Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-909/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo financija, carinska uprava, zastupani po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, 13. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, kao neosnovan u cijelosti, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužitelju VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime novčane protuvrijednosti za privremeno oduzetu robu po Potvrdi o privremenom oduzimanju KLASA: 471-01/19-20/1488, URBROJ: 513-02-1975/33-19-3, i to konkretno za:

- 133 komada gornjih dijelova sportske odjeće – Adidas

- 99 komada gornjih dijelova sportske odjeće – Nike

- 132 komada donjih dijelova odjeće sportski – Adidas

- 77 komada donjih dijelova sportske odjeće – Nike 77

- 17 komada komplet trenirke-Adidas

- 1 komad komplet trenirke-Nike

- 33 pari sportskih čarapa -Nike-

- 10 pari sportskih čarapa – Adidas

- 20 pari tenisica ženskih Adidas

- 23 pari tenisica muških Adidas

- 19 pari tenisica muških Nike

- 17 pari tenisice ženske Nike

- 15 pari tenisica Converse

- 1 par papuča Nike 1,

te na ime novčane protuvrijednosti za privremeno oduzetu robu po Potvrdi o privremenom oduzimanju KLASA: 471-01/19-16/2478, URBROJ: 513-02-1975/7-19-

3, i to konkretno za

- 12 pari sportske obuće NIKE

- 14 pari sportske obuće ADIDAS

- odjeću sportsku ADIDAS (gornji dio – 110 kom i donji dio – 88 kom) ukupno 198 kom, isplati za sada novčani iznos od 20.572,04 EUR (dvadesettisućapetsosedamdesetdva euraičetiricenta) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 8. kolovoza 2022. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da tužitelju VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužitelju VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo financija, carinska uprava, naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR (tisućupetstoeura), roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je okrivljeni VI, ovdje tužitelj, presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-3607/2021 od 14 travnja 2021. oslobođen je od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 69. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, kažnjiv na temelju članka 63. stavka 1. točke 3. istog zakona. Istom presudom okrivljeniku (ovdje tužitelju) se imaju vratiti privremeno oduzeti predmeti prekršaja i to: gornji dijelovi odjeće, sportski – Adidas-133 komada, gornji dijelovi odjeće sportski – Nike 99 komada, donji dijelovi odjeće sportski – Adidas 132 komada, donji dijelovi odjeće sportski – Nike 77 komada, komplet trenirke-Adidas 17 komada, komplet trenirke-Nike 1 komad, sportske čarape

-Nike-pari 33 komada, sportske čarape – Adidas-pari 10 komada, tenisice ženske Adidas 20 pari, tenisice muške Adidas 23 pari, tenisice muške Nike 19 pari, tenisice ženske Nike 17 pari, tenisice Converse 15 pari, papuče Nike 1 par, prema Potvrdi o privremenom oduzimanju klasa: 471. -01/19-20/1488, urbroj: 513-02-1975/33-19-3. Presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Ppž-89/2020 od 20. siječnja 2021. ovdje tužitelj je oslobođen od optužbe da bi počini prekršaj iz članka 69. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, kažnjiv na temelju članka 63. st. 1. t. 3. istog zakona. Istom presudom okrivljeniku se imaju vratiti privremeno oduzeti predmeti prekršaja i to: obuća sportska Nike 12 pari, obuća sportska Adidas 14 pari – ukupno 26 pari i - odjeća sportska Adidas (gornji dio – 110 kom i donji dio – 88 kom), ukupno 198 kom. Kako se po gore navedenim presudama imaju vratiti tužitelju gore navedeni privremeno oduzeti predmeti tužitelj je dopisima od 9.7.2021., 6.8.2021. i 5.11.2021. zatražio vraćanje oduzetih predmeta. Područni carinski ured je dopisom klasa: UP//-413-01/21-12/42, urbroj: 513-02-7003/4-21-5 od 6. kolovoza 2021. obavijestio punomoćnika tužitelja da nije u mogućnosti udovoljiti traženom povratu robe iz razloga što je dana 29. srpnja 2021. upućena obavijest nositeljima odobrenja te je pokrenut ispitni postupak radi utvrđivanja povrede intelektualnog vlasništva. 6.8.2021. tužitelj je putem punomoćnika poslao Područnom carinskom uredu u Osijeku dopis u kojem se između ostalog ističe da odgovor PCU Osijek nije prihvatljiv i da protivan je zakonu, te da je zahtjev za povrat robe podnijet na temelju pravomoćne presude proistekle iz prekršajnog postupka koju su dužna sva tijela državne uprave i državne vlasti poštivati. Kako duže vrijeme punomoćnik tužitelja nije dobio odgovor na dopis od 6.8.2021., 5.11.2021. je punomoćnik tužitelja nadležnoj PCU Osijek poslao još jedan dopis u kojem se traži da se postupi po pravomoćnim odlukama Visokog prekršajnog suda. Međutim, dodana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora punomoćniku tužitelja nije odgovoreno na dopise od 6.8.2021. i 5.11.2021., a niti su gore navedeni privremeno oduzeti predmeti vraćeni tužitelju na slobodno raspolaganje. Tužitelj dakle nije imao nikakvog formalnog saznanja iz kojeg razloga mu do danas nisu vraćeni privremeno oduzeti predmeti, pa je bio primoran zahtjevom za mirno rješenje spora prvenstveno tražiti povrat privremeno oduzete robe. U tom zahtjevu za mirno rješenje spora tužitelj je naglasio da ukoliko bi se tijekom postupka ispostavilo da se privremeno oduzeta roba iz bilo kojeg razloga ne može vratiti (primjerice zato što je bespravno uništena ili prodana) tužitelj će eventualno kumulativnim tužbenim zahtjevom tražiti od tuženika isplatu novčane vrijednosti privremeno oduzete robe. U svom odgovoru broj: N-DO-69/2022-4 od 25. listopada 2022. tuženik je istakao: „Temeljem odredbe čl. 52. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije ( NN 40/2016), odnosno članka 23. Uredbe ( EU) broj:

608/2013, Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured, Služba za carinsko prekršajni postupak, Odjel za prodaju robe donio je rješenje o uništenju robe klasa: UP/I-413-01/21-12/42, ur.broj: 513-02-7003/1-22-11 od 16. veljače 2022. kojim se odobrava uništenje robe navedene u tabličnom prikazu za koju je utvrđeno da povrjeđuje prava intelektualnog vlasništva evidentiranih društava, na temelju zahtjeva nositelja odobrenja, društva All star C.V., Nizozemska i Nike innovate C.V., Nizozemska, društava Adidas AG, Njemačka i Adidas international marketing BV, Nizozemska. Prvenstveno naglašava da tuženik u svom odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora uopće nije niti dostavio navodno rješenje Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured, Služba za carinsko prekršajni postupak, Odjel za prodaju robe donio je rješenje o uništenju robe klasa: UP/I-413-01/21-12/42, ur.broj: 513-02-7003/1-22-11 od 16. veljače 2022., a na koje rješenje se poziva kao temelj protivljenja tužbenom zahtjevu. Nadalje, niti je Carinska uprava to rješenje dostavila tuženiku ili njegovom punomoćniku, a niti je o pokretanju tog postupka formalno obavijestila tužitelja ili punomoćnika tužitelja. Iz odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora je vidljivo da je tuženik uništio predmetnu robu. Temeljem navedenog, tužitelj u ovom sporu traži isplatu protuvrijednosti predmetne robe. Tužitelj je u zahtjevu za mirno rješenje osim povrata robe postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu protuvrijednosti. Kako je roba evidentno uništena, tužitelj ne može više postaviti tužbeni zahtjev za povrat robe, već samo za isplatu novčane protuvrijednosti predmetne robe. Obzirom da tužitelj ne može postaviti visinu tužbenog zahtjeva prije no što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, te predlaže da se tuženiku naloži da dostavi u spis sve relevantne podatke za utvrđivanje visine vrijednosti njegove robe, te da se provede odgovarajuće vještačenje na osnovi tih podataka, a radi utvrđenja vrijednosti privremeno oduzete robe, te će po provedenom vještačenju na temelju tih podataka, određeno postaviti tužbeni zahtjev. Tuženik se u svom odgovoru na zahtjev za mirno rješenje poziva na Uputu o poduzimanju carinskih mjera za provedbu prava intelektualnog vlasništva broj 1/14, klasa: 011-02/14-03/1, ur. broj: 513-02-1961/2-14- 1 od 24. siječnja 2014. Tužitelj ovakvo obrazloženje tuženika smatra neprihvatljivim. Kao prvo, bilo kakva uputa nije i ne može biti izvor prava, pa pozivanje tuženika na bilo kakvu uputu nema pravnog uporišta. Drugo, rješenje o uništenju robe koje je Carinska uprava donijela u direktnoj je suprotnosti sa odlukom Visokog prekršajnog suda. Naime, tom odlukom je naloženo tuženiku da tužitelju vrati svu robu koja mu je privremeno oduzeta. Temeljem te činjenice, upravo u tom postupku je tuženik mogao tražiti od suda donošenje odluke da se predmetna roba uništi, a ne potajice i bez znanja tužitelja uništiti tu robu u nekakvom posebnom postupku. Treće, svaka odluka suda mora se poštivati, pa ukoliko je Visoki prekršajni sud donio odluku o vraćanju robe tužitelju tada nitko, pa ni tuženik pogotovo nema pravo pod krinkom nekakvih uputa, koje uopće nisu izvor prava, uništavati robu tužitelja i provoditi bilo kakav postupak koji direktno derogira presudu Visokog prekršajnog suda.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako ne osporava navode iz točaka I., II. i III. tužbe. Međutim, upravni i prekršajni postupci su dva odvojena i nezavisna postupka, te tijek i ishod jednog postupka ne utječe na tijek i ishod drugog postupka. Prekršajni postupak se provodi radi utvrđivanja prekršajne odgovornosti od strane osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila prekršaj, dok je u upravnom postupku, ovdje provedenom redovnom postupku carinskih mjera za provedbu prava intelektualnog vlasništva sukladno važećim propisima donijeta odluka o robi na način da je ista uništena po zahtjevima nositelja prava intelektualnog vlasništva. Tuženik se u svom odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora očitovao da je u konkretnom predmetu primijenjena Uputa o poduzimanju carinskih mjera za provedbu prava intelektualnog vlasništva broj 1/14, klasa: 011-02/14-03/1, ur.broj: 513-02-1961/2-14-1 od 24. siječnja 2014., važeća za vrijeme počinjenja prekršaja. Navedenom uputom utvrđeno je postupanje tuženika u okviru poduzimanja carinskih mjera za provedbu prava intelektualnog vlasništva, odnosno uvjeti pod kojima je tuženik poduzimao mjere u vezi s robom koja je bila predmet carinskog postupanja, a za koju je postojala opravdana sumnja da se njome povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva, te postupak za poduzimanje carinskih mjera za provedbu prava intelektualnog vlasništva, propisan odredbama tada važećeg zakona o Zakona o provedbi carinskih propisa Europske Unije, Uredbe EU broj 608/2013 od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) broj 1383/2003 i Provedbene uredbe Komisije (EU) broj 1352/2013 od 4. prosinca 2013. o uspostavi obrazaca utvrđenih Uredbom (EU) broj 608/2013 o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva. Odredbe o primjeni carinskih mjera za provedbu prava intelektualnog vlasništva regulirane su člancima 49. -55. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU, pri čemu je člankom 52. stavak 1. propisano da se uništenje robe obavlja pod carinskim nadzorom, pod odgovornošću i na trošak nositelja odobrenja. Sukladno članku 17. Uredbe (EU) broj 608/2013 Carinska uprava Područni carinski ured Osijek postupio je na način da je obaviješten vlasnik robe i nositelj odobrenja o obustavljanju puštanja robe odnosno o zadržavanju robe, te je sukladno odredbi članka 23. navedene Uredbe roba uništena pod carinskim nadzorom i pod odgovornošću i na trošak nositelja odobrenja. Navedenom odredbom članka 23. Uredbe propisano je da roba za koju se sumnja da povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva može se uništiti pod carinskim nadzorom, bez obveze da se utvrdi je li pravo intelektualnog vlasništva bilo povrijeđeno prema pravu države članice u kojoj je roba pronađena, uz ispunjenje određenih uvjeta. Temeljem odredbe članka 52. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, odnosno članka 23. Uredbe (EU) broj: 608/2013, Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Služba za carinsko prekršajni postupak, Odjel za prodaju robe donio je rješenje o uništenju robe klasa: UP/I-413-01/21-12/42, ur.broj: 513-02-7003/1-22-11 od 16. veljače 2022. kojim se odobrava uništenje robe navedene u tabličnom prikazu za koju je utvrđeno da povrjeđuje prava intelektualnog vlasništva evidentiranih društava, na temelju zahtjeva nositelja odobrenja, društava All Star C.V., Nizozemska i Nike Innovate C.V., Nizozemska, društava Adidas AG, Njemačka i Adidas Internationaln marketing BV, Nizozemska. Slijedom naprijed navedenog, tuženik smatra da je provođenje postupaka po službenoj dužnosti i postupanje tijela tuženika u provedenom upravnom postupku bilo zakonito, te stoga predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, a tuženiku dosuditi prouzročeni parnični trošak.

2.1. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev sukladno članku 186.b stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. – dalje u tekstu: ZPP), pa je na ročištu održanom 20. svibnja 2025. konačno postavio tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis i pročitao cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 20.1.2021., broj Ppž-89/2020 (stranice 6-9 spisa), presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 14.1.2021., broj Ppž-3607/2021 (stranice 10- 13 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora tuženika od 25.10.2022. (stranice 14-15 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja od 8.8.2022. (stranica 16 spisa), koncept tužbe za mirnog rješenje spora (stranice 17-21 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju robe (stranica 22 spisa), zahtjevi za oduzimanje privremeno oduzete robe od 9.7.2021. (stranice 23-24 spisa), dopis Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek od 6.8.2021. (stranica 25 spisa), dopis tužitelja upućen Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje od 6.8.2021. (stranice 26-27 spisa), dopis tužitelja upućen Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek od 5.11.2021. (stranica 28 spisa), zapisnik o pretrazi prijevoznog/prijenosnog sredstva, potvrda o privremenom oduzimanju, prekršajni nalog Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice-Službe za mobilne jedinice Osijek od 4.5.2019. i 6.10.2019., prigovor tužitelja protiv prekršajnog naloga, zapisnici o glavnoj raspravi Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 17.6.2019., 12.7.2019., 12.8.2021., 18.2.2020., rješenje Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 2.8.2019. i 18.2.2020., žalba tužitelja protiv rješenja Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 29.8.2019., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, zapisnik o komisijskom prijemu, premjeru i procjeni vrijednosti na robu po predmetu carinskog prekršaja od 6.10.019., pisana obrana tužitelja od 18.2.2020., obavijest o sumnjivoj robi od 29.7.2021., zahtjev za uništenje (zaprimljeno 18.8.2021.), izjava odvjetnika Tomislava Pedišića od 16.8.2021., dopis odvjetnice Ivane Jurin Puhalo od 16.8.2021., izjava odvjetnice Ivane Jurin Puhalo od 16.8.2021., rješenje o uništenju robe od 16.2.2022., zapisnik o uništenju robe od 2.3.2022., prateći list za otpad, uputa o poduzimanju carinskih mjera za provedbu prava intelektualnog vlasništva od 24.1.2014. Saslušan je tužitelj VI.

3.1. Na raspravi održanoj kod ovog suda 20. svibnja 2025., sud je odbio dokazni prijedlog za provođenjem gospodarskog vještačenja, a sve iz razloga jer ovaj sud tijekom provođenja samog postupka je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, pa samim time niti ekonomično, budući da je istim dokaznim tužitelj predlagao radi utvrđenja visine, ali ne i osnove tužbenog zahtjeva.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane protuvrijednosti na ime naknade za prijevremeno oduzetu robu po potvrdi o privremenom oduzimanju od 14. travnja 2019. i 6. listopada 2019. od strane tuženika.

6. U postupku je nesporno da je tuženik protiv tužitelja podnio prekršajni nalog 4. svibnja 2019. i 6. listopada 2019. te da je na iste uložio tužitelj prigovore i gdje tijekom kojih prekršajnih postupaka su isti pravomoćno okončani na način da je tužitelj u oba postupka oslobođen od optužbe, kao i da je istim odlukama naloženo kako se okrivljeniku (ovdje tužitelju) imaju vratiti privremeno oduzeti predmeti.

