REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Kž-497/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv prvooptužene MK i drugooptuženog ŠK, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: K-781/2016-87 od 4. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj: K-781/2016-87 od 4. srpnja 2025. prvooptužena MK i drugooptuženi ĆK oslobođeni su optužbe na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08) da bi počinili kazneno djelo protiv imo0vine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 224. stavku 1. i 4. KZ/97 činjenično opisano izrekom presude.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenik LK upućen je sa imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrade branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava, a o visini kojih troškova će sud, sukladno članku 148. stavak 4. ZKP/08, odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno najavljujući žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlažući ovaj žalbeni razlog žalitelj smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno kada je prvostupanjski sud zaključio da nije dokazano da su optuženici počinili inkriminirano kazneno djelo. Žalitelj iznosi svoju ocjenu činjeničnog stanja te smatra da je iz izvedenih dokaza prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o odlučnim činjenicama. Ne slaže se sa zaključkom prvostupanjskog suda kada u obrazloženju navodi da optuženici prilikom stupanja u poslovni odnos nisu imali namjeru prevariti oštećenika, ne slaže se sa zaključkom prvostupanjskog suda da se radilo o neuspjelom poduzetničkom pothvatu već upravo suprotno, da isti nisu imali namjeru izvršiti preuzete obveze iz predugovora o zamjeni nekretnine zaključenog 7. veljače 2011. obzirom da su bili svjesni loše financijske situacije koja seže od ranije, s čime nisu upoznali oštećenika. Ne slaže se sa zaključkom prvostupanjskog suda koji cjelokupnu odgovornost za neizvršenje preuzetih obveza optuženika prebacuje na oštećenika iako je isti preuzete obveze u cijelosti ispunio., zanemarujući da optuženici od zaključenja predugovora nisu poduzeli niti jednu radnju koju su se obvezali poduzeti. Uz umanjenje dokazne snage iskaza oštećenika koji je čitavo vrijeme od zaključenja predugovora zahtijevao da se krene u realizaciju projekta građenja zgrade, a da optuženici nisu poduzimali ništa da bi ispunili preuzete obveze, pa kada je isti postao svjestan da optuženici i nemaju namjeru preuzete obveze niti u najmanjem dijelu ispuniti, usmeno im je u kolovozu 2011. priopćio da raskida predmetni predugovor i zatražio povrat izdane punomoći, te odlučio u rujnu 2011. platiti komunalne doprinose za izdanu građevinsku dozvolu koja je bila ishođenja i prije sklapanja predugovora, a koji doprinos su se optuženici obvezali platiti, a nisu ga platili, pa mu je i stigla ovrha i tada je saznao da nekretnina više nije njegovo vlasništvo, već da je novi vlasnik UK, a da je prvooptužena zlouporabila izdanu punomoć od 28. veljače 2011. te bez znanja i suglasnosti oštećenika prodala nekretninu istog, a da nije primljeni iznos kupoprodajne cijene isplatila oštećeniku niti izbrisala hipoteku na stanu koji bi zamjenom dobio oštećenik. Žalitelj smatra kako je prvostupanjski sud odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, a da sadržaj izvedenih dokaza ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđene odlučne činjenice. Predlaže se Županijskom sudu preinačiti pobijanu presudu, a podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci podnio je branitelj drugooptuženog ŠK, Velimir Došen, odvjetnik iz Rijeke, s prijedlogom da sud odbije žalbu državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.

5. Na zahtjev branitelja koji je istaknut u odgovoru na žalbu održana je javna sjednica pred ovim županijskim sudom o kojoj je obaviješten drugooptuženi ĆK, njegov branitelj odvjetnik Velimir Došen i Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu. Premda uredno obaviješteni pozvani drugooptuženik, njegov branitelj i ŽDO u Slavonskom Brodu na javnu sjednicu nisu pristupili pa je u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08 sjednica održana u odsutnosti stranaka.

6. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci nije osnovana.

7. Budući je predmetna žalba uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije u pravu žalitelj tj. državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud donoseći oslobađajuću presudu, istu donio temeljem pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio, odnosno pogrešno zaključio, kako u konkretnom slučaju nema dokaza da su optuženici počinili kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavka 1. i 4. KZ/97 tj. da bi u trenutku stupanja u poslovni odnos sa oštećenim KK postupali sa prijevarnom namjerom.

8.1. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno odlučio da nema dokaza da bi optuženici postupali sa prijevarnom namjerom, te je u vezi toga donio pravilne zaključke koji su zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza, te su ti zaključci logični, zakoniti i pravilni, i kao takvi dostatni da temeljem istih prvostupanjski sud pravilno zaključi o nepostojanju odlučnih činjenica temeljem kojih bi optuženike proglasio krivima za terećeno kazneno djelo prijevare na način kako ih se tereti.

8.2. Naime, analizirajući navode žalbe te uspoređujući iste s provedenim dokazima kao i analizom ocjene provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud nalazi da žalitelj pogrešno ocjenjuje provedene dokaze, da se ovdje radi o preocjeni dokaza od strane žalitelja na subjektivan način, a koje postupanje i provođenje provedenih dokaza nije dovelo u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji se u bitnome svode na to da nije dokazano da bi okrivljenici počinili djelo za koje se terete, odnosno da ovdje nije dokazana prijevarna namjera.

8.3. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje i zaključak prvostupanjskog suda kada je analizirajući iskaze svih ispitanih svjedoka i sadržaj svih pročitanih isprava, kao i obrane prvooptužene i drugooptuženika, zaključio da su optuženici i oštećenik LK imali određeni usmeni dogovor, djelomično su taj ugovor formulirali kroz pisane isprave, a zatim su usmenim pogodbama i to mijenjali, tako da prava priroda njihovog poslovnog odnosa nije bila samo odraz onoga što je navedeno u predugovoru o zamjeni nekretnina, već su usmenim dogovorima mijenjali pojedine stvari u pogledu toga što bi bile obveze jedne i druge strane. Sve je to detaljno opisano pod točkom 19., 20. i 21. obrazloženja prvostupanjske presude.

8.4. Kazneno djelo prijevare čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi, i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Prema tome, radnja počinjenja navedenog kaznenog djela sastoji se od dovođenja druge osobe u zabludu i održavanja u zabludi lažnim prikrivanjem ili prikazivanjem činjenica, te je potrebna uzročna veza između prijevarnog postupanja počinitelja i izravne ili podržavane zablude, time da se sebi ili drugome nanosi imovinska šteta. Pri tome je bitno, a to je već istaknuto, da se u praksi zaboravlja da za postojanje prijevarne namjere nije dovoljno samo to da počinitelj ovog kaznenog djela nije ispunio svoju obvezu, već je potrebno da se ispuni i drugi uvjet predviđen, a to je postojanje specijalne namjere da se dovođenjem u zabludu ili održavanjem u zabludi, sebi ili drugome pribavi protupravna imovinska korist.

8.5. Dakle, za postojanje kaznenog djela je potrebno da je počinitelji već pri uspostavljanju imovinskopravnog odnosa ili drugih pravnih odnosa s drugom osobom, ovdje konkretno sklapanjem predugovora o zamjeni nekretnine između prvooptužene MK (ranije ĆK) i oštećenika KK te usmenog dogovora između drugooptuženog ŠK i oštećenika KK istoga sadržaja, imaju na umu inkriminiranu im prijevarnu namjeru tj. da su optuženici oštećenika naveli da zamijeni svoje zemljište označeno kao kčbr. [katastarska čestica] i dio kčbr. [katastarska čestica] sa stanom u vlasništvu prvooptužene MK (ranije ŠK), a da bi zatim oštećenika optuženici naveli i da izda specijalnu punomoć kojom je ovlastio prvooptuženu MK (ranije ŠK) da u njegovo ime i za njegov račun raspolaže zemljištem koje je bilo u njegovom vlasništvu, a koje daje u zamjenu za stan prvooptužene u Rijeci, da bi onda prvooptužena temeljem iste punomoći prodala zemljište trećoj osobi za što je primila kupoprodajni iznos, te oštetila oštećenika za novčani iznos od 140.000,00 eura.

9. Iz iskaza oštećenika kao i iz obrane optuženika, optuženici su se upoznali sa oštećenikom putem zajedničkog poznanika TK koji ih je povezao znajući da oštećeniku treba stan u [adresa], da ima zemljište na kojem se može graditi, a da se upravo drugooptuženi bavi izgradnjom i da sa prvooptuženom ima stan u [adresa]. Oštećenik i optuženici prvotno su se usmeno sporazumjeli da bi optuženici na zemljištu oštećenika gradili zgrade sa stanovima s obzirom da je drugooptuženi već imao iskustva u gradnji i ranije je gradio stanove za APN, a optuženici bi oštećeniku u zamjenu dali svoj stan koji se vodio kao vlasništvo prvooptužene. Dogovor je bio i da oštećenik preseli u stan koji se vodio u vlasništvu prvooptužene, što se i dogodilo pred kraj 2010. godine, kada su optuženici iselili iz svoga stana, otišli u podstanare i stan prepustili oštećeniku. U nastavku se događa da u veljači 2011. godine svoj usmeni dogovor oblikuju u pisanoj formi i sklapaju predugovor o zamjeni nekretnina, oštećenik ovjerava i specijalnu punomoć kojom ovlašćuje prvooptuženu za raspolaganje njegovim zemljištem te sklapa i predugovor o građenju s izvođačem radova. U kolovozu 2011. godine oštećenik usmeno obavještava drugooptuženika da odustaje od ugovora a zatim se događa da u rujnu 2011. prvooptužena koristeći specijalnu punomoć koju joj je dao oštećenik prodaje zemljište trećoj osobi CK bez da je o tome obavijestila oštećenika o čemu je on slučajno saznao. Iz obrane prvooptužene proizlazi da je ona bila samo formalni sudionik pravnih poslova i potpisnik jer je stan bio upisan kao njezino vlasništvo, a sve što je radila da je radila na nagovor supruga drugooptuženog ŠK. Iz obrane drugooptuženog proizlazi da je realizacija ugovorenog, izgradnja zgrada sa stanovima, izostala zbog problema sa izdavanjem građevinske dozvole za gradnju i brzog odustanka od dogovora od strane oštećenika LK, a da je razlog za izdavanje specijalne punomoći za raspolaganjem zemljištem oštećenika bio taj kako bi se sa budućim kupcima stanova moglo dogovarati, ali i kao sredstvo osiguranja jer je oštećenik u stanu koji je bio u vlasništvu optuženika boravio bez plaćanja najamnine i kao osiguranje zaštite ulaganja koje bi imali u zemljište.

