REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-336/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici ĆC, dipl. iur. protiv tuženika Generali osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, zastupanog po punomoćnici KC, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 20. siječnja 2026., poslovni broj: P- 92/2024-8, u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 20. siječnja 2026., poslovni broj: P-92/2024-8.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.663,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi navodi sud da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i odstupio od pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama Rev-3660/2018 i Rev-1067/12, zatim da intencija zakonodavca nije bila da društvo za osiguranje ne nadoknađuje štetu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje jer bi u protivnom zakonodavac brisao odredbe članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, a da na to ukazuje i odluka Vrhovnog suda poslovni broj Rev-113/07, koja je primjenjiva u ovoj pravnoj stvari i u kojoj je navedeno da bi u slučaju primjene članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, svi vozači u Republici Hrvatskoj (ako su odgovorni za uzrokovanje nezgode) odgovarali za naknadu štete prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, unatoč činjenici da su se osigurali od odgovornosti za štetu i prema trećima. Dalje navodi da odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju predstavljaju poseban propis kojim je uređena materija naknade štete koju tužitelj pretrpi plaćanjem novčanih iznosa svojim osiguranicima, kojima je priznato pravo na invalidsku i obiteljsku mirovinu, kao i način obračuna štete, da takvo pitanje naknade štete predstavlja posebnu pravnu materiju koju detaljno uređuje navedeni propis i da u konkurenciji Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju i da je prvostupanjski sud trebao usvojiti tužbeni zahtjev.

Troškove žalbenog postupka ne traži.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbe i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio naprijed navedene bitne povrede te da je u predmetu pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a navodima žalbe se ne osporava:

- da je za nastali štetni događaj - prometnu nezgodu od 11. veljače 2009., odgovoran osiguranik tuženika BC, koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], osiguranom kod tuženika,

- da je u prometnoj nesreći ozlijeđen osiguranik tužitelja ČC,

- da je rješenjem tužitelja broj 2844486, od **.**.2010., ČC priznato pravo na invalidsku mirovinu u omjeru od 50% te zbog ozljede izvan rada u omjeru od 50%,

- da je tužitelj u razdoblju od 1. prosinca 2021 do 31. listopada 2023., isplatio svom osiguraniku iznos od 7.327,07 eura, a kako tužitelj smatra da je tuženik odgovoran za umirovljenje s osnove ozljede izvan rada, potražuje polovicu isplaćene mirovine s kamatama od podnošenja tužbe.

7. U žalbenom dijelu postupka sporna je primjena materijalnog prava.

8. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je za pravni odnos parničnih stranaka mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" poslovni broj: 151/05, 36/09 i 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 dalje: ZOOP), poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj: Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022, od 12. siječnja 2022… te dalje navodi da bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan ukoliko bi dokazao razliku između mirovine koju isplaćuje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, da je za takvu odluku bilo nužno provesti financijsko vještačenje, na što je prvostupanjski sud tužitelja upozorio, međutim da tužitelj niti nakon upozorenja nije predložio provođenje navedenog dokaza, nego je izričito izjavio da provođenje tih dokaza nije potrebno. Kako tužitelj nije predložio financijsko vještačenje na navedene okolnosti iz članka 27. stavka 2. i 3. ZOOP-a, prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, utvrđuje da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

9. Prvostupanjska odluka pravilna je i zakonita.

10. Naime, već u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022. te Rev 444/2023 od 20. rujna 2023).

11. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

12. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-174/2022-3 od 6. srpnja 2022. navedeno je: "Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koje odlučne činjenice sud drugog stupnja prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir, te je stoga trebalo odlučiti kao pod I izreke, a temeljem čl. 395. st. 2. ZPP."

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-954/2022-2 od 25. siječnja 2023. navedeno je: "Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008., za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženik."

14. Dakle, suprotno žalbenim navodima, tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke), naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju pa slijedom navedenoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je obvezu tuženiku trebalo prosuđivati prema članku 27. ZOOP-a i da obveza tuženika postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine, koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu pa je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine, koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a što tužitelj, koji nije predložio financijsko vještačenje u postupku, nije dokazao.

15. Stoga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

16. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 13. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić