REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-112/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆU, zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 1. točka 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 11/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 143/12; dalje: KZ/97), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci i optuženika RU izjavljenoj po branitelju Saši Poldan, odvjetniku iz Rijeke, podnesenima protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-402/2022-13 od 21. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženog ĆU, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženi ĆU proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja- zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u članku 292. stavku 1. točka 2. i 4. KZ/97 , a kažnjivo po stavku 2. istog članka, činjenično opisano izrekom te presude pa je na temelju članka 292. stavka 2. KZ/97 uz primjenu članka 57. stavka 2. i 4. točka b. KZ/07 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i na temelju članka 67. stavka 1., 2. i 3. KZ/97 izrečene mu je uvjetna osuda na način da se izvršenje kazne zatvora odgađa za vrijeme od 4 (četiri) godine te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine"125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08), optuženik ĆU dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna (dvije tisuće kuna)/265,44 eura (dvjesto šezdeset pet eura četrdeset četiri centa) i trošak vještaka u iznosu od 2.275,50 kuna (dvije tisuće dvjesto sedamdeset pet kuna pedeset lipa)/302 eura (tristo dva eura).

1.2. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08, oštećeniku Gradu Opatiji, Ul. Maršala Tita 3, dosuđen je imovinsko-pravni zahtjev spram optuženika ĆU, u iznosu od 1.250.459,66 kuna (milijun dvjesto pedeset tisuća četiristo pedeset devet kuna šezdeset šest lipa)/165.964,52 eura (sto šezdeset pet tisuća devetsto šezdeset četiri eura pedeset dva centa), slijedom čega je optuženik ĆU oštećeniku [adresa] na ime imovinsko – pravnog zahtjeva dužan isplatiti iznos 1.250.459,66 kuna/165.964,52 eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

2.1. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i optuženi ĆU po branitelju Saši Poldan, odvjetniku iz Rijeke zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i imovinskopravnog zahtjeva.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Na zahtjev branitelja koji je istaknut u žalbi održana je javna sjednica pred ovim županijskim sudom o kojoj je obaviješten optuženi ĆU, branitelj Saša Poldan i Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu. Premda uredno obaviješteni pozvani optuženik, njegov branitelj i ŽDO u Slavonskom Brodu na javnu sjednicu nisu pristupili pa je u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08 sjednica održana u odsutnosti stranaka.

6. Žalba optuženog ĆU je osnovana zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a uslijed čega je žalba državnog odvjetnika bespredmetna, dok žalba zbog drugih takozvanih nižih žalbenih razloga nije razmatrana.

7. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08 a koju nalazi u tome što pobijana presuda ne može ispitati jer su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni, a to se odnosi na činjenicu da se prema činjeničnom opisu djela za koje je proglašen krivim tereti da je postupio protivno odredbi članka 5. i 7. Zakona o porezu na dobit koje odredbe same po sebi uređuju različita pitanja i u njima se definiraju pojmovi (članak 5.) i određuju slučajevi uvećanja porezne osnovice (članak 7.), same odredbe mijenjale su se od 2005. do presuđenja više puta, u njima nije propisana obveza plaćanja poreza, a kako niti iz izreke niti iz obrazloženja presude nije moguće zaključiti protivno kojoj odredbi je optuženik postupao to presudu čini nerazumljivom.

7.1. Optužnicom državnog odvjetnika optuženiku se stavlja na teret da je u vremenu od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2005. s ciljem uskraćivanja plaćanja poreza na dobit protivno odredbi članka 5. i 7. Zakona o porezu na dobit nije prikazao, obračunao i podmirio obvezu s osnova poreza na dobit po osnovu ostvarenih prihoda u iznosu od 9.608.686,06 kuna prodajom nekretnina za novčani iznos od 1.300.000,00 eura.

7.2. Izrekom pobijane presude optuženik je proglašen krivim da je počinio kazneno djelo upravo na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret, međutim i iz optužnice državnog odvjetnika, a i iz pobijane presude nije jasno protivno kojim odredbama je postupao optuženik, a iz kojih bi proizlazila obveza prijave poreza na dobit.

7.3. Naime, prema činjeničnom opisu optužnice optuženiku se stavlja na teret da je postupao protivno odredbi članka 5. i 7. Zakona o porezu na dobit, koje odredbe samo definiraju pojam porezne osnovice i povećanja porezne osnovice, u činjeničnom opisu djela se ne navodi u čemu se sastoji optuženikov propust da prikaže, obračuna i podmiri obvezu s osnova poreza na dobit, osim paušalnog navoda da protivno odredbi članka 5. i 7. Zakona o porezu na dobit nije prikazo, obračunao i podmirio obvezu s osnova poreza na dobit. U činjeničnom opisu optužnice opisuje se da je optuženik bio dužan prikazati, obračunati i uplatiti po osnovu ostvarenih prihoda u iznosu od 9.608.686,06 kuna prodajom nekretnina za novčani iznos od 1.300.000,00 eura, a na koji način je oštetio proračun Grada Opatije u iznosu od 1.250.459,66 kuna. Pod točkom 8.1. alineja 3 obrazloženja na sažeti način opisuje se što je utvrđeno provedenim vještačenjem „da je tvrtka "Maxauto" kao porezni obveznik, a nakon prodaje prethodno navedenih nekretnina, u prijavi poreza na dobit za 2005. trebala iskazati iznos poreza na dobit 1.250.459,66 kuna te da je vještak utvrdio da porezni obveznik "Maxauto" d.o.o. Opatija za 2005. nije prikazao ukupno stečene prihode u iznosu od 9.608.686,00 kuna po osnovi prodaje nekretnina te da nije obračunao porez na dobit za 2005. u iznosu od najmanje 1.250.459,66 kuna“ i pod točkom 12. obrazloženja prvostupanjski sud obrazlaže na temelju čega zaključuje da je optuženik počinio inkriminirano djelo pa navodi „da je tvrtka "MAX AUTO" d.o.o. kao porezni obveznik, a nakon prodaje nekretnina navedenih u optužbi, u prijavi poreza na dobit za 2005. trebala iskazati iznos poreza na dobit od 1.250.459,66 kn, zatim da isti porezni obveznik za 2005. nije prikazao ukupno stečene prihodu u iznosu od 9.608.686,00 kn po osnovi prodaje nekretnina i da nije obračunao porez na dobit za istu godinu u iznosu od najmanje 1.250.459,66 kn“.

