REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-70/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivanu Bešliću, u pravnoj stvari tužiteljice HG iz [adresa], 274 Lytton Boulevard, M5N 1 R6, Toronto, Ontario, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Maja Miljuš, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Šebetić i Partneri u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice te zakonskog zastupnika tuženice, 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici u roku 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 40.748,37 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa i to na iznos od:

317,49 EUR od 16.12.2019.

431,33 EUR od 16.1.2020.

431,33 EUR od 16.2.2020.

431,33 EUR od 16.3.2020.

431,33 EUR od 16.4.2020.

431,33 EUR od 16.5.2020.

431,33 EUR od 16.6.2020.

431,33 EUR od 16.7.2020.

431,33 EUR od 16.8.2020.

431,33 EUR od 16.9.2020.

431,33 EUR od 16.10.2020.

431,33 EUR od 16.11.2020.

431,33 EUR od 16.12.2020.

536,58 EUR od 16.1.2021.

536,58 EUR od 16.2.2021.

536,58 EUR od 16.3.2021.

536,58 EUR od 16.4.2021.

536,58 EUR od 16.5.2021.

536,58 EUR od 16.6.2021.

536,58 EUR od 16.7.2021.

536,58 EUR od 16.8.2021.

536,58 EUR od 16.9.2021.

536,58 EUR od 16.10.2021.

536,58 EUR od 16.11.2021.

536,58 EUR od 16.12.2021.

800,41 EUR od 16.1.2022.

800,41 EUR od 16.2.2022.

800,41 EUR od 16.3.2022.

800,41 EUR od 16.4.2022.

800,41 EUR od 16.5.2022.

800,41 EUR od 16.6.2022.

800,41 EUR od 16.7.2022.

800,41 EUR od 16.8.2022.

800,41 EUR od 16.9.2022.

800,41 EUR od 16.10.2022.

800,41 EUR od 16.11.2022.

800,41 EUR od 16.12.2022.

800,41 EUR od 16.1.2023.

800,41 EUR od 16.2.2023.

800,41 EUR od 16.3.2023.

800,41 EUR od 16.4.2023.

800,41 EUR od 16.5.2023.

800,41 EUR od 16.6.2023.

800,41 EUR od 16.7.2023.

800,41 EUR od 16.8.2023.

800,41 EUR od 16.9.2023.

800,41 EUR od 16.10.2023.

800,41 EUR od 16.11.2023.

800,41 EUR od 16.12.2023.

800,41 EUR od 16.1.2024.

800,41 EUR od 16.2.2024.

800,41 EUR od 16.3.2024.

800,41 EUR od 16.4.2024.

800,41 EUR od 16.5.2024.

800,41 EUR od 16.6.2024.

800,41 EUR od 16.7.2024.

800,41 EUR od 16.8.2024.

800,41 EUR od 16.9.2024.

800,41 EUR od 16.10.2024.

800,41 EUR od 16.11.2024.

800,41 EUR od 16.12.2024.

do isplate, i to po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica podneskom od 8. rujna 2025. djelomično povukla tužbu u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 3.069,41 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 1. listopada 2025.

III. Nalaže se tuženici u roku 15 dana naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.365,17 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine u Zagrebu – suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (e-3) s kojim je povezano vlasništvo dvosobnog stana sa svim nusprostorijama u I (prvom) katu desno, koji se nalazi u Kući pop. Br. 9707 sa dvorištem u Šulekovoj ulici br. 7, sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] i upisan u zk. Ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje: nekretnina). Stan koristi zaštićeni najmoprimac PG temeljem Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 11.3.1998. Tužiteljica je stekla vlasništvo stana temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, posl. br. O -1948/88 od 22.11.1998. iza smrti svoje bake JG i temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O-3263/22-10 od 24.11.2022. iza svog oca ĐG (1/2 dijela stana). Ovom tužbom potražuje naknadu imovinske štete s osnova izmakle koristi zbog gubitka prihoda od tržišne najamnine u razdoblju od 1.12.2019. do 1.12.2022. sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, za nekretninu, za koju je temeljem Zakona o najmu stanova (NN 91/96) sa PG kao zaštićenim najmoprimcem sklopljen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Prema stajalištu VSRH zauzetom u odluci poslovni broj Rev-2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. u postupanju tuženice u odnosu na reguliranje zaštićenih najmoprimca na stanovima u privatnom vlasništvu ima protupravnosti jer takvo postupanje predstavlja povredu čl. 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju i povredu Ustavom RH i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva te vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine.

1.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 1. listopada 2025 ., nakon provedenog građevinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja tržišne najamnine za nekretninu i dostave podataka od strane Porezne uprave o iznosu poreza i prireza te odbitka zaštićene najamnine i poreznih davanja te nakon što je tužba proširena i za 2023. i 2024., tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici da isplati tužiteljici iznos od 40.748,37 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos od dospijeća do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Navodi da uz tužbu priloženi ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom predstavlja samo pravni temelj za korištenje stana, ali ne i dokaz da je u njemu navedena osoba kao najmoprimac sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 - dalje: ZNS) stekla prava i obveze najmoprimca, kao raniji nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, a niti dokaz da su ispunjene sve propisane pretpostavke za stjecanje prava na zaštićenu najamninu. Nastavno na gornje odredbe, tužiteljica je uz tužbu trebala dostaviti odgovarajući dokaz, odluku odnosno ispravu temeljem koje je PG stekla stanarsko pravo na predmetnom stanu prema propisima koji su vrijedili do stupanja na snagu ZNS, 5. studenog 1996., kao i da je do toga dana imala status nositelja stanarskog prava, te podatke o imovinskom stanju članova obiteljskog domaćinstva koje izdaje Porezna uprava, a koje je kao najmodavac ovlaštena zatražiti od najmoprimca sukladno odredbi članka 9. stavka 4. Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine („Narodne novine" broj 91/96 i 117/05 – dalje: Uredba). Uvidom u dostupne podatke tuženica je utvrdila kako je zaštićeni najmoprimac PG vlasnica stana u [adresa], opisanog kao E -ll, upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također, tuženica je u odgovoru na tužbu osporila visinu tužbenog zahtjeva.

3.1. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 2. ožujka 2026., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP).

3.2. Tužiteljica je podneskom od 8. rujna 2025. povukla dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.069,41 EUR, što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, pa je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP utvrđeno da je tužba u tome dijelu povučena te je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

3.3. Međutim, u podnesku od 1. listopada 2025. tužiteljica je izvršila preinaku tužbe s obzirom na to da je svoj zahtjev za naknadom štete proširila i za 2023. i 2024. Tuženik se nije protivio navedenoj preinaci tužbe pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

4.1. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora (listovi 7-10 spisa), neslužbeni zk. izvadak za nekretninu (listovi 12-14 spisa),

dopis GSKG-a od 24.11.2022. sa iznosima zaštićene najamnine (listovi 17-21 spisa), rješenje o nasljeđivanju OGS u Zagrebu poslovni broj O-3263/22-10 (listovi 22-24 spisa), ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom (listovi 26 -29 spisa), zk. izvadak i povijesni zk. izvadak za stan na adresi UG u [adresa], opisanog kao E-ll, upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 40-41 i 155-156 spisa), proveo je uviđaj na licu mjesta i građevinsko vještačenje po vještaku dipl. ing. arh. Zdravku Štimcu iz Štimac vještačenja d.o.o. (listovi 107-109, 113-131), izvršio uvid u Izračun Porezne uprave poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (listovi 169- 171 spisa), rješenje tuženice od 14.2.2025. (listovi 183-187 spisa), rješenje tuženice od 25.6.2025.(listovi 200-204 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka PG (list 206 spisa).

4.2. Sud je prilikom donošenja ove odluke uzeo u obzir dio dokumentacije koju je tužiteljica dostavila u podnesku od 2.3.2026., tj. rješenja tuženice od 14.2.2025. i 25.6.2025. s obzirom na to da su ta rješenja donesena nakon zaključenja prethodnog postupka u ovome predmetu, pa ih tužiteljica nije niti mogla dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka.

4.3. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženice da se od svjedokinje PG zatraži dostava rješenja o nasljeđivanju na temelju kojeg je stekla stan na adresi [adresa] u [adresa], kao niti podatak od Ministarstva prostornog uređenja i graditeljstva i državne imovine da li je taj stan bio useljiv u utuženom razdoblju s obzirom na to da navedeni podatak ne bi niti utjecao na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer tužiteljici nije niti moglo biti poznato ima li zaštićeni najmoprimac PG u vlasništvu neku drugu nekretninu, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje PG. Podredno, valja reći i to da iz povijesnog zk-izvatka za nekretninu koja je bila u vlasništvu zaštićenog najmoprimca PG proizlazi da je suprug navedene uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine 2006., i to na temelju ugovora o prodaji stana koji je sklopljen 26.5.1998., dok je PG uknjižena na temelju rješenja o nasljeđivanju 2020., pa samim time tužiteljica nije niti mogla imati navedene podatke jer su sve navedene pravne radnje uslijedile nakon sklapanja Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom (11.3.1998).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP -a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je tužiteljica vlasnica nekretnine,

-da je tužiteljica podnijela tuženici zahtjev za mirno rješenje spora na koji se tuženica nije očitovala,

-da je između tužiteljice kao najmodavca i PG kao zaštićenog najmoprimca 11. ožujka 1998. zaključen Ugovor o najmu nekretnine sa zaštićenom najamninom, u kojem ugovoru je, između ostalog, ugovorena obveza plaćanja zaštićene najamnine u iznosu od po 135,80 kn mjesečno, a ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme,

-da su u gore navedenom Ugovoru o najmu nekretnine, kao osobe koje zajedno s najmoprimcem mogu koristiti nekretninu, navedeni suprug TG i sin EG,

-da je suprug zaštićene najmoprimke PG uknjižen 22. kolovoza 2006. kao vlasnik stana na adresi [adresa] u [adresa], opisanog kao E-ll, upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stana površine 26,91 m2, i to na temelju ugovora o prodaji stana od 26. svibnja 1998., potvrde GSKG d.o.o. od 28. svibnja 1998. i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 26. kolovoza 1998. Zaštićena najmoprimka je na temelju rješenja o nasljeđivanju od 10. studenoga 2020. stekla vlasništvo predmetnog stana, a koji je bio u njezinom vlasništvu do 18. lipnja 2024. kada je na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kao vlasnik uknjižen njezin unuk SG.

7.1. Saslušana svjedokinja PG navodi u svom iskazu da od svog rođenja živi u stanu na adresi [adresa] u [adresa], a i danas je u tom stanu. Pojašnjava da je slučajno postala vlasnica stana površine od 26 m2 na adresi [adresa] u [adresa], a koji stan se nalazi na 4 katu. Taj stan bio je u vlasništvu njenog supruga koji je taj stan stekao na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju , koji je sklopljen između njega i njegove pokojne majke. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen je misli prije njezine smrti, a ona je umrla 2005. Taj stan je trebao naslijediti njezin unuk, međutim na ostavinskoj raspravi zamolio ju je da se ona prihvati nasljedstva u odnosu na navedeni stan, i to samo privremeno. Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju koji je sklopljen između nje i unuka taj stan je pripao unuku. Navodi i to da tužiteljica nije imala nikakva saznanja o tom stanu na adresi [adresa] u [adresa] s obzirom na to da ona s njom nema nikakav kontakt.

7.2. Iskaz saslušane svjedokinje PG sud je prihvatio kao iskren i uvjerljiv s obzirom na to da su navodi iz iskaza u većem dijelu u skladu s pisanom dokumentacijom u spisu, posebno u dijelu koji se odnosi na stjecanje vlasništva nad stanom na adresi [adresa] u [adresa].

8. U odnosu na prigovor tuženice kako tužiteljica nije dokazala da je zaštićena najmoprimka PG bila nositelj stanarskog prava na nekretnini, valja reći da upravo iz obrazloženja rješenja tuženice od 14.2.2025. (list 183 spisa) proizlazi kako je u registru stanova naveden i predmetni stan te je navedeno kako je status zaštićenog najmoprimca na temelju bivšeg stanarskog prava stekla PG, koja je ujedno i navedena u Ugovoru o najmu nekretnine sa zaštićenom najamninom kao najmoprimac. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio kako je PG do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/96, dalje:ZNS) imala pravni položaj nositelja stanarskog prava na predmetno j nekretnini te je danom stupanja na snagu tog zakona stekla prava i obveze najmoprimaca u smislu odredbe čl. 30. st. 1. i 2. ZNS-a.

9. U odnosu na prigovor da je zaštićena najmoprimka stekla u vlasništvo stan na adresi [adresa] u [adresa], površine 26,91 m2, valja reći da je predmetni stan suprug zaštićene najmoprimke stekao nakon što je po samom zakonu njegova supruga PG stekla status zaštićenog najmoprimca te nakon sklapanja ugovora o nekretnini sa zaštićenom najamninom, pa je samim time neživotno da je navedeno trebalo biti poznato tužiteljici, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje PG. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja tužiteljica ne bi trebala trpjeti štetne posljedice uslijed gore navedene činjenice.

10. Odredbom čl. 30. ZNS-a propisano je da stupanjem na snagu tog zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema ranijim propisima, time da te osobe po samom zakonu stječu prava i obveze najmoprimca, a zaključenje ugovora o najmu nije konstitutivni element za stjecanje tog prava niti odredbe ZNS-a predviđaju da bi propuštanje zaključenja Ugovora o najmu imalo za posljedicu gubitak prava. Slijedom navedenog institut stanarskog prava zamijenjen je najmom - institutom građanskog prava, u kojem se prava i obveze uređuju ugovorom, a pravni položaj ranijih nositelja stanarskog prava je uređen kao pravni položaj najmoprimaca, a ograničenja vlasništva stanarskim pravom uređena su kao ograničenja najmom. Dakle, pravni položaj vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca koji ga koristi propisan je ZNS-om i postoji niz ograničenja prava vlasnika odnosno zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, a ista se ogledaju u tome što su raniji nositelji stanarskog prava stekli prava i obveze najmoprimaca stupanjem na snagu samog ZNS-a, uz pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (osim u slučaju iz čl. 31. st. 2. ZNS-a) koja je znatno niža od tržišne i propisana je Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje iznosa zaštićene najamnine ("Narodne novine" br. 40/97, 117/05) te sklopiti ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, kao i u dužnosti vlasnika - najmodavca sklopiti takav ugovor, bez mogućnosti slobodnog izbora osobe najmoprimca i utjecaja na iznos najamnine.

11. Ovdje valja nadodati da prema odredbi čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV) pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po izboru i prema tržišnim cijenama.

12. Valja naglasiti i da je Zakonom o najmu stanova propisan postupak otkaza te raskida Ugovora o najmu kao strogo formalni postupak kao i razlozi za isto. Nadalje vlasnik stana-najmodavac ima obvezu plaćanja poreza na dohodak od najamnine i pričuve propisane ZV-om.

13.1. Uvođenjem gore navedenih ograničenja za vlasnike stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nedvojbeno je došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno u čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" br. 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija), koju se Konvenciju tuženica obvezala primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama i istim je miješanjem tim vlasnicima nametnut nerazmjeran i prekomjeran individualni teret, dok, s druge strane u zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

13.2. S obzirom da pozitivnim propisima nije ostvarena pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta jer je stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca neopravdano prebačeno na samo jednu društvenu skupinu - vlasnike/najmodavce stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i isti sami snose većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca, pa tako i tužiteljica u konkretnom slučaju, to sud nalazi da je povrijeđeno njezino pravo na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo joj je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje:Ustav), odredbom čl. 30. ZV-a i odredbom čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (presuda ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.).

13.3. Iz gore navedenog proizlazi da postoji protupravnost u postupanju tuženice po pitanju reguliranja prava zaštićenih najmoprimaca na stanovima u vlasništvu fizičkih osoba odnosno prava i obveza vlasnika takvih stanova i isto predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, čime je utvrđen i osnov tužiteljičina zahtjeva.

14. Slijedom navedenog, tuženica je u obvezi tužiteljici, kao vlasnici stana u kojem je u utuženom razdoblju živio zaštićeni najmoprimac, naknaditi imovinsku štetu koju je tužiteljica pretrpjela uslijed činjenice da je u spornom razdoblju od prosinca 2019. do zaključno s prosincem 2024. bila onemogućena naplatiti najamninu za svoju nekretninu-stan u visini slobodno ugovorene/tržišne vrijednosti, pri čemu nije dužna dokazivati da bi tu nekretninu/stan iznajmila jer bi se na taj način od vlasnika tražilo da dokaže nemoguće s obzirom da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva istu nije niti mogao iznajmljivati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2364/16 od 18. siječnja 2018.).

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zdravka Štimca proizlazi da visina najamnine za predmetnu nekretninu u razdoblju od prosinca 2019. do studenoga 2022. iznosi 25.654,86 EUR.

16. Tužiteljica na nalaz i mišljenje vještaka nije imala primjedbi, dok je tuženica imala određene prigovore, međutim s obzirom na to da je tužiteljica u podnescima od 8. rujna 2025. i 1. listopada 2025. postavila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, uz odbitak poreznih davanja i odbitak zaštićene najamnine, tuženica je na ročištu za glavnu raspravu od 2. ožujka 2026. navela kako ne osporava visinu tužbeno zahtjeva.

17. Slijedom navedenog, sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s rezultatom uviđaja i pravilima struke, pri čemu je vještak dao vrlo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade istog.

18. S obzirom na to da je tuženica navela kako ne osporava visinu tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 1. listopada 20225., sud je utvrdio kako je tužiteljica u utuženom razdoblju od prosinca 2019. do prosinca 2024. pretrpjela imovinsku štetu u iznosu od 40.748,37 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos kako je to navedeno u tom podnesku, i to kao razliku između pretpostavljene slobodno ugovorene/tržišne najamnine i zaštićene najamnine umanjeno za poreze i prireze. Zato je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti na temelju prethodno citiranih propisa u vezi s odredbom čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te presudom ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014. te odredbom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22) te odučiti kao u izreci presude.

19.1. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP u skladu s vrijednosti predmeta spora od 24.607,94 EUR do preinake tužbe (1.10.2025.), a nakon toga pa do zaključenja glavne rasprave u iznosu od 40.748,37 EUR. Tužiteljici je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora i tužbe u iznosu od 250 bodova (x2) (Tbr. 7.1. Tarife) za svaku od navedenih radnji, sastav podneska od 8.9.2025 u iznosu od 250 bodova, (Tbr. 8.1. Tarife), sastav podnesaka od 1.10.2025 u iznosu od 500 bodova, trošak zastupanja na ročištu 12. siječnja 2024. i očevidu 16.10.2024. u iznosu od 250 bodova za svaku radnju zastupanja i trošak zastupanja na ročištu 2.3.2026. u iznosu od 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 5.625,00 EUR. Tom iznosu dodan je i trošak predujma za provođenje vještačenja i očevida u zatraženom iznosu od 447,65 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 146,26 EUR, kao i zatraženog iznosa sudske pristojbe na presudu od 146,26 EUR. Slijedom navedenog, tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 6.365,17 EUR sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

19.2. Tužiteljici nije priznat parnični trošak podneska od 24. siječnja 2025. s obzirom na to da u smislu odredbe čl. 155. ZPP nije bio potreban za vođenje ove parnice, a sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Trošak preostalih pravnih radnji utvrđen je prema vrijednosti predmeta spora koji je bio na snazi u vrijeme poduzimanja svake parnične radnje.

U Zagrebu 13. travnja 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljica po pun.

- tuženik po pun.