Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 27

Poslovni broj: P-2022/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mate Glibota, odvjetnik u Splitu, protiv prvotuženika DA, odsutan i nepoznatog prebivališta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Feliks Dukan, odvjetnik u Solinu i drugotuženika EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno s punomoćnikom Matom Glibotom, odvjetnikom u Splitu, na ročištu za objavu presude, 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se naspram prvotuženika i drugotuženika EA. SA da je ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], jedini i isključivi vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], oranica površine 156 m2 (katastarska oznaka br. 793 k. o. [katastarska općina]), pa tuženi ad.1 i ad.2. moraju trpjeti upis tog prava na ime tužitelja.

II Ovlašćuje se tužitelj ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], po pravomoćnosti ove presude, na temelju iste zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za cijelo na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], oranica površine 156 m2, uz istodobno brisanje tog prava s imena dosadašnjih nositelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 18. svibnja 2023. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini označe čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U tužbi se sadržajno navodi da je predmetne nekretnina u Zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika i to prvotuženika za ¾ dijela, a drgutouženika za ¼ dijela, a da je drugotuženik jedini nasljednik iza upisanog pok. SA. Stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine da je tužitelj i da je uz suglasnost SA u posjed predmetne nekrentine ušao 1979. godine, od kada na nekretnini sadi povrtne kulture, prolazi kolima i pješice i na svaki drugi način samostalno koristi nekretninu, a da je 216. sklopio kupoprodajni ugovor s SA kojim je kupio cijelu predmetnu nekretninu. Tužitelj ističe kako je predmetna nekretnina desetljećima korištena isključivo za potrebe tužitelja i njegove obiteljske kuće koja se nalazi na susjednoj čestici i da je u samostalnom nesmetanom posjedu kako on tako i preko svojih prednika od 1979. godine i da ih nitko u posjedovanju nikada nije ometao.

2. Drugotuženik u ostavljenom roku nije podnio odgovor na tužbu.

3. Odredbom članka 331. b) stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) propisano je da ukoliko tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako je tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate te ako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. S obzirom na to da je sud u smislu odredbe članka 284. stavka 1. ZPP dostavio primjerak tužbe drugotuženiku, radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu uz upozorenje tuženicima na pravne posljedice ne davanja odgovora na tužbu, te s obzirom na to da tuženik u određenom roku nije sudu dostavio odgovor na tužbu to je udovoljeno svim uvjetima propisanim naprijed citiranom odredbom članka 331. b) stavak 1. ZPP.

5. Slijedom navedenog, u odnosu na drugotuženika donesena je presuda zbog ogluhe (članak 338. stavak 5. ZPP).

6. S obzirom na to da je prvotuženik osoba odsutna i nepoznata prebivališta to mu je sud postavio privremenog zastupnika u odvjetniku Feliksu Dukanu. U odgovoru na tužbu prvotuženik se opreza radi usprotivio tužbenom zahtjevu i predložio sudu provođenje dokaznog postupka.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: Ugovora o kupoprodaji od 7. lipnja 2016., ovjerenog po javnom bilježniku Zrinki Milić-Štrkalj iz Splita pod poslovnim brojem OV- 7313/2016 od 14. lipnja 2016., te je u postupku izveden dokaz saslušanjem tužitelja ČA.

8. Među strankama nije bilo sporno da su tuženici upisani suvlasnici predmetne nekretnine, da je drugotuženik pravni slijednik SA, da je sklopljen Ugovor o kupoprodaji 2016. između tužitelja i SA, da se radi o nekretnini koja je susjedna nekretnini gdje tužitelj ima obiteljsku kuću, da je predmetna nekretnina obrađivana.

9. Kao sporno, u postupku je trebalo utvrditi je li tužitelj stekao pravo vlasništva na utuženoj nekretnini na temelju zakona (dosjelošću), pa je li, posljedično tome, ovlašten na upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama na svoje ime za cijelo.

10. Čitanjem Ugovora o kupoprodaji od 7. lipnja 2016. ovjerenog pod brojem OV- 7313/2016 od 14. lipnja 2016. utvrđeno je da tim Ugovorom prodavatelj SA jamči da je vlasnik i posjednik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da kupac, ovdje tužitelj kupuje predmetnu nekretninu, a prodavatelj ovlašćuje kupca da može na temelju Ugovora uknjižiti pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za cijelo.

11. Iz iskaza tužitelj proizlazi da su on i njegovi prednici na spornoj nekretnini 1979. počeli graditi kuću, a nekretninu da su kupili od SA, a da se radilo o dijelu veće parcele koja nije bila prodana. SA i on da su bili prijatelji, da mu je rekao uzmi, gradi i bez da su pisano dogovorili već je bila ruka ruci. On da je u posjedu predmetne nekretnine od 1979., nitko da ga nikada nije ometao u posjedovanju niti mu branio posjed, na njoj da je sadio poljoprivredu i godinama radio. Nadalje da je 2016. sklopio ugovor o kupoprodaji s SA, da nije provjeravao zemljišno knjižno stanje budući je SA rekao da je njegova nekretnina. Naknadno je saznao da je Bay Rajmondo uknjižen za ¾, raspitivao se za njega, međutim nitko za njega nikada nije čuo, niti za njegove pretke, a za EA je naveo da je živ i da mu nikada on nije svojatao da bi nekretnina bila njegova.

12. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Člankom 30. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.; dalje: ZV) propisano je da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

14. Člankom 114. stavkom 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je na temelju stavka 1. tog članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

15. Tužitelj je tijekom postupka isticao kako su on i njegovi prednici u posjedu predmetnih nekretnina od 1979., da ih nitko nikada nije smetao u posjedu istih niti im branio, dakle, da je vlasništvo istih stekao na temelju zakona, odnosno dosjelošću.

16. Člankom 159. stavkom 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

17. Člankom 160. stavkom 1. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

18. Dakle, da bi se utvrdilo je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, trebalo je najprije utvrditi jesu li tužitelj i njegovi prednici u samostalnom posjedu tih nekretnina, kakav je po kakvoći bio njihov posjed i koliko je dugo trajao.

19. Posjed je faktička vlast nad određenom stvari. Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a samostalni posjednik je onaj koji tu stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik tj. na takav način da ne priznaje ničiju višu posrednu vlast na stvari. Što se tiče kakvoće, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijeva se zakonitost, istinitost i poštenje ili barem poštenje. Posjed je zakonit ako posjednik ima pravo na posjed tj. ako ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu je člankom 18. stavkom 5. ZV propisano da se poštenje posjeda pretpostavlja.

20. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnom pravima kada predviđa dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva, ovisno o kakvoći posjeda koju je posjednik određene stvari imao, razlikuje tzv. redovitu i izvanrednu dosjelost. Tzv. redovita dosjelost propisana je člankom 159. stavkom 2. ZV-a, dok je tzv. izvanredna dosjelost propisana člankom 159. stavkom 3. ZV-a. Razlika između redovne i izvanredne dosjelosti sastoji se u kakvoći posjeda koju je posjednik neke stvari imao, pa tako samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten (dakle, kvalificirani) stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (tzv. redovita dosjelost), dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (tzv. izvanredna dosjelost).

21. Iz ovog razlikovanja vidljivo je da se za redovitu dosjelost zahtijeva kvalificirani posjed (posjed koji je zakonit, istinit i pošten), a za izvanrednu samo da je pošten.

22. Nadalje, za navesti je kako je člankom 388. stavkom 2. ZV-a propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona (dakle do 1. siječnja 1997.) prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

23. U tom smislu, za navesti je kako je i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (objavljenim u "Službenom listu SFRJ" broj 6/80), koji je na snagu stupio 1. rujna 1980. i koji je bio na snazi do 31. prosinca 1996., a koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, bilo propisano stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tako je člankom 28. stavkom 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima bilo propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a stavkom 4. istog članka da savjesni posjednik nepokretne stvari, na kojoj drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

24. Nadalje, za navesti je da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela koja je održana 14. veljače 2019. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

25. Prema tome, trebalo je utvrditi jesu li u trenutku podnošenja tužbe 10. svibnja 2017. bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na utuženim nekretninama.

26. Nakon provedenog postupka ovaj sud je utvrdio da je tužitelj kako osobno tako i putem svojim prednika u neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina dulje od potrebnih 20 godina.

27. Pretpostavka savjesnosti posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz cijelo vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Tužitelj je u postupku dokazao da nije imao razloga posumnjati da predmetna nekretnina nije njegova.

28. Sud je posebno uzeo u obzir i okolnost da se drugotuženik oglušio na postavljeni tužbeni zahtjev i samim time sud je još više osnažio svoj zaključak koji je donio na temelju provedenog dokaznog postupka.

29. Prema tome, kako tužitelj predmetnu nekretninu posjedovao neprekidno kao samostalni i pošteni posjednik više od 20 godina, po ocjeni ovog suda, ispunjene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na istoj.

30. Člankom 130. stavkom 1. ZV-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

31. S obzirom na to da je tužitelj u postupku dokazao da je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju zakona (dosjelošću), to je na temelju članka 130. stavka 1. ZV-a trebalo odrediti da je ovlašten ishoditi i upis toga prava u zemljišnim knjigama.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 13. travnja 2026.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok se presuda na temelju priznanja može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP. ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- prvotuženiku po privremenom zastupniku,

- drugotuženiku,

- u spis.