7. Među strankama je sporna osnova potraživanja, budući da tužitelj smatra da je tuženik dužan postupiti po odluci Visokog prekršajnog suda, a tuženik smatra da nije dužan postupiti po toj odluci jer je u carinskom (upravnom) postupku roba uništena zbog povrede intelektualnog vlasništva. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 20.1.2021., broj Ppž- 89/2020 (stranice 6-9 spisa) proizlazi kako je tužitelj oslobođen optužbe da je dana 6. listopada 2019. počinio prekršaj iz članka 69. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (Narodne novine broj 40/16. – dalje u tekstu: Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva EU), kažnjivog na temelju članka 63. stavka 1. točke 3. istog Zakona. Istom odlukom je navedeno kako se privremeno oduzeti predmeti (ukupno 198 komada i 26 pari sportske obuće) imaju vratiti tužitelju.

9. Iz presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 14.1.2021., broj Ppž- 3607/2021 (stranice 10-13 spisa) proizlazi kako je tužitelj oslobođen optužbe da je dana 6. listopada 2019. počinio prekršaj iz članka 69. stavka 1. Zakon o provedbi carinskog zakonodavstva EU, kažnjivog na temelju članka 63. stavka 1. točke 3. istog Zakona. Istom odlukom je navedeno kako se privremeno oduzeti predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju od 14. travnja 2019. imaju vratiti tužitelju.

10. Iz odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora tuženika od 25.10.2022. (stranice 14-15 spisa) proizlazi kako tuženik smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja od 8.8.2022. (stranica 16-21 spisa) proizlazi kako se tužitelj obraća tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora i dostavlja mu primjerak tužbe, a sve u svrhu pokretanja ovog postupka.

12. Iz potvrde o privremenom oduzimanju robe (stranica 22 spisa) proizlazi kako su 6. listopada 2019. tužitelju oduzete 26 pari sportske obuće Nike i Adidas i 198 komada sportske odjeće Adidas.

13. Iz zahtjeva za oduzimanje privremeno oduzete robe od 9.7.2021. (stranice 23-24 spisa) proizlazi kako tužitelj potražuje od strane Carinske uprave, područni carinski ured Osijek vraćanje privremeno oduzetih predmeta po potvrdama od 14. travnja 2019. i 6. listopada 2019.

14. Iz dopisa Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek od 6.8.2021. (stranica 25 spisa) proizlazi kako je naslovnik obavijestio tužitelja da je 29. srpnja 2021. upućena obavijest nositeljima odobrenja te je pokrenut ispitni postupak radi utvrđivanja povrede prava intelektualnog vlasništva.

15. Iz dopisa tužitelja upućen Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Vijeću za prekršaje od 6.8.2021. (stranice 26-27 spisa) proizlazi kako se isti protivi postupanju Carinske uprave, a iz razloga jer smatra kako Carinska uprava ne poštuje sudske odluke u kojima je navedeno kako se privremeno oduzeti predmeti imaju vratiti tužitelju.

16. Iz dopisa tužitelja upućen Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek od 5.11.2021. (stranica 28 spisa) proizlazi se dopis od 6.8.2021. dostavlja i područnom carinskom uredu Osijek, a iz razloga jer je raniji dopis dostavljen vijeću za prekršaje.

17. Iz potvrde o privremenom oduzimanju od 14.4.2019. proizlazi kako su 14. travnja 2019. tužitelju oduzeti 133 komada gornjih dijelova sportske odjeće Adidas, 99 komada gornjih dijelova sportske odjeće Nike, 132 komada donjih dijelova odjeće sportski Adidas, 77 komada donjih dijelova sportske odjeće Nike, 17 komada komplet trenirke Adidas, 1 komad komplet trenirke Nike, 33 pari sportskih čarapa Nike, 10 pari sportskih čarapa Adidas, 20 pari tenisica ženskih Adidas, 23 pari tenisica muških Adidas, 19 pari tenisica muških Nike, 17 pari tenisice ženske Nike, 15 pari tenisica Converse i 1 par papuča Nike 1.

18. Iz prekršajnog naloga Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, Područne jedinice-Službe za mobilne jedinice Osijek od 4.5.2019. proizlazi kako je od naslovnika izdan prekršajni nalog za tužitelja na način da je isti kriv što je 14. travnja 2019. u vozilu marke Ford imao ukupno 459 komada sportske odjeće i 43 para sportskih čarapa te 95 pari sportske obuće, a za koju komercijalnu robu ne posjeduje račun, niti prateću dokumentaciju, te je na taj način počinio prekršaj kažnjiv po članku 63. stavku 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU i kažnjen novčanom kaznom od 9.000,00 kuna.

19. Iz prigovora tužitelja protiv prekršajnog naloga proizlazi kako tužitelj u cijelosti poriče počinjenje prekršaja koje mu se stavlja na teret.

20. Iz zapisnika o glavnim raspravama Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 17.6.2019., 12.7.2019., proizlazi kako je vijeće za prekršaje, nakon provedenog postupka donijelo odluku kojom je tužitelj proglašen krivim za počinjenje prekršaja kažnjivog po članku 63. stavku 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU i kažnjen je novčanom kaznom od 7.500,00 kuna.

20.1. Iz rješenja Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 2.8.2019. proizlazi kako je nadležno tijelo donijelo odluku kojom je tužitelja proglasilo krivim za počinjenje prekršaja sukladno članku 69. stavku 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU i kažnjen je novčanom kaznom od 7.500,00 kuna.

20.2. Iz žalbe tužitelja protiv rješenja Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 29.8.2019. proizlazi kako je tužitelj na predmetno rješenje Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje od 2.8.2019. uložio žalbu.

20.3. Presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-3607/2021 tužitelj je u cijelosti oslobođen od optužbe, te je istom odlukom odlučeno kako se privremeno oduzeti predmeti moraju vratiti tužitelju.

