REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Kžzd-11/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv prvooptužene SOH i drugooptuženog SO, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj Kzd-9/2024-47 od 3. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Koprivnici proglasio je krivima prvooptuženu SOH i drugooptuženog SO, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, te ih je na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 osudio svakog na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i na temelju članka 56. KZ/11 prema optuženicima je primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako prvooptužena u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, a drugooptuženi ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22,36/24, 72&25 i 13/26 - dalje u tekstu ZKP/08) prvooptužena SOH oslobođena je plaćanja troškova kaznenog postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda, dok je drugooptuženi TO obvezan platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (sto eura) u korist državnog proračuna RH sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti i ovršnosti presude, dok se oslobađa plaćanja ostalih troškova kaznenog postupka – provedena vještačenja i punomoćnika oštećenika, te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici zbog odluke o uvjetnoj osudi, smatrajući da je optuženicima trebalo izreći kazne zatvora i zamijeniti ih radom za opće dobro kako bi se zadovoljili zahtjevi specijalne i generalne prevencije te predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da se optuženicima izrekne kazna zatvora i zamijeni radom za opće dobro.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

6. Pobijajući odluku o uvjetnoj osudi državni odvjetnik s jedne strane smatra da se radi o preblagoj sankciji, a s druge strane smatra da je optuženicima trebalo izreći kazne zatvora i zamijeniti ih radom za opće dobro. Navodi da je prvostupanjski sud utvrdio olakotne okolnosti na strani optuženika i to na strani prvooptužene SOH njezinu životnu dob, obiteljske prilike, priznanje kaznenog djela te utvrdio otegotnu okolnost, a to je da je ista osuđivana i to presudom Općinskog suda u Koprivnici br. K-258/2023. od 28.11.2023. pravomoćna 18.6.2024.godine radi kaznenog djela tjelesne ozljeda uz izrečenu uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci i rok kušnje od 1 godine, dok je na strani drugooptuženog TO utvrdio olakotne okolnosti u vidu njegove životne dobi, obiteljske prilike, priznanje kaznenog djela i neosuđivanost uz izostanak otegotnih okolnosti. S obzirom na intenzitet i brojnost inkriminiranih radnji te dužinu inkriminiranog postupanja jer se radi o vremenskom razdoblju od dvije godine u kojem su optuženici prema počinitelju primjenjivali izrazito grube oblike fizičkog kažnjavanja nanoseći mu pri tome znatan stupanj boli te činjenicu da su optuženici mlade osobe koje su bile svjesne da inkriminiranim ponašanjem izlaze iz okvira dozvoljenih odgojnih metoda tako da njihova životna dob ne može predstavljati olakotnu okolnost žalitelj smatra da je optuženicima trebalo izreći kazne zatvora i zamijeniti ih radom za opće dobro.

7. Suprotno tvrdnji državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je optuženicima ispravno cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za optuženike. Prvostupanjski sud je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženika, dajući primjeren značaj ovako utvrđenim okolnostima. U pravu je državni odvjetnik da životna dob na strani oba optuženika i nije mogla biti cijenjenja kao olakotna okolnost niti je prvostupanjski sud dao objašnjenje u kom smislu bi životna dob trebala biti cijenjena kao olakotna okolnost, ali time što je utvrđena kao olakotna okolnost nije od posebnog značaja za odluku o izboru vrste i mjere kazne. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ne ističe neke nove okolnosti koje sud nije imao u vidu kada je donosio odluku o kazni. Upravo, obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, ispravno je prvostupanjski sud svakog od optuženika za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te im izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko prvooptužena u vremenu provjeravanja od tri godine, a drugooptuženi u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počine novo kazneno djelo. Stoga ovakvu kaznu, s obzirom na ispravno utvrđene okolnosti relevantne za individualizaciju kazne smatra primjerenom i ovaj drugostupanjski sud, zbog čega je žalba državnog odvjetnika neosnovana, jer će se takvom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

8. Državni odvjetnik predlaže da se optuženicima izrekne kazna zatvora i zamijeni radom za opće dobro. Međutim izrečena kazna zatvora može se zamijeniti radom za opće dobro samo u slučaju ako je izrečena kazna zatvora u trajanju manjem od jedne godine. Za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora od jedne do pet godine, a da bi se optuženicima mogla izreći kazna zatvora manja od jedne godine trebalo bi primijeniti institut ublažavanja kazne i to sudskog ublažavanja kazne. Budući prvostupanjski sud nije našao da postoje naročite olakotne okolnosti na strani optuženika, a ne nalazi ih niti ovaj drugostupanjski sud tada nema niti uvjeta za primjenu instituta ublažavanja kazne i izricanja kazne zatvora manje od jedne godine, a time nema niti uvjeta da se izrečena kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro kako to predlaže državni odvjetnik u svojoj žalbi.

9. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu članka. 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

10. Slijedom svega iznijetog, žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je na temelju članka 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

Slavonski Brod, 13. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić