Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-682/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, na temelju nacrta odluke višeg sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupano po punomoćniku Nevenu Kapitanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. ovršenika ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. ovršenice CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici u Varaždinu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu pod poslovnim brojem:

Ovr-672/2021-3 od 18. svibnja 2022., te o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja navedenog suda poslovni broj: Ovr-672/2021-34 od 16. srpnja 2024., 13. travnja 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj: Ovr-672/2021-3 od 18. svibnja 2022.

II. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj: Ovr-672/2021-34 od 16. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi od 18. svibnja 2022. odredio ovrhu na nekretnini u suvlasništvu I. i II. ovršenika i to na suvlasničkom dijelu: 7006/95037 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) dijela čk.br. 524/2 zgrada i dvorište u [adresa], ukupne površine 1044 m2, u naravi STAN 3 na prvom katu zgrade na adresi [adresa], koji se sastoji od hodnika, tri sobe, kuhinje s dnevnim boravkom i kupaone, ukupne površine 65,19 m2 (označeno na listu 3. ispunom kosim zelenim crtama i oznakama od C1 do C6), kojoj pripadaju spremišta u podrumu građevine, i to spremište 4 površine 3,45 m2 i spremište 5 površine 6,27 m2 (označeno na listu 1. ispunom kosim zelenim crtama i oznakama C7 i C8) sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri zemljišnoknjižnom odjelu [adresa], Općinskog suda u Varaždinu (točka I. izreke), naložio Općinskom sudu u Varaždinu, Zemljišnoknjižnom odjelu u Ivancu upis zabilježbe ovrhe (točka II. izreke), te naložio zemljišno-knjižnom odjelu da u zemljišnoj knjizi upiše zabilježbu ovrhe (točka III. izreke), te naložio ovršenicima ovrhuvoditelju solidarno naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.186,00 kuna u roku od 8 dana.

1.1. Protiv navedenog rješenja o ovrsi žale se ovršenici po punomoćniku, pobijajući isto u cijelosti, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/2022; dalje: ZPP), vezano uz odredbu čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), predlažući ovom sudu da usvoji žalbu, ukine rješenje o ovrsi u cijelosti, obustavi ovršni postupak i obveže ovrhovoditelja na naknadu troškova postupka ovršenicima.

1.2. Ovrhovoditelj odgovorom na žalbu u bitnom osporava žalbene navode ovršenika, navodeći iste neosnovanim i umjerenim isključivo na odugovlačenje postupka, predlažući odbiti žalbu kao neosnovanu i nastaviti s ovršnim postupkom.

2. Nadalje, prvostupanjski je sud rješenjem poslovni broj: Ovr-672/2021-34 od 16. srpnja 2024. prihvatio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, te odgodio ovrhu određenu rješenjem o ovrsi navedenog suda poslovni broj: Ovr-672/2021-3 od 18. svibnja 2022. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji je u tijeku kod navedenog suda pod poslovnim brojem: P-1265/2019.

2.1. Protiv navedenog rješenja od 16. srpnja 2024. ovrhvoditelj podnosi žalbu, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, predlažući žalbu usvojiti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsko rješenjete odbiti prijedlog za odgodom ovrhe.

2.2. Na žalbu ovrhovoditelja nije odgovoreno.

3. Žalba ovršenika nije osnovana.

3.1. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

4. Iz spisa proizlazi da je pobijanim rješenjem o ovrsi od 18. svibnja 2022. prvostupanjski sud odredio ovrhu na temelju ovršne javnobilježničke isprave i to Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207259353/2006 od 24. kolovoza 2006., solemniziranog od strane javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz [adresa] poslovni broj OU.523/06-1 25. kolovoza 2006., koji sadrži potvrdu ovršnosti od 16. srpnja 2021. a radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 177.234,21 kunu

5. Prema čl. 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom članka 82. stavak 1. istog Zakona propisano da uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

6. Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući citirane i ostale mjerodavne zakonske odredbe odredio ovrhu na nekretnini koja je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu u suvlasništvu I. ovršenika i II. ovršenice, a što proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu, temeljem i sukladno ovršnoj ispravi, u kojoj su nedvojbeno naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, odnosno iz koje proizlazi postojanje novčane tražbine, čije se prisilno ostvarenje traži.

7. Također, spomenuti solemnizirani ugovor je ovršna isprava koja je podobna za ovrhu (čl. 23. toč. 5. i 29. st. 1. OZ-a), te sadržajno ima opće podatke potrebne za provedbu ovrhe, propisane čl. 41. st. 1. OZ-a, te sve posebne propisane čl. 80. OZ-a.

8. U žalbi ovršenici u bitnom navode da ovršna isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, na nije moguće utvrditi na što se tražbine iz ovršne isprave točno odnose, da je predmetni Ugovor o kreditu ništav, dalje ističući kako je spomenuti Ugovor ništetan, te da se radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi pred prvostupanjskim sudom već vodi postupak pod poslovnim brojem: P-1269/19, dalje navodeći da tražbina ovrhovoditelja ne postoji, odnosno ne postoji u visini koju ovrhovoditelj navodi u prijedlog za ovrhu.

9. Neosnovani su žalbeni navodi ovršenika u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a, obzirom da je, kao što je ranije navedeno, ovršna isprava koja sadrži potvrdu ovršnosti od 16. srpnja 2021. Neosnovano ovršenici osporavaju visinu ovrhovoditeljeve tražbine, obzirom da je ovrhovoditelj uz spomenuti prijedlog za ovrhu (te naknadno sukladno zaključku suda od 14. prosinca 2022.) dostavio izvadak iz poslovnih knjiga iz kojeg su vidljivi iznosi glavnice, dospjele redovne i zatezne kamate, odnosno ukupne dospjele tražbine, dok je spomenutim Ugovorom i to člankom 23.L propisano da ugovorne strane pristaju da kao dokaz o visini tražbine služe poslovne knjige kreditora i ostala dokazna sredstva kojima kreditor raspolaže. Također, žalbeni navodi u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a neosnovani su, obzirom da ovršna isprava nije, barem za sada (pravomoćno) ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno na drugi način izgubila svoju djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka. Navodi ovršenika da tražbina ne postoji, odnosno ne postoji u iznosu koji navodi ovrhovoditelj, predstavlja žalbeni razlog u smislu odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. -11. OZ-a, o kojem ne odlučuje ovaj drugostupanjski sud, već prvostupanjski sud u skladu sa čl. 52. OZ-a. Konačno, o navodima istih vezano uz ništetnost ugovornih odredbi ovršene isprve odlučeno je gore navedenim rješenjem o odgodi ovrhe.

10. Kako dakle žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 21. OZ- a, riješeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

11. Nadalje, vezano za pobijano rješenje o odgodi ovrhe, ocjena je i ovog suda da su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe na nekretnini ovršenika do pravomoćnog okončanja spomenutog parničnog postupka, a koji je pokrenut radi ništetnosti pojedinih odredbi ovdje ovršne isprave.

12. Naime, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. usvojen je zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

13. U skladu s navedenim zaključkom, sudovi koji postupaju po vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, a u ovom slučaju ovršni (prvostupanjski) sud, imaju ovlaštenje i dužnost da po službenoj dužnosti paze na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o tome je li takav prigovor bio istaknut.

14. Nadalje, u presudi u predmetu C-407/18 (K. c/a A. bank d.d.) u kojoj je Sud Europske unije analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ).

15. Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu

16. U vezi s tim valja navesti kako je u Obavijesti Europske komisije – Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019.,), u vezi s praksom Suda Europske unije, zauzeto pravno shvaćanje: "Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi" (C-243/08 P. G.).

17. Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača o znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.

18. Dakle u odnosu na žalbene navode ovrhovoditelja prema kojima su ovršenici bili dužni učiniti vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, za navesti je da je pri ocjeni okolnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete potrebno uzeti u obzir i stavove iznijete od strane Suda Europske unije u presudi broj C-407/2018 od 26. lipnja 2019., kao i navedeni zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. Naime, iz prethodno navedene presude, a suprotno žalbenim navodima, proizlazi da ovršenici u konkretnoj situaciji nisu bili ni dužni u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a sve u smislu članka 7. stavak 1. Direktive 93/13.

19. Glede žalbenih navoda kojima isti osporava istaknuti prigovor prava na dom, za navesti je da su uvjeti za odgodu ovrhe već ispunjeni iz ranije iznesenih razloga (nevezano za istaknuti prigovor), pa žalbeni navodi ovrhovoditelja u tom smjeru nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

20. Slijedom navedenog žalbe ovršenika i ovrhovoditelja su odbijene kao neosnovane i rješenja prvostupanjskog suda potvrđena temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, pa je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ovog rješenja.

Split, 13. travnja 2026.

SUTKINJA:

Andrea Boras-Ivanišević