REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-735/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Draženki Ilak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Aralica Lalić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857757, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2025., poslovni broj: Pn- 2493/2023-19, 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. iz Zagreba djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. travnja 2025., poslovni broj: Pn-2493/2023-19:

1. potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke,

2. preinačuje u pobijanoj točki III. izreke (troškovi postupka), te se sudi:

“Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 585,84 eura (umjesto iznosa od 1.363,96 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2025. do isplate obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.”

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747 da tužiteljici MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 234,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. rujna 2023. pa do isplate, određenim do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 50,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. rujna 2023. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.363,96 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 29. travnja 2025. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Tuženik je protiv prvostupanjske odluke podnio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o trošku i žalbu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da žalbom pobija točku I. i točku III. izreke, i to zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP).

2.1. Ističe nadalje kako je opseg štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju utvrđen medicinskim vještačenjem kojim je utvrđeno da je kod tužiteljice zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti od svega 1,5%, da je bolove i strah nakon događaja trpjela oko mjesec dana i to uglavnom slabog intenziteta, te da joj je pomoć drugih osoba trebala ukupno 21 sat raspoređeno na dva tjedna. Sve navedeno, prema navodima žalbe, ne opravdava dosudu naknade štete u većem iznosu od 2.250,00 eura, koji iznos joj je isplaćen prije donošenja pobijane presude.

2.2. Uz izmjenu odluke o glavnom zahtjevu i omjer uspjeha stranaka u sporu bit će izmijenjen, pa se odluka o troškovima postupka i zbog toga pobija. Osim toga, ističe kako je sud propustio odlučiti o njegovu zahtjevu za naknadom parničnog troška koji se odnosi na dio tužbenog zahtjeva koji je povučen.

2.3. Predlaže njegovu žalbu uvažiti i preinačiti pobijanu presudu, podredno predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi svim žalbenim navodima tuženika. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje o trošku, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano poziva tuženik, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu koja joj je nastala u štetnom događaju 12. listopada 2020. za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju.

7.1. Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno:

- da se 12. listopada 2020. u 8,30 sati u Bračku kod kbr. 8 u raskrižju nerazvrstanih cesta s parkirališnim prostorima Opće bolnice Zabok dogodila prometna nesreća koju je prouzrokovao osiguranik tuženika, a u kojoj je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede,

- da je provedenim vještačenjem po liječniku vještaku izv.prof.dr.sc. SV, dr.med. utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje mekog oglavka tjemeno i sljepoočno lijevo, natučenje lijevog stopala i ogrebotine lijevog lakta, koje ozljede su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, te su dovele do povrede tužiteljičina duševnog i tjelesnog zdravlja,

- da su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice kontuzije glave u smislu bolnog cervikalnog sindroma objektivizirane EEG obradom, te su iste smanjile opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 1,5% i u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnostima,

- da je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta tri dana do smirenja akutne posttraumatske neurovegetativne simptomatologije, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta još tri tjedna. Pretrpjela je primarni strah koji se javio u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je sekundarni strah u jačem intenzitetu tri dana, u srednjem intenzitetu pet dana i u manjem intenzitetu još četiri tjedna. Liječnik vještak također je naveo da je tužiteljici trebala pomoć i njega u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba dva sata dnevno kroz tjedan dana i potom u smanjenom opsegu jedan sat dnevno kroz idućih tjedan dana,

- da je tuženik, nakon podnošenja tužbe 6. studenog 2023., tužiteljici isplatio, po njemu nesporni dio od 1.000,00 eura, potom nakon provedenog vještačenja daljnji iznos štete od 1.250,00 eura, te je bio mišljenja da je isplatom iznosa od 2.250,00 eura tužiteljici naknađena cjelokupna šteta,

- da parnične stranke nisu prigovarale provedenom medicinskom vještačenju.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći rezultate medicinskog vještačenja kao i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je smatrao da primjerena pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosi 2.400,00 eura, te da tužiteljici da ime tuđe pomoći i njege pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 84,00 eura (21 sat x 4,00 eura po satu), odnosno da tužiteljici pripada pravo na ukupno utvrđenu neimovinsku i imovinsku štetu u visini od 2.484,00 eura. Budući je tuženik tužiteljici na ime naknade štete isplatio iznos od 2.250,00 eura, to je sud tužiteljici dosudio daljnji iznos štete u visini od 234,00 eura, dok je tužiteljica odbijena sa preostalim zatraženim iznosom od 50,00 eura.

9. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća visinu naknade štete kako ju je utvrdio prvostupanjski sud smatrajući je pravilno i zakonito određenom.

10. Prvostupanjski je sud pri odmjeravanju visine naknade štete uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pa je tako vodio računa o duljini i tijeku liječenja kao i neugodnostima kojima je tužiteljica bila izložena uslijed učestalih odlazaka na kontrolne preglede, zatim je vodio računa o zaostalim trajnim posljedicama u smislu bolnog cervikalnog sindroma koje se očituje u skoro svakodnevnim glavoboljama koje smanjuju životnu aktivnost tužiteljice u visini od 1,5%, uzeo je u obzir i dob tužiteljice (rođena je 1975. godine), pa je za očekivati da će posljedice trpjeti još dugi niz godina.

11. Prije svega treba navesti da se novčana naknada za neimovinsku štetu dosuđuje oštećeniku kao oblik subjektivnog zadovoljenja s ciljem ublažavanja posljedica štetnog događaja i ponovne uspostave narušene duševne ravnoteže. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, uključujući dob tužiteljice, posljedice koje će trpjeti duži niz godina a koje se očituju u gotovo svakodnevnim glavoboljama, zatim intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova i straha, pravilno je i zakonito prvostupanjski sud utvrdio da primjerena i pravična novčana naknada za neimovinsku štetu iznosi 2.400,00 eura i za imovinsku štetu 84,00 eura, odnosno da ukupno utvrđena šteta iz štetnog događaja iznosi 2.484,00 eura, pa kako je tužiteljici tijekom postupka tuženik isplatio iznos od 2.250,00 eura, tužiteljici je dosuđen daljnji iznos štete od 234,00 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. rujna 2023. Tijek zateznih kamata žalbom se ne osporava.

12. Žalba tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka djelomično je osnovana.

12.1. Prvostupanjski je sud odlučujući o troškovima postupka imao u vidu odredbu članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, vodeći računa o uspjehu stranaka u postupku, pa je tako pravilno ocijenio da je tužiteljica u pogledu osnove uspjela sa 100% dok je u pogledu visine uspjela u omjeru od 83%, pa je onda omjer uspjeha tužiteljice 91,5%, a omjer tuženika 8,5% odnosno nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici utvrđen je uspjeh tužiteljice u omjeru od 83%.

12.2. Točno je, a kako to tuženik navodi i u žalbi, da u slučaju djelomičnog povlačenja tužbe tuženiku, u pravilu, pripada pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva.

12.3. U konkretnom slučaju tužiteljica je tužbeni zahtjev djelomično povukla nakon što je tuženik tijekom postupka djelomično ispunio svoju obvezu (isplatom iznosa od 2.250,00 eura) i to tek nakon pokretanja parničnog postupka, zbog čega je upravo ponašanje tuženika bilo uzrok vođenja postupka u tom dijelu.

12.4. Djelomično je tužba povučena i iz razloga što je nakon provedenog vještačenja tužiteljica utvrdila da je njezin zahtjev previsoko postavljen, slijedom čega ga je uskladila sa rezultatima provedenog dokaznog postupka (pri čemu je tužbu povukla za više od 5.000,00 eura).

12.5. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci poslovni broj Rev-312/2023-2 od 27. svibnja 2025. tuženik bi u ovakvom slučaju imao pravo na troškove po članku 158. stavku 1. ZPP-a koji su mu nastali djelomičnim povlačenjem tužbe (smanjenjem tužbenog zahtjeva) samo ako bi mu razlika između prvotno većeg iznosa (prije djelomičnog povlačenja tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva) i onog koji je preostao (nakon djelomičnog povlačenja tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva) – polazeći od prava na naknadu iz odgovarajućih vrijednosnih tarifnih razreda (onih iz tbr. 7. Tarife) – davala pravo na naknadu troška. Ako te razlike nema, tada joj ne bi nastali troškovi uslijed povlačenja tužbe, pa mu takvi, nepostojeći, ne bi ni pripadali.

12.6. U konkretnom slučaju postoji razlika u smislu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske budući je vrijednost predmeta spora prije djelomičnog povlačenja iznosila 8.000,00 eura, dok je nakon povlačenja znatno je smanjena, pa je stoga ovaj drugostupanjski sud uzimajući u obzir pravno shvaćanje izraženo u naprijed navedenoj odluci a koje glasi:

“10. Naime, s obzirom na dan donošenja prvostupanjske presude, u konkretnom slučaju je primjenjiv čl. 154. st. 2. ZPP, noveliran Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje: ZIDZPP/19), iz čega bi proizlazilo da se u slučaju djelomičnog smanjenja tužbenog zahtjeva, a zapravo djelomičnog povlačenja tužbe, cjelokupan uspjeh tužitelja valja ocjenjivati prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Ta promjena na određeni način utječe i na drugačije odlučivanje o troškovima prema čl. 158. ZPP.

11. Prema postojećoj sudskoj praksi naknada troškova za parnične radnje doista se odmjeravala prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake radnje, ali ta praksa nakon novele iz ZIDZPP/19 (u predmetima u kojima je primjenjiva navedena novelirana odredba) više nije primjenjiva, ali, naglašava se, samo u parnicama i slučajevima u kojima je tužitelj djelomično povukao tužbu.

12. U konkretnom slučaju treba uzeti da je vrijednost predmeta spora za cijelu parnicu, smanjeni (konačno postavljeni) tužbeni zahtjev i prema njemu valja ocijeniti i uspjeh tužitelja imajući na umu uspjeh glede pravne osnove tužbenog zahtjeva te prema toj vrijednosti predmeta spora odmjeriti troškove tužitelja.”

ocijenio da je troškove postupka bilo potrebno odmjeriti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, ne samo u pogledu izračuna uspjeha stranaka u smislu članka 154. stavak 2. ZPP-a, već i u pogledu vrijednosti predmeta spora kao osnove za obračun pojedinih parničnih radnji. Stoga je umjesto obračuna prema vrijednosti predmeta spora iz početno postavljenog tužbenog zahtjeva (kada je vps iznosio 8.000,00 eura), svaku pojedinu radnju obračunao primjenom odgovarajućeg broja bodova za vrijednost predmeta spora od 284,00 eura (25 bodova), nalazeći takav način obračuna primjerenim i razmjernim okolnostima konkretnog slučaja.

12.7. Stoga je trošak sastava tužbe priznat u iznosu od 25 bodova, kao i trošak sastava podnesaka od 25. rujna 2024. i 15. listopada 2024., svaki po 25 bodova. Za zastupanje po punomoćniku na ročištima održanim 12. lipnja 2024. i 18. ožujka 2025. također je priznat trošak po 25 bodova za svako ročište, što ukupno iznosi 125 bodova. Primjenom vrijednosti boda od 2,00 eura, dobiven je iznos od 250,00 eura na koji je obračunat PDV od 25% u iznosu od 62,50 eura, pa ukupni trošak iznosi 312,50 eura.

12.8. S obzirom da je tužiteljica uspjela sa 83%, pripada joj pravo na trošak u iznosu od 259,38 eura. Navedenom trošku dodan je trošak vještačenja u iznosu od 200,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 63,23 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 63,23 eura, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 585,84 eura, umjesto pogrešno obračunatog iznos od 1.363,96 eura.

13. Zbog svega navedenog, a temeljem članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 3.

ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

14. Zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka je odbijen jer tuženik nije uspio sa žalbom u pogledu glavnog zahtjeva već samo djelomično u pogledu odluke o troškovima postupka

15. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen je iz razloga što je ovaj trošak bio nepotreban.

16. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 13. travnja 2026.

Sutkinja

Draženka Ilak