Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-27/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs iz Zagreba, protiv tuženika Srednje škole Krapina (OIB:31689508648), Krapina, Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 6, zastupanog po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šebalj, Mraz i Šuti iz Zagreba, radi utvrđenja, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj Pr-20/2025-8 od 29. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Prihvaća se žalba tužitelja, preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj Pr-20/2025-8 od 29. prosinca 2025. i sudi:

Utvrđuje se da je Odluka tuženika Srednje škole Krapina od 8.5.2025. Klasa: 113 - 04/25-01/3, Ur.broj: 2140-88-10 kojom se odbija zahtjev tužitelja MH za korištenjem plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti - sindikalnom prosvjedu koja je održan u Zagrebu na Trgu bana J.Jelačiča dana 9. svibnja 2025.- nedopuštena.

Utvrđuje se da je Odluka tuženika Srednje škole Krapina od 4.6.2025. Klasa: 113- 04/25-01/3, Ur.broj: 2140-88-2 kojom se odbija Zahtjev tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa od 20.5.2025. podnesen protiv Odluke tuženika od 8.5.2025. Klasa: 113-04/25-01/3, Ur.broj: 2140-88-10 - nedopuštena.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 875,00 Eur (osam stotina sedam deset i pet eura) sa zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2026. do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da Odluka tuženika od 8. svibnja 2025. kojom je odbijen njegov zahtjev za korištenjem plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti – sindikalnom prosvjedu koja je održan u [adresa], na [adresa] 9. svibnja 2025. nije dopuštena i pravilna, odbijen je njegov zahtjev radi utvrđenja da Odluka tuženika od 4. lipnja 2025. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za zaštitu prava podnesen protiv tuženikove Odluke od 8. svibnja 2025. nije dopuštena i pravilna pa je toč.II izreke tužitelju naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 625,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja (29. prosinca 2025.) do isplate.

2. Opisanu presudu pravovremenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. stav. 1. toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Zahtijeva i trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora po Tbr. 10/6 stav. 2. i uz naknadu po Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa – "Narodne novine" broj 138/23) u iznosu od 75,00 Eur. U bitnome ponavlja tijekom prvostupanjskog postupka iznesenu tezu da sadržajem odredbe čl. 43. stav. 1. toč. 9. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama nije obuhvaćen i prosvjed jer isti nije sindikalna aktivnost osnovom koje bi radnik ostvario pravo na plaćeni dopust jer bi odobravanje plaćenog dopusta radi provođenja aktivnosti izravno usmjerene protiv poslodavca remećenjem redovitog obavljanja djelatnosti poslodavca bio protivno smislu Zakona o radu i citirane odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama. Smatra jasnim da točka 9. navedene odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora u dijelu u kojem se navode “druge sindikalne aktivnosti“ ne predstavlja nikakvo novo povoljnije pravo za radnika, a koje bi isključivalo primjenu zakonske odredbe Zakona o radu i to prije svega odredbe čl. 216. Zakona o radu koja propisuje kako se radniku koji je sudjelovao u štrajku, plaća i dodaci na plaću, mogu umanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku a smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ratio instituta plaćenog dopusta ustanovljen – između ostalog – i radi njegova odobravanja i financiranja od strane poslodavca obrazovanja, osposobljavanja i na drugi način osnaživanja sindikalnog rada i djelovanja, a ne radi provođenja aktivnosti protiv poslodavca. U prilog svog stajališta da sintagma "i druge sindikalne aktivnosti" ne obuhvaća pojam prosvjeda ističe i da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama na upit da li se odnosio na seminare koji se održavaju online u organizaciji sindikata odgovorio da "Sudjelovanje na webinaru (seminar koji se održava online) nije bilo predmet pregovora vezano uz članak 43. stavak 1. točka 9. TKU-a. Za ostvarivanje prava na plaćeni dopust s osnove sudjelovanja na webinarima tek je potrebno definirati te ugovoriti uvjete pod kojima će biti moguće ostvariti pravo na plaćeni dopust s te osnove. Slijedom navedenog, odredbom važećeg članka 43. stavka 1. točke 9. TKU-a nije ugovoreno pravo na plaćeni dopust s osnove sudjelovanja na webinarima."

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da nije dopuštena i pravilna tuženikova Odluka od 8. svibnja 2025. kojom je odbijen njegov zahtjev za korištenje plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti – sindikalnom prosvjedu koji je održan u [adresa], na [adresa] dana 9. svibnja 2025. i Odluka od 4. lipnja 2025. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava protiv Odluke od 8. svibnja 2025.

5.1. U predmetnom postupku nije sporno da je tužitel j, koji je član Školskog sindikata Preporod, dana 6. svibnja 2025. podnio tuženiku zahtjev za korištenjem jednog dana plaćenog dopusta radi sudjelovanja na sindikalnom prosvjedu koji je održan u [adresa], na [adresa] dana 9. svibnja 2025. (dalje: sindikalni prosvjed od 9.5.2025.) u organizaciji Školskog sindikata Preporod, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i Visokog obrazovanja, da je tuženik Odlukom od 8. svibnja 2025. takav zahtjev tužitelja odbio kao neosnovanog, da je tužitelj pravovremeno protiv te Odluke tuženika podnio zahtjev za zaštitu prava u smislu odredbe čl. 133. stav. 1. Zakona o radu (dalje: ZR – "Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) koji je tuženik odbio svojom Odlukom od 4. lipnja 2025., te da je tužitelj potom pravovremeno 16. lipnja 2025. podnio predmetnu tužbu u smislu odredbe čl. 133. stav. 2. ZR-a.

5.2. Sporno je između parničnih stranaka pravo tužitelja na plaćeni dopust radi sudjelovanja u sindikalnom prosvjedu od 9. svibnja 2025. te nastavno tome pravilnost i zakonitost tužbom pobijanih odluka tuženika pa je prvostupanjski sud, polazeći od :

- odredbe čl. 43. stav. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (dalje: TKU - "Narodne novine" broj 29/2024) koja propisuje da zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše deset radnih dana u slučajevima sklapanja braka, rođenja djeteta, smrti članova uže obitelji, selidbe, teške bolesti člana uže obitelji, nastupanja u kul turnim i sportskim aktivnostima, prirodne nepogode, darivanja krvi i, između ostalog - za sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima (toč.9.);

- odredbe čl. 86. stav. 1. ZR-a koja propisuje pravo radnika na oslobođenje od obveze rade uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne osobne potrebe kao što su sklapanje braka, rođenje djeteta, za slučaj teže bolesti ili smrt člana uže obitelji i sl., od stav.2. citirane odredbe kojom je propisano pravo radnika na plaćeni dopust u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje, koje se može povoljnije urediti kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu i pravilnikom o radu te od stav. 4. iste prema kojoj radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavaca ili pravilnikom o radu,

zaključio da cit. odredbe čl. 43. stav. 1. toč. 9. TKU i odredbe čl. 86. stav. 1. ZR ne propisuju pravo radnika na plaćeni dopust za sudjelovanje u prosvjedu obzirom da se prosvjed ne može smatrati sindikalnom aktivnošću za koju bi zaposlenik imao pravo na plaćeni dopust, jer radniku pripada pravo na korištenje plaćenog dopusta za aktivnosti koje sindikati organiziraju u svrhu edukacije i osnaživanja sindikalnoga rada, a ne za aktivnosti usmjerene protiv poslodavca kao što je prosvjedni skup koji je održan u [adresa] 9. svibnja 2025.

6. Pobijajući opisanu presudu iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP tužitelj tvrdi da ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno da su izneseni razlozi u cijelosti nejasni no razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa iz aspekta navedenog žalbenog razloga ovaj sud isti ne nalazi osnovanim obzirom da je sud prvog stupnja naveo razloge o odlučnim činjenicama, u odnosu na sporno pravno pitanje izrazio je jasno shvaćanje, slijedom čega presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ispitujući pobijanu presudu i u smislu odredbe čl. 365. stav. 2. ZPP ocjena je ovog suda da prvostupanjski sud nije ostvario niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti.

7. No materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda dovedeno je u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

7.1. Tužitelj nastavno u žalbi ponavlja da je u čl. 43. stav. 1. toč. 9. TKU propisano da plaćeni dopust obuhvaća «i druge sindikalne aktivnosti» pa smatra da sindikalni prosvjed nedvojbeno predstavlja sindikalnu aktivnost jer je sindikalna aktivnost svaka aktivnost organizirana i provedena od strane sindikata kojom se štitite i promiču prava i interesi članova sindikata koji sudjeluju u takvoj aktivnost. Obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojemu se plaćenim dopustom ne bi mogle financirati aktivnosti usmjerene protiv poslodavca smatra promašenim imajući u vidu da poslodavac i sindikati imaju različite interese i ciljeve te slijedom toga već u Zakonu o radu nabrojenim sindikalnim aktivnostima postoje one koje su usmjerene protiv poslodavca pa je tako sindikat kojeg je član tužitelj organizirao seminar o tome kako provesti učinkoviti štrajk, brojne edukacije o zaštiti prava radnika te podnošenju tužbi protiv poslodavca, a takve i slične teme i aktivnosti (koje su usmjerene protiv poslodavca) bile su sadržaj brojnih sindikalnih susreta i sve ih je financirao poslodavac. Ističe odlučnu činjenicu kako pojam «i druge sindikalne aktivnosti» poslodavac i sindikati u TKU nisu ničim ograničili, a najmanje primjerima/osnovama iz Zakona o radu pa restriktivno tumačenje istog po prvostupanjskom sudu smatra protivnim odredbi čl. 319. stav. 1. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase.

8. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl. 375. stav. 1. ZPP, valja ponajprije navesti da je točno da je odredbom čl. 86. stav. 1. ZR regulirano pravo radnika na plaćeni dopust isključivo u svrhu osobnih potreba radnika te u svrhu obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada, time da prema odredbi čl. 9. stav. 1. ZR poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ZR pa se prema stav. 3. cit. odredbe ZR - u slučaju različitog uređenja nekog prava iz radnog odnosa kolektivnim ugovorom ili zakonom, za radnika primjenjuje najpovoljnije pravo. Evidentno jest da je odredbom čl. 43. stav. 1. toč. 9. TKU pravo na plaćeni dopust vezan uz sindikalni angažman propisan detaljnije i šire nego prethodno citiranom odredbom čl.86.stav.1.ZR (pa i čl. 43. stav.1. alineja 9. ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama – "Narodne novine" broj 56/22, 127/22, 58/23 i 128/23) pa se pravo na plaćeni dopust priznaje i "za sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima".

8.1. Razlikovni kriterij prvostupanjskog suda prema kojemu ocjenjuje pravo na plaćeni dopust ovisno je li neka sindikalna aktivnost usmjerena "protiv" poslodavca ili je usmjerena na "osnaživanje i edukaciju u svrhu sindikalnoga rada" ovaj sud ne može prihvatiti obzirom da je isti protivan samoj svrsi, cilju i biti sindikalnog rada i sindikalnog organiziranja. Naime, imajući u vidu da sindikalno djelovanje radnika podrazumijeva njihovo organizirano kolektivno udruživanje (u sindikate) u svrhu zaštite i promicanja njihovih gospodarskih i socijalnih interesa, prava na rad i uvjeta rada koje je ponajprije usmjereno prema poslodavcu, a obuhvaća razne segmente sadržaja radno-pravnog odnosa radnika (plaće i druga materijalna prava, radno vrijeme, zaštitu na radu i sl.) a koja zaštita se ostvaruje posredno kroz kolektivno pregovaranje, edukacije radnika o njihovim pravima i zastupanje radnika u ostvarivanju njihovih prava i neposredno kroz različite oblike manifestacija (mirenje, štrajk, prosvjed, referendum i sl.) to je shvaćanje prvostupanjskog suda da je prosvjed usmjeren protiv poslodavca te stoga ne može biti osnova za pravo na plaćeni dopust potpuno neutemeljen obzirom da se interesi radnika i poslodavca često razlikuju obzirom da je svaka sindikalna aktivnost usmjerena na poboljšanje radno-pravnog položaja radnika nužno s druge strane protivna interesu poslodavca.

