Poslovni broj: P-2776/2024-18
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Maja Vukmir u pravnoj stvari tužitelja MDO, OIB [osobni identifikacijski broj], 224 ST 12258 221, Maple Ridge zastupanog po punomoćniku MD, protiv tuženika ĆD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku BD, radi Obvezno - isplata, na ročištu za objavu odluke, 13. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" I. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 30.335,71 eur skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: od 01.01.2020.g. do 31.12.2022.g. u visini stope određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.242,91 Eur, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od donošenja presude suda I stupnja pa do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je tužitelj u dva navrata 2011. i 2012.godine pozajmio pok. ČD, ocu tuženice, iznose od 25.000,00 CAD i 20.000,00 CAD, ukupno 45.000,00 CAD (kanadski dolari) koji nisu vraćeni tužitelju, pa je pok. PD (supruga ČD i majka tuženice) dana 17.11.2016.godine ispustila Izjavu ovjerenu u potpisu Broj:OV-4250/16 kod Javnog bilježnika Zoja Puljiz u Splitu, kojom potvrđuje predmetno dugovanje i obvezu na povrat pozajmljenog novca u roku od 3 godine odnosno do 2020.godine, time da ukoliko u tom roku ne vrati dug tuženik može pokrenuti postupak i ući u vlasnost nekretnina označene k. č. [katastarska čestica] -kod Drage, upisane u Posjedovnom listu 46 k. o. [katastarska općina] za ½ dijela, koju nekretninu je PD stekla iza smrti supruga ČD temeljem Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O-21/2016 od 05.svibnja 2016.godine, dok je drugu polovinu predmetne nekretnina temeljem istog rješenja stekla tuženica. PD je naknadno prije svoje smrti 27.02.2023. tuženici i sinu OD darovala sve svoje nekretnine pa tako i svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine, time da je tuženica istodobno pruzela obvezu prema tužitelju vratiti mu dug ili prenjeti na tužitelja suvlasnički dio nekretnine, što je tužitelj usmeno prihvatio. Iza pok.PD doneseno je rješenje o tome da se ostavinski postupak neće provoditi obzirom da u trenutku smrti nije imala imovine.
1.1. Tužena je kao zakonska nasljednica pok.ČD, pored imovine naslijedila i njegov dug prema tužitelju iz osnova prethodne pozajmice i pisane izjave o priznanju duga sunasljednice PD, kao i usmenog priznanja duga iz 2020.godine tuženice i OD kao drugog sunasljednika pok.ČD . Za naslijeđeni dug solidarno odgovaraju svi nasljednici koji su se u postupku prihvatili nasljedstva, slijedom čega je tužitelj ovlašten zahtijevati od tužiteljice kao nasljednice, solidarne dužnice i preuzimateljice duga, povrat i isplatu navedenog iznosa skupa sa zateznom kamatom koja teče od 01.siječnja 2020.godine kao dana dospijeća tražbine pa do isplate ili prijenos prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.
2. Tužena se protivi tužbi, ističe prigovr zastare tužiteljevog potraživanja, osporava postojanje dugovanja, posebno da bi ona što bila dužna tužitelju. Tužitelj navodi da je novac pozajmio pok. ocu tužiteljice ČD, koji je umro 2015. godine. Tužitelj svoje potraživanje nije prijavio u ostavinskom postupku iza smrti pok. ČD, već je ishodio potvrdu sada pok. PD od 17.11.2016. kojim ista potvrđuje dugovanje prema tužitelju. U potvrdi se ne navodi o kojem bi se dugovanju radilo, odnosno ne navodi se da se radi o pozajmici tužitelja pok. ČD. Čak i da se radi o navedenoj pozajmici, navedenom Izjavom od **.**.2016. PD je preuzela dugovanje na sebe, te je ona stupila na mjesto ČD. Obzirom da PD u trenutku svoje smrti nije imala imovine, to njezina ostavina nije raspravljana, a kako nasljednici za dugove ostavitelja odgovaraju do visine vrijednosti naslijeđenog dijela, a tužena od pok. PD nije naslijedila ništa, to ne odgovara ni za njezine dugove. Suviše navedenog, tužena nije jedina nasljednica pok. PD, već je to i OD.
3. U dokaznom postupku pregledana je pisana dokumentacija u spisu, a ostali dokazi su odbijeni kao suvišni.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tužbom se traži povrat duga u iznosu od 39.335,71 Eur, a kojeg da je tužitelj u dva navrata tijekom 2011. i 2012. god. u kanadskim dolarima pozajmio ocu tužene sada pok. ČD. O postojanju ovog duga ne postoji nikakav pisani trag, nikakva potvrda, priznanica ili u konačnici potpisani, makar i rukom napisan ugovor.
6. Tužitelj se kao dokaz o postojanju pa i priznanju tog duga poziva na potpisanu i u potpisu ovjerenu kod javnog bilježnika Zoje Puljic pod OV-4250/16 od 17.11.2016. izjavu PD, supruge pok. ČD u kojoj izjavljuje "da potvrđuje dugovanje prema ŠD iz [adresa], a koji će vratiti u roku od 3 godine tj. do 2020." dalje se navodi da ukoliko u tom roku ne vrati dug ŠD može pokrenuti postupak i "ući u vlasnost k. č. [katastarska čestica]-koja mu pripada po posjedovnom listi br. 46 i to za ½ dijela prema Rješenju o Ostavini pok. ČD"
6.1. Na citiranoj izjavi nije naznačen iznos dugovanja, niti na što se isto odnosi niti kada je iznos pozajmljen kao ni kome zapravo, jer se ne navodi da se radi o pozajmici učinjenoj sada pok. ČD. PD samo jamči za povrat duga nekretninom koju je stekla prema rješenju o ostavini pok. ČD.
7. Pregledom Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ČD koji je preminuo **.**.2015., doneseno po javnom bilježniku u Splitu Zoji Puljić, O-21/16 proizlazi da su njegovi nasljednici supruga PD, kći ĆDO i sin OD, s tim da su PD i ĆDO naslijedile za po 1/2 dijela nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina], upisanu u PL 46 i to kat. čest. [katastarska čestica].
8. Odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja, nastaje po sili zakona i u pravilu se ne utvrđuju u ostavinskom postupku, osim u slučaju izračunavanja nužnog djela. Ostavinu čini aktiva, a dugovi i obveze predstavljaju teret onoga koji nasljeđuje (odredba članka 139. Zakona o nasljeđivanju - "Narodne novine", br.: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15). ( Gž 5835/2017-4) Županijski sud u Zagrebu, 5. studenoga 2018.
8.1. Nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, odnosno do vrijednosti imovine u trenutku smrti ostavitelja. To znači da njihova odgovornost nije neograničena, već ograničena vrijednošću naslijeđene imovine, a dugovi se među njima dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, osim ako oporukom nije drukčije određeno (Zakon o nasljeđivanju, članak 139; Gž
Ovr
1111/2018-2; Gž
1387/2023-2; Gž 864/2019-2).
Solidarna odgovornost za dugovanje znači da svaki od više dužnika odgovara vjerovniku za cijeli dug, a vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze od bilo kojeg od njih sve dok dug ne bude u cijelosti namiren. Kad jedan solidarni dužnik ispuni dug, obveza prestaje i za ostale dužnike (čl. 43. ZOO, "Zakon o obveznim odnosima"; Gž 247/2015-3; Gž
Ovr
1175/2018-2; Rev-2775/2016-3; ).
9. Dakle, ukoliko bi uistinu postojao dug pok. ČD prema tužitelju tada bi njegovi nasljednici odgovarali solidarno, pa bi tužitelj mogao izabrati od kojeg će nasljednika kao dužnika naplatiti dug.
9.1. No, ako je kakav dug i postojao tada ga je nasljednica PD potpisivanjem one Izjave preuzela za cijelo na sebe, iako, ponavlja se, nije utvrđeno da se radi o dugu ČD prema tužitelju, niti o visini duga niti kada je nastao.
9.2. PD umrla je 27.02.2023. god., te je javni bilježnik u Splitu, Vlado Madunić donio dana 20.09.2023. rješenje O-1385/23 da se ostavina neće raspravljati jer nije imala nepokretne imovine.
9.3. Ukoliko je pok. PD priznala dug svog pok. supruga ČD izjavom od 17.11.2016. i istom se obvezala dug podmiriti do 2020. god. postavlja se logično pitanje zašto tužitelj nakon 2020. god., sljedeće tri godine Mirjaninog života nije poduzeo ništa za naplatu dugovanja, nije podnio ovakvu tužbu, nije tražio uknjižbu odnosno upis u katastru i stupanje u vlasništvo na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
10. U svakom slučaju, sve da je dug ČD prema tužitelju postojao osnovan je prigovor zastare tužene.
10.1. Naime odredba čl. 245. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok čl. 2. propisuje da zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. Sudska praksa (VSRH Rev 507/2005-2, Rev 13/2023-2, U-III/1563/2018) potvrđuje da zastara počinje teći iznova od dana priznanja duga, a ne od dana dospijeća tražbine.
10.2. U konkretnom slučaju, budući da je nasljednica dužnika pisano priznala dug 2016. godine, zastara potraživanja je prekinuta priznanjem duga sukladno članku 240 Zakona o obveznim odnosima. Nakon prekida zastare priznanjem, zastarni rok počinje teći iznova (članak 245 Zakon o obveznim odnosima).
10.3. Opći zastarni rok za novčane tražbine prema članku 225. i 254. Zakona o obveznim odnosima iznosi pet godina, osim ako nije drukčije propisano. Dakle, rok zastare počinje teći od datuma priznavanja duga 2016.godine.
10.4. Obzirom da je tužba podnesena 2024. godine, odnosno više od pet godina nakon priznanja duga, opći zastarni rok od pet godina je protekao, pa je potraživanje tužitelja svakako u zastari.
11. Obzirom na navedeno tužbeni zahtjev nije osnovan, pa je odlučeno kao u izreci presude.
12. Za napomenuti je da je u tužbi tužitelj istaknuo građansko pravnu ponudu tuženoj (facultas alternativa), ali građanskopravna ponuda nije predmet sudskog odlučivanja niti dokazivanja, već predstavlja mogućnost oslobađanja tuženika od obveze isplate ako ispuni tu ponudu, pa sud ne odlučuje o njezinoj osnovanosti niti je tretira kao tužbeni zahtjev.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika . Tuženoj su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu, podnesaka od 20.11.2025. i 26.09.2025., te zastupanje na ročištu od 12.03.2026. po 250 bodova, te za pristup na ročište od 01.12.2025. – 125 bodova, ukupno 1125 bodova, što pomnoženo sa 2,00 eura daje 2.250,00 eura, uvećano za pristojbu odgovora na tužbu u iznosu 174,91 euro daje 2.242,91 Eur, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Splitu, 13. travnja 2026. godine
SUTKINJA
Maja Vukmir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste ( čl. 335. ZPP-a). Presuda će biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče suda osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335 ZPP-a).
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
