Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-645/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskih šuma (OIB: 69693144506), Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kamenar Milutin i Klepac Mustać j.t.d. iz Rijeke, protiv tuženika KM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Šeparoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-10/2018-60 od 13. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  je

I/Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se toč.I. - i toč.III. izreke presude Općinskog suda u Karlovcu broj Pn-10/2018-60 od 13. veljače 2025.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Toč.I.izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 3.880,83 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 13. veljače 2025. do isplate, dok je nepobijanom toč.II. izreke odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 603,47 Eur sa zateznom kamatom a i zatraženi tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos od 25. siječnja 2018. do 12. veljače 2025. Toč.III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.994,19 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2.Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik u odnosu na toč.I.- i toč.III. izreke iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je u pobijanim dijelovima preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tuženika je neosnovana.

5.Naime, predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete za koju tvrdi da mu je prouzrokovao tuženik krajem lipnja 2017. posjekavši sa dijela nekretnina , u naravi šuma kojima upravlja tužitelj - čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] – sve k. o. [katastarska općina] - 13 stabala jele a što tuženik niti ne osporava no tvrdi da je sječu obavio uz odobrenje savjetodavne službe i na osnovu doznake djelatnika tužitelja što prema odredbi čl.28.stav.1.toč.8. Zakona o šumama znači odabiranje i obilježavanje stabala za sječu od strane tužitelja (sukladno odredbi čl. 30.stav.2. istog Zakona).

5.1. Uvodno u ovom obrazloženju zauzeto materijalno-pravno stajalište prvostupanjski sud temelji na slijedećim, iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

-da su predmetne čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] – sve k. o. [katastarska općina] u naravi šume u vlasništvu Republike Hrvatske te da njima gospodari tužitelj u smislu odredbe čl. 2. u vezi sa čl. 17.stav.1. i čl. 18. stav. 1. Zakona o šumama (dalje: ZŠ – "Narodne novine" broj 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13, 94/14 koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja);

- da je prema utvrđenjima mjerničke vještakinje Andreje Omić sječa predmetnih 13 stabala jele izvršena na dijelu nekretnina kojim gospodari tužitelj čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. 589/4

– sve k. o. [katastarska općina] i to uz među sa zemljištima u vlasništvu tuženika i njegove supruge pri čemu se 6 panjeva označenih u skici izmjere sa provedenog uviđaja na licu mjesta sa 1, 2, 3, 4, 5, 6A nalazi na čkbr. [katastarska čestica], a 7 panjeva označenih sa 7,8,9,10,11,12, 13 na čkbr. [katastarska čestica] (koja je nastala cijepanjem prvobitno utužene čkbr. [katastarska čestica]);

-da je tuženik na ime dijela predmetne štete prije pokretanja predmetnog postupka uplatio tužitelju 2.100,33 Eur (tada 15.825,00 kn);

-da je protiv tuženika podnesena kaznena prijava koja je odbačena po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu rješenjem od 29.9.2017. iz čijeg obrazloženja proizlazi da tuženik kao osumnjičenik nije poricao da je posjekao sporna stabla, ali da je naveo da je to učinio greškom, jer mu se GPS uređaj pokvario dok su se stabla doznačavala no da se pouzdao da dobro zna međe, da je na račun Šumarije u Delnicama uplatio iznos od 15.825,00 kn na ime naknade štete, te da obzirom tuženik nije imao namjeru posjeći i za sebe uzeti i zadržati sporna stabla koja su na međi, već je ista posjekao greškom i osim toga priložio uplatnicu o podmirenju Hrvatskim šumama navedenog iznosa, to nisu utvrđeni elementi kaznenog djela ;

-da je šumarski vještak Tomislav Vitković pri utvrđivanju naknade za predmetnu šumsku štetu koristio ZŠ, Šumsko-odštetni cjenik ("Narodne novine" broj 37/15), Pravilnik o uređivanju šuma ("Narodne novine" broj 97/2018), važeći Cjenik glavnih šumskih proizvoda Hrvatskih šuma d.o.o. (siječanj 2021.), Sortimentne tablice i dvoulazne tablice volumena krupnog drva te je visinu predmetne štete utvrđivao kao štetu za drvne proizvode iz gospodarskih šuma na način da je prodajnu cijenu po jedinici mjere pojedinog proizvoda iz važećeg prodajnog cjenika Hrvatskih šuma pomnožio faktorom 2,5 jer se u konkretnom slučaju radi o drvnim proizvodima iz prirodno podignute raznodobne šume sa stablima debljih od ½ promjera sječive zrelosti (sukladno odredbi čl. 10. stav. 2. Šumsko-odštetnog cjenika) pa je ukupnu štetu utvrdio iznosom od 6.584,65 Eur.

5. 2. Prosuđujući prethodna činjenična utvrđenja primjenom odredbe čl. 1045.stav.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) prema kojoj je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, prvostupanjski sud je, nalazeći utvrđenim da je tuženik 2017. prilikom sječe u svojim šumama prekoračio među i posjekao 13 stabala jele u šumama tužitelja pa je tuženika obvezao na naknadu štete u iznosu od 5.981,17 Eur (od toga štetu na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 2.508,30 Eur, a na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 3.472,87 Eur) umanjenu za ranije plaćeni iznos od 2.100,34 Eur, dakle u iznosu od 3.880,83 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja sukladno odredbi čl. 1089. stav. 2. ZOO obzirom da je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

6. Prvostupanjski sud je odbio prigovor tuženika o neosnovanom korištenju faktora 2,5 kod izračuna visine štete, imajući u vidu da takav faktor u smislu odredbe čl. 4. stav.2. Šumsko-odštetnog cjenika predstavlja obeštećenje za šume i šumska zemljišta (gubitak kvalitativnog i kvantitativnog prirasta, izmjena omjera vrsta drveća u šumi i druge oblike umanjenja vrijednosti šuma i šumskog zemljišta), šumskih proizvoda i šumske infrastrukture, obeštećenje za umanjenje općekorisnih funkcija šuma i obeštećenje za pogoršane uvjete uzgoja, zaštite, iskorištavanja i uređivanja šuma, a potrebu primjene kojeg je obrazložio šumarski vještak u svom nalazu.

7. Pobijajući opisanu presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP tuženik ističe da pobijanoj presudi nedostaju razlozi o odlučnim prigovorima koje je tijekom postupka iznosio – o doprinosu tužitelja vlastitoj šteti jer prilikom doznake stabala nije upozorio tuženika da se sporna stabla za sječu nalaze u državnoj šumi i da nije obilježio granice državnog šumskog zemljišta sukladno odredbi čl.5.stav.3. Pravilnika o uređivanju šuma zbog čega da međa nije bila vidljiva, već je postupak reambulacije inicirao tek u srpnju 2017.

7.1.Tuženik nastavno u žalbi osporava odgovornost za nastanak štete ponavljajući da je sječa stabala izvršena po doznaci stabala od strane zaposlenika tužitelja zbog čega da nema ni protupravnosti u postupanju tuženika jer se rukovodio doznakama od strane zaposlenika tužitelja.

8. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa iz aspekta bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tuženik u izjavljenoj žalbi valja navesti da je navedeni žalbeni razlog osnovan obzirom se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi na navedene prigovore i tvrdnje tuženika doista nije referirao. No koristeći ovlast iz odredbe čl.373.a.stav.1. toč. 2. u vezi sa stav.3. ZPP ovaj je sud iz sadržaja isprava koje je u spis priložio sam tuženik – dopisa tuženika upućen tužitelju dana 26. srpnja 2017., dopisa tuženika upućenog ODO Karlovac 27. rujna 2017. i sadržaja rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu o odbačaju kaznene prijave (broj K -DO- 491/2017 od 29. rujna 2017.) - utvrdio da je tuženik prije doznake obišao predmetne nekretnine koristeći svoj uređaj Garmin eTrex Vista HCX kako bi utvrdio granice sa državnim šumama no da mu se pri tom dogodila "havarija" sa GPS uređajem (iscurile baterije i otpao kontakt) ali da je u međe bio "100% siguran i smatrao da tu jednostavno ne može pogriješiti", a da je nakon što je od strane tužitelja obaviješten o neovlaštenoj sječi 6 stabala jele nabavio novi GPS uređaj i utvrdio da je grubo pogriješio u odnosu na još 7 stabala jele.

8.1.Iz prethodno izloženog jasno proizlazi krivnja samog tuženika u određivanju stabala za koje je držao da su njegovo vlasništvo, a ne tužitelja čiji je djelatnik po iskazanoj namjeri tuženika obavljao tek doznaku pojedinačnih stabala za sječu. Prema odredbi čl. 28.stav.1.toč.8. Zakona o šumama doznaka podrazumijeva odabiranje i obilježavanje stabala za sječu u svrhu biološke obnove šuma pri čemu se sukladno odredbi čl.30.stav.1. ZŠ u šumi mogu sjeći samo doznačena stabla. Doznaku (stabala u šumama šumoposjednika obavlja osoba koja posjeduje odgovarajuću licenciju Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije (stav.3.). Stoga je ovlast osobe ovlaštene za doznaku stabala iscrpljena u potvrdi odabira i obilježavanju stabala za sječu dok je obveza šumoposjednika (konkretno tuženika) da u tu svrhu predloži stabla koje je vlasnik. Tome valja nadodati da činjenica da tuženik nije na pouzdan način provjerio granice svoje privatne šume u odnosu na šumu u vlasništvu Republike Hrvatske, već se nakon kvara na korištenom GPS uređaju pouzdao u svoje uvjerenje o granici (međi) to ga takvo postupanje ne može ekskulpirati od krivnje za prouzročenu sječu i štetu, već upućuje da predmetne zgode nije postupao sa pažnjom dobrog gospodara (u smislu odredbe čl.10.stav.1. ZOO) - istovjetno i Rev-445/2021-2 od 4. 27. ožujka 2024. slijedom čega odgovara tužitelju za štetu prouzročenu takvim postupanjem. Žalbena tvrdnja da je zaposlenik tužitelja prilikom vršenja doznačavanja na svom GPS uređaju mogao spriječiti nastanak štete da je izvršio provjeru nalaze li se sporna stabla u državnoj – ili privatnoj šumi nije od značaja, imajući u vidu da je upravo tuženik vršio takvu provjeru – prvo svojim uređajem a nakon kvara istog – osnovom svog uvjerenja u položaj međe iz čega je za zaključiti da za njega nije postojala nikakva dvojba da se sva stabla koje je predložio za sječu nalaze upravo na području njegove – odnosno šume njegove supruge. Obzirom da po vlastitom prikazu tuženik u određivanju međe "jednostavno nije mogao pogriješiti" za zaključiti je da je međa bila vidljiva odnosno da se mogla raspoznati pa se i tuženikov prigovor o propustu tužitelja da u smislu odredbe čl. 5.stav.3. Pravilnika o uređivanju šuma obilježi granice šumskog državnog zemljišta ukazuje neosnovanim i bez utjecaja na zaključak da je odgovoran za predmetnu sječu stabala na zemljištu pod upravljanjem tužitelja .

9. Tome valja nadodati da pozivanje tuženika na Doznačne knjižice za koje smatra da potvrđuju da je zaposlenik tužitelja izvršio doznake i na stablima u šumi na upravljanju tužitelja nije od značaja obzirom da je iste dostavio u spis tek 13. prosinca 2024., dakle evidentno izvan roka propisanog odredbom čl. 299.stav.1. ZPP imajući u vidu da je prethodni postupak zaključen 19. veljače 2000., pa ih ni prvostupanjski – niti žalbeni sud sukladno odredbi čl.299.stav.3. ZPP nije ovlašten uzeti u obzir. No svakako da sadržaj Doznačnih knjižica nije od odlučnog značaja, imajući u vidu sam prikaz tuženika kako je iznesen u toč.8.1. ovog obrazloženja.

10. U odnosu na žalbenu tezu da se prvostupanjski sud "nije bavio" pitanjem tko je predmetnu štetu počinio, tuženiku se stavlja na znanje da se u dopisu od 26. srpnja 2017. upućenom tužitelju i u dopisu upućenom ODO Karlovac 27. rujna 2017. jasno i nedvosmisleno legitimirao štetnikom pa imajući u vidu da je tijekom prvostupanjskog postupka (tek) isticao da nije kriv za predmetnu štetu jer je sjekao po doznakama izvršnih po zaposleniku tužitelja, a da sada u žalbi tvrdi da nije utvrđeno tko je bio licencirani sjekač niti po čijem je nalogu sjekač radio, to navedeni žalbeni prigovori nisu uvjerljivi jer su u proturječju sa izjavama i dokazima koje je sam tuženik iznosio i prilagao tijekom prvostupanjskog postupka.

11. Ni žalbom isticana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.6. ZPP koju tuženik obrazlaže odbijanjem dokaznog prijedloga radi njegovog saslušanja nije osnovana jer u svijetlu činjenice da tuženik nije obrazlagao na koje okolnosti predlaže svoje saslušanje, a da odlučne činjenice proizlaze i njegovih tijekom postupka iznesenih izjava i priloženih dokaza to je po ocjeni ovog suda osnovano prvostupanjski sud odbio izvođenje dokaza tuženikovim saslušanjem ocjenivši takav dokazni prijedlog nepotrebnim iz aspekta utvrđenog činjeničnog stanja. Stanje prvostupanjskog spisa opovrgava žalbenu tezu da bi tuženiku bilo onemogućeno raspravljanje.

12. Konačno, imajući u vidu da je i po ocjeni ovog suda tužitelj u konkretnom slučaju dokazao sve pretpostavke tuženikove odštetne odgovornosti prema odredbi čl.1045.stav.1. ZOO, kraj činjenice što je šumarski vještak utvrdio visinu štete koristeći se Šumsko-odštetnim cjenikom ("Narodne novine" broj 37/15), Pravilnikom o uređivanju šuma ("Narodne novine" broj 97/2018), važećim Cjenikom glavnih šumskih proizvoda Hrvatskih šuma d.o.o. (iz siječnja 2021.), Sortimentnim tablicama i dvoulaznim tablicama volumena krupnog drva, čemu valja nadodati da je prema odredbi čl. 59.stav.1. ZŠ osoba koja ošteti šumu dužna nadoknaditi štetu prema šumsko-odštetnom cjeniku, time da navedebi Cjenik donosi ministar (stav.2.) , a što tuženik ponovljenim žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju, to je valjalo njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.373.a.stav.1.toč.2. u vezi sa stav.3. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u toč.I. izreke uključujući i odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.III. izreke koju žalitelj pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da je ista utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe čl.154.stav.1. ZPP-a, na pravilnom obračunu poduzetih radnji zastupanja tužitelja po odvjetnicima, dakle na primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i na Zakonu o sudskim pristojbama .

13. Obzirom na žalbeni neuspjeh, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

14. U nepobijanom dijelu toč.II. izreke prvostupanjska presuda nije bila predmetom žalbenog ispitivanja (čl.365.stav.1. ZPP-a).

U Varaždinu, 13. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec