelja koja je izvođač ugovorenih radova, zaključili Ugovor za rekonstrukciju dijela državne ceste oznake DC 8, dionice 003, 004 i 104 (Krešimirova i Adamićeva ulica) u Rijeci, rekonstrukciju i dogradnju sustava odvodnje otpadnih voda i poboljšanje postojećeg sustava odvodnje na lokaciji križanja Mlaka - I faza – Krešimirova (dalje: Ugovor) sa investitorima, sunaručiteljima KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. (tuženikom), Gradom Rijeka, Rijeka, i HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb. Tužitelj je naveo da je bitni element predmetnog Ugovora rok dovršetka ugovorenih radova od deset mjeseci od dana uvođenja u posao nakon čega da počinje teći rok od dva mjeseca za primopredaju i okončani obračun. Tuženik da je isključivo pasivno legitimiran u predmetnom postupku jer pravni odnos između sunaručitelja definiraju pravni akti zaključeni između istih i to: Sporazum o suradnji i reguliranju međusobnih obveza sa Dodatkom I., II., III. i IV., slijedom čega da je tuženik preuzeo obvezu financiranja izvođenja radova na rekonstrukciji i dogradnji sustava odvodnje otpadnih voda na području aglomeracije Rijeka – Sustav javne odvodnje, na prometnicama Adamićeve i Krešimirove ulice. Navedeni poslovi rekonstrukcije da podrazumijevaju tehnološki uvjetovani slijed izvođenja radova, pa da se tako u I. fazi izvodi frezanje asfalta i uklanjanje postojeće kolničke konstrukcije u kolničkim trakama u kojima se kasnije izvode radovi KD VIK-a, u II. fazi da se izvode isključivo radovi iz nadležnosti ugovaratelja KD VIK-a, a u III. i IV. fazi da se paralelno izvodi ostatak ugovorenih radova za Hrvatske ceste d.o.o. i ugovoreni radovi za Grad Rijeku. Tužitelji navode da je pasivno legitimiran isključivo tuženik za nastup privremene obustave radova u dijelu od 99,6 % ugovorenih radova, kao odgovorna osoba sunaručitelja za poslove zbog kojih je nastupila privremena obustava radova u opisanom opsegu.

1.1. Zaključenje predmetnog Ugovora nastupilo je nakon okončanja postupka javne nabave, a koja je provedena temeljem projektne i ostale tehničke dokumentacije, ugovornog troškovnika koji je bio sastavni dio ponude te nakon prihvaćanja ponude suizvoditelja broj 450/18 od 28. prosinca 2018. Projekt koji je dostavio tuženik da je bio glavni projekt temeljem kojeg je ishodovana građevinska dozvola, a koji je u sebi imao projektiranu niveletu sanitarnog kolektora kao bitnog detalja izvođenja radova. Nakon početka izvođenja radova da je utvrđeno da nije moguće izvoditi radove po izdanoj građevinskoj dozvoli i navedenom projektu koji je prati zbog činjenice postojanja kolizije projektiranog sanitarnog kolektora sa koritima postojećih vodotoka. Navedena činjenica da je utvrđena nakon početka radova II. faze i to nakon iskopa probnih prekopa na pozicijama potoka Mlaka i potoka Brajda, a na način da je utvrđeno da niveleta projektiranog sanitarnog kolektora prolazi kroz korita postojećih vodotoka u donjoj ili gornjoj polovici poprečnog presjeka, a o čemu da su tužitelji izvršili upis u građevinski dnevnik 3. lipnja 2019. te navode da su 4. lipnja o navedenoj činjenici obavijestili tuženika i ostale naručitelje, kao i glavnog nadzornog inženjera, a nakon čega da su zatražili potvrdu da li mogu nastaviti radove prema tada važećoj projektnoj dokumentaciji. Tuženik da je 7. lipnja 2019. navedeno odbio, čime da je u stvarnosti nastupila nemogućnost tužiteljima izvođenja ugovorenih radova, odnosno situacija privremene obustave radova, a nakon čega da je tuženik krenuo u izmjenu projektne dokumentacije da bi u konačnici imenovao novog projektanta te sačinio izmjene glavnog projekta koje da su bile osnov nastavka izvođenja radova, a bit će i predmet izmjene i dopune građevinske dozvole. Za vrijeme trajanja postupka izmjene glavnog projekta tužitelji navode da nisu bili u mogućnosti izvoditi 99,53% ugovorenih radova, odnosno da su nastupili uvjeti privremene obustave radova iz odredbe čl. 9. st. 1. Ugovora. Tražbina tužitelja da je osnovana i polazeći od analize odredbe čl. 7. u vezi s čl. 8. Ugovora zaključenog između stranaka "u slučaju zastoja radova ili produžetka radova za koje je odgovoran naručitelj, izvođač nema pravo na naknadu troškova koji se odnose na troškove uprave, izmaklu korist ili neimovinsku štetu", a iz čega da proizlazi da bi u konkretnom slučaju zbog produžetka rokova izvođač imao pravo na sve ostale troškove koji nisu troškovi uprave, izmakla korist i neimovinska šteta. Tako tužitelji navode da su kao izvođači uložili tuženiku zahtjev kojim potražuju troškove koji se odnose na troškove produljenja bankovnih garancija i osiguranja, troškove indirektnih radnika, njihove opreme i vozila i druge troškove na koje da imaju pravo sukladno odredbi čl. 7. Ugovora. Također, tužitelji navode da pravni osnov tražbine proizlazi i iz odredbe čl. 6. st. 6. Ugovora kojim je određeno "financijski plan obuhvaća vrijednost izvedenih radova sukladno Dinamičkom planu" iz koje odredbe da logično proizlazi da je izvođač troškove kalkulirao u skladu s Dinamičkim planom. U trenutku izrade ponude, navode kako nije bilo moguće predvidjeti produljenje roka niti takav trošak ukalkulirati u cijenu Ugovora, kao i da su Dinamički i Financijski plan usuglašeni sa projektnim rješenjem i prijedlogom ugovora iz dokumentacije o nabavi.

1.2. Tužitelji ujedno navode da su se 6. studenog 2020. obratili nadzornom inženjeru i podnijeli zahtjev za nadoknadu indirektnih troškova gradilišta, slijedom čega da je nadzorni inženjer 1. travnja 2021. predao tuženiku očitovanje u kojem ističe da je obradio zahtjev tužitelja te da smatra zahtjev osnovanim u iznosu od 1.979.090,87 kn, uz napomenu da nije ovlašten priznati indirektne troškove u okončanoj situaciji, već da je to u nadležnosti osobno tuženika kao sukontrahenta. Tužitelji potom ističu da zbog promjene projekata od strane tuženika imaju pravo na naknadu direktnih i indirektnih troškova koji u nesporno nastali, sve sukladno Zakonu o obveznim odnosima, kao i Posebnim uzancama o građenju br. 16. "troškove i naknadu štete koji su nastali izmjenom ili otklanjanjem nedostataka tehničke dokumentacije podmiruje naručitelj". Osim toga, tužitelji ukazuju na povredu načela savjesnosti i poštenja tuženika pozivom na odredbu čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, sve imajući u vidu da je voditelj gradilišta od 2019. najavljivao financijska potraživanja zbog produljenja rokova, a da se tuženik kao naručitelj do posljednjeg dopisa nikada nije izjasnio da takva potraživanja neće priznati. Radovi da su započeli 10. travnja 2019. uz ugovornu obvezu izvođača da radove dovrše do zaključno 10. veljače 2020. (deset mjeseci). Nakon početka radova tužitelji navode da su uputili dopis glavnom nadzornom inženjeru ukazujući da mogu izvoditi isključivo 0,47 % ugovorenih radova, a zbog izrade novih projektnih rješenja. Nastup navedene pravne situacije da je imao de facto karakter privremene obustave radova za 99% ugovorenih radova, no navode, da investitori unatoč zahtjevu izvođača nisu proglasili zastoj radova, a da je upitno je li tehnički bilo moguće provesti pravi zastoj jer bi on značio samo puštanje građevinskih znakova privremene regulacije prometa usred grada Rijeke na prometnici koja je najviše opterećena, a što da bi uzrokovalo dodatne gospodarske poremećaje drugim gospodarskim subjektima. Svaka izmjena projektne dokumentacije da je uzrokovala promjenu u ugovornom troškovniku radova te se pojavio veći broj stavki troškovnika koje je bilo potrebno dougovoriti. Iz navedenog razloga, tužitelji navode da je došlo do produljenja krajnjeg roka za izvođenje radova do 7. rujna 2020., a što da je gotovo sedam mjeseci dulje od osnovnog roka za izvođenje radova. Privremene obustava radova koja je trajala sedam mjeseci da je uzrokovala indirektne i direktne troškove gradilišta koji su teretili tužitelje zbog propusta tuženika. Da postoji činjenica zastoja izvođenja radova, tužitelji navode da je priznao i tuženik, budući su suglasno sklopili Dodatke predmetnog Ugovora priznavajući opravdanost zahtjeva tužitelja na produljenje rokova građenja. Indirektni troškovi gradilišta da su troškovi koji nisu opisani u stavkama troškovnika, ali da je te troškove izvođač radova dužan ukalkulirati u jedinične cijene radova. Indirektni troškovi gradilišta temeljeni su prvenstveno na duljini trajanja gradilišta te se na osnovu trajanja gradilišta indirektni troškovi dodaju direktnim troškovnima gradilišta u određenom postotku. Direktni troškovi da su troškovi radne snage potrebni za izvršenje stavke bez rukovodećeg i pomoćnog osoblja gradilišta, zatim troškovi materijala potrebni za izvršenje stavke te troškovi mehanizacije potrebni za izvršenje stavke. Tako izračunatim troškovima potrebnim za izvršenje stavke da se dodaju indirektni troškovi u određenom postupku koji ovisi o duljini trajanja gradilišta. Indirektni troškovi da nisu vezani uz dinamiku radova i oni da su uvijek prisutni ukoliko naručitelj nije izdao nalog o obustavi radova. Unutar ugovorenog roka od deset mjeseci tužitelji navode da su kao izvođači predvidjeli sve indirektne troškove te da je njihov iznos u određenom postotku dodao direktnim troškovima po svim troškovničkim stavkama. Međutim, obzirom da se inicijalni rok produljio sa 10 na 17 mjeseci tužitelji navode da su im se povećali svi indirektni troškovi gradilišta, kao i da su temeljem odredbe čl. 10. Ugovora o izvođenju radova od tuženika zatražili naknadu slijedećih indirektnih troškova nastali zbog produljenja roka i promijenjenih okolnosti za izvođenje radova i to: 1. troškovi najma pumpi i troškovi podvodnih radova uz pomoć ronioca, 2. trošak vodoopskrbe i električne energije, 3. trošak bankovnih garancija, 4. troškovi zakupnina i najamnina, 5. troškovi ostalih komunalnih usluga, 6. troškovi usluga prijevoza radnika na gradilište, 7. troškovi mobilizacije i demobilizacije opreme u funkciji gradilišta, 8. troškovi polica osiguranja gradilišta, 9. troškovi vozila i opreme indirektnih radnima na gradilištu i 10. troškovi indirektnih radnika – plaće prema faktoru projekta. Prvotužitelj je naveo da je tuženiku dostavio e-račun broj 235-1-10 na iznos od 1.965.423,40 kn s rokom dospijeća obveze od 14. kolovoza 2022., a koji račun da je tuženik osporio. Drugotužitelj je naveo da je tuženiku dostavio e-račun broj 41-360-22 na iznos od 1.494.131,85 kn sa rokom dospijeća obveze od 1. srpnja 2022., a koji račun tuženik nije osporio, ali ga nije niti namirio. Slijedom svega navedenog, tužitelji predlažu da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da obveže tuženika na naknadu parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik je naveo da ne spori da je sa tužiteljima po provedenom postupku javne nabave sklopio Ugovor za rekonstrukciju dijela državne ceste DC 8, dionice 003, 004 i 104, od 3. travnja 2019. te Dodatke istog I.-V. predmetnog Ugovora. Također, je naveo da nije sporno niti postojanje Sporazuma o suradnji i reguliranju međusobnih obveza od 12. studenog 2015. s Dodacima I.-IV. Međutim, tuženik navodi da su stranke sklopile Dodatke Ugovora o građenju kojim da su utvrdile vrijednost vantroškovničkih radova (dalje: VTR) i nove rokove izvođenja radova. Ujedno navodi i da dokumentacija o nabavi sadrži i Odluku o načinu postupanja i odobravanja dodatnih radova i usluga tijekom realizacije Ugovora o građenju ili održavanju cesta i cestovnih objekata od 14. studenog 2018. od Hrvatskih cesta d.o.o. te Postupak o određivanju cijene nepredviđenih radova od 14. studenog 2018. koji je prilog Odluci, a koja odluka da je sastavni dio Ugovora o građenju sukladno odredbi čl. 62. Ugovora. Navedenom Odlukom da je propisan postupak odobravanja i određivanja cijena VTR-a uz kalkulaciju na standardnom obrascu "Analiza cijene" kojim da se utvrđuju direktni i indirektni troškovi te se nova jedinična cijena VTR-a utvrđuje zbrajanjem direktnih troškova materijala, rada i strojeva te se ista množi sa faktorom indirektnih troškova gradilišta i uprave (režijski i ostali troškovi gradilišta i opreme, troškovi smještaja osobalja, troškovi uprave, osiguranja, financijski troškovi, dobit). Obvezu izvođača da dokaže cijenu VTR-a kroz analizu cijena da propisuje i Ugovor o građenju u odredbi čl. 3. st. 3. te da su upravo na taj način stranke i provodile ugovaranje vantroškovničkih radova temeljem analize cijena i ostale dokumentacije koja je bila temeljem za sklapanje svakog Dodatka Ugovora o građenju. Tuženik navodi da su tako svi ugovoreni i izvedeni VTR-i plaćeni u cijelosti tužiteljima, a da cijena tih radova uključuje sve direktne i indirektne troškove koje u ovom postupku ponovno potražuju.

2.1. Glede dinamike izvođenja radova tuženik navodi da su tužitelji 4. lipnja 2019. uputili nadzoru i to društvu GEOKON - Zagreb d.d. obavijest o utvrđenim kolizijama projektiranog sanitarnog kolektora s koritima postojećeg vodotoka, a predmetna kolizija da je utvrđena u fazi probnih (istražnih) radova, a ne u fazi izvođenja radova. Prema tome, tuženik navodi da u tom trenutku tužitelji još nisu izvodili radove jer gradilište nije bilo oformljeno i aktivno, a što znači da nije bilo mobilizacije strojeva, ljudstva i ostalih resursa izvođača, a što da je sve razvidno i iz građevinskog dnevnika. Tužitelji da su 19. lipnja 2019. dobili novo projektno rješenje temeljem kojeg su mogli započeti s izvođenjem radova odnosno utvrditi dodatni rok za izvođenje i potrebna sredstva, međutim, navodi da su tužitelji tek 18. i 19. lipnja 2019. uspjeli od Hrvatskih cesta d.o.o. i Grada Rijeke, ishoditi suglasnost za prometni projekt i privremenu regulaciju prometa na gradilištu za vrijeme izvođenja radova, a što da je bio preduvjet za početak izvođenja radova i to tek faze – I., radova skidanja asfalta koji su se izvodili za naručitelja Hrvatske ceste d.o.o. Tuženik potom navodi da je 28. lipnja 2019. dostavio tužiteljima tehničku specifikaciju i korigirani ugovorni troškovnik za izmijenjeno projektno rješenje, a što prvotužitelj i potvrđuje u svojem zahtjevu za odobrenje vantroškovničkih radova od 9. rujna 2019. Tuženik posebno napominje da je prvotužitelj svoj zahtjev od 9. rujna 2019. dostavio voditelju projekta i nadzoru tek 23. listopada 2019. putem elektroničke pošte te da su nadzor i voditelj projekta istog dana po primitku, odobrili zahtjev tužitelja za vantroškovničke radove nakon čega da je tuženik 29. listopada 2019. potpisao Dodatak I. Ugovora o građenju. Što se tiče dinamike izvođenja radova tuženik navodi da su tužitelji 24. lipnja 2019. započeli s pripremnim radovima te da su radovi na uspostavi mimovodne vodoopskrbne mreže dovršeni 28. kolovoza 2019., nakon čega su uslijedili radovi prebacivanja kućnih priključaka na tu mrežu te da su tek nakon toga stečeni uvjeti za početak radova na iskopu glavnog kanala, a koji radovi su započeli 10. rujna 2019. Slijedom iznijetog, tuženik navodi da tužitelji do 10. rujna 2019. uopće nisu bili u mogućnosti temeljem određene dinamike radova izvoditi radove koji su predviđeni izmijenjenim projektnim rješenjem, a s druge strane još od 28. lipnja 2019. da su imali svu potrebnu projektnu i tehničku dokumentaciju te sve poznate parametre temeljem kojih su mogli dostaviti svoju ponudu za vantroškovničke radove i produljenje roka za izvođenje radova. U svom zahtjevu za odobrenje vantroškovničkih radova od 9. rujna 2019., a koji zahtjev su tužitelji nadzoru i voditelju projekta dostavili tek 23. listopada 2019., prvotužitelj je naveo kako sve izmjene u troškovniku utječu na dinamiku i krajnji rok izvođenja radova te da će po toj osnovi zatražiti produljenje roka izvođenja radova kada bude imao za to poznate parametre, osobito termin za isporuku materijala za mimovod i sanitarni kolektor. Međutim, tuženik navodi da prema građevinskom dnevniku je cijevni materijal bio dopremljen na gradilište već 28. kolovoza 2019. Stoga, navodi da su tužitelji bez ikakvog opravdanog razloga odugovlačili sa dostavom ponude i analize cijena za vantroškovničke radove do 23. listopada 2019., odnosno više od tri mjeseca nakon što mu je bilo dostupno projektno i tehničko rješenje te svi parametri za izvođenje radova. Tuženik također navodi da je iz analiza cijena temeljem kojih je i odobren zahtjev tužitelja za izvođenje vantroškovničkih radova i sklopljen Dodatak I. Ugovoru, kao i da je razvidno da su u jedinične cijene tih radova uključeni svi direktni i indirektni troškovi za koje su tužitelji ovlašteni, a koje tužitelji neosnovano potražuju u ovom postupku.

2.2. Tuženik također navodi da je netočan navod tužitelja da za vrijeme trajanja postupka izmjene glavnog projekta nisu bili u mogućnosti izvoditi 99,53% ugovorenih radova, pa da su nastupili uvjeti iz čl. 9. st. 1. Ugovora. Nadalje, tuženik navodi da tužitelji za vrijeme trajanja izmjene glavnog projekta koja je okončana u lipnju 2019. nisu niti započeli s radovima, kao i da su bez ikakvih zapreka mogli izvoditi sve predviđene radove do razdoblja kada su uspjeli doći u fazu izvođenja radova obuhvaćenih izmjenama projekata (10. rujna 2019.) i kasnije. Stoga, tuženik navodi da u konkretnom slučaju nije došlo do privremene obustave radova, obzirom da je dinamika izvođenja radova razvidna iz građevinskog dnevnika, privremenih situacija, tjednih izvješća nadzornog inženjer i ostale relevantne dokumentacije. Dodatno ističe da mu tužitelji nisu dostavili svoj dinamički plan izvođenja radova u razdoblju od 25. svibnja 2019. do 8. studenog 2019. s opravdanjem da isti nisu u mogućnosti izraditi jer da nemaju saznanja kada će biti isporučen na gradilište cijevni materijal, a za koji je pak utvrđeno da je na gradilište isporučen još 28. rujna 2019. Iz tjednih izvješća nadzornog inženjera od 25. svibnja do 8. studenog 2019. da je razvidno da je isti svaki tjedan tražio od tužitelja da dostave detaljan dinamički plan za sve vrste radova i za svakog naručitelja zasebno, a što da je i obveza izvođača iz odredbe čl. 6. st. 1. Ugovora. Tužitelji da su dinamički plan dostavili tek u tjednu od 2. studenog do 8. studenog 2019. iz čega da je razvidno da nisu ispunjavali svoje ugovorne obveze u odnosu na izradu dinamičkog plana iz kojeg razloga da je nadzoru i naručiteljima bilo onemogućeno pratiti planiranu dinamiku radova, osim fizičkim praćenjem na licu mjesta. Kao što je već iznijeto, tuženik navodi da su indirektni troškovi tužitelja ukalkulirani u tužiteljeve analize cijena temeljem kojih su sklopljeni Dodaci Ugovoru te ističe da su u svakoj analizi cijena sukladno Odluci, koja je dio dokumentacije o nadmetanju, ukalkulirani indirektni troškovi i to indirektni troškovi gradilišta (režijsko osoblje gradilišta, režijske opreme, smještaja osoblja i ostali troškovi gradilišta) te indirektni troškovi uprave (trošak uprave firme, osiguranja gradilišta, ostali financijski troškovi i dobit). Navedeni troškovi da su ukalkulirani s koeficijentom 1,3 ili 30% za koji da su uvećane jedinične cijene direktnih troškova materijala, radne snage i opreme/strojeva te su cijelosti prihvaćeni od strane nadzornog inženjera i voditelja projekta, obuhvaćeni Dodatkom I. Ugovora te isplaćeni tužiteljima u cijelosti. Slijedom iznijetog, tuženik navodi da nadzorni inženjer nije imao ovlaštenje priznati nikakve dodatne troškove koje potražuju tužitelji i to zbog navodne obustave radova do koje sasvim sigurno nije došlo niti je moglo doći uslijed promjene projekta i ugovaranja Dodatka Ugovoru. Tuženik je ujedno naveo da on nije naredio privremenu obustavu radova, niti da su tužitelji isto zatražili, kao niti da je za obustavom radova bilo ikakve potrebe u bilo kojem trenutku. Iz tužbe da je zapravo nejasno da li se tužitelji pozivaju na zastoj radova, obustavu radova ili produžetak radova, budući da se u tužbi citiraju odredbe čl. 7. i čl. 8. Ugovora koje se odnose na zastoj i produžetak radova, te se citiraju i odredbe iz čl. 9. i čl. 10. Ugovora koje se pak odnose na privremenu obustavu radova. Stoga tuženik ističe da je nejasno po kojoj osnovi tužitelji potražuju indirektne troškove za razdoblje od 10. veljače 2020. do 7. rujna 2020., odnosno u trajanju od sedam mjeseci, budući da bi tako duga obustava radova svakako trebala biti vidljiva iz građevinskog dnevnika, privremenih situacija i druge dokumentacije na gradilištu. Međutim, navodi da je iz te dokumentacije razvidno da su se radovi izvodili bez prestanka, osim uslijed vremenskih prilika. Čak i u hipotetskom slučaju da je došlo do obustave radove, a što da nije, tuženik navodi da bi sukladno odredbi čl. 10. Ugovora tužitelji imali pravo samo na one troškove iz odredbe čl. 10. st. 2. Ugovora, a to da su troškovi produžetka jamstava i polica osiguranja za razdoblje produljenja roka izvođenja radova, troškova demobilizacije (uz pisanu suglasnost naručitelja) i mobilizacije na gradilištu zbog obustave radova, troškovi konzerviranja radova te troškovi čuvarske službe za vrijeme privremene obustave radova. Konačno, tuženik navodi da iz dokumentacije koja prileži tužbi i naknadnom podnesku tužitelja, uopće nije razvidno na koji su način tužitelji odredili iznose koje potražuju tužbenim zahtjevom, a koji se odnose na njihove navodne indirektne troškove iz kojeg razloga navodi da se na tako određenu visinu tužbenog zahtjeva ne može niti očitovati. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužiteljima da tuženiku naknade parnični trošak.

3. Podneskom od 29. prosinca 2022. tužitelji su se očitovali na navode tuženika iz odgovora na tužbu te su naveli da zaključeni Dodaci Ugovora o građenju na koje se poziva tuženik, nisu uračunali ovdje utuženi iznos indirektnih troškova nastalih zbog produljenja roka i promijenjenih okolnosti za izvođenje radova, a niti da su se tužitelji prilikom zaključenja navedenih Dodataka Ugovoru odrekli prava na potraživanje utuženog iznosa. Također, tužitelji osporavaju da bi se na prava tužitelja trebala primijeniti Odluka o načinu postupanja i odobravanju dodatnih radova i usluga tijekom realizacije Ugovora o građenju ili održavanju cesta i cestovnih objekata od 14. studenog 2018. od Hrvatskih cesta d.o.o. U tom pravcu tužitelji navode da provedbeni pravilnik Hrvatskih cesta d.o.o. nije plašt koji oslobađa odgovornosti tuženika za nastale troškove, kao niti da koeficijent od 1,3 – 30% pokriva sadržaj predmetnog tužbenog zahtjeva s osnova činjenice da su radi izmjene ugovorenog posla, radovi trajali ili faktički bili u zastoju ili se izvodili znatno sporijom dinamikom, a što je sve dovelo do toga da su radovi ukupno trajali sedam mjeseci dulje. Predmet ovog spora da nisu vantroškovnički radovi koji bi bili ugovoreni i utvrđeni u Dodacima Ugovora o građenju zaključenim između stranaka te ujedno navode da su ti vantroškovnički radovi plaćeni tužiteljima. Tužitelji osporavaju i tvrdnju da bi ugovorena cijena radova navedena u dodacima Ugovora u sebi imala uključene sve direktne i indirektne troškove. Dokumentacija koju je dostavio tuženik i koja je bila osnova zaključenja Dodataka Ugovora o građenju da nema indirektne troškove koji su specificirani u tužbi. Upravo zbog činjenice da je došlo do promjene projektnih rješenja, tužitelji navode da su tuženika obavijestili "da će za sve zastoje za koje izvođač nije odgovoran i koji su izvođaču uzrokovali poremećaj u izvođenju radova, a posljedično i produljenju roka izvođenja radova, obračunati indirektne troškove za period u kojem nisu mogli izvoditi radove planiranom dinamikom". Konačno, tužitelji ukazuju da su predali tuženiku očitovanje u kojem da su nadzorni inženjer i voditelj projekta (1. i 21. travnja 2021.), obradili zahtjev tužitelja te se očitovali da smatraju zahtjev osnovanim u iznosu od 1.975.090,87 kn. U preostalom dijelu predmetnog podneska tužitelji iznose kronologiju poslovnog odnosa te ističe da tužitelji za vrijeme trajanja postupka izmjene glavnog projekta nisu bili u mogućnosti izvoditi 99,53% ugovorenih radova sa tuženikom. Također, tužitelji navode da je netočna tvrdnja tuženika da tužitelji nisu tražili obustavu radova jer je upravo navedena obustava rezultirala produžetkom roka izvođenja radova do 7. rujna 2020. Iz navedene kronologije da je razvidno da je radnjama i uputama tuženika kao naručitelja došlo do dodatnih troškova zbog izmjene ugovorenog posla, čime da je došlo do produženja rokova građenja sa deset mjeseci na sedamnaest mjeseci pa da su se tako ostvarili uvjeti iz odredbe čl. 10. st. 1. toč. a) i b) glavnog Ugovora.

4. Podneskom od 9. siječnja 2023., tuženik je ustrajao kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu te je opetovano naveo da se na predmetni ugovorni odnos sukladno odredbi čl. 62. Ugovora o građenju primjenjuje Odluka o načinu postupanja i odobravanja dodatnih radova i usluga tijekom realizacije Ugovora o građenju ili održavanju cesta ili cestovnih objekata od 14. studenog 2018. kao i postupak o određivanju cijene nepredviđenih radova koji je prilog Odluci. Tuženik ponavlja da su tužitelji u svakoj analizi cijena sukladno Odluci, a koja je sastavni dio Ugovora, ukalkulirali i indirektne troškove. Ujedno, tuženik navodi da prvotužitelju ovo nije prvi slučaj pokušaja naplate navodnih dodatnih povećanih troškova povezanih uz izvođenje radova koji nisu bili obuhvaćeni troškovnicima, Dodacima Ugovora ili privremenim situacijama za vrijeme izvođenja radova, slijedom čega prilaže pravomoćnu presudu ovoga suda poslovni broj Povrv-765/2018 od 17. siječnja 2020. kojom je odbijen tužbeni zahtjev prvotužitelja protiv drugog riječkog komunalnog društva. Iz navedenog da je očito da prvotužitelj često pokušava naknadno naplatiti neosnovane troškove koje niti u jednom trenutku za vrijeme izvođenja radova nije obračunao ili priopćio svojem naručitelju radova i koji nemaju nikakvu utemeljenost u ugovornim odredbama i troškovnicima. Tuženik nadalje navodi kako nije jasno što tužitelji pokušavaju dokazati kronologijom iz toč. 6. njihovog podneska, obzirom da su za zakašnjenje pri izvođenju radova isključivo odgovorni tužitelji, a na što ih je tuženik upozoravao. Tužitelju da ponavljaju neistinite navoda da do sklapanja Dodatka I. Ugovora o građenju nisu bili u mogućnosti izvoditi 99,53% ugovorenih radova kada su nastupili uvjeti "faktične obustave radova". Tuženik ističe da su tužitelji nesmetano izvodili radove prema osnovnom troškovniku, a što da je razvidno iz privremenih mjesečnih situacija koje su ispostavljali te da isti posve zanemaruju činjenicu da su do 31. listopada 2019. izveli više od 21% vrijednosti ugovorenih radova (4.272.189,00 kn), što da je i razvidno iz druge privremene situacije. Što se tiče navoda da je nadzorni inženjer utvrdio pravo tužitelja na naknadu spornih troškova, tuženik ističe da je isti ovlašten u ime naručitelja potvrditi radova sadržane u privremenim i okončanoj situaciji te ovjeravati upise u građevinski dnevnik, a što je u konkretnom slučaju i činio. Nadzorni inženjer nije priznao sporne troškove tužiteljima u okončanim situacijama, slijedom čega je nejasna tvrdnja tužitelja da im je nadzorni inženjer potvrdio pravo na naknadu tih troškova. Ovo posebno s obzirom da su tužiteljima svi indirektni troškovi na koje imaju pravo obračunati i plaćeni temeljem njihove vlastite analize cijene i Dodataka Ugovora te dodatno obzirom da tužitelji uopće nisu dokumentirali svoje navodne dodatne troškove niti obrazložili iz kojih razloga smatraju da bi tuženik bio odgovoran za produženje rokova izvođenja radova od čak sedam mjeseci. Naprotiv, produženje rokova izvođenja radova da je uslijedilo u većem dijelu zbog kašnjenja izvođača, a u manjem dijelu zbog vremenskih neprilika te uslijed restrikcija glede organizacije gradilišta i okupljanja zbog epidemije bolesti Covid-19 zbog kojeg razloga je sklopljen Dodatak IV. Ugovora. Promjena tehničke dokumentacije da tužiteljima nije prouzročila nikakve dodatne troškove, već je nastala potreba za izvođenjem vantroškovničkih radova koji su ugovoreni i plaćeni uz priznanje indirektnih troškova temeljem analiza cijene koju su izradili tužitelji.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev izvođača radova i to prvotužitelja za isplatom iznosa od 260.856,51 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 14. kolovoza 2021. pa do isplate te tužbeni zahtjev drugotužitelja za isplatom iznosa od 198.305,38 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. srpnja 2022. pa do isplate, spram tuženika kao naručitelja i to na ime indirektnih troškova koji su nastali u razdoblju od 10. veljače 2020. do 7. rujna 2020., odnosno za razdoblje od sedam mjeseci.

6. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovor za rekonstrukciju dijela državne ceste oznake DC 8, dionice 003, 004 i 104 (Krešimirova i Adamićeva ulica) u Rijeci, rekonstrukciju i dogradnju sustava odvodnje otpadnih voda i poboljšanje postojećeg sustava odvodnje na lokaciji križanja Mlaka - I faza – Krešimirova sa investitorima, sunaručiteljima KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. (tuženikom), Gradom Rijeka, Rijeka, i HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, zaključenog 3. travnja 2020. Također, nije sporno da su ugovoreni radovi započeli 10. travnja 2019. te da je ugovoreno trajanje radova do zaključno 10. veljače 2020. (deset mjeseci). Nije sporna niti činjenica da je došlo do produljenja krajnjeg roka za izvođenje radova do 7. rujna 2020., odnosno gotovo sedam mjeseci dulje od osnovnog roka za izvođenje ugovorenih radova.

7. Sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, odnosno imaju li tužitelji pravo na isplatu predmetnog potraživanja, sve temeljem odredbe čl. 10. st. 1. i 2. Ugovora o izvođenju radova za nastale indirektne troškove zbog produljenja roka i promijenjenih okolnosti za izvođenje radova. Također, sporna je činjenica je li u konkretnom slučaju došlo do privremene obustave radova koja je trajala sedam mjeseci, uslijed čega nastupaju indirektni i direktni troškovi gradilišta koji da su teretili tužitelje zbog propusta tuženika. Također, sporna je i činjenica da li ugovorena cijena radova navedena u Dodacima Ugovora je uključivala sve direktne i indirektne troškove za razdoblje produženja radova za sedam mjeseci.

8. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor za rekonstrukciju dijela državne ceste oznake DC 8, dionice 003, 004 i 104 (Krešimirova i Adamićeva ulica) u Rijeci, rekonstrukciju i dogradnju sustava odvodnje otpadnih voda i poboljšanje postojećeg sustava odvodnje na lokaciji križanja Mlaka- I faza – Krešimirova sa investitorima, sunaručiteljima KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. (tuženikom), Gradom Rijeka, Rijeka, i HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, zaključenog 3. travnja 2020., zahtjev za produljenje roka izvođenja radova od 20. prosinca 2019. te očitovanje nadzorne službe na produljenje ugovorenog roka od 17. siječnja 2020. i 20. siječnja 2020., Dodatke osnovnog Ugovora I.-V., građevinsku dozvolu za rekonstrukciju i dogradnju sustav odvodnje otpadnih voda na području aglomeracije Rijeka od 21. studenog 2016., Sporazum o suradnji i reguliranju međusobnih obveza zajedno sa Dodacima I.-IV., zahtjev za nadoknadu indirektnih troškova prvotužitelja od 6. studenog 2020., te očitovanje društva GEOKON - ZAGREB d.d., Zagreb od 7. studenog 2020. glede zahtjeva za priznavanje indirektnih troškova, kao i društva PDM SAVJETOVANJE d.o.o., Zagreb, račun drugotužitelja broj 41-360-22 od 2. svibnja 2022. te račun prvotužitelja broj 235-1-10 od 2. svibnja 2022., zapisnike sa sastanaka, odgovor izvođača radova na postavljeni upit oko pojašnjenja indirektnih troškova od 24. svibnja 2021. društvu GEOKON – Zagreb d.o.o., dokumentaciju o nabavi, Odluku o načinu postupanja i odobravanja dodatnih radova i usluga tijekom realizacije Ugovora o građenju ili održavanju ceste ili cestovnih objekata od 14. studenog 2018., postupak određivanja cijene nepredviđenih radova od 14. studenog 2018., parice građevinskog dnevnika, analizu cijena – elementi za izračun naknadnih i nepredviđenih radova. Također, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka i to CB, UB, ČB, ZB, SB, OB i NB te je proveden dokaz građevinskim vještačenjem i to po stalnom sudskom vještaku Zlatku Prosinečkom i stalnoj sudskoj vještakinji Jasminki Lilić.

9. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

10. Uvidom u dokumentaciju u spisu i to Ugovor za rekonstrukciju dijela državne ceste oznake DC 8, dionice 003, 004 i 104 (Krešimirova i Adamićeva ulica) u Rijeci, rekonstrukciju i dogradnju sustava odvodnje otpadnih voda i poboljšanje postojećeg sustava odvodnje na lokaciji križanja Mlaka-I faza – Krešimirova sa investitorima, sunaručiteljima KD VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. (tuženikom), Gradom Rijeka, Rijeka, i HRVATSKE CESTE d.o.o., Zagreb, zaključenog 3. travnja 2020. (stranica 11- 41 spisa) iz odredbe čl. 7. proizlazi da su ugovorne strane ugovorile da u slučaju zastoja radova ili produžetaka rokova za koje je odgovoran naručitelj, izvođač nema pravo na naknadu troškova koji se odnose na troškove uprave, izmaklu korist ili neimovinsku štetu. Nadalje, iz odredbe čl. 8. st. 1. istog proizlazi da se ugovoreni rok izvođenja radova iz čl. 5. ovog Ugovora može produžiti ukoliko izvođač pisanim putem zahtijeva produženje roka završetka radova u slučajevima u kojima je radi promijenjenih okolnosti, više sile ili neispunjenja obveze naručitelja bio spriječen izvoditi radove, kao i zbog izdavanja naloga naručitelja o obustavi radova. Stavkom 2. istoga članka propisano je da u slučajevima iz st. 1. ovoga članka je izvođač dužan prije isteka ugovorenog roka izvođenja radova podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje roka naručitelju. Stavkom 3. je propisano da će u tim slučajevima naručitelj i izvođač zaključiti dodatak ugovoru u kojem će utvrditi produženje roka izvođenja radova, a koji će iznositi onoliko dana koliko su trajale okolnosti zbog kojih je izvođač bio spriječen izvoditi radove. Odredbom čl. 9. predmetnog Ugovora propisano je da naručitelj može u svako doba narediti privremenu obustavu radova tijekom koje će izvođač konzervirati radove, tj. zaštiti ih od propadanja i oštećenja na tehnički prikladan i ispravan način, zaštiti i osigurati radove te uskladištiti opremu. Također je propisano da će naručitelj navesti razlog obustave. Iz odredbe čl. 10. istog proizlazi da ukoliko izvođač ima troškove zbog toga što je postupio prema uputama naručitelja i to odredbe čl. 9. i/ili zbog ponovnog nastavka radova i/ili ako dođe do kašnjenja u izvođenju radova u odnosu na dinamiku izvođenja radova prikazanu u vremenskom planu izvođenja radova koji čini sastavni dio ugovora, propisano je da izvođač ima pravo na:

a) produljenje roka za svako tako zakašnjenje i

b) plaćanje stvarnih troškova koje je pretrpio zbog obustave.

Nadalje, propisano je da se stvarnim troškovima koje je izvođač pretrpio zbog obustave, smatraju troškovi produžetka jamstava i polica osiguranja za razdoblje produljenja roka izvođenja radova, troškovi demobilizacije i mobilizacije na gradilištu zbog obustave radove te troškovi konzerviranja radova sukladno odredbi čl. 9., troškovi čuvarske službe za vrijeme privremene obustave radova i troškovi angažmana instalirane opreme i postrojenja.

Odredbom čl. 62. proizlazi da prilog predmetnog Ugovora čini i Odluka o načinu postupanja i odobravanja dodatnih radova i usluga tijekom realizacije Ugovora o građenju ili održavanju cesta i cestovnih objekata.

10. Uvidom u Dodatak I. Ugovora od 30. listopada 2019. (stranica 42–47 spisa) i to iz odredbe čl. 2. istog, proizlazi da je izvođač dostavio naručitelju zahtjev za odobrenje vantroškovničkih radova iz razloga što je probnim iskopima na lokacijama križanja trase kanalizacijskog kolektora i vodovoda sa zatvorenim koritom potoka Mlaka utvrđeno da se projektirani kanalizacijski kolektor i vodovod visinski podudaraju, slijedom čega da je potrebno umjesto prvotno predviđene cijevi promjera 800 mm, izvesti tri cijevi sanitarnog kolektora promjera 500 mm. Nadalje, proizlazi da zbog izmijenjenog tehničkog rješenja od prvotno ugovorenih radova u vrijednosti od 18.135.401,39 kn (bez PDV-a), će se izvesti radovi u iznosu od 14.085.360,81 kn (bez PDV-a), odnosno da se neće izvesti 4.050.040,58 kn (bez PDV-a) prvotno ugovorenih radova. Sveukupno će povećanje vrijednosti radova na sanitarnom kolektoru iznositi 1.396.987,65 kn (bez PDV-a).

10.1. Iz odredbe čl. 3. predmetnog Dodatka I., proizlazi da je izvođač dostavio naručitelju i zahtjev za odobrenjem vantroškovničkih radova iz razloga što je probnim iskopima u Krešimirovoj ulici utvrđeno da se korijenje stabala proteže kroz trup ceste te da će prilikom izvođenja radova na iskopu doći do znatnog oštećenja korijenovog sustava.

10.2. Iz odredbe čl. 4. Dodatka I., proizlazi da ukupna vrijednost radova iz čl. 2. iznosi 6.808.785,29 kn. Sukladno utvrđenom u odredbi čl. 2. st. 1. i 2. predmetnog Dodatak I., ukupna cijena radova od prvotno ugovorene se povećava za 1.369.987,65 kn (bez PDV-a), a što predstavlja povećanje cijene radova za 7,70% od ukupne vrijednosti radova za naručitelja, odnosno 4,02% od prvotno ukupno ugovorene vrijednosti radova iz osnovnog ugovora.

10.3. Iz odredbe čl. 4. st. 2. Dodatka I., proizlazi da vrijednost radova iz čl. 3. predmetnog Dodatak iznosi 462.039,38 kn, odnosno da ukupno povećanje vrijednosti radova iz osnovnog ugovora se mijenja na način da sada uključuje vrijednost radova iz čl. 3. ovog Dodatka, a koja vrijednost predstavlja povećanje cijene za 2,04 % od vrijednosti radova za naručitelja, odnosno 1,06% od prvotno ukupno ugovorne vrijednosti radova iz osnovnog ugovora.

11. Uvidom u zahtjev prvotužitelja od 20. prosinca 2019. (stranica 51-53 spisa), proizlazi da je isti temeljem odredbe čl. 45. Posebnih uzanci o građenju i odrede čl. 5. Ugovora započeo teći rok od deset mjeseci za izvođenjem radova, slijedom čega temeljem odredbe čl. 6. Ugovora izvođač zahtijeva produženje roka završetka radova. Nadalje, proizlazi da je izvođač 3. lipnja 2019. unosom u građevinski dnevnik objavio zastoj radova zbog nepostojanja projekata po kojima bi se mogli izvoditi radovi te je tražio od projektanata dostavu novog projektnog rješenja, a koja su izvođaču dostavljena 18. srpnja 2019., pa po toj osnovi da bi imao pravo na produljenje roka. Kao ostale razloga za produljenje roka izvođač je naveo da je prilikom iskopa za prelaganje postojećeg oborinskog kolektora zatečen povijesni obalni zid u krugu ceste položaja nepovoljnog za nastavak izvođenja radova i to 16. srpnja 2019., kada je predstavnica Konzervatorskog odjela u Rijeci naložila naručitelju geodetsko snimanje, kao i da je 10. rujna 2019. nastavljen iskop rova. Osim zahtjev za snimanje proizlazilo bi da je izvođaču radova dan nalog da izvede orezivanje krošnji postojećeg povijesnog drvoreda kako ne bi došlo do rušenja stabala kod olujnog nevremena, a koje orezivanje je započelo 27. kolovoza 2019. te je dovršeno 15. listopada 2019., a što je bio preduvjet za početak iskopa kanala. Također, proizlazilo bi da prema informaciji novog projektanta glavnog projekta, predviđeni mimovod ne zadovoljava potrebe opskrbe stanovništva ni potrebe zaštite od požara, iz kojeg razloga da prvotužitelj nije mogao krenuti u narudžbu materijala za izvedbu mimovoda, stoga da je 19. srpnja 2019. izvođač nastavio sa radovima na uspostavljanju mimovoda prema novom projektnom rješenju u što je uključen prespoj korisnika na izvedeni mimovod, a što da je dovršeno 10. rujna 2019., pa da bi i po toj osnovi imao pravo na produljenje roka. Iz svega navedenog, prvotužitelj traži da se ugovoreni rok izvođenja radova do 10. veljače 2020. produlji za 135 kalendarskih dana, zaključno s 24. lipnja 2020. Također, proizlazi bi da je u svojem zahtjevu naveo da za zastoj radova za koje izvođač nije odgovoran, a prouzrokovali su poremećaj u dinamici radova, da će obračunati indirektne troškove gradilišta za period u kojem nisu mogli izvoditi radove planiranom dinamikom u skladu s odredbama Ugovora.

12. Uvidom u Dodatak II. Ugovora od 1. travnja 2020. (stranica 48–50 spisa) i to u odredbu čl. 1. istog, proizlazi da je izvođač 20. prosinca 2019. dostavio zahtjev za produljenje ugovornog roka izvođenja radova do 24. lipnja 2020. zbog zastoja na dijelu radova iz nadležnosti tuženika koji nisu nastali krivnjom izvođača, kao i da su nadzorni inženjer svojim očitovanjem od 17. siječnja 2020. te voditelj projekta svojim očitovanjem od 20. siječnja 2020., potvrdili opravdanost zahtjeva izvođača za produljenje roka izvođenja radova. Iz odredbe čl. 2. istog Dodatka, proizlazi da se rok za izvođenje radova na rekonstrukciji dijela državne ceste oznake DC 8 (Krešimirova i Adamićeva ulica u Rijeci) mijenja te da se novi rok određuje do 24. lipnja 2020.

13. Uvidom u Dodatak III. Ugovora od 29. travnja 2020. (stranica 56–58 spisa), proizlazi da je izvođač 17. travnja 2020. dostavio zahtjev za odobrenjem i ugovaranjem dodatnih radova prema revidiranom troškovniku te da su ugovorne strane utvrdile da dodatni radovi predstavljaju obvezu izvođača radova te da isti ne iziskuju dodatna financijska sredstava te da iz navedenog razloga nema promjene ugovorene cijene sukladno osnovnom ugovoru i Dodatku I. Ugovora.

14. Uvidom u Dodatak IV. Ugovora od 31. srpnja 2020. (stranica 59-62 spisa) iz odredbe čl. 1. istog, proizlazi da je izvođač 18. lipnja 2020. dostavio zahtjev za produljenje roka izvođenja radova do 7. rujna 2020. zbog zastoja na dijelu radova iz nadležnosti tuženika (radovi na kućnim vodovodnim priključcima, dodatna privremena regulacija prometa, revidiranje troškovnika i istražni radovi), kao i iz nadležnosti Grada Rijeke (radovi na kompleksu ex Benčić) i pandemije Corona virusa, a koju opravdanost tog zahtjeva su potvrdili nadzorni inženjer i voditelj projekta svojim očitovanjima od 19. i 23. lipnja 2020. Iz odredbe čl. 2. istog, proizlazi da su ugovorne strane usuglasile novi rok za izvođenje radova na rekonstrukciji dijela državne ceste oznake DC 8 i to do 7. rujna 2020.

15. Uvidom u Dodatak V. Ugovora od 26. kolovoza 2020. (stranica 63–65 spisa), proizlazi da su ugovorne strane utvrdile da će izvođač sukladno odredbi čl. 48. osnovnog Ugovora izvesti dodatne radove sukladno očitavanju glavnog nadzornog inženjera od 14. kolovoza 2020. i troškovniku dodatnih radova od 18. kolovoza 2020. koji čini sastavni dio Dodatka V. Ugovora te da ukupna cijena zajedno sa PDV-om iznosi 106.080,53 kn.

16. Uvidom u zahtjev prvotužitelja za nadoknadu indirektnih troškova gradilišta zbog produljenja roka i promijenjenih okolnosti za izvođenje radova od 6. studenog 2020. upućenog društvu GEOKON – ZAGREB d.d. (stranica 85-120 spisa), proizlazi da je izvođač uveden u posao 10. travnja 2019. te da je od tog dana započeo teći rok od deset mjeseci za izvođenje radova, slijedom čega je krajnji rok bio 10. veljače 2020. Također, proizlazilo bi da je za vrijeme izvođenja radova izvođač bio spriječen izvoditi radove planiranom dinamikom zbog neadekvatne projektne dokumentacije koja se izmijenila u odnosu na onu dostavljenu prilikom uvođenja u posao, a iz kojeg razloga da je došlo do produljenja krajnjeg roka za izvođenje radova do 7. rujna 2020., što je gotovo sedam mjeseci duže od osnovanog roka za izvođenje radova. O nastupu okolnosti koje utječu na dinamiku radova, izvođač da je u više navrata pismeno obavijestio naručitelja te da je u tim obavijestima najavio obračun indirektnih troškova gradilišta zbog produljenja roka izvođenja radova. Slijedom iznijetog, prvotužitelj pozivom na odredbu čl. 10. Ugovora o izvođenju radova traži naknadu predmetnih indirektnih troškova u ukupnom iznosu od 4.319.629,62 kn, nastalih zbog produljenja roka i promijenjenih okolnosti za izvođenje radova za razdoblje od 10. veljače 2020. do 7. rujna 2020., a u kojem zahtjevu je troškove tablično prikazao i u privitku predmetnog dopisa.

17. Uvidom u očitovanje društva GEOKON – ZAGREB d.d. od 7. studenog 2020. (stranica 121-124 spisa), proizlazilo bi da je izvođač pravovremeno najavio potraživanje radi povećanja troškova povodom produljenja roka i izmjene tehničke dokumentacije, kao i da izvođač nije pokrenuo zastoj radova na trošak investitora zbog nepotpune dokumentacije već da je u duhu zajedničkog interesa sudionika izveo projekt do kraja. Pregledom zahtjev prvotužitelja proizlazilo bi da je utvrđeno da je dio prezentiranih troškova u podnesenom zahtjevu prvotužitelja direktni trošak i trošak vezan za neposredni rad radnika i strojeva te usluga kooperanata koji su se mogli koristiti kao resursi za izvođenje stavki radova. Dio navedenog troška izvođač da je mogao tražiti kroz vantroškovničke radove koji su stvarno izvedeni i mjerljivi. Dio pripadajućeg indirektnog troška bi bio obuhvaćen kroz analize cijena za izvedene radove koji su mjerljivi i koje je moguće kontrolirati u vidu izvedene količine. Dio troškova vezano za režiju gradilišta i pripremu mobilizacije gradilište da se mogao kontrolirati kroz različite organizacijske mjere na gradilištu, a troškovi bankovnih garancija i osiguranja gradilišta da su obveze definirane u Ugovoru i da predstavljaju trošak koji se nije mogao izbjeći. Slijedom navedenog, nadzorni inženjer NB je mišljenja da od zatraženog iznosa od 3.458.619,09 kn (bez PDV-a) da bi iznos od 1.975.090,87 kn predstavljao indirektni trošak, a što iznosi 57,11% od traženog zahtjeva.

18. Sud je, u cilju cjelovitog utvrđenja činjeničnog stanja, cijenio iskaze gore navedenih svjedoka kao vjerodostojnima, dosljednima i pouzdanim u pogledu opisa tijeka radova, dinamike izvođenja i načina međusobne komunikacije između stranaka. Nakon prevedenog dokaznog postupka, kako iz iskaza navedenih svjedoka, kao i materijalne dokumentacije te provedenih vještačenja, sud je utvrdio sljedeći kronološki slijed:

- izvođač je uveden u projekt u travnju 2019. te je imao mjesec dana za pripremu;

- prvi radovi su obuhvaćali radove regulacije prometa (0. faza) te su tužitelji i u početnim radovima kasnili, budući je prometni projekt ishodovan 19. lipnja 2019., slijedom čega je isti u lipnju već bio u zakašnjenju;

- nakon toga izvođač je morao utvrditi položaj instalacija, odnosno gdje se iste nalaze u trupu ceste, a koje probne radove je izvođač izveo početkom lipnja te je 3. lipnja 2019. utvrdio da se te instalacije nalaze na drugom mjestu od onog kako je bilo predviđeno projektom iz kojeg razloga se izradilo novo tehničko rješenje;

- izvođač je 3. lipnja 2019. obustavio radove te o navedenom 4. lipnja 2019. obavijestio nadzornog inženjera te se pristupilo izmijeni projekta, a koji novi glavni projekt su izvođači zaprimili 18. srpnja 2019.;

- do 28. lipnja 2019. doneseno je novo tehničko rješenje zajedno sa kompletnim troškovnikom, slijedom čega je izvođač 24. lipnja 2019. započeo sa radovima;

- da bi se započelo kopanje kanala bilo je potrebno staviti tzv. mimohod, odnosno nadzemnu vodovodnu mrežu jer se cijela Krešimirova ulica morala spojiti na nadzemnu cijev, a koji rad je trajao do 30. kolovoza 2019., slijedom čega su se u razdoblju od lipnja do kolovoza izvodili radovi iz osnovnog Ugovora tzv. bajpas;

- tuženik je 28. lipnja 2019. izvođaču dao upit za ponudu za takvo rješenje, s time da je izvođač 24. listopada 2019. dao ponudu nakon čega je Dodatak I .Ugovora zaključen krajem listopada;

- Dodatak I. Ugovora ne sadrži novi rok izvođenja radova, već Dodatak II. i Dodatak IV. određuju novi rok izvođenja radova;

- iz iskaza svjedoka UB (glavni inženjer gradilišta), proizlazilo bi da su tužitelji prilikom traženja produljenja roka od tuženika kao naručitelja tražili i indirektne troškove, a što da je navedeno u zadnjoj rečenici svakog zahtjeva za produljenje roka;

- temeljem provedenog vještačenje po vještaku Zlatku Prosinečkom, dipl. ing. građ., do obustave, odnosno prekida radova nije došlo;

- iz provedenog vještačenja po vještakinji Jasminki Lilić, dipl. ing. građ., također nije došlo do privremene obustave prilikom izvođenja predmetnih radova te po njenom mišljenju rok produženja gradilišta nije sedam mjeseci, budući su u isti uračunati i vremenski nepovoljni dani za koje nije odgovoran tuženik, također je uračunato i zakašnjenje na početku izvođenja radova na izradi projekta privremene regulacije prometa, a što je bila obveza tužitelja i što je bio preduvjet za početak radova na gradilištu, također na rok izvođenja radova utjecali su i radovi uz koje se uz rekonstrukciju Krešimirove ulice izvodila revitalizacija kompleksa ex Benčić financirana od Grada Rijeke kroz poseban ugovor sa izvođačem radova, slijedom čega nije bilo moguće izvoditi radove na kolničkoj konstrukciji i na nogostupu dok se nisu izveli ti radovi, a koji je bio moguć nakon 24. lipnja 2020.;

- na rok izvođenja radova utjecali su i u dijelu radovi naručitelja Hrvatske ceste d.o.o., budući je bilo potrebno dougovoriti radove vezano za uređenje sjevernog nogostupa prema zahtjevu Konzervatorskog ureda u Rijeci, projekt sjevernog nogostupa je bio u fazi izrade te se po dobivanju projekta moglo ocijeniti koliko ta okolnost može utjecati na krajnji rok izvođenja radova.

19. Međutim, sud ističe da vjerodostojnost iskaza saslušanih svjedoka nije od utjecaja na ne/osnovanost tužbenog zahtjeva jer je predmetni spor primarno pravne prirode te se radi o tumačenju ugovornih odredbi, procjeni prava izvođača na naknadu indirektnih troškova i utvrđivanju pravne osnove potraživanja.

20. Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je rješenjem od 20. veljače 2024. odredio provođenje dokaza kombiniram vještačenjem po vještacima ekonomske i građevinske struke. Zadaća vještaka (građevinske struke) je bila da na temelju dokumentacije utvrdi je li došlo do privremene obustave prilikom izvođenja radova na rekonstrukciji i dogradnji sustava odvodnje otpadnih voda i poboljšanja postojećeg sustava odvodnje na dijelu državne ceste DC 8, dionice 003, 004 i 104 (Krešimirova ulica u Rijeci), što je uzrokovalo (eventualnu) privremenu obustavu radova i koliko je trajala. Zadaća vještaka (ekonomske struke) je bila potom utvrditi jesu li zbog privremene obustave radove i posljedično tome, produljenja trajanja radova za tužitelje nastali dodatni indirektni troškovi (troškovi najma pumpi i podvodnih radova, troškovi vodoopskrbe i električne energije, troškovi bankovnih garancija, zakupnina i najamnina, ostalih komunalnih usluga, prijevoza radnika na gradilište, mobilizacije i demobilizacije opreme u funkciji gradilišta, polica osiguranja gradilišta, vozila i opreme na gradilištu, troškovi radnika) i ako jesu, u kojoj visini.

21. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zlatka Prosinečkog, dipl. ing. građ., od 6. svibnja 2024. (stranica 1513-1527 spisa), proizlazilo bi da je građevinski dnevnik službeno ozakonjeni dokument kojim se dokazuje sva problematika, kao i sve radnje na gradilištu. Izvođač radova da je vodio pisanu korespondenciju sa investitorom u kojoj je ukazivao na probleme oko projektne dokumentacije, dinamike izvođenja radova, kao i moguće zastoje i povećanju indirektnih troškova, a na koje zapise investitor nije dao povratni odgovor. U takvoj situaciji stalni sudski vještak je mišljenja da je voditelj radova trebao problematiku gradilišta upisivati u građevinski dnevnik te tražiti ovjeru od nadzornog inženjera koji bi takav upis, ukoliko je bio opravdan, sigurno i ovjerio. Slijedom iznijetog, stalni sudski vještak je mišljenja da nije bilo obustave – prekida radova.

22. Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zlatka Prosinečkog, (stranica 1543-1567 spisa), proizlazi da analiza cijene na temelju koje je sklopljen Dodatak I. Ugovora od 29. listopada 2019. da je rađena u srpnju 2019. te da sadrži sve poznate troškove izračuna prema dinamičkom planu radova iz osnovnog Ugovora u trenutku potpisivanja Dodatka I. Ugovora. Nadalje, proizlazi da je Dodatak II. Ugovora od 1. travnja 2020. zaključen temeljem zahtjeva izvođača zbog produljenja rokova za izvođenje radova do 24. lipnja 2020. Dodatkom III. Ugovora od 29. travnja 2020. proizlazilo bi da je izvođač 17. travnja 2020. dostavio zahtjev za odobrenjem i dougovaranjem dodatnih radova prema dostavljenom revidiranom troškovniku od 17. travnja 2020. temeljem analize cijena koje su sadržavale cijenu za izvođenje tih radova. Dodatkom IV. Ugovora od 31. srpnja 2020. izvođač da je 18. lipnja 2020. dostavio zahtjev za produljenje roka za izvođenje radova do 7. rujna 2020., dok se Dodatkom V. Ugovora od 26. kolovoza 2020. ugovaraju dodatni radovi temeljem analiza cijena koje su sadržavale cijenu za dovršenje tih radova. Analizirajući svaki Dodatak Ugovoru i pripadajuće analize cijena koje sadržavaju direktne i indirektne troškove, stalni sudski vještak je mišljenja da predmetni indirektni troškovi su ukalkulirani u tim analizama cijena.

23. Podneskom od 14. listopada 2024. (stranica 1699 spisa), stalni sudski vještak ponavlja da prema njegovom mišljenju nije došlo do obustave-prekida radova te da su predmetni indirektni troškovi ukalkulirani u analizu cijena temeljem koje je sklopljen Dodatak I. Ugovora od 1. travnja 2020.

24. Saslušan na ročištu 21. veljače 225. (stranica 1716-1718), stalni sudski vještak Zlatko Prosinečki je usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje u kojem je u cijelosti ustrajao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kao i dopunama istog te je iskazao da građevinski dnevnik, koji je jedini relevantni dokumenta, nije vođen detaljno sa upisima svih događaja na gradilištu. S obzirom na opis radova u građevinskom dnevniku, njegov je zaključak da je u navedenom periodu od 24. lipnja 2020. tužitelju uručenjem nove projektne dokumentacije već ukalkuliran indirektni trošak i to da su indirektni troškovi gradilišta, režijskog osoblja gradilišta, režijske opreme, smještaja osoblja, osiguranja gradilišta i bankovne garancije sadržani u svakoj analizi cijena temeljem koje su ugovarani dodatni radovi.

25. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Jasminke Lilić, dipl. ing. građ., od 24. lipnja 2025. (stranica 1732-1770 spisa), proizlazilo bi da je upisom nadzornog inženjera u građevinski dnevnik 6. svibnja 2019. izvođač radova uveden u posao pa da bi definiran rok od deset mjeseci za izvođenje ugovorenih radova bio do 6. ožujka 2020., slijedom čega da očito nije usuglašen datum uvođenja izvođača u posao prema ugovoru i upisu u građevinski dnevnik. Tužitelj navodi da je 9. svibnja 2019. uputio zahtjev za izdavanje suglasnosti za projekt privremene regulacije promet (0. faza) radi izvedbe probnih prekopa radi detekcije postojećih potoka te da je 19. lipnja 2019. ishodovao suglasnost na projekt privremene regulacije prometa I. faza, slijedom čega da je samim time nastupilo kašnjenje od dva mjeseca budući je u projekt uveden 10. travnja 2019. U tom periodu odvijali su se pripremni radovi, a evidentirano je 15 dana vremenskih nepovoljnih dana za izvođenje radova. U tjednim izvještajima glavnog nadzornog inženjera da se kontinuirano navodi za period od 25. svibnja 2019. do 21. listopada 2019. kašnjenje prema dinamičkom planu te da je potrebno dostaviti novi revidirani dinamički i financijski plan, koji je dostavljen 7. studenog 2019. Za produženje roka od 24. lipnja 2020. do 7. srpnja 2020., stalna sudska vještakinja navodi da se ne može utvrditi rok koji se odnosi na tužitelja i tuženika, budući se tu pojavljuje i Grad Rijeka kao investitor s kojim je tužitelj potpisao zaseban ugovor.

25.1. Iz građevinskog dnevnika nakon 3. lipnja 2019. da nije došlo do privremenog prekida radova, budući da su se odvijali pripremni radovi sa smanjenim brojem radnika do 24. lipnja 2019. Iz tjednih izvještaja glavnog nadzornog inženjera da je vidljivo da je kontinuirano pozivao tužitelja na dostavu novog revidiranog dinamičkog i financijskog plana, kao i da se je kontinuirano navodilo kašnjenje prema dinamičkom planu, a koji da je tužitelj dostavio 7. studenog 2019. Nakon 30. listopada 2019. radovi da su se izvodili kontinuirano prema upisima u građevinski dnevnik. Iz navedenog, sudska vještakinja je mišljenja da nije došlo do privremene obustave prilikom izvođenja radova na rekonstrukciji i dogradnji sustava odvodnje otpadnih voda i poboljšanja postojećeg sustava na dijelu državne ceste DC 8. Radovi da su se kontinuirano izvodili usporenom dinamikom sa kašnjenjima prema dinamičkim planovima, prema izvještajima nadzornog inženjera te utvrđuje da prema upisu u građevinskom dnevniku nema zahtjeva izvođača za privremenom obustavom radova. Na gradilištu da je tijekom izvođenja radova došlo do nepredviđenih događaja i izmijene projektne dokumentacije, slijedom čega da su sklopljeni Dodaci Ugovoru vezano za vantroškovničke radove prema novim projektantskim rješenjima te odobrenju zahtjeva izvođača radova za produženjima rokova izvođenja. Prvotužitelj da je u nizu dopisa navodio da uz vantroškovničke radove zbog zastoja za koje izvođač nije odgovoran i koji su prouzročili poremećaj u dinamici radova, da će obračunati indirektne troškove gradilišta za period u kojem nisu mogli izvoditi radove planiranom dinamikom u skladu s odredbama ugovora.

25.2. Prema njenom mišljenju sklapanjem Dodatka III. Ugovora tužitelj da nije ukalkulirao sve troškove te sudska vještakinja navodi kako nije jasno zašto je navodio da ponuda ne obuhvaća indirektne troškove kada je već tada rok izvođenja radova premašio dva mjeseca te je ponudom mogao obuhvatiti i taj period. Također, stalna sudska vještakinja navodi da predmetni indirektni troškovi prema dokumentaciji priležećoj spisu nisu ukalkulirani u analizu cijena temeljem kojeg je sklopljen Dodatak I. Ugovora od 30. listopada 2019. sa menadžer faktorom 1,3, što proizlazi iz analiza cijena. U trenutku sklapanja Dodatka I. Ugovora za vantroškovničke radove, tužitelj da nije mogao ukalkulirati preostalo vrijeme izvođenja radova do 7. rujna 2020. Međutim, sudska vještakinja navodi da joj nije poznato zašto ugovorni troškovnik Dodatka III. Ugovora ne sadrži indirektne troškove za period do 24. lipnja 2020. što predstavlja rok završetka radova definiran Dodatkom II. Ugovora. Mišljenja je da rok produženja gradilišta nije sedam mjeseci, budući su tu uračunati i vremenski nepovoljni dani za koje nije odgovoran tuženik, kao i iz razloga jer je do kašnjenja došlo i na početku izvođenja radova na izradi projekta privremene regulacije prometa i dobivanju potrebne suglasnosti, a što je bila obveza tužitelja. Ujedno navodi da su na rok izvođenja utjecali i radovi uz koje se uz rekonstrukciju Krešimirove ulice izvodila revitalizacije kompleksa ex Benčić, financirana od strane Grada Rijeke kroz poseban ugovor sa izvođačem radova, a što da je bilo nakon 24. lipnja 2020.

26. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. veljače 2026. (stranica 1805- 1807 spisa), stalna sudska vještakinja je usmeno obrazložila i ustrajala kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 24. lipnja 2025. te je ponovila da do sedam mjeseci produljenja roka za izvođenje radova nije odgovoran samo tuženik, budući da su tu uračunati vremenski nepovoljni dani te da je do kašnjenja došlo i na samom početku izvođenja radova prilikom izrade projekta privremene regulacije prometa i dobivanja poslovne suglasnosti, a što da je bilo obveza tužitelja. Također, stalna sudska vještakinja je ponovila da su na rok izvođenja utjecali i radovi koji su se izvodili uz rekonstrukciju Krešimirove ulice, revitalizacije kompleksa ex Benčić, slijedom čega da nije bilo moguće izvoditi radove na kolničkoj konstrukciji i na nogostupu dok se nisu izveli ti radovi. U dijelu radova naručitelja Hrvatske ceste d.o.o. da je bilo potrebno dougovoriti radove vezano za uređenje sjevernog nogostupa koji će prouzrokovati produljenje krajnjeg roka izvođenja radova, kao i da su tu dodatni radovi na uređivanju zaštićenih stabala što da je usporilo početak iskopa sanitarnog kolektora i vodoopskrbnog cjevovoda, kao i dodatni radovi nabave i montaže čeličnih stupića koje je tužitelj ugovorio sa Gradom Rijeka 26. kolovoza 2020. Budući da su paralelno vođeni radovi od strane tužitelja sa radovima ugovorenim i sa Gradom Rijeka i Hrvatskim cestama d.o.o., stalna sudska vještakinja je iskazala kako se ne može očitovati koliko se tužiteljima produžio rok za izvođenje ugovorenih radova s tuženikom, kao i da bi dobila točan broj da bi bilo potrebno pribaviti građevinske dnevnike koji su vođeni sa Gradom Rijeka i Hrvatskim cestama d.o.o. Glede obračuna indirektnih troškova iz studenog 2020., sudska vještakinja je navela da je isti napravljen naknadno, pa da su samim time isti paušalni jer da su odabrani opravdani troškovi u visini od 30-100% bez obrazloženja i bez konkretnog izračuna. Mišljenja je da se takav obračun trebao utvrditi tijekom sklapanja aneksa Ugovora, s obzirom da je uz osnovni Ugovor bilo zaključeno pet Dodataka ugovora pa da nije jasno kako se ti troškovi kroz tih pet Dodataka nisu obračunavali, već se kontinuirano navodilo da u ponudama VTR-a, indirektni trošak nije obračunat. Sudska vještakinja je iskazala da je mišljenja da se možda Dodatkom I. Ugovora ili Dodatkom II. Ugovora nije mogao točno utvrditi iznos indirektnog troška, međutim, da je zadnjim, odnosno Dodatkom V. Ugovora koji je sklopljen 26. kolovoza 2020. i to neposredno prije kraja izvođenja radova istim se mogao utvrditi, slijedom čega da joj nije jasno zašto se tim ugovorom nisu regulirane sve nejasnoće obračuna iz osnovnog Ugovora i Dodatka istom. Dogodilo se da se indirektni trošak obračunao u okončanoj situaciji, a što da nije uobičajeno, kao i da je sam rok ispostavljanja situacije upitan.

27. Sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka, kao i usmenom nalazu i mišljenju istih, ovaj sud utvrđuje kao odlučnu činjenicu da do privremene obustave radova u konkretnom slučaju nije došlo pa da bi u tom slučaju bila primjenjiva odredba čl. 10. Ugovora kao osnova za indirektni trošak za razdoblje od veljače do rujna 2020.

28. Sud je nalaze i mišljenje sudskih vještaka u dijelu u kojem su isti suglasno utvrdili da u konkretnom slučaju nije došlo do obustave radova, prihvatio jer su isti sačinjen prema pravilima struke te su isti stručno, logično i objektivno obrazloženi. Također, vještaci su u svom pisanom nalazu i mišljenju, a potom i u pisanim dopunama te u konačnici i usmeno, detaljno, stručno i uvjerljivo odgovorili na postavljenu zadaću, kao i na sva pitanja i na primjedbe stranaka. Istaknutim prigovorima stranke nisu dovele u sumnju ova utvrđenja niti kompetencije vještaka, te nakon čijeg usmenog izlaganja nalaza i mišljenja vještaka stranke nisu imale primjedbi, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a.

29. Iako stranke nisu imali daljnjih pitanja niti primjedbi, tužitelji su ustrajali da se u daljnjem tijeku postupka provede dokaz financijskim vještačenjem, a koji dokazni prijedlog je sud odbio raspravnim rješenjem od 19. veljače 2026., smatrajući isti suvišnim iz razloga jer isti nisu dokazali osnovanost osnove tužbenog zahtjeva. Također, sud je odustao od saslušanja predloženih svjedokinja CBB i IB, smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim.

30. Imajući u vidu citirane odredbe Ugovora valja zaključiti da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o građenju iz odredbe čl. 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO), kojom je propisano da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. Stavkom 2. istog članka je propisano da ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku. Nadalje, odredom čl. 621. ZOO-a propisano je da se pod »građevinom« razumijevaju zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, ceste, željezničke pruge, bunari i ostale građevine čija izrada zahtijeva veće i složenije radove.

31. Sud je, polazeći od sadržaja ugovornih odredbi, a osobito odredbe čl. 7., 8., 9. i 10. osnovnog Ugovora, ocijenio da je za odluku u ovoj pravnoj stvari ključno pravilno tumačenje raspodjele rizika između ugovornih strana u slučaju zastoja radova, obustave i produljenja roka izvođenja. Tako su odredbom čl. 7. Ugovora ugovorne strane izrijekom uredile posljedice zastoja radova ili produženja rokova za koje je odgovoran isključivo naručitelj, na način da su isključile pravo izvođača na naknadu troškova uprave, izmakle koristi i neimovinske štete. Suprotno tumačenju tužitelja, navedena odredba ne može se interpretirati na način da izvođaču automatski pripada pravo na sve ostale vrste troškova koje ugovor izrijekom ne isključuje. Slijedom navedenog, radi se o restriktivnoj klauzuli, a ne o odredbi koja konstituira opće pravo na naknadu svih drugih troškova. Pravo na naknadu pojedine vrste troškova mora imati pozitivnu pravnu osnovu u Ugovoru ili Dodatku, a ne proizlaziti iz činjenice da navedeno nije isključeno.

32. Iz odredbe čl. 8. proizlazi da je Ugovorom jasno propisan formalizirani postupak produljenja roka i to da zahtjev izvođača mora biti pravodoban i obrazložen, mora biti podnesen prije isteka ugovorenog roka, produljenje se utvrđuje isključivo Dodatkom Ugovoru te da je trajanje produljenja vezano uz trajanje uzroka zastoja. Ova odredba, prema ocjeni suda, ima dvostruku funkciju i to da se istom uređuje pretpostavke za produljenje roka te se istom uspostavlja ugovorni okvir za rješavanje svih posljedica produženja, uključujući i eventualne financijske učinke. Stoga, činjenica da je rok produljen (Dodatkom Ugovoru), sama po sebi ne znači da postoji pravo na dodatnu naknadu troškova, osim ako je to izričito ugovoreno ili proizlazi iz drugih ugovornih odredbi.

33. Odredbom čl. 9. Ugovora naručitelju je dano pravo da u svako doba naredi privremenu obustavu radova, uz obvezu izvođača da zaštiti izvedene radove, osigura gradilište te konzervira radove i opremu. Sud ocjenjuje da ova odredba predstavlja ugovornu klauzulu o upravljačkom pravu naručitelja, pri čemu rizik organizacije gradilišta tijekom obustave u načelu ostaje na izvođaču, osim u dijelu koji je izričito kompenziran odredbom čl. 10. Ugovora. Prema tome, ključna odredba je upravo odredba čl. 10. Ugovora, kojom je izričito uređeno kada i u kojem opsegu izvođač ima pravo na naknadu troškova. Tom odredbom ugovoreno je da izvođač ima pravo na produljenje roka i plaćanje stvarnih troškova koje je pretrpio zbog obustave, ali uz istodobno precizno definiranje što se smatra tim troškovima, a to su navedeni troškovi produženja jamstava i osiguranja, troškovi mobilizacije i demobilizacije, troškovi konzerviranja radova, troškovi čuvarske službe te troškovi angažmana instalirane opreme i postrojenja. Sud utvrđuje da je riječ o taksativnom popisu troškova, jer su troškovi konkretno nabrojani, vezani isključivo uz situaciju obustave radova te predstavljaju iznimku od općeg pravila da izvođač snosi rizik organizacije. Slijedom toga, izvođač nema pravo na naknadu drugih vrsta troškova koje ugovor ne predviđa. Tužitelji potražuju širok spektar indirektnih troškova (radnici, prijevoz, energija, zakupnine, vozila i dr.), pri čemu sud utvrđuje da većina tih troškova nije obuhvaćena čl. 10. Ugovora, da se radi o troškovima redovnog poslovanja i organizacije gradilišta, kao i da isti po svojoj naravi predstavljaju rizik izvođača u ugovoru o građenju.

34. Nadalje, valja istaći da se ugovorne odredbe ne mogu proširivati tumačenjem na štetu druge strane i to na način da se tvrdi da postoji pravna osnova za priznanje „indirektnih troškova“ uz obrazloženje da izrijekom ti troškovi nisu isključeni. Također, izmjena projektne dokumentacije sama po sebi ne stvara automatsko pravo na naknadu svih dodatnih troškova, već samo onih koji su ugovoreni ili dokazani kao šteta u smislu općih pravila obveznog prava, što tužitelji u ovom postupku nisu dokazali. Iz cjelokupne analize proizlazi da su ugovorne strane jasno uredile situacije produljenja roka, kao i što su predvidjele pravo na naknadu samo određenih troškova i time ograničile opseg eventualne odgovornosti naručitelja. Stoga, sud zaključuje da tužitelji nemaju pravnu osnovu za potraživanje indirektnih troškova gradilišta, već eventualno samo onih koji su izričito predviđeni ugovorom i uredno dokazani, a što u konkretnom slučaju nije ispunjeno.

35. Kao što je već navedeno, stranke su zaključile ukupno pet Dodataka osnovnom Ugovoru kojima su produživale rok izvođenja radova, ugovarale izvođenje vantroškovničkih radova te utvrđivale jedinične cijene za iste na temelju analiza cijena. Iz sadržaja tih Dodataka, kao i pripadajućih analiza cijena, proizlazi da su iste prihvaćene od parničnih stranaka, nadzornog inženjera i voditelja projekta te da su po njima tužiteljima izvršena plaćanja. Neovisno o spornom pitanju jesu li ili nisu u jedinične cijene vantroškovničkih radova bili uključeni svi indirektni troškovi, sud ocjenjuje da je za odluku u konkretnom slučaju odlučno da Dodaci Ugovoru predstavljaju naknadni sporazum stranaka o izmijenjenim okolnostima, kojima su stranke uredile tehničke i financijske posljedice izmjena projektne dokumentacije, a koje izmjene su tužitelji prihvatili. U takvoj situaciji, eventualni nedostatak u strukturi cijene (npr. neuključivanje određenih troškova), predstavlja rizik izvođača, a ne osnovu za naknadno potraživanje.

36. Čak i kada bi se prihvatio nalaz sudske vještakinje i tvrdnja tužitelja da indirektni troškovi nisu bili uračunati u jedinične cijene vantroškovničkih radova, sud nalazi da takva okolnost ne stvara pravo na dodatnu naknadu, odnosno indirektne troškove, budući da pravo na naknadu mora proizlaziti iz ugovora ili zakona, a ne iz najave. Drugim riječima, čak i da se radi o pogrešnoj ili nepotpunoj kalkulaciji, za odluku u ovoj pravnoj stvari nije relevantno jesu li tužitelji pravilno ili potpuno obuhvatili sve troškove jer eventualni propusti u kalkulaciji predstavljaju poslovni rizik izvođača i ne mogu proizvoditi obvezu druge ugovorne strane izvan ugovorenog okvira.