9. S druge strane sindikalni prosvjed kao legitimni način mirnog javnog okupljanja u svrhu iskazivanja neslaganja i pritiska na poslodavca (te druge u radna prava radnika involviranih institucija i tijela vlasti) predstavlja organizirano javno okupljanje i aktivnost članstva sindikata čiji je cilj ostvarenja nekog prava iz radnog odnosa – materijalnih prava, plaće, radno vrijeme, zaštitu na radu ili ishođenje (bolje) zakonodavne regulative nekog prava iz radnog odnosa. Stoga je po ocjeni ovoga suda javni prosvjed kao izraz ispoljavanja nezadovoljstva radnika legitimna sindikalna aktivnost.

10. Imajući u vidu navedeno ocjena je ovog suda da je tužiteljevo sudjelovanje u mirnom sindikalnom prosvjedu u [adresa] dana 9. svibnja 2025. predstavlja legitimnu sindikalnu aktivnost koju propisuje odredba čl. 43. stav. 1. toč. 9. TKU i s osnova koje radniku pripada pravo na plaćeni dopust.

11. U odnosu na stajališta tuženika iznesena tijekom trajanja prvostupanjskog postupka (a dijelom ponovljenih u odgovoru na žalbu tužitelja) valja navesti da nije od utjecaja na ishod predmetnog spora Tumačenje Povjerenstva za tumačenje odredaba TKU broj 180/25 od 15. listopada 2025. (koji se odnosi na tumačenje sudjelovanja na webinaru kao oblikom seminara), time da od strane Povjerenstva za tumačenje odredaba TKU nema tumačenja odredbe čl. 43. stav. 1. toč. 9. iz aspekta predmeta ovoga spora, a što je vidljivo iz Tumačenja broj 138/25 od 20. svibnja 2025. Nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 98. stav. 1. i 2. TKU jer se ista odnosi na obveze sindikalnog predstavnika, odnosno sindikalnog povjerenika ili članova povjereništva u održavanju sindikalnih aktivnosti, a ne na prava zaposlenika na plaćeni dopust za sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima koje je propisano čl. 43. stav. 1. toč. 9. TKU.

12. Stoga je prihvaćanjem žalbe tuženika valjalo preinačiti pobijanu presudu pozivom na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP i usvojiti tužbeni zahtjev te Odluku tuženika od 8.5.2025. Klasa: 113-04/25-01/3, Ur.broj: 2140-88-10 kojim mu se uskraćuje pravo na plaćeni dopust za dan 9. svibnja 2025. kada je sud jelovao u mirnom prosvjedu u [adresa] i Odluku tuženika od 4.6.2025. Klasa: 113- 04/25-01/3, Ur.broj: 2140-88-2 kojom se odbija njegov zahtjev za zaštitu prava izjavljen protiv odbijajuće odluke od 8.5.2025. utvrditi nedopuštenima.

13. Sukladno odredbi čl. 166. stav. 2. ZPP valjalo je odlučiti i o svim troškovima postupka i pozivom na odredbu čl. 154. stav. 1. ZPP obvezati tuženika da tužitelju naknadi trošak postupka koji se odnosi na zastupanje po odvjetnicima te je odmjeren sukladno važećoj Tarifi. Tužitelju je priznata jednokratna nagrada za zastupanje po Tbr. 7/2 Tarife uz naknadu po Tbr. 46 Tarife u iznosu od 625,00 Eur te nagradu za sastav žalbe po Tbr.10/2 i Tbr. 46 Tarife u iznosu od 250,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. stav. 3. ZPP.

14. Prema ocjeni ovog suda sadržaj tuženikovog odgovora na žalbu tužitelja nije bio od značaja za odluku o žalbi pa je o zatraženog trošku sastava istog odlučeno pozivom na odredbu čl. 155. stav. 1. ZPP.

U Varaždinu 13. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec