REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-698/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Radovana Raduke, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1770/2023-14 od 17. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1770/2023-14 od 17. prosinca 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom presudio:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 3210863125/01 sklopljenog dana 19.09.2007. godine između ĆĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 kao kreditora s druge strane, a kojim je ugovornim odredbama ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica kredita.
Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 plati iznos koji će biti utvrđen po dostavljenoj Dokumentaciji odstrane tuženika, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos, odnosno na eventualno specificirane glavnične iznose:
po stopi koja je:
- do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate;
- od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,
- od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- od 01.01.2023. godine do isplate, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR-a u roku od 15 dana.“
2. U obrazloženju je navedeno kako između stranaka nije sporno: - da je ĆĐ s tuženikom zaključila 19. rujna 2007. ugovor o kreditu br. 3210863125/01 te da je predmetnim ugovorom ugovorena valuta švicarski franak i da je uz nju vezana isplata glavnice kredita; - da su ĆĐ i tuženik zaključili Dodatak ugovora o kreditu od 21. siječnja 2016; - da su tužitelj i ĆĐ zaključili ugovor o ustupu tražbine od 10. lipnja 2023. kojim ĆĐ prenosi na tužitelja svoje tražbine koje bi postojale prema tuženiku koje bi proizlazile iz predmetnog ugovora o kreditu. Između stranaka je prvenstveno sporno da li tužitelj koji je izvršio konverziju kredita sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15; dalje: ZID ZKP/15) ima pravo na povrat preplate redovne kamate plaćene temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz CHF kredita koji je sud utvrdio ništetnim. Uvidom u Aneks ugovora o kreditu (list 184. -189. spisa) sud je utvrdio da je čl. 1. ugovoreno da je kreditor obvezan izvršiti konverziju kredita sukladno odredbama ZPK-a te da je kreditor izvršio sve svoje zakonske obveze u vezi s dostavom izračuna konverzije i druge propisane dokumentacije a korisnik kredita je prihvatio izračun konverzije. U odnosu na pitanje pravnih učinaka konverzije valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Rev-637/2019 od 15. studenog 2022. na postavljeno revizijsko pitanje: Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15), unatoč izvršenoj konverziji, pravo na povrat preplate redovne kamate plaćene temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz CHF kredita koju je sud utvrdio ništetnom?, dao odgovor na postavljeno pravno pitanje: Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženicom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate. Slijedom navedenog, budući da je sklapanjem predmetnog Aneksa na način propisan odredbom članka 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora odnosno ovdje tuženika koju je ostvario na temelju ništetne ugovorne odredbe i da je tuženik utvrdio da je izvršena preplata u iznosu od 23.922,14 kn te da su parnične stranke Aneksom dogovorile da će taj iznos poslužiti za vraćanje budućih anuiteta tužitelju, tada tužitelj nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe. Stoga je valjalo odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Tužitelj u žalbi navodi kako je točka 1. tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF. Sud je iz nekog nepoznatog razloga tu točku tužbenog zahtjeva odbio. Nema niti jedne riječi u obrazloženju presude zašto bi predmetni dio tužbenog zahtjeva bio odbijen. Čitavo obrazloženje usmjereno je na ništetnost promjenjive kamatne stope koja uopće nije predmet ovog postupka. Tužitelj je tijekom postupka opreza radi osporio da je konverzija izvršena te je na pripremnom ročištu prigovorio da je dostavljena dokumentacija autentična i predložio da tuženik dostavi izvornik dokumentacije koja se odnosi na konverziju u sudski spis. Kako sud može, uz postojanje takvog prigovora, bez da tuženiku naloži dostavu izvornika dokumentacije, ili bez da barem sasluša korisnika kredita na okolnost je li konverzija izvršena, zaključiti da je konverzija doista izvršena. Glede stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ukazuje se na to kako je sud u pobijanoj presudi ciljano citirao isključivo odluku poslovni broj Rev-637/2019. Predsjednica vijeća koja je potpisala tu odluku, sutkinja Lovrić, glede te je odluke napisala izdvojeno mišljenje na čak 16 stranica izražavajući svoje nesuglasje s takvim stavom. Jednako tako, sud ciljano zanemaruje i sve suprotne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske: - Poslovni broj: Rev-1096/2022-2, od 08. studenoga 2022., - Poslovni broj: Rev-586/2019-14, od 21. prosinca 2022., - Poslovni broj: Rev-1359/2019-8, od 17. rujna 2024. godine, koje sve redom (i bez izdvojenih mišljenja) daju potrošačima pravo na restituciju. Tako da proizlazi da je prevladavajući stav sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji su odlučivali o „konverziji“, kako potrošači imaju pravo na restituciju unatoč provedenoj konverziji. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 425,45 eura.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnima odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, nakon čega bi tužitelj, po dostavljenoj dokumentaciji od strane tuženika, odredio preplaćeni iznos po ništetnim odredbama.
8. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije obrazložio zašto je odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula vezana uz švicarski franak, i to iz razloga jer je u obrazloženju pobijane presude naveo da je između stranaka sporno da li tužitelj koji je izvršio konverziju kredita sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravo na povrat preplate redovne kamate plaćene temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz CHF kredita koji je sud utvrdio ništetnim, te se, s tim u vezi, pozvao i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-637/19 u kojoj je negativno odgovoreno na pitanje: „Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15), unatoč izvršenoj konverziji, pravo na povrat preplate redovne kamate plaćene temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz CHF kredita koju je sud utvrdio ništetnom?“. Dakle, obrazloženje pobijane presude svodi se na ništetnost promjenjive kamatne stope, a iz izreke pobijane presude proizlazi da navedena doista nije predmet ovog postupka, kako to tvrdi žalitelj.
9. Osnovano žalitelj navodi i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a i iz razloga jer je na više mjesta naveo da nije sporno da je korisnik kredita izvršio konverziju kredita sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Naime, tužitelj je (i) na pripremnom ročištu naveo da osporava da je konverzija ikad provedena te da osporava autentičnost tada zaprimljenog dodatka. U tom slučaju nameće se primjena odredbe čl. 108. st. 3. ZPP-a, s tim da je tužitelj u žalbi istaknuo i da je prvostupanjski sud na okolnost je li konverzija izvršena mogao i saslušati korisnicu kredita.
10. Stoga, kako je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke.
11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke i nakon toga donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
12. Uputa iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 13. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Pustijanac
