Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-259/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Željki Broz Manestar, odvjetnici iz Rijeke, protiv 1. tuženika S S i 2. tuženika RĆ, oboje nepoznatog boravišta, oboje zastupani po privremenom zastupniku Saši Drobnjaku, odvjetniku iz Pule, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-57/2023-34 od 21. siječnja 2026., 13. travnja 2026.
r i j e š i o j e:
I. Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tužitelja kao neosnovane, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-57/2023-34 od 21. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Utvrđuje se da je tužitelj SĆ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, zemljišnoknjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi vinograd, površine 3255 m2 i to u cijelosti, budući je njegov prednik pok. ZĆ isti posjedovao cijeli svoj život, pa su tuženici dužni priznati pravo vlasništva tužitelju i trpjeti da se isti temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti uknjiži kao vlasnik, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika svakog u ½ dijela iste."
2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se tužitelj podnoseći žalbu i dopunu žalbe, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o parničnom trošku nije primjenjivao kriterije utvrđene odredbama Zakona o parničnom postupku, u pogledu vremena kada o istom odlučuje, kao niti o uspjehu u sporu, a ponajmanje nije primijenio odredbe koje se odnose na izuzetak od t roškova koje tužitelj snosi kad je u pitanju postavljanje privremenog zastupnika. Ističe da je pobijano rješenje nezakonito i neosnovano čime se očito poziva na bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. U dopuni žalbe ističe da tuženik nije primijenio odredbu članka 164. Zakona o parničnom postupku i nije do zaključenja glavne rasprave potraživao troškove pa mu stoga isti ne mogu biti niti priznati. Predlaže da drugostupanjski sud prihvatiti žalbu i dopunu žalbe tužitelja, te ukine i staviti van snage rješenje od 21. siječnja 2026.. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 100,00 eura.
3. Na žalbu tužitelja odgovorio je privremeni zastupnik koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužitelja, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), u svezi s člankom 381. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP -a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijano rješenje sadrži jasne, potpune i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama relevantnim za donošenje odluke o troškovima privremenog zastupnika. Iz obrazloženja rješenja razvidno je na kojim je činjenicama sud utemeljio svoju od luku te kojim se pravnim razlozima vodio, pa je odluku moguće u cijelosti ispitati. Ne postoji ni proturječje između izreke i obrazloženja rješenja, budući da iz obrazloženja jasno proizlazi pravni temelj obveze tužitelja na naknadu troškova privremenog zastupnika, kao ni proturječje između sadržaja isprava u spisu i razloga odluke. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj.
7. Iz sadržaja spisa proizlazi:
- da je parnični postupak pokrenut podnošenjem tužbe tužitelja 31. siječnja 2023. protiv tuženika koji su odsutni i nepoznata boravišta, a radi utvrđenja prava vlasništva,
- da je tuženicima zbog nepoznatog prebivališta odnosno boravišta rješenjem suda postavljen privremeni zastupnik u osobi odvjetnika Saše Drobnjaka,
- da je postavljanje privremenog zastupnika tuženiku predložio upravo tužitelj,
- da je privremeni zastupnik zatražio naknadu troškova za obavljene radnje,
- da je postupak pravomoćno završio donošenjem presude poslovni broj P- 57/2023-23 od 1. srpnja 2024. u korist tužitelja kojom presudom je utvrđeno da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi vinograd, površine 3255 m2 i to u cijelosti,
- da je navedena presuda postala pravomoćna 9. rujna 2025.,
- da je privremeni zastupnik još u odgovoru na tužbu tražio da tužitelj predujmi njegove troškove,
- da je privremeni zastupnik trošak zatražio svojim podneskom od 24. svibnja 2024., dakle prije zaključenja glavne rasprave, kao i u žalbi, dok je potom konačni trošak specificirao podneskom od 16. siječnja 2024.,
- da je sud prvog stupnja odlučio o trošku privremenog zastupnika obvezujući tužitelja na njegovu naknadu.
8. Odluku kojom je tužitelju naložio naknadu troškova privremenom zastupniku tuženika prvostupanjski sud je donio primjenom odredbe članka 85. stavak 3. ZPP-a koja propisuje da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavak 2. točka 4. i točka 5. ZPP-a, na temelju rješenja suda protiv kojega nije dopuštena žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će odbaciti tužbu.
9. Nije sporno da sud u ovom postupku rješenjem o postavljanju privremenog zastupnika tužitelja nije izričito upozorio da će troškove rada privremenog zastupnika podmiriti nakon što privremeni zastupnik ispostavi troškovnik i sud o tome donese odluku.
10. Međutim, ta okolnost, odnosno propust prvostupanjskog suda, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ne može biti na štetu privremenog zastupnika tuženika.
11. Naime, točno je da je u članku 85. ZPP-a postojala pravna praznina u pogledu pitanja troškova parničnog postupka kao i obveznika snošenja troškova privremenog zastupnika, a što je kasnijom izmjenom ZID ZPP/19 izmijenjeno na način da je članku 85. ZPP-a dodan stavak 3 koji glasi: "Sredstva za pokriće troškova dužan je predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavak 2. točka 4. i 5., na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstava u roku koje je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti."
12. Nadalje, člankom 8. ZID ZPP/19 dopunjeni su stavci 1. i 5. članka 84. ZPP- a (Narodne novine broj 53/91-89/14) na način da je propisano da sud postavlja privremenog zastupnika tuženiku odnosno tužitelju na njihov trošak dok je članku 9. ZID ZPP/19 i članku 85. ZPP-a (Narodne novine broj 53/91-89/14) dodan stavak 3. kojim je propisano da je tužitelj u slučajevima propisanim člankom 84. stavak 2. točka 1-3. ZPP-a obvezan predujmiti sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika.
13. Prema tome, u pravnoj situaciji kada je ovaj postupak pokrenut i vođen u interesu tužitelja, i upravo je tužitelj predložio postavljanje privremenog zastupnika tuženicima kako bi se postupak mogao voditi, sasvim je jasno i logično da je tužitelj već u tijeku postupka mogao i trebao znati za mogućnost nastanka predmetnog troška, te je mogao razumno predvidjeti njegove procesne i materijalne posljedice iako na tu okolnost od strane prvostupanjskog suda nije bio posebno upozoren.
14. Stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod tužitelja da ne postoji obveza naknade troška privremenom zastupniku tuženika. Naprotiv, proizlazi da je tužitelj svjesno inicirao procesnu radnju nužnu za nastavak postupka, te je samim time prihvatio i njezine financijske posljedice.
15. Također je za navesti da privremeni zastupnik postavljen u osobi odvjetnika obavlja zastupanje temeljem odluke suda povodom prijedloga tužitelja i kao odvjetnik ima pravo na nagradu i naknadu troškova za obavljeni rad, pri čemu se ne može očekivati da takvu dužnost obavlja bez naknade. Suprotno bi dovelo do neopravdanog tereta za osobu koja je po nalogu suda bila dužna preuzeti zastupanje u postupku.
16. Prvostupanjski sud je pravilno trošak rada privremenog zastupnika odmjerio u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Naime, prema pravnom shvaćanju izraženom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-169/2021-2 od 11. siječnja 2023., o zahtjevu privremenog zastupnika za naknadu troškova zastupanja odlučuje sud koji ga je postavio, a privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
17. Slijedom navedenoga, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužitelju naložio naknadu troška privremenog zastupnika u dosuđenom iznosu, a koji trošak je privremeni zastupnik pravovremeno zatražio još u odgovoru na tužbu, te svojim podneskom od 24. svibnja 2024., dakle prije zaključenja glavne rasprave, dok je potom konačni trošak zatražio po okončanju postupka kada je jasno i određeno mogao odrediti samu visinu troška.
18. Valjalo je stoga temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci ove odluke.
19. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 13. travnja 2026.
Sutkinja:
Milka Vraneš
