REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-6228/2018-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alanu Hraniloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tomislava Nikolića, odvjetnika i punomoćnice tuženika ĐM, više savjetnice specijalistice u Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, te presude javno objavljene 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, da isplati tužitelju IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće ukupan iznos od 626,96 eura bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće, kako slijedi:

- na iznos od 29,14 eura počevši od 5. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 25,34 eura počevši od 7. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 9,93 eura počevši od 6. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 29,27 eura počevši od 8. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 24,78 eura počevši od 7. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 3,56 eura počevši od 5. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 23,75 eura počevši od 4. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 9,29 eura počevši od 7. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 47,49 eura počevši od 9. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 22,67 eura počevši od 17. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 3,13 eura počevši od 9. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 26,20 eura počevši od 7. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 23,92 eura počevši od 8. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 50,02 eura počevši od 7. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 47,85 eura počevši od 7. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 55,02 eura počevši od 9. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 25,12 eura počevši od 9. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 25,12 eura počevši od 8. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 26,31 eura počevši od 7. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 25,12 eura počevši od 7. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 27,48 eura počevši od 4. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 9,41 eura počevši od 6. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 27,48 eura počevši od 7. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 29,56 eura počevši od 8. svibnja 2017. do isplate,

i to po kamatnoj stopi koja se od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 626,96 eura, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, naknaditi tužitelju IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 1.549,08 eura sa zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije trošak parničnog postupka u iznosu 200,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao državni službenik zaposlenik tuženika raspoređen na radno mjesto u odjelu osiguranja Zatvora u Zagrebu. Ističe da povremeno, nakon što od ponedjeljka do petka odradi 40 sati, radi subotom i/ili nedjeljom čime njegov ukupni broj radnih sati prelazi tjedni fond od 40 radnih sati koji je propisan člankom 8. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 89/2012) i člankom 61. stavkom 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014). Takav rad se smatra prekovremenim radom sukladno čl. 44. st. 9. Kolektivnog ugovora kojim je propisano da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od osam sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Opisani prekovremeni rad tuženik je propustio evidentirati u obračunima plaća tužitelja i za isti isplatiti naknadu. Ovom tužbom tužitelj potražuje isplatu razlika plaća s osnova prekovremenog rada i to za vremensko razdoblje koje započinje pet godina i tri mjeseca prije podnošenja tužbe do dana podnošenja prijedloga za mirno rješenje spora (21. srpnja 2017.) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je isti odbijen u cijelosti.

Slijedom gore navedenog, konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 8. siječnja 2026. tužitelj predlaže sudu naložiti tuženiku da mu na ime razlike plaće isplati ukupni bruto iznos od 626,96 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te tijekom postupka djelomično priznaje visinu i osnov tužbenog zahtjeva i to za iznose: 209,11 kuna za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2012., 161,03 kuna za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2013., te 576,06 kuna za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2014. Po provedenom postupku, tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: Zahtjev za mirno rješenje spora (list 9-10 spisa), Izračun tuženika (list 22-27 spisa), evidenciju o radnom vremenu i obračunske isprave za isplatu plaća za razdoblje od srpnja 2012. do srpnja 2017. (list 35-202 spisa), proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Mladenu Bačiću (list 211-221 spisa), financijsko vještačenje po sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću, Ručević vještačenja d.o.o. (list 278-284 spisa) te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj državni službenik zaposlen u Zatvoru u Zagrebu, kod čega tužitelj smatra da mu nisu isplaćeni svi pripadajući iznosi s naslova obavljenog rada, kojim slijedom su onda u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja izvođeni odgovarajući dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te provedeno financijsko vještačenje.

6. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između parničnih stranaka sporno da li je u utuženom razdoblju tuženik ispravno obračunavao i isplaćivao tužitelju sate prekovremenog rada koji bi prelazili ukupni mjesečni fond sati sukladno članku 44. KU, tj. da li su tuženiku isplaćeni svi sati prekovremenog rada ostvareni u svim oblicima rada za utuženo razdoblje.

7. Kolektivni ugovori za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju i to Kolektivni ugovor od 2. kolovoza 2012. ("Narodne novine" broj 89/2012), Kolektivni ugovor od 3. kolovoza 2013. ("Narodne novine" broj: 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/16), kao i Kolektivni ugovor od 9. studenog 2017. ("Narodne novine" broj: 112/2017, 12/2018, 2/2019, 119/19, 66/2020) propisuju da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. U čl. 44 KU/2012 te čl. 44 KU/2013 određeno je da se osnovna plaća službenika uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane, neradne dane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, za rad u turnusu 5%. Dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i za rad u drugoj smjeni. Identično je propisano i čl. 38. KU/17.

8. Tužitelj svoje potraživanje temelji na stavu da je prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, koji se mjesečno donosio, odrađivao mjesečne sate prekovremenog rada, koji mu nisu bili priznati, pravilno obračunati i isplaćeni kao prekovremeni rad, a bili su duži od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene ili turnusa, kao i sati rada duži od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati, bilo u redovnom radu od ponedjeljka do petka, u smjenama i turnusima i u radu na drugačiji način. Ukoliko je radio u razdoblju od ponedjeljka do petka na dan blagdana, tada se mjesečni fond sati trebao obračunati na način da se taj dan ne smatra radnim danom i množi s 8 sati, kako bi se dobio redovni mjesečni fond sati, već se sati odrađeni na taj dan imaju smatrati prekovremenim radom, jer prelaze redovni mjesečni fond sati, radi čega za takvu vrstu rada tužitelju pripada uvećanje plaće od 50%.

9. Radom u smjenama smatra se svakodnevni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom, poslijepodnevnom ili noćnom dijelu dana (čl. 44. st. 6. KU/13), dok se radom u turnusu smatra rad prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 (čl. 44. st. 8. KU/13). Prekovremenim radom, kada je rad organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom (čl. 44. st. 9. KU/13). Prekovremenim radom, kada je rad organiziran u smjenama ili u turnusu smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (čl. 44. st. 10. KU/13). Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (čl. 44. st. 11. KU/13). Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju odraditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s osam sati (čl. 44. st. 12. KU/13). Prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati međusobno se ne isključuju (čl. 44. st. 13. KU/13). Identično je bilo propisano i odredbom čl. 44. ranijeg KU/12, kao i odredbom članka 38. KU/17. Člankom 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 33/95, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) propisano je da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi, a zaposlenici za te dane imaju pravo na nadoknadu.

Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene KU je na 8. sjednici dana 11. siječnja 2013. godine zauzela mišljenje da je redovni mjesečni fond radnih sati za sve službenike i namještenike jedinstven i dobije se na način da se broj radnih dana od ponedjeljka do petka pomnoži s osam sati. Tumačenje broj 8/44 od 13. lipnja 2013. godine i tumačenje broj 22/44 od 22. siječnja 2014. godine, koje je potvrđeno i presudom VSRH Revr 1083/13 od 25. listopada 2017. ukazuje da službenik koji radi u smjenama i stvarno radi na blagdan ili zakonom predviđeni neradni dan koji pada u dane ponedjeljak – petak, ima pravo na uvećanje plaće od 150%. Iz unaprijed navedenog se zaključuje da je Komisija, čije je mišljenje obvezujuće za ugovorne strane temeljem čl. 118. st. 6. KU, zauzela stajalište da se u radne dane ne uzimaju dani blagdana, u slučaju kada je radnik na taj dan redovno radio. Komisija je dala jednako mišljenje i na 13. sjednici od 29. travnja 2013. godine u kojem decidirano stoji "službenik može ostvariti pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad ako su ispunjeni svi uvjeti iz čl. 44. st. 10., 11. i 12. KU, odnosno za svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda sati.

Prekovremeni rad se djelatniku koji radi u turnusu obračunava mjesečno neovisno o tome je li djelatnik radio na blagdan ili neradni dan određen zakonom ili nije. Djelatniku koji radi u turnusu ne plaća se posebno naknada plaće za blagdan ili neradni dan određen zakonom ako ne radi na taj dan. Ako na taj dan radi, plaća mu se uvećava za rad blagdanom, odnosno neradnim danom određenim zakonom, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond radnih sati. Sati za koje se djelatniku isplaćuje naknada plaće zbog bolovanja, plaćenog dopusta ili godišnjeg odmora prilikom obračuna prekovremenog rada ulaze u ukupno odrađene sate kao sati koje bi djelatnik odradio da nije bio opravdano odsutan s posla (ovakvo je i tumačenje Komisije broj 24/44, te VSRH Revr 1083/13). Sati prekovremenog rada ostvareni na navedeni način obračunavaju se na osnovnu plaću koja je prethodno već uvećana za postotak na ime posebnih uvjeta rada (VSRH Revr 1067/10), a koji stavovi Komisije, identični su pravnom stavu tužitelja, s kojim pravnim stavom se slaže i ovaj sud.

10. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Mladenu Bačiću koji u svom nalazu od 12. studenog 2019. navodi da je temeljem evidentiranog radnog vremena iz isplatnih lista, kao i iz evidencija radnog vremena utvrđeno da je tužitelj u utuženom razdoblju odradio 15 sati prekovremenog rada koji mu nije bio plaćen. U skladu sa zadatkom vještaku, na temelju dokumentacije, vještak je dao mišljenje da potraživanje tužitelja za neplaćene prekovremene sate iznosi 1.185,29 kuna, a sve kako je to prikazano u Tabeli 2 Nalaza i mišljenja.

11. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je imao prigovor. Tužitelj prigovara nalazu i mišljenju u kojem ističe da je vještak pogrešno utvrdio količinu odrađenih i isplaćenih prekovremenih sati za utuženi period, koju izlaže na primjeru mjeseca svibnja 2015. gdje je vještak za rad subotom i nedjeljom propustio utvrditi osam sati prekovremenog rada. Tužitelj nadalje navodi da se takav pogrešan izračun ponavlja kroz cijelo utuženo razdoblje.

Tuženik se podneskom od 20. prosinca 2019. očitovao da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, s time da ukazuje da i nadalje osporava osnovanost tužbenog zahtjeva.

12. Sud je na prijedlog tužitelja proveo novo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručeviću, sa zadatkom da utvrdi na koji je način u pojedinom tjednu i mjesecu utuženog razdoblja bilo organizirano radno vrijeme tužitelja, kada je radio prekovremeno te da utvrdi iznose razlike plaća za odrađene sate prekovremenog rada koji nisu bili obračunati i isplaćeni, sve sukladno odredbama Kolektivnog ugovora i tumačenjima Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, pri tom uzimajući u obzir i eventualne slobodne dane koji su evidentirani u obračunskim listama. Sudski vještak je u svom Nalazu i mišljenju od 17. studenog 2025. utvrdio da je rad tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran na više načina i to u redovnom radnom vremenu po 8 sati od ponedjeljka do petka, i ponekad se rad nastavio subotom i/ili nedjeljom, u smjenskom radu po 8 sati, uglavnom od ponedjeljka do petka, a ukoliko bi tužitelj radio subotom, nedjeljom ili blagdanom, tada bi tužena izvršila preraspodjelu rada, odnosno isti bi bio oslobođen rada koji dan u tjednu od ponedjeljka do petka.

Svi neplaćeni prekovremeni sati iskazani su kao razlika između ostvarenih prekovremenih sati i plaćenih prekovremenih sati, a isti se obračunavaju s uvećanjem od 50% na osnovnu plaću sukladno odredbama Kolektivnog ugovora što je sve iskazano u Tabeli 1 Nalaza vještaka. Na temelju pregledane dokumentacije te prema utvrđenjima i izračunima iz nalaza vještak je mišljenja kako u razdoblju od srpnja 2012. do zaključno srpnja 2017. visina neisplaćene bruto plaće tužitelja po osnovi prekovremenog rada iznosi ukupno 626,96 eura, uzimajući u obzir i ostvarene slobodne dane.

13. Tužitelj nije imao primjedbe u odnosu na ovaj Nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno ovoj verziji vještačkog nalaza podneskom od 8. siječnja 2026. postavio konačni tužbeni zahtjev.

Tuženik je imao primjedbe na Nalaz i mišljenje vještaka koje je stavio podneskom od 27. studenog 2025. u kojem navodi da se protivi visini iz Nalaza i mišljenja vještaka Ručević vještačenja d.o.o. od 10 studenog 2025. Naime, tuženik ističe da iz dostavljenog vještačenja proizlazi da je vještak primjenjivao tumačenja komisije za tumačenje odredaba kolektivnog ugovora (tumačenje broj 2/25 od 23. svibnja 2018. i tumačenje broj 7/38 od 14. lipnja 2018.) koja se odnose na Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17) koji je na snazi od 1. studenog 2017. odnosno kolektivnog ugovora koji nije bio na snazi u utuženom razdoblju. Nadalje, tuženik smatra kako je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Mladena Bačića primjereniji dokumentaciji koju je tuženik iznio u ovom predmetu.

14. Na prigovore i primjedbe tuženika vještak se očitovao podneskom od 2. veljače 2026. u kojem vještak u bitnome ističe kako je iz danog nalaza i mišljenja razvidno da je izračun sačinjen prema odredbama Kolektivnog ugovora broj 89/2012 i 104/2013, a koji su bili na snazi u utuženom razdoblju od srpnja 2012. do srpnja 2017. Vještak navodi da niti u jednom dijelu danog nalaza i mišljenja nije naveo Tumačenja broj 2/25 od 23. svibnja 2018. i broj 7/38 od 14. lipnja 2018. Vještak nadalje ukazuje kako je prekovremeni rad u mjesecima u kojima je tužitelj radio u 8 satnom radnom vremenu, te subotom i nedjeljom obračunat u skladu s odredbom čl. 8. st. 1. Kolektivnog ugovora 89/2012 i identično čl. 8. st. 1. Kolektivnog ugovora 104/2013 koji definiraju da je puno radno vrijeme službenika i namještenika 40 sati tjedno odnosno u skladu s odredbama čl. 44. st. 9. KU 89/2013 i KU 104/2013. Slijedom svega navedenog, vještak navodi da je on pravilno obračunavao prekovremeni rad u utuženom periodu, te da u cijelosti ostaje pri danom nalazu i mišljenju.

15. Sud je otklonio tuženikov prigovor na Nalaz i mišljenje sudskog vještaka mr.sc. Zrinka Ručevića od 10. studenog 2025. u kojem navodi da je vještak primjenjivao tumačenja Komisije za tumačenje odredaba kolektivnog ugovora koji nije bio na snazi u utuženom razdoblju, s obzirom da je iz Očitovanja vještaka razvidno da je izračun sačinjen prema odredbama Kolektivnog ugovora 89/2012 i Kolektivnog ugovora 104/2013 koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. Sud ističe kako je u zadatku vještaku omaškom navedeno da uzme u obzir i navedena Tumačenja Komisije iz 2018. godine, međutim iz Nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da ista nisu bila uzeta u obzir prilikom izrade izračuna te se na istima ne temelji ova sudska odluka.

16. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje sudskog vještaka mr.sc. Zrinka Ručevića budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, te je provedeno od osobe koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog. Tuženik nije osporavao matematički izračun već pravni osnov, s tim da pri zaključenju glavne rasprave stranke nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza tj. predloženo je donošenje odluke temeljem do tada utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Iz navedenog razloga tužitelju je na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada dosuđen ukupan bruto iznos od 626,96 eura sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća do isplate, pa je u tom dijelu valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

18. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate od dospijeća do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO), izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće. Odluka o visini stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a.

19. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007.; Klasa: 410-01-07-01/632, Ur. broj: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) prema vrijednosti predmeta spora.

Tako su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za: sastav zahtjeva za mirno rješenje spora i sastav tužbe – svaki po 50 bodova po Tbr. 7/1, sastav dva obrazložena podneska i to podneska od 14.2.2020. i podneska od 8.1.2026. kojima se očituje na nalaze i mišljenja vještaka – svaki po 50 bodova po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu dana 2.4.2019., dana 14.6.2019., dana 15.5.2025. te dana 6.3.2026. – svako po 50 bodova po Tbr. 9/1, dakle ukupno 400 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr 54.) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.000,00 eura.

Tužitelj ima pravo i na trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 549,08 eura, obzirom je provođenje ovog dokaza bilo neophodno za ishod ove parnice. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužitelju ukupan iznos od 1.549,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate temeljem članka 151. stavak 3. ZPP-a.

Valja reći da tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 1.4.2019. budući da isti ne prileži spisu. Tužitelju također nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 13.9.2019., od 30.6.2025., od 4.7.2025. i od 7.7.2025. kojima umoljava sud produžetak roka za uplatu predujma te kojima dostavlja sudu dokaze o uplati predujma za financijsko vještačenje, budući da bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka. Isto tako, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 15.9.2020. budući da je istom priznat trošak sastava podneska od 14.2.2020. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka. Navedeni podnesci prema stavu ovog suda nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Nadalje, tužitelju nije priznat zatraženi trošak ročišta od 3.10.2024. budući da na isto nije pristupio. Isto tako, tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 4.10.2024. kojim predlaže sudu povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta, kao niti trošak pristupa na ročište od 15.1.2025. i ročište od 19.2.2025. koja su bila održana povodom prijedloga tužitelja za povrat u prijašnje stanje imajući u vidu odredbu čl. 122.a ZPP-a.

21. Tuženik je u troškovniku zatražio naknadu troškova postupka, među kojima su i troškovi nastali povodom odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje. Prema odredbi čl. 122. a ZPP-a, stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora. Tako su tuženiku priznati troškovi koji su nastali povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, i to trošak pristupa na ročište dana 15.1.2025. i pristupa na ročište dana 19.2.2025. – svako po 50 bodova prema Tbr. 9/1, ukupno 100 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 200,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 9.10.2024. kojim se očituje na prijedlog tužitelja za povrat u prijašnje stanje, budući da je navedeno mogao iznijeti i na ročištu održanom povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje za što mu je priznat trošak zastupanja.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 13. travnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od dana primitka otpravka ove presude, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po OGDO Zagreb (na broj: Pr-DO-250/2019)