37. Kao odlučnu činjenicu, nakon provedenih vještačenja po vještacima građevinske struke, sud utvrđuje da u konkretnom slučaju nije došlo do privremene obustave radova u smislu odredbe čl. 9. Ugovora. Naime, nije utvrđeno postojanje formalne odluke naručitelja o obustavi, radovi su se, iako izmijenjenim intenzitetom, kontinuirano izvodili te je produženje roka uređeno Dodacima ugovoru, a ne kroz režim obustave. Slijedom toga, u konkretnom slučaju se ne može primijeniti odredba čl. 10. Ugovora, koji predstavlja jedinu ugovornu osnovu za naknadu “stvarnih troškova”.

38. U konačnici, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan jer je Ugovorom detaljno uređeno kada izvođač ima pravo na naknadu troškova (čl. 10.), kojom su taksativno propisani slučajevi i vrste troškova na koje izvođač ima pravo, a ta situacija (obustava radova) u ovom slučaju nije dokazana. Kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje privremene obustave radova u smislu čl. 9. Ugovora, niti su ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 10., sud zaključuje da ne postoji ugovorna osnova za priznavanje indirektnih troškova.

39. U takvoj situaciji nije dopušteno proširivati pravo izvođača analogijom niti tumačenjem u njegovu korist, osobito imajući u vidu da ugovor predstavlja lex specialis u odnosu na opća pravila obveznog prava. Parnične stranke su kroz Dodatke Ugovoru već uredile financijske posljedice izmjena, pa nema mjesta naknadnim potraživanjima izvan tako ugovorenog okvira. Stoga, eventualna okolnost da pojedini troškovi nisu bili uključeni, ne može predstavljati osnovu za naknadno potraživanje od tuženika.

40. Sud posebno naglašava da se ugovorne odredbe, osobito one koje uređuju financijska prava i obveze stranaka, ne mogu tumačiti ekstenzivno na način da se jednoj strani priznaju prava koja iz ugovora izrijekom ne proizlaze. U konkretnom slučaju odredba čl. 7. predstavlja ograničenje odgovornosti, a ne osnovu za naknadu, odredba čl. 8. uređuje isključivo produljenje roka, dok odredba čl. 10. jedini predviđa pravo na naknadu stvarnih troškova uslijed obustave i to u jasno određenom opsegu. Svako drukčije tumačenje dovelo bi do izmjene ugovorne ravnoteže na štetu tuženika, što nije dopušteno.

41. U odnosima između sudionika iz profesionalne djelatnosti, isti su u ispunjavanju svojih obveza dužni postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, odnosno u konkretnom slučaju se primjenjuje pojačani standard pažnje dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a). Prema toma, tužitelji su zahtijevali produženje početno ugovorenog roka i vantroškovničke radove, slijedom čega su zaključili ukupno pet Dodataka Ugovora bez da su ugovorili pravo na indirektne troškove. Sklapanjem Dodataka Ugovoru stranke su svjesno uredile izmijenjene okolnosti izvođenja radova, redefinirale međusobna prava i obveze te prihvatile cijene i rokove kao konačne za predmetne radove. Sud stoga ocjenjuje da Dodaci Ugovoru imaju značaj naknadnog uređenja ugovornog odnosa, kojim su stranke iscrpile međusobna potraživanja.

42. Također se navodi da nalaz i mišljenje vještaka o strukturi cijene, odnosno o tome jesu li određeni troškovi bili uključeni u jedinične cijene, ne može nadomjestiti nedostatak pravne osnove, obzirom da vještačenje služi utvrđivanju činjenica. Stoga, čak i kada bi se prihvatilo da određeni troškovi nisu bili uključeni u cijene, ta okolnost ne dovodi do osnovanosti tužbenog zahtjeva. U situaciji kada su ugovorne strane ugovorom o građenju izričito uredile pretpostavke i opseg prava izvođača na naknadu troškova u slučaju obustave i produljenja radova, izvođač nema pravo na naknadu indirektnih troškova gradilišta izvan ugovorom predviđenih slučajeva, neovisno o tome jesu li takvi troškovi stvarno nastali ili bili ne/uključeni u jedinične cijene ugovorenih radova.

43. Pritom valja istaći da je sud cijenio navode tužitelja da su u svojim zahtjevima za produljenje roka izvođenja radova navodili i najavljivali kako zadržavaju pravo na potraživanje indirektnih troškova, međutim takvi navodi i najave nisu od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, jednostrana izjava jedne ugovorne strane, kojom ista „zadržava pravo“ na određeno potraživanje, ne može sama po sebi proizvesti pravni učinak prema drugoj ugovornoj strani, ako takvo pravo ne proizlazi iz ugovora, zakona, ili naknadnog sporazuma stranaka. U konkretnom slučaju tužitelji nisu dokazali da je tuženik prihvatio takve izjave, niti da je između stranaka postignut sporazum o priznavanju predmetnih troškova, niti da iz Ugovora ili Dodataka proizlazi pravo na njihovu naknadu. Drugim riječima, takva izjava može očuvati već neko postojeće pravo, ali ga ne može stvoriti. Činjenica da se tuženik nije izričito protivio takvim navodima tužitelja, također nije od utjecaja, jer šutnja u trgovačkim odnosima ne znači prihvat dodatnih obveza, osobito kada bi to značilo preuzimanje financijskog tereta koji nije ugovoren, a dodatno, stranke su naknadno sklopile pet Dodataka Ugovoru kojima su uređivale međusobna prava i obveze, bez da su u iste unijele, odnosno ugovorile pravo tuženika na predmetne indirektne troškove za razdoblje od sedam mjeseci. Slijedom navedenog, sud zaključuje da jednostrane izjave tužitelja o zadržavanju prava na naknadu indirektnih troškova, ne predstavljaju pravnu osnovu za potraživanje, niti da navedeno obvezuje tuženika.

44. Također, iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje proizlazi i da produženje izvođenja radova nije u cijelosti posljedica okolnosti na strani tuženika, već da se dio kašnjenja odnosi na početno kašnjenje samih tužitelja, zatim da dio otpada na nepovoljne vremenske uvjete, kao i da se dio odnosi i na izvođenje paralelnih radova tužitelja koji je iste ugovorio s Gradom Rijeka. Stoga, uzrok produženje roka za izvođenje radova od sedam mjeseci ni u kojem slučaju nije samo potreba za izradom nove projektne dokumentacije, budući je novi projekt tužiteljima nesporno dostavljen 18. srpnja 2019.

45. Nadalje, valja istaći da priznanje od strane nadzornog inženjera nije isto što i njegovo ovjeravanje ili pravna obveza za naručitelja. Iako je nadzorni inženjer priznao postojanje i to 50% indirektnih troškova, njegova napomena da nije ovlašten ovjeriti ove troškove izravno dovodi do pravne nesigurnosti. Ova tvrdnja ukazuje da su troškovi priznati samo u informativnom smislu, ali nisu bili službeno prihvaćeni niti od strane naručitelja niti od osobe ovlaštene za konačno odobrenje troškova. Stranke ugovora dužne su ispuniti svoje obveze u skladu s odredbama ugovora, a ako ugovor ne sadrži posebne odredbe, onda u skladu s pravilima koja proizlaze iz prava i običaja. U tom smislu, priznanje od strane nadzornog inženjera ili kasnija dostava obračuna ne može nadomjestiti nedostatak klauzule u Ugovoru ili njegovom Dodatku.

46. Tužitelji u predmetnom postupku potražuju naknadu indirektnih troškova nastalih zbog produljenja roka izvođenja radova od sedam mjeseci, pri čemu ovaj sud utvrđuje da takvi troškovi nisi bili ugovoreni kako osnovnim Ugovorom, tako niti jednim od zaključenih Dodataka osnovnog Ugovora, kao što nije ugovorena metodologija njihova obračuna. Sud posebno cijeni činjenicu da su tužitelji kao profesionalni izvođači radova tijekom trajanja izvođenja radova bili upoznati s okolnostima koje su dovele do produljenja rokova te su aktivno sudjelovali u pregovorima koji su i rezultirali sklapanjem Dodataka. Unatoč tome, sve do kraja završetka ugovorenih radova isti nisu dostavili konkretizirani troškovnik indirektnih troškova, niti su uvjetovali sklapanje Dodataka Ugovora priznavanjem takvih troškova.

47. Sud pritom uzima u obzir da je posljednji Dodatak V. Ugovora zaključen 26. kolovoza 2020., dakle neposredno prije završetka radova i to 10. rujna 2020., pri čemu ni tom prilikom pitanje indirektnih troškova nije dougovoreno, iako su tužitelji u tom trenutku, ako ne u cijelosti, onda u pretežitom dijelu već bili upoznati i s eventualnim indirektnim troškovima, odnosno načinom obračuna i visinom istih. Tužitelji su kao profesionalni izvođači sukladno općim načelima obveznog prava bili dužni pravodobno i transparentno specificirati indirektne troškove te iste uvrstiti u pregovarački okvir prilikom sklapanja osnovnog Ugovora ili Dodataka Ugovora, osobito imajući u vidu da su zaključeni Dodaci služili uređenju ugovornog odnosa parničnih stranaka.

48. Nadalje, sukladno pravilima o teretu dokazivanja, tužitelji su bili dužni dokazati ne samo postojanje pravne osnove svog potraživanja, već i uzročnu vezu između produljenja roka izvođenja i nastanka tih troškova. Međutim, tužitelji nisu dokazali da su ti troškovi nastali isključivo zbog okolnosti za koje je odgovoran isključivo tuženik. Konačno, imajući u vidu da tijekom predmetnog razdoblja nije došlo do obustave radova, već da su se radovi kontinuirano izvodili, iako sporijom dinamikom, sud utvrđuje da okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju naknadno priznavanje indirektnih troškova koji nisu bili predmet kako osnovnog Ugovora, tako niti njegovih Dodataka.

49. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud utvrđuje da tužitelji nisu dokazali postojanje pravne osnove niti pretpostavke isključive odgovornosti tuženika za produljenje prvotno ugovorenog roka od deset mjeseci, kao niti uzročnu vezu između postupanja tuženika i potraživanih troškova, zbog čega temeljem odredbi čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 7. st. 1. ZPP-a, njihov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan u cijelosti, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

50. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: Tarifa) i to prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav odgovora na tužbu od 9. studenog 2022. u iznosu od 6.906,00 (Tbr. 8. toč. 1.), za sastav obrazloženog podneska od 9. siječnja 2023., 27. svibnja 2024. i 23. srpnja 2025., svaki u iznosu od 6.906,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.) te za zastupanje na ročištu od 8. veljače 2023., 23. svibnja 2023., 24. svibnja 2023., 25. svibnja 2023., 11. listopada 2023., 21. veljače 2025. i 19. veljače 2026., svaki u iznosu od 6.906,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), dakle ukupan iznos od 75.966,00 EUR, što zajedno sa zatraženim troškom PDV-a od 25% u iznosu od 18.991,50 EUR (Tbr. 46.), sveukupno iznosi 94.957,50 EUR. Nadalje, tuženiku nisu dosuđene zatezne kamate na iznos dosuđenog troška parničnog postupka s obzirom da iste nije zatražio, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

Rijeka, 13. travnja 2026.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).