REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-826/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., OIB: 43965974818 iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 37, zastupana po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika JP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Martini Pečenko, odvjetnici u Svetom Ivanu Zelini, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini od 18. travnja 2025., poslovni broj P-126/2024-5., 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja HEP Elektra d.o.o. iz Zagreba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini od 18. travnja 2025., poslovni broj: P-126/2024-5.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, iznos od 77,11 EUR zajedno sa zateznim kamatama, koje se obračunavaju od svakodobnog dospijeća pa do dana plaćanja sukladno stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koji se odnosi na ostale odnose i to:

− na iznos od 7,23 EUR, računajući od 28.08.2022. godine pa do isplate, − na iznos od 16,45 EUR, računajući od 07.03.2023. godine pa do isplate, na račun tužitelja IBAN: [broj bankovnog računa], model HR00, pozivom na broj 81226908- 2200548547, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, na račun punomoćnika tužitelja odvjetnik Mario Patača, Ivana Šibla 15, Zagreb, broj računa IBAN: [broj bankovnog računa], model HR00, pozivom na broj 81226908- 2200548547, pod prijetnjom ovrhe, sve u roku 15 dana.˝ II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga i odluke o troškovima postupka. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i to jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

2.1. Mišljenja je da je prvostupanjski sud, protivno zakonu, donio presudu bez održavanja ročišta unatoč tomu što je tužitelj u tužbi predložio provesti dokazni postupak – saslušanje svjedoka djelatnika tužitelja, financijsko vještačenje i dr.

2.2. Neprihvatljivim smatra obrazloženje prvostupanjskog suda o nastupu zastare. To zato što sud zanemaruje da je tuženik u utuženom razdoblju preuzimao električnu energiju bez ugovora o opskrbi električnom energijom za obračunsko mjerno mjesto, odnosno da se radilo o neovlaštenoj potrošnji električne energije.

2.3. U nastavku žalbe pojašnjava da su utuženi računi izdani na ime ĐP kao evidentiranog kupca električne energije u trenutku izdavanja računa iz razloga što tuženik, kao novi vlasnik, nije sukladno odredbama Općih uvjeta tužitelja obavijestio tužitelja kao opskrbljivača i HEP ODS d.o.o. o promjeni korisnika, odnosno o činjenici promjene vlasništva.

2.4. Ističe kako se korištenje električne energije bez ugovora ima smatrati stjecanjem bez osnove i samim time zastarni rok je pet godina.

2.5. Predlaže stoga prihvatiti žalbu i preinačiti pobijanu odluku, te naložiti tuženiku naknadu parničnog troška

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, sukladno članku 458. stavku 1. ZPP-a.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP- a na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 467. stavak 1. ZPP-a.

6.1. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a, na koju se ukazuje žalbom, jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, a također presuda ima i razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime nepodmirenog dugovanja za potrošenu električnu energiju za obračunsko mjerno mjesto Sesvečan Josip, Sveta Helena, Helena 84, broj obračunskog mjesta 0153740756 za period od 1. srpnja 2022. do 28. veljače 2023. isplati iznos od 77,11 eura sa zateznim kamatama.

8. Svoje potraživanje tužitelj temelji na izvodu iz poslovnih knjiga i priloženim računima (strana 17. do 29. spisa).

9. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se potraživanje tužitelja odnosi na račune sa datumima dospijeća 27. (pogreškom u pisanju navedeno je 37.) kolovoza 2022. do 6. ožujka 2023., jer tako proizlazi iz izvoda poslovnih knjiga tužitelja, a što odgovara i razdoblju na koji se potraživanje odnosi, a koje je tužitelj naveo u tužbi od 1. srpnja 2022. do 28. veljače 2023.

9.1. Također, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da je osnovan prigovor zastare potraživanja, jer je tužba podnesena 15. ožujka 2024., pa je prije podnošenja tužbe protekao jednogodišnji rok zastare propisan člankom 232. stavkom 1. točkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO).

10. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužba podnesena zbog nepodmirenog dugovanja pravnog prednika tuženika, da je tuženik njegov nasljednik i da kao nasljednik, sukladno članku 139. Zakona o nasljeđivanju, odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Pri tome se tužitelj pozvao na odredbe članka 9. ZOO-a kojim je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

11. Tužitelj tek u žalbi, a kako bi otklonio prigovor zastare, prvi put ističe da bi se u konkretnom slučaju radilo o potraživanju s osnove stjecanja bez osnove, slijedom čega smatra da je potrebno primijeniti opći zastarni rok od pet godina, a ne jednogodišnji rok kako je to pravilno primijenio prvostupanjski sud.

12. Takvi žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani. Naime, iako sud nije vezan za pravnu osnovu koju stranke ističu, vezan je za činjenični supstrat na kojem se zahtjev temelji. U konkretnom slučaju, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj svoje potraživanje temelji na neplaćenim računima za isporučenu električnu energiju, odnosno na obvezo-pravnom odnosu koji proizlazi iz ugovora o opskrbi električnom energijom, a ne na stjecanju bez osnove. Naime, tužitelj tek u žalbi po prvi put navodi da bi se u konkretnom slučaju radilo o neovlaštenom korištenju električne energije od strane tuženika. Time tužitelj zapravo nastoji izmijeniti činjeničnu osnovu svog zahtjeva, što u žalbenom postupku nije dopušteno, jer se sukladno članku 352. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice, niti predlagati novi dokazi, osim u zakonom propisanim iznimkama, koje u ovom slučaju nisu ispunjene.

13. Slijedom navedenog, žalbeni navodi kojima tužitelj prvi put pokušava potraživanje pravno kvalificirati kao stjecanje bez osnove, a bez odgovarajuće činjenične podloge, nisu osnovani, pa je prvostupanjski sud pravilno kvalificirao predmetno potraživanje, te na isto pravilno primijenio jednogodišnji rok zastare propisan člankom 232. stavkom 1. ZOO.

14. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi kako je sud protivno zakonu donio presudu bez održavanja ročišta, iako je u tužbi predložio provesti dokazni postupak. Naime, kako je već prethodno navedeno, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, pa je prvostupanjski sud pravilno postupio sukladno članku 461.a stavku 4. ZPP-a kojim je propisano da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

15. Točno je da je tužitelj u tužbi predložio izvođenje određenih dokaza (saslušanje svjedoka i financijsko vještačenje), međutim sama činjenica predlaganja dokaza ne obvezuje sud na održavanje ročišta. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da, s obzirom na osnovanost istaknutog prigovora zastare, odlučne činjenice proizlaze već iz tužbe, odgovora na tužbu i priložene dokumentacije, slijedom čega izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno, pa time ni održavanje ročišta. Pri tome valja istaknuti da stranke nisu podnijele obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta u smislu naprijed citirane zakonske odredbe, pa suprotno navodima žalbe nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 461.a stavak 4. ZPP-a na koju se ukazuje sadržajem žalbe.

16. Odluka o troškovima postupka također je pravilno utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, te prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023).

17. Zbog navedenog, žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1 ZPP-a.

Slavonski Brod, 13. travnja 2026.

Sutkinja

Draženka Ilak