REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5013/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „ZEC“ POREČ, Poreč, St. Kaligari 50, OIB 62809400703, kojeg zastupa punomoćnik Alen Kalčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Alen Kalčić i Neven Švić u Poreču, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-228/2024-41 od 25. rujna 2025., 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-228/2024-41 od 25. rujna 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim dijelom presude presudio:

„I. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „ZEC“ POREČ, OIB: 62809400703, isplatiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, iznos od 2.722,88 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26. studenog 2022. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku LOVAČKOM DRUŠTVU „ZEC“ POREČ, OIB: 62809400703 naknaditi tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 26187994862, trošak postupka u iznosu od 2.871,01 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja se na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. U obrazloženju je navedeno da je tužba u ovom predmetu podnesena 22. kolovoza 2024. te je na taj dan bio na snazi Zakon o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/2018, 32/2019 i 32/2020). Stranke su na ročištu održanom 26. veljače 2025. učinile nespornim da se 4. siječnja 2022. oko 7,45 sati dogodila prometna nezgoda u mjestu [adresa], 35 metara od sjeverozapadnog ruba betonskog zida kbr. 88 A, [adresa], uslijed izlijetanja divljači - srne iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu, koja je pretrčavajući kolnik udarila u vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljao GJ, a koji se vozilom uredno kretao predmetnom prometnicom, sve utvrđeno po policijskim djelatnicima PU Istarske, PP Poreč, prema priloženoj Potvrdi broj 211 -04/22-O/110 od 4. siječnja 2022. Oštećeno je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo GJ iz [adresa], osigurano kod Croatia osiguranje d.d. policom automobilskog osiguranja - sudar sa životinjom, broj 011612438547 s rokom važenja od 17. ožujka 2021. do 17. ožujka 2022. Nadalje, stranke su na istom ročištu učinile nespornim da je tužitelj svom osiguraniku 26. studenog 2022. izvršio plaćanje naknade štete u iznosu od 20.515,53 kuna / 2.722,88 eura, sve po računu popravka broj 135/1/1 od 25/01/2022., Auto centar Poreč d.o.o., Poreč. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija te odgovornost tuženika za nastanak predmetne prometne nezgode. Vještakinja geodetske struke Lara Jerman je u svom nalazu i mišljenju navela kako je mišljenja da se nalet desio unutar granica lovišta XVIII/119 Poreč. Najbliži objekt da se nalazi na približnoj udaljenosti od 88 metara. Vještakinja Lara Jerman nije saslušavana pred sudom jer nije bilo primjedbi na njezin nalaz te su se stranke očitovale da ne traže da se sasluša pred sudom. Na temelju čl. 80. st . 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: a) vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili b) lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. S obzirom na to da osiguranik tužitelja nije odgovoran za ovu prometnu nezgodu, potrebno je ocijeniti, je li za nju odgovoran lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, odnosno tuženik. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da se u vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda provodio lov. Međutim, činjenica što se u vrijeme prometne nezgode nije provodio lov, sama po sebi ne oslobađa tuženika kao lovoovlaštenika za naknadu štete. Naime, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu slučaj), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe čl. 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. do čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023; dalje: ZOO), a sukladno čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koji propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema tome, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis, nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu. Slijedom navedenog, premda je čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, činjenica što se u vrijeme nastanka prometne nezgode (i štete) nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (ili njegov osiguratelj) ne može odgovarati za štetu. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar, a da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008., pa u slučaju kada je do štete nastale u lovištu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu čl. 1063. ZOO -a u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu, jer se prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a kod objektivne odgovornosti za štetu tužitelj je dužan dokazati postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete (što je tužitelj dokazao na temelju provedenoj prometnog vještačenja). Stoga proizlazi da je za štetu na vozilu osiguranika tužitelja odgovoran tuženik po odredbi čl. 1063. ZOO -a, jer je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, jer je tužitelj dokazao postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastanka štete, da su na automobilu nastala oštećenja, te da je vozač alkotestiran i da je test bio negativan 0,00 g/kg. Na temelju navedenog, utvrđeno je postojanje uzročne veze između naleta srne na automobil registarske oznake [registarska oznaka] i nastalih oštećenja na tom vozilu. Prigovor tuženika da se unutar naselja ne može ustanoviti lovište, pa da uslijed toga ne postoji odgovornost lovoovlaštenika i njegovog osiguratelja, nije prihvaćen. Naime, iako je Zakonom o lovstvu propisano da se lovište ne može ustanoviti na javnim cestama, predmetna cesta Dračevac-Žbandaj, na kojoj se dogodila prometna nezgoda uslijed naleta na divljač, se nalazi unutar lovišta tuženika Lovačkog društva „Zec“ Poreč, pa da je divljač koja je prouzročila prometnu nezgodu mogla doći na prometnicu jedino iz lovišta tuženika. Stav je suda da je tuženik, unatoč naprijed navedenom, kojemu je povjereno gospodarenje lovištem iz kojeg je na prometnicu došla srneća divljač, odgovoran za štetni događaj i nastalu štetu tužitelju. Prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan. Vještakinja Lara Jerman je u svom nalazu i

mišljenju navela kako je mišljenja da se nalet dogodio unutar granica lovišta XVIII/119 Poreč. S obzirom na to da se prometna nezgoda dogodila u mjestu

[adresa], koja se u cijelosti proteže na području lovišta tuženika, kako je to utvrdila u svom nalazu i mišljenju vještakinja Lara Jerman,

proizlazi da se mjesto štetnog događaja nalazi u Zajedničkom otvorenom lovištu

XVIII/119 „POREČ“, kojim je u trenutku štetnog događaja gospodarilo Lovačko

društvo „Zec“ Poreč.

3. Tuženik u žalbi navodi da je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, da tužitelj nije predložio adekvatan dokaz na navedenu okolnost, no sud ipak odlučuje da je tuženik odgovoran za gospodarenje srnećom divljači, odnosno da je odgovoran za predmetnu štetu, premda sud pasivnu legitimaciju nije mogao utvrditi bez uvida u lovno gospodarsku osnovu, a takav uvid sud nije izvršio. Istovjetna je i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 202/2011-2. U konkretnom slučaju pobijana odluka ne sadrži razloge: - o tome kako je sud utvrdio, i na temelju čega, da je divljač došla na prometnicu iz lovišta tuženika, - o tome kako je sud utvrdio da tuženik gospodari lovištem uz predmetnu prometnicu, granice lovišta utvrđuju se uvidom u javne isprave nadležnoga tijela koji vodi popis lovišta. U konkretnoj pravnoj stvari sud je morao odbaciti tužbu. Naime, odredba čl. 82. Zakona o lovstvu propisuje da su se oštećenici dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete (štete povodom naleta divljači na vozila) pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila. Nadalje, tom je odredbom propisano da je nakon isteka navedenih rokova oštećenik dužan u daljnjem roku od 30 dana predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a nakon isteka tih rokova oštećenik se može obratiti tužbom radi naknade štete nadležnom sudu. Naposljetku, propisano je da će nadležni sud odbaciti tužbu ako oštećenik nije postupio na način naveden u tom članku. Kako oštećenik nije postupao na opisani način, to sud nije imao procesne pretpostavke za donošenjem meritorne odluke, već je tužbu morao odbaciti, a kako tužbu nije odbacio, to je postupao protivno navedenoj zakonskoj odredbi, odnosno procesnim pravilima. Pogrešno (sud je stekao nepravilne predodžbe i formirao nepravilne zaključke) i nepotpuno utvrđeno činjenično stanja (sud je propustio zauzeti stav o relevantnoj činjenici) sastoji se u slijedećem. Sud u pobijanoj odluci utvrđuje da je divljač opasna stvar i da je vlasništvo prvotuženika, pa da prvotuženik u konkretnom slučaju odgovara po toj osnovi. No, sukladno čl. 3. Zakona o lovstvu divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobnu zaštitu. S obzirom na odredbu čl. 1064. ZOO-a, a kako divljač predstavlja opasnu stvar, a za opasnu stvar odgovara njen vlasnik, a kako je država Republike Hrvatska vlasnik divljači, to za štetu od takve divljači može odgovarati samo njen vlasnik, odnosno Republike Hrvatska, a budući je sud zaključio suprotno, tako da je sud, zaključivši da je divljač opasna stvar i da je vlasništvo prvotuženika, pa da ovaj posljednji odgovara za predmetnu štetu, stekao nepravilne predodžbe i formirao nepravilne zaključke. U ovoj je pravnoj stvari sud morao primijeniti, a nije, sljedeće odredbe i to - čl. 41. st. 1., čl. 41. st. 1. i 2. te čl. 43. st. 3. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/2005 i dr. ).