7.4. Odredbe članka 5. i 7. Zakona o porezu na dobit ne reguliraju obvezu prijave poreza na dobit, a prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi samo da je optuženik postupao protivno tim odredbama, a da za odlučne činjenice o tome zbog čega smatra da je postojala obveza prijave poreza na dobit i zbog čega smatra da za radnje optuženike postoji obveza obračunavanja poreza na dobit ne daje nikakve razloge.

7.5. Za utvrđenje odlučnih činjenica prvostupanjski sud mora imati u vidu slijedeće:

-da se porez na dobit po stopi od 20% plaća na utvrđenu poreznu osnovicu, a porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama Zakona o porezu na dobit.

- da je porezni obveznik Maxauto d.o.o. podnio je prijavu poreza na dobit za 2005. i to 12. srpnja 2006.

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da u poreznoj prijavi poreza na dobit za 2005. što je podnesena 12. srpnja 2006. tvrtka Maxauto nije prikazala ukupno stečene prihode u iznosu od 9.608.686,06 kuna prema fakturiranoj realizaciji po osnovi prodaje nekretnina kč. br. [katastarska čestica] sve iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te kč. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem ugovora o prodaji nekretnina zaključenog dana 17. veljače 2005. g. u Rijeci sa tvrtkom "Europetrol" d.o.o. Rijeka, a što je bilo od utjecaja na utvrđenje porezne osnovice, koja prema izračunu vještaka treba iznositi 6.252.298,29 kuna, a iznos poreza na dobit, na tu po vještaku izračunatu poreznu osnovicu, iznosio bi 1.250.459,66 kuna. Dakle na osnovu neispravne porezne osnovice porezni obveznik nije obračunao porez na dobit za 2005. u iznosu od 1.250.459,66 kuna.

8. Kako dakle u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni u znatnoj su mjeri nejasni i proturječni, počinjena je bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 zbog čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Za istaknuti je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio pravni kontinuitet kaznenog djela iz članka 292. stavka 1. točka 2. i 4. i stavka 2. KZ/97 sa kaznenim djelom iz članka 256. stavak 1. i 3. KZ/11, međutim pogrešan je stav prvostupanjskog suda da je za počinitelja blaži KZ/97. Naime prema ustaljenoj sudskoj praksi iako je propisana kazna za kazneno djelo iz članka 292. stavka 2 KZ/97 blaža od kazne propisane za kazneno djelo iz članka 256. stavka 3. KZ/11 okolnost da članak 256. stavak 3. KZ/11 propisuje vrijednost imovinske koristi (smanjenje ili neutvrđenja porezne obveze) „velikih razmjera“ (600.000,00 kuna/79.633,69 eura), dok se u kaznenu zonu ostvarenja kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. KZ/97 „ulazi“ već kod ostvarene „znatne“ imovinske koristi (30.000,00 kuna), onda je KZ/11 blaži jer je granični iznos za ulazak u zonu kažnjivosti za takvo kvalificirano djelo daleko viši, ali je sud dužan voditi računa o rasponu kazne iz članka 292. stavka 2. KZ/97.

9.1. Sukladno prethodno navedenom poželjno je činjenični i zakonski opis djela uskladiti sa odredbom članka 256. KZ/11 pazeći da u zakonskom opisu kaznenog djela ne izostane kvalifikatorna okolnost za njegov teži oblik (kao što je u pobijanoj presudi izostala).

10. Ističe se nadalje da prilikom odlučivanja o imovinskopravnom zahtjevu treba imati u vidu da u inkriminirano vrijeme porezno tijelo ovlašteno utvrđivati prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa bilo je Ministarstvo financija, Porezna uprava, a sam prihod od porez na dobit sukladno posebnom zakonu raspoređivao se na određene korisnike pa tako i jedinice lokalne samouprave. Sukladno prethodno navedenom ovisit će i odluka o imovinskopravnom zahtjevu, o tome tko je ovlašten podnositi imovinskopravni zahtjev po osnovi poreza na dobit.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, pri čemu će posebno obratiti pozornost na sastavljanje prvostupanjske presude koja treba sadržavati nesporne činjenice, a u odnosu na sporne činjenice izložiti će zbog kojih razloga i na temelju kojih dokaza je sporne činjenice našao dokazanim ili nedokazanim, dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza (u pobijanoj presuda nikakva ocjena dokaza nije dana) te će valjano obrazložiti činjenična utvrđenja koja u pobijanoj presudi nisu valjano obrazložena, vodeći računa ponajprije o činjeničnom opisu optuženja, a utvrđene činjenice će potom podvesti pod pravo odnosno navesti pravna utvrđenja te ostale sastavnice koje ovise o vrsti odluke koju će donijeti.

12. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja ovog suda drugog stupnja, u skladu sa člankom 483. stavak 1. ZKP/08.

Slavonski Brod, 13. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić