Poslovni broj: Povrv-499/2023-37
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci po sucu Denisu Putiću u pravnoj stvari tužitelja OPATIJA NEKRETNINE d.o.o., OIB 92357521535, Maršala Tita 88/1, Opatija zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika JK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Raspudiću, odvjetniku u Opatiji, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 24. ožujka 2026. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja Predraga Di Lenarda Zamlića, punomoćnika tužitelja Borisa Gregovića, odvjetnika iz Rijeke i punomoćnika tuženika te objave 28.travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke poslovni broj Ovrv- 16126/2023, od 2.listopada 2023. kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 22.500,00 EUR sa zateznom kamatom od 14.studenog 2022. do isplate koja se do 31.prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena (u ostalim odnosima), a od 31.12.2023. do namirenja stopa zateznih kamata određena je za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
II/ Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.270,00 EUR u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi, prvotno prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave navodi da mu tuženik duguje iznos od 22.500,00 EUR na ime posredničke naknade temeljem zaključenog ugovora o posredovanju u prometu nekretnina od 21.rujna 2021. Ističe da je posredovao u prodaji kuće za tuženika koja je prodana za iznos od 630.000,00 EUR kupcima ĐK i UK.
2.Na prijedlog tužitelja javni bilježnik je donesao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je prihvatio prijedlog tužitelja.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je nekretnina prodana za iznos od 600.000,00 EUR, a da je dogovor između stranaka bio da je to minimalni iznos za koji će tuženi prodati nekretninu, a ukoliko se ostvari veća kupoprodajna cijena da će preostali dio zadržati tužitelj na ime posredničke naknade.
4.Rješenjem suda od 5.veljače 2024.. rješenje javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, uz primjenu odredbi Zakona o parničnom postupku (NN br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP).
5.U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u račun tužitelja, ugovor o posredovanju u prometu nekretnina zaključen između stranaka 21.rujna 2021., anex ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključen 21.ožujka 2022. između tuženika i kupaca ĐK i UK, ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između istih stranaka 28.listopada 2021., meil svjedoka UK, saslušanjem svjedoka AK, ĆK, IK, CK, RK, PK, UK, ĐK i saslušanjem stranaka.
6.Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.
7.Predmet postupka je potraživanje tužitelja s osnova neplaćene posredničke naknade temeljem zaključenog ugovora o posredovanju u prometu nekretnina od 21.rujna 2021.
8.Iz citiranog ugovora nedvojbeno proizlazi da je zaključen između stranaka, da se radi djelomično o tipskom ugovoru, da je podatke u ugovor upisala svjedok AK te da su ugovor potpisali zakonski zastupnik tužitelja i tuženi iako svjedok AK navodi da ga je ona potpisala, što je očito netočno iz potpisa zakonskog zastupnika tužitelja na raspravom zapisniku i na ugovoru jer je razvidno da je to upravo potpis zakonskog zastupnika. Moguće da se radi o netočnom unošenju u zapisnik pa i da je AK krivo navela da je ona potpisala umjesto da je samo upisala podatke koji se odnose na nekretninu. Iz ugovora je razvidno da tužitelj ima pravo na proviziju 3% od utvrđene kupoprodajne cijene uvećano za pdv kako se to navodi u čl.3.
9.Slijedeći sadržaj ugovora i odredbu čl.28. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina tužbeni zahtjev tužitelja bio bi osnovan jer je tužitelj sudjelovao u posredovanju nekretnine vlasništvo tužitelja koja je prodana za iznos od 600.000,00 EUR UK i ŠK.
10.Međutim, dogovor između stranaka bio je drugačiji i sud je dužan utvrditi u konkretnom slučaju pravu volju stranaka u smislu odredbi čl.319-321. Zakona o obveznim odnosima. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je dogovor između stranaka bio da tuženi prodaje nekretninu za minimalni iznos od 600.000,00 EUR, a da ostvarena kupoprodajna cijena preko tog iznosa ima pripasti tužitelju kao posredniku, bez obzira koja se viša kupoprodajna cijena ostvari. To je bio temeljni dogovor posrednika AK koja je takav dogovor potvrdila u svom iskazu, a također i svjedoka IK koji je za agenciju Exclusive nekretnine prodavao predmetnu kuću. Takav dogovor potvrđuju svjedoci RK, EK, ĆK i tuženi, čije iskaze sud prihvaća kao istinite jer su u suglasnosti s iskazima AK i IK koji nisu osobno zainteresirani za ishod predmeta spora, za razliku od tuženika i njegove obitelji. Upravo tuženi i svjedoci naglašavaju da je dogovor bio da je minimalna kupoprodajna cijena 600.000,00EUR a da ukoliko se ostvari viša kupoprodajna cijena da cijeli taj iznos zadržava agencija na ime provizije. Preostali svjedoci PK, UK i ĐK nemaju saznanja kakav je bio dogovor između stranaka u vezi plaćanja provizije pa se u tom dijelu njihovi iskazi neće analizirati. Sud ne poklanja vjeru iskazu zz tužitelja jer isti protivan iskazu tuženika i citiranih svjedoka koji svi iskazuju po minimalnoj kupoprodajnoj cijeni od 600.000,00 EUR koja je u konačnici i ostvarena kako to proizlazi iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28.listopada 2021. Moguće je da zakonski zastupnik tužitelja nije znao za dogovor svog agenta AK o minimalnom iznosu za koji se nekretnina može prodati, ali to je vrlo malo moguće obzirom da drukčija saznanja ima IK koji je radio za drugu agenciju i koji je znao za ovaj minimalni iznos kupoprodajne cijene i zadržavanje agencije preostalog iznosa dobiveno kupoprodajom. Stoga sud ne prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tužitelja iako je isti u skladu s ugovor o posredovanju u prometu nekretnina od 21.rujna 2021.