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku, u granicama dopuštenih razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Predmet spora je tužiteljev regresni zahtjev s osnove isplate naknade štete u iznosu od 2.722,88 eura njegovom osiguraniku iz prometne nezgode uslijed naleta vozila na divljač koja je izletjela na cestu. Tužitelj je tužbeni zahtjev postavio prema tuženiku kao osobi koja gospodari lovištem, na čijem je području bila divljač, koja je naletjela na vozilo tužiteljevog osiguranika.

7. U ovom predmetu radi se stoga o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl . 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl . 370. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku).

8. Najprije valja navesti da je predmetni štetni događaj nastupio 4. siječnja 2022. (tužba je podnesena 22. kolovoza 2024.) pa da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se ovdje primjenjuje Zakon o lovstvu („Narodne novine‟ broj : 99/2018, 32/2019 i 32/2020). Tuženik se u pretežnom dijelu žalbe poziva na odredbe Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 140/2005 i dr.) koji se ovdje ne primjenjuje.

9. Pravilna je i ocjena prvostupanjskog suda da tuženik, primjenom odredaba Zakona o obveznim odnosima, odgovara za štetu i ako se nije provodio lov na što upućuje i obrazloženje rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 166/2024-2 od 24. rujna 2024. kojega prihvaća i ovaj sud i u kojemu je navedeno:

„Budući da odredbama ZOL kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, sukladno odredbi čl. 76. st. 2. ZOL valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23,155/23 - dalje: ZOO) kojima se određuje odgovornost za štetu.

Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. ZOL-a.

Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN broj 140/05, 75/09,153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16) već se na njegovu odgovornost primjenjuje i Zakon o obveznim odnosima kao lex generalis u skladu s čl. 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači.“

10. Osnovano je prvostupanjski sud otklonio i istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika, s čim u vezi se osnovano pozvao i na nalaz i mišljenje geodetske vještakinje Lare Jerman koji je, u bitnom, citiran u točki 2. ovoga obrazloženja i na koji stranke nisu imale primjedbi. Pritom tuženik u žalbi neosnovano tvrdi da prvostupanjski sud to nije adekvatno obrazložio.

11. Tuženik u dijelu žalbe osporava utvrđeno činjenično stanje i obrazlaže da je prvostupanjski sud radi utvrđenja odlučnih činjenica trebao izvesti druge dokaze, čime iznosi nedopuštene žalbene razloge u ovom sporu male vrijednosti - bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

12. Neosnovan je i suprotan ustaljenoj praksi sudova žalbeni navod da je ovu tužbu trebalo odbaciti primjenom odredaba čl. 82. Zakona o lovstvu („Narodne novine‟ broj: 99/2018, 32/2019 i 32/2020), s čim u vezi tuženik zanemaruje da se u tom članku radi o štetama iz odredaba čl. 78. t. 1. i 2. Zakona o lovstvu, dok se ovdje radi o šteti iz odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu (u vezi s navedenim odredbama Zakona o obveznim odnosima). Valja dodati i da je odredba čl. 82. st. 1. Zakona o lovstvu, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-3251/2023 od 8. listopada 2024., ukinuta te prestala važiti 1. ožujka 2025.

13. Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 202/2011-2 na koju se tuženik poziva u žalbi nije podudarna s pobijanom presudom jer se tamo radilo o naknadi štete zbog prekomjernog izlova divljih svinja, o čemu se ovdje ne radi.

14. Stoga je, primjenom čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 13. travnja 2026.

Sudac

Radovan Raduka