10. Da je drugooptuženi ĆK poduzimao radnje u cilju realizacije gradnje govori i činjenica da je DK uključio u posao kao svojevrsnog investitora u gradnji što proizlazi iz iskaza navedenog svjedoka JK i obrane drugooptuženika kao i činjenica da je stupio u kontakt sa PK koji je trebao graditi zgrade kako to proizlazi iz predugovora o građenju, obrane drugooptuženika, a djelomično i iskaza PK koji je naveo da ga je drugooptuženik kontaktirao, da ga je upoznao preko svoga poznanika.

11. Kako u odnosu na pitanje, što sa hipotekama na nekretninama koje su bile predmet zamjene nekretnina, što sa komunalnim doprinosom po građevinskoj dozvoli koju je oštećenik već imao ishođenu za jedno od zemljišta u odnosu na koju obvezu je oštećenik platio samo jednu ratu, su i oštećenik i drugooptuženi različito iskazivali, a ista pitanja nisu bila detaljno razrađena u pisanom predugovoru o zamjeni nekretnina, pa očito je između optuženika i oštećenika postojalo nesuglasje o pravoj prirodi njihovih obveza iz prvotnog usmenog dogovora. Sve je to u konačnici rezultiralo i određenom dozom nepovjerenja koje se pojavilo između njih pa su optuženici imali potrebe tražiti sklapanje pisanog predugovora o zamjeni nekretnine i izdavanje specijalne punomoći, jer ipak su optuženici oštećeniku prepustili svoj stan u [adresa] na korištenje bez najamnine, a ishodovanje građevinske dozvole (izmijenjene kojom bi bila obuhvaćena izgradnja zgrada na obje čestice) se oteglo, dok se na strani oštećenika s vremenom javila sumnja kako se ništa ne događa po pitanju realizacije izgradnje, da odustane od ugovora, a taj odustanak je objektivno gledajući uslijedio relativno brzo jer ipak se radi o izgradnji objekta za koji je prethodno potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, a notorno je da taj proces traje. Upravo kako je to prvostupanjski sud i obrazložio, radilo se o jednom poslovnom poduhvatu koji nije završio onako kako su svi očekivali, a cjelokupno ponašanje optuženika ne ukazuje da su oni, stupajući u poslovni odnos sa oštećenikom, postupali sa prijevarnom namjerom s ciljem da ga dovedu i održavaju u zabludi, da on na štetu svoje imovine nešto učini, a radi stjecanja imovinske koristi.

12. Činjenica je da je prvooptužena MK (ranije ĆK) zlorabila izdanu punomoć od 28. veljače 2011. godine u svezi kojeg njezinog postupanja je oštećenik vodio parnični postupak u kojem je uspio, ali to njezino djelovanje s obzirom na cjelokupnu kronologiju događaja, ne može se smatrati radnjom poduzetom s ciljem prijevarnog djelovanja prema oštećeniku kao dio prijevarnog plana i zajedničkog djelovanja optuženika pri uspostavljanu poslovnog odnosa rezultat kojeg je trebala biti zamjena nekretnina.

13. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza, saslušanih svjedoka te obrana optuženika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja optuženika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se u stvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti optuženika, odnosno ovdje konkretno neodgovornosti optuženika za inkriminirano kazneno djelo prijevare.

14. Zbog svega navedenog činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te je pravilno prvostupanjski sud temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 optuženike oslobodio optužbe.

15. Zbog navedenog nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne postoje povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482. ZKP/08).

U Slavonskom Brodu, 13. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vedran Pavelić