11. U tijeku postupka tužitelj je tvrdio da je kuća prodana za iznos od 630.000,00 EUR i da je iz tog iznosa preko kupoprodajne cijene od 600.000,00 EUR trebala biti plaćena provizija, međutim nedefinirani iznos koji je tuženi zaradio iznajmljivanjem nekretnine u 2022.godini rezultat je zakašnjenja kupaca s isplatom kupoprodajne cijene, u kojem slučaju su kupci mogli izgubiti iznos od 30.000,00 EUR jer su temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28.listopada 2021. bili dužni isplatiti kupoprodajnu cijenu u cijelosti jer se ugovor smatra raskinutim i stranke nisu dužne davati nikakvu posebnu izjavu o raskidu te prodavatelj za sebe zadržava primljenu kaparu. Protekom roka za isplatu kupoprodajne cijene prodavatelj i kupci zaključuju anex ugovora o kupoprodaji nekretnine 21.ožujka 2022. kojim definiraju novi rok za isplatu kupoprodajne cijene, ali ugovaraju da će prodavatelj koji vodi turistički najam nekretninu predati u posjed kupcu najkasnije do 5.rujna 2022.Time je tuženi ostvario prihod od iznajmljivanja nekretnine u znak dobre volje što nije raskinuo ugovor i zadržao primljenu kaparu u iznosu od 30.000,00 EUR. Da su kupci kasnili s isplatom kupoprodajne cijene razvidno je iz anexa ugovora o kupoprodaji nekretnine i iz suglasnih iskaza kupaca UK i ĐK, tuženika i saslušanih svjedoka obitelji tuženika. Upravo ovakav način rješavanja odnosa između prodavatelja i kupca predložio je zakonski zastupnik tužitelja koji je posredovao i za kupce pa mu je očito bilo od interesa da se zaključi ovaj pravni posao. Iako nije odlučno valja istaknuti da su kupci uredno platili proviziju tužitelju za zastupanje u kupoprodaji kuće tuženika. Stoga nisu osnovani navodi tužitelja o većoj ostvarenoj kupoprodajnoj cijeni od 600.000,00 EUR već je ona iznosila točno 600.000,00 EUR uz neutvrđeni prihod od iznajmljivanja u 2022.godini. Slijedom svega navedenog, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti pa je odbijen tužbeni zahtjev i odlučeno kao u toč 1. Izreke.
12. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154. st.1.i 155. st.1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dosuđeni trošak odnosi se na trošak zastupanja odvjetnika. Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/3), zastupanje na sedam ročišta u iznosu od po 500,00 EUR (Tbr. 9/1), dva ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od po 100,00 EUR (Tbr 9.5) što ukupno iznosi 4.200,00 EURA. Na ovaj iznos priznat je PDV 1.050,00 EUR tako da je tuženiku ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 5.270,00 EUR
13.U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan, a odnosi se na ročišta od 6.veljače 2025. i 18.ožujka 2025. preko dosuđenog iznosa od 100,00 EUR do zatraženog iznosa od 500,00 EUR jer su ista odgođena prije početka raspravljanja zbog nepristupanja svjedoka. Tuženiku nije priznat trošak sastava dva podneska jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice primjenom odredbe čl.155.st.1. ZPP-a.
U Opatiji 28.travnja 2026.g.
Sudac:
Denis Putić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude stranka kojoj je dostavljen ovjeren prijepis presude prema čl. 335. st. 11. ZPP-a može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud. Protiv ove presude stranka kojoj je presuda dostavljena putem e-oglasne ploče sudova prema čl. 335. st. 9. ZPP-a, može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu
- pun. tuženika