20.4. Iz zahtjeva za preuzimanje privremeno oduzete robe od 19. srpnja 2021. proizlazi kako je tužitelj zatražio od Carinske uprave, područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje da ga se obavijesti gdje i kako može preuzeti robu iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta.

21. Iz zapisnika o komisijskom prijemu, premjeru i procjeni vrijednosti na robu po predmetu carinskog prekršaja od 6. listopada 2019. proizlazi kako je ukupna količina robe 224 komada, ukupne vrijednosti 8.600,00 kuna.

21.1. Iz prekršajnog naloga od 6. listopada 2019. broj 170/2019 proizlazi kako je tužitelj proglašen krivim, na način da je počinio prekršaj iz članka 69. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU i kažnjen novčanom kaznom od 12.000,00 kuna.

21.2. Iz prigovora od 11. studenog 2019. proizlazi kako je na navedeni prekršajni nalog tužitelj uložio prigovor.

21.3. Iz zapisnika o glavnoj raspravi od 18. veljače 2020. proizlazi kako je donijeto rješenje kojim je tužitelj proglašen krivim za počinjenje prekršaja iz članka 69. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU i kažnjen je novčanom kaznom od 12.000,00 kuna.

21.4. Iz Rješenja Carinske uprave, područnog carinskog ureda Osijek, Vijeće za prekršaje od 18.2.2020. proizlazi kako je istim rješenjem tužitelj proglašen krivim za za počinjenje prekršaja iz članka 69. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU i kažnjen je novčanom kaznom od 12.000,00 kuna.

21.5. Iz žalbe tužitelja zaprimljene kod Carinske uprave 28. veljače 2020. proizlazi kako je tužitelj uložio žalbu protiv rješenja Carinske uprave od 18. veljače 2020.

21.6. Iz Presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-89/2020 od 20. siječnja 2021. proizlazi kako je tužitelj oslobođen optužbe za počinjenje prekršaja koje mu je stavljeno na teret, te je istom odlukom određeno kako se tužitelju imaju vratiti privremeno oduzeti predmeti.

21.7. Iz zahtjeva za preuzimanje privremeno oduzete robe od 9. srpnja 2021. proizlazi kako je tužitelj zatražio od Carinske uprave, područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje da ga se obavijesti gdje i kako može preuzeti robu iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta.

22. Iz obavijesti o sumnjivoj robi od 29.7.2021. proizlazi kako je Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek obavijestio naslovnika kako su dana 28. srpnja 2021., pri detaljnom pregledu, utvrdili opravdanu sumnju da se robom povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva nositelja odobrenja Converse (žig), kao i za nositelja odobrenja Nike (žig).

23. Iz dopisa Carinske uprave, područni carinski ured Osijek od 6. kolovoza 2021. proizlazi kako isti obavještava punomoćnika tužitelja da je za tekstilnu robu i obuću, koja je privremeno oduzeta, upućena obavijest nositeljima odobrenja te pokrenut ispitni postupak, radi utvrđivanja povrede prava intelektualnog vlasništva.

24. Iz zahtjeva za uništenje (zaprimljeno 18.8.2021.) proizlazi kako je u odnosu na 133 komada gornjih dijelova odjeće, 132 kom donjih dijelova odjeće, 17 kompleta trenirki, 10 pari sportskih čarapa, 20 pari ženskih tenisica i 23 para muških tenisica dana izjava kojom je potvrđeno da se predmetnom robom povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva društva Adidas AG.

24.1. Iz Zahtjeva za uništenje od 16. kolovoza 2021. proizlazi kako je u odnosnu na 15 pari Converse tenisica dana izjava kojom je potvrđeno da se predmetnom robom povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva društva All Star C.V.

25. Iz rješenja o uništenju robe od 16.2.2022. proizlazi kako je Carinska uprava, područni carinski ured Osijek, odjel za prodaju robe odobrio uništenje robe pod carinskim nadzorom.

26. Iz zapisnika o uništenju robe od 2.3.2022. proizlazi kako je predviđena roba za uništenje Nike, Converse i Adidas, a koje uništenje robe je izvršilo društvo IPR SOLUTIONS d.o.o. na način da je roba rezana električnim cirkularom, a otpad koji je preostao uništenjem predan je društvu METAL-ZEC d.o.o.

27. Iz pratećeg lista za otpad proizlazi kako je društvo METAL-ZEC d.o.o. potvrdilo preuzimanje otpada od strane Carinske uprave, područnog carinskog ureda Osijek.

28. Radi utvrđenja spornih činjenica, ovaj sud je saslušao tužitelja VI koji je iskazao kako se prije par godina vozio u svom vozilu kad je zaustavljen od djelatnika carine koji su ga najprije pitali na koje gorivo vozi svoje vozilo, a kad je rekao da vozi na dizel, onda su mu rekli da otvori prtljažnik u kojem je bila roba koja mu je oduzeta i popisana, a tada je dobio i zapisnik o oduzimanju robe. Robu je kupio u Zagrebu u Dubravi u veleprodaji, nije tada imao račun za nju, a naknadno je izračunao da je vrijednost te oduzete robe oko 155.000,00 kuna, odnosno on je robu toliko platio. Nakon toga se obratio odvjetniku koji ga je zastupao u prekršajnom postupku te po okončanju postupka mu je javio da je stigao nalog da mu se roba vrati. Nakon toga mu je javio da je roba izgubljena, odnosno nestala i onda su krenuli u ovaj postupak. Nitko ga nikada nije obavijestio o uništenju, odnosno nestanku robe, osim njegovog odvjetnika. On je pronašao svoju evidenciju o cijeni robe te je utvrdio da se radilo o vrijednosti od 155.580,00 kuna koliko je on robu platio. Ženske Nike patike je kupio za 220,00 kuna, Converse patike po 200,00 kuna, muške patike Nike po cijeni od 250,00 kuna, muške Adidas patike po 250,00 kuna, komplet trenerke u iznosu od 320,00 kuna, čarape Adidas 18,00 kuna, patike ženske Adidas po 220,00 kuna, Nike čarape po 20,00 kuna, donji dio Adidas trenerke 180,00 kuna, komplet trenerke Adidas 320,00 kuna, gornji dio Adidas 195,00 kuna, donji dio Nike 190,00 kuna, gornji dio Nike 210,00 kuna, papuče Nike 85,00 kuna, odjeća gornji dio Adidas 180,00 kuna, patike Adidas 250,00 kuna, donji dio Adidas 180,00 kuna, patike Nike 250,00 kuna.

29. Temeljem navoda tužitelja i svih provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP, sud je utvrdio sljedeće:

- da je 14. travnja 2019. tužitelj zatečen u Osijeku, Ulica ariša BB, da u vozilu marke Ford Transit u posjedu ima ukupno 459 komada sportske odjeće, 43 para sportskih čarapa te 95 pari sportske obuće,

- da je 6. listopada 2019. tužitelj zatečen u Osijeku, Ulica Jablanova bb, da u vozilu marke VW Sharan u posjedu ima 198 komada Adidas nove odjeće i 26 pari nove obuće,

- da je tužitelju privremeno oduzeta roba, a za koje je izdana potvrda o privremenom oduzimanju, Klasa: 471-01/19-16/2478 od 6. listopada 2019. (list 22 spisa) i potvrda o privremenom oduzimanju, Klasa: 471-01/19-20/1488, Urbroj: 513-02-1975/33-19-3 od 14. travnja 2019. (prilog uz odgovor na tužbu),

-da su protiv tužitelja vođena dva odvojena prekršajna postupka radi počinjenja prekršaja iz članka 69. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU, kažnjivog na temelju članka 63. stavka 1. točke 3. istog Zakona,

- da je Presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-89/2020 od 20. siječnja 2021. i Ppž-3607/2021 od 14. travnja 2021. tužitelj u cijelosti oslobođen optužbe,

- da je navedenim odlukama Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske odlučio kako se tužitelju imaju vratiti privremeno oduzeti predmeti koji su navedeni u potvrdama o privremenom oduzimanju od 14. travnja 2019. i 6. listopada 2019.,

- da je tužitelj 9. srpnja 2021. podnio zahtjeve za preuzimanje robe (list 23-24 spisa),

- da je Carinska uprava, područni carinski ured Osijek 29. srpnja 2021. obavijestio o sumnjivoj robi nositelja odobrenja, i to: Converse, Nike i Adidas,

- da su isti dostavili Carinskoj upravi, područnom carinskom uredu Osijek Zahtjeve za uništenje robe,

- da je za predmetnu robu donijeto Rješenje o uništenju robe od strane Carinske uprave, područni carinski ured Osijek, 16. veljače 2022.,

- da je 2. ožujka 2022. stavljen zapisnik o uništenju robe iz kojega je vidljivo kako je predmetna roba u cijelosti uništena.

30. Člankom 11. stavkom 4. Zakona o žigu propisano je nositelj registriranog žiga, neovisno o pravima nositelja stečenim prije datuma podnošenja prijave ili datuma prvenstva registriranog žiga, također ima pravo zahtijevati da se onemogući trećim stranama da u trgovačkom prometu na području Republike Hrvatske u kojoj je žig registriran unose proizvode koji na tom području nisu pušteni u slobodan promet ako ti proizvodi uključujući njihovo pakiranje, dolaze iz trećih zemalja i bez odobrenja nose žig koji je istovjetan sa žigom registriranim za te proizvode ili koji se po svojim bitnim obilježjima ne može razlikovati od tog žiga. Takvo pravo nositelja žiga prestaje važiti ako tijekom postupka za utvrđivanje počinjenja povrede registriranog žiga prestaje važiti ako tijekom postupka za utvrđivanje počinjenja povrede registriranog žiga, pokrenutog u skladu s propisima Europske unije o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva, deklarant ili posjednik proizvoda dokaže da nositelj registriranog žiga nije ovlašten zabraniti stavljanje proizvoda na tržište u zemlji krajnjeg odredišta. Člankom 126. stavkom 4. ZoŽ propisano je ako pri uvozu proizvoda kojima se vrijeđa žig pošiljatelj djeluje u trgovačkom prometu, bez obzira na to radi li se o robi namijenjenoj za komercijalne svrhe ili za osobnu uporabu primatelja, nositelj žiga ima pravo tužbom protiv deklaranta i/ili primatelj robe zahtijevati utvrđenje povrede žiga kako bi se proizvodi mogli uništit pod carinskim nadzorom u skladu s propisima Europske unije o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva. Utvrđenje povrede žiga u skladu s ovim člankom ne utječe na odgovornost deklaranta ili posjednika robe za povredu žiga. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU je propisano područje primjene ovog Zakona je teritorij Republike Hrvatske pod suverenitetom Republike Hrvatske sukladno Ustavu Republike Hrvatske. Člankom 4. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU je propisano carinsko tijelo u Republici Hrvatskoj nadležno za primjenu odredbi carinskog zakonodavstva donesenog na razini Unije, odredbi zakonodavstva Unije o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i ovog Zakona je Ministarstvo financija, Carinska uprava. Člankom 49. stavkom 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU je propisano nadležni carinski ured za donošenje odluka koje se odnose na carinskoj provedbu prava intelektualnog vlasništva sukladno Uredbi (EUR) br. 608/2013 određuje se posebnim propisima kojima se uređuje unutarnja organizacija i ustrojstvo Carinske uprave i propisima donesenim na temelju ovog Zakona. Člankom 23. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 608/2013 europskog parlamenta i vijeća od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva (dalje u tekstu: Uredba br. 608/2013) je propisano kako se roba za koju se sumnja da povređuje pravo intelektualnog vlasništva može se uništiti pod carinskim nadzorom, bez obveze da se utvrdi je li pravo intelektualnog vlasništva bilo povrijeđeno prema pravu države članice u kojoj je roba pronađena, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: (a) nositelj odobrenja carinskim je tijelima pisanim putem potvrdio da je po njegovom uvjerenju povrijeđeno pravo intelektualnog vlasništva, i to u roku od 10 radnih dana, ili tri radna dana u slučaju pokvarljive robe, od obavijesti o obustavljanju puštanja ili o zadržavanju robe; (b) nositelj odobrenja carinskim je tijelima pisanim putem potvrdio svoju suglasnost za uništenje robe, i to u roku od 10 radnih dana, ili tri radna dana u slučaju pokvarljive robe, od obavijesti o obustavljanju puštanja ili o zadržavanju robe; (c) deklarant ili posjednik robe carinskim je tijelima pisanim putem potvrdio svoju suglasnost za uništenje robe, i to u roku od 10 radnih dana, ili tri radna dana u slučaju pokvarljive robe, od obavijesti o obustavljanju puštanja ili o zadržavanju robe. Ako deklarant ili posjednik robe nije potvrdio svoju suglasnost za uništenje robe, niti je carinska tijela obavijestio o svom prigovoru na uništenje robe u navedenim rokovima, carinska tijela mogu smatrati da je deklarant ili posjednik robe potvrdio svoju suglasnost za uništenje te robe. Carinska tijela odobravaju puštanje robe ili okončavaju njezino zadržavanje odmah nakon dovršenja svih carinskih formalnosti ako u rokovima iz točaka (a) i (b) prvog podstavka nisu primili pisanu potvrdu od nositelja odobrenja da je, po njegovom uvjerenju, pravo intelektualnog vlasništva povrijeđeno te njegovu suglasnost za uništenje, osim ako su navedena tijela bila na odgovarajući način obaviještena o pokretanju postupaka za utvrđivanje je li pravo intelektualnog vlasništva bilo povrijeđeno. Stavkom 2. istog članka je propisano kako se uništenje robe obavlja se pod carinskim nadzorom i pod odgovornošću nositelja odobrenja, osim ako je drukčije određeno u nacionalnom pravu države članice u kojoj se roba uništava. Nadležna tijela mogu uzeti uzorke prije uništenja robe. Uzorci uzeti prije uništenja mogu se upotrijebiti u obrazovne svrhe.

31. Kraj ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja i sukladno citiranim zakonskim propisima ovaj sud je utvrdio kako je tuženik (nadležno carinsko tijelo) postupilo sukladno Uredbi br. 608/2013, te je zbog sumnje na povredu prava intelektualnog vlasništva o tome obavijestila nositelja odobrenja žiga (Converse, Nike i Adidas), a koji su u rokovima propisanim Uredbom br. 608/2013 dostavili izjavu kako je povrijeđeno pravo intelektualnog vlasništva nositelja odobrenja. Nadležno carinsko tijelo je potom nadalje također postupilo po Uredbi br. 608/2013 i takvu robu uništilo, o čemu postoji rješenje i zapisnik o uništenju robe u spisu, a sve sukladno suglasnosti za uništenje takve robe od strane nositelja odobrenja.

32. Za napomenuti je tužitelju kako se u ovakvim slučajevima zapravo radi o zaštiti prava intelektualnog vlasništva (u konkretnom slučaju zaštiti prava na žig), te nikako nije tužitelj nositelj odobrenja prava na žig, već upravo obavješteni nositelji odobrenja i to društva All Star C.V., Adidas AG i Adidas international marketing BV, te Nike. Tužitelj je u iskazu danim pred ovim sudom upravo i iskazao kako je robu kupio u Zagrebu u Dubravi u veleprodaji, međutim za istu nije imao račun, dakle za istu nije samostalno provjeravao niti sumnjao na njezino porijeklo, a radi se izrazito velikoj količini robe, za koju nije životno, a niti logično da je kupljena za privatne potrebe, već upravo suprotno, radi stavljanje iste u daljnji promet. Stoga se, po mišljenju ovoga suda, svakako radi o očitoj povredi intelektualnog vlasništva, povredi prava na žig.

33. Navod tužitelja kako je ranije vođen prekršajni postupak, isti nije od utjecaja na činjenicu da se u konkretnom slučaju radilo o povredi intelektualnog vlasništva, a koju činjenicu u potpunosti zanemaruje tužitelj, navodeći kako je tuženik trebao postupiti sukladno pravomoćnoj sudskoj odluci i izvršiti povrat privremeno oduzetih predmeta sukladno odlukama – Presudama Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-3607/2021 i Ppž-89/2020. Naime tijekom ovog postupka je utvrđeno kako je zapravo tuženik postupio na način da je predmetnu robu za vrijeme trajanja oba prekršajna postupka skladištio i istu nije uništavao, a što je sukladno odredbi članka 53. stavka 3. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“ broj 68/13., 30/14., 115/16., 39/19., 98/19., 155/23. i 36/24. -dalje u tekstu: Zakon o carinskoj službi) kojim Zakonom je propisano kako će se odrediti rok zadržavanja robe do okončanja postupka obračuna i naplate. Međutim kako je pravomoćno okončan postupak, te je tužitelj oslobođen od optužbe, to je nadležno carinsko tijelo (ovdje tuženik), postupao sukladno propisima, točnije Uredbi br. 608/2013, ali i Zakonu o provedbi carinskog zakonodavstva EU. Jasno je kako za vrijeme trajanja prekršajnih postupaka tuženik (nadležno carinsko tijelo) nije mogao postupati dok se ne okončaju prekršajni postupci.

33.1. Jednako tako, a u odnosu na navod tužitelja kako je tuženik trebao postupiti po odluci suda i tužitelju vratiti privremeno oduzete predmetne (robu), prema mišljenju ovoga suda, takav zaključak tužitelja nije pravilan. Naime, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je odlučivao o prekršaju iz članka 69. stavka 1. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva EU, te je tužitelja oslobodio od optužbe i u takvoj situaciji je donio jedinu moguću odluku, a to je da se i privremeno oduzeti predmeti imaju vratiti tužitelju. Međutim tužitelj zanemaruje činjenicu kako se kod privremeno oduzetih predmeta radi o robi kojom se povrjeđuje pravo intelektualnog vlasništva, a o kojoj činjenici nije odlučivao Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, a niti je ta činjenica bila dio prekršajnih postupaka koji su se vodili, pa je stoga jedino i ispravno sud mogao odrediti da se privremeno oduzeti predmeti vrate tužitelju.

33.2. Nije dakle sporno da su donijete odluke da se privremeno oduzeti predmeti vrate, međutim sporna je primjena prava nakon što su donijete presude Visokog prekršajnog suda, a koje postupanje je tuženika, po mišljenju ovoga suda, bilo pravilno. Naime, za vrijeme trajanja prekršajnih postupaka, a sukladno potvrdama o privremeno oduzetim predmetima, tuženik nije mogao postupati, već je morao iste zadržati, dok traju postupci, a što je sve sukladno članku 53. stavku 3. Zakona o carinskoj službi. Nakon što su ti postupci pravomoćno okončani i gdje je donijeta oslobađajuća presuda i istima presudama je određeno da se vrate privremeno oduzeti predmeti, tuženik je započeo upravni postupak i postupio sukladno Uredbi br. 608/2013. Naime, u prekršajnom postupku se nije raspravljalo, a niti je isto bilo dio postupka, odluka o povredi intelektualnog prava vlasništva, odnosno povredi prava na žig. Nakon što su ti prekršajni postupci okončani, a roba se nalazila u posjedu carinske službe, koja je dužna postupati sukladno Uredbi br. 608/2013, isti su pokrenuli redovni upravni postupak i o tome obavijestili nositelje odobrenja, a potom je dalje postupak tekao na način kako je to navedeno u točci 31. obrazloženja ove presude.

34. Iz svega navedenoga proizlazi kako je postupanje tuženika bilo osnovano, a kako tužitelj zapravo potražuje novčanu protuvrijednost na ime stečenog bez osnove, članak 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. – dalje u tekstu: ZOO), a u svezi sa člankom 1111. stavkom 3. ZOO-a, to se napominje kako zapravo postoji valjana osnova za uništenje predmetne robe, odnosno zahtjevi za uništenje podnijeti od strane nositelja odobrenja žiga, pa time niti nisu ispunjenje opće pretpostavke za povrat robe, odnosno naknadu vrijednosti.

35. Navod tužitelja kako uputa nije izvor prava, pa postupanje tuženika po uputi nema pravnog uporišta, sud napominje kako se uputom samo propisuje način postupanja sukladno zakonskim odredbama (Zakona o carinskoj službi, a time i podredno Zakona o žigu i Zakonu o provedbi carinskog zakonodavstva EU), pa je zapravo tuženik postupao sukladno navedenim zakonskim propisima, a uputa samo razrađuje nadležnost i postupanje prema robi i utvrđivanje sumnje u povredu prava intelektualnog vlasništva u okviru carinske provedbe.

36. Kako tužiteljev zahtjev nije osnovan, tako i visina nije utvrđivana putem predloženog vještačenja, već je odlučeno temeljem postavljenog tužbenog zahtjeva od strane tužitelja kojim potražuje iznos od 20.572,04 EUR, koji iznos je tužitelj postavio slobodnom procjenom i sukladno iskazu tužitelja.

37. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga temeljem članka 1111. stavka 1. i 3. ZOO-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te presuditi kao u točki I. izreke ove presude.

38. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, pa mu sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a, a u svezi sa člankom 163. ZPP-a, pripada pravo na naknadu troška ovog postupka, a uzimajući u obzir vrijednost glavnog zahtjeva, sukladno članku 35. stavku 1. ZPP-a. Naime, u ovome postupku tužitelj je prvotno naznačio vrijednost predmeta spora sukladno 40. ZPP-a, a budući nije znao u trenutku podnošenja tužbe vrijednost predmeta, međutim kako je tijekom postupka postavio zahtjev za isplatu novčane tražbine u iznosu od 20.572,04 EUR, to je sud utvrdio vrijednost predmeta spora sukladno glavnom zahtjevu, a sve u svezi sa člankom 35. stavkom 1. ZPP-a, budući da je takav postavljen konačni tužbeni zahtjev. Tuženiku je stoga priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištima 20.5.2025. i 20.1.2025. za svako u visini od po 250 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, a što s obzirom na vrijednost boda ukupno iznosi 1.500,00 eura, te je stoga odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

39. Tužitelj je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.250,00 eura, budući da je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 13. travanj 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Zakonskom zastupniku tuženika na broj P-DO-89/2022