REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1174/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja ROKER RND d.o.o., OIB 33571245637, Čakovec, Dr. Ivana Novaka 28B, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1081/2024 od 12. veljače 2026., 13. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1081/2024 od 12. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem od 12. veljače 2026. Trgovački sud u Zagrebu odbio je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti suda.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonskih razloga s prijedlogom ovom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, uz naknadu troškova žalbenog postupka. U žalbi navodi da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Trgovački sud u Splitu, na temelju točke V. čl. 24. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila kojom je određena mjesna nadležnost suda prema mjestu zaključenja police Osiguranja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. te čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi isplate osigurnine na temelju ugovora o kasko osiguranju sklopljenog između stranaka. Tuženik je u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda.

6. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da Trgovački sud u Splitu nije mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

7. Iz police osiguranja broj [broj police osiguranja] proizlazi da su ugovor o kasko osiguranju sklopili tužitelj i tuženik te da su sastavni dio ugovora o osiguranju i navedeni Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila 2021. Predmet osiguranja je vozilo – motocikl, BMW R 1250 GS, registracijske oznake [registarska oznaka].

8. U poglavlju K. Ostale odredbe, točkom V. čl. 24. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila 2021 određeno je da u slučaju spora između ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika i EUROHERCA, nadležan je sud prema mjestu sklapanja ugovora o osiguranju.

9. Suprotno žalbenom navodu stranke nisu ugovorile mjesnu nadležnost suda prema mjestu zaključenja police osiguranja već prema mjestu sklapanja ugovora o osiguranju.

10. Činjenica da je polica izdana i potpisana u podružnici tuženika u Splitu ne znači sama po sebi i da je ugovor o osiguranju sklopljen u Splitu. Tužitelj ima sjedište u [adresa], a vozilo koje je predmet osiguranja je registrirano također u [adresa], što je vidljivo iz registracijske oznake vozila. Tuženik ima sjedište u [adresa], a ugovor je sklopljen putem sredstva za komunikaciju na daljinu.

11. Činjenica da je tužitelj sklapanje ugovora o osiguranju dogovorio s tuženikovim predstavnikom US ne znači samo po sebi da je tužitelj znao da razgovara s djelatnikom podružnice u Splitu.

12. Nije osnovano tuženikovo pozivanje na sudsku praksu iz razloga što ta praksa, osim snagom pravne argumentacije, ne veže ovaj sud. Pitanje gdje je sklopljen ugovor o osiguranju je činjenično pitanje i ovisi od slučaja do slučaja.

13. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja proizlazi da je sklapanje ugovora o osiguranju dogovorio s tuženikovim predstavnikom US putem sredstva za komunikaciju na daljinu, i to iz svog ureda u Zagrebu.

14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je mjesto sklapanja ugovora o osiguranju na području nadležnosti suda u Zagrebu, a ne na području nadležnosti suda u Splitu, pa je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti suda neosnovan. Odredbom čl. 252. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21) propisana je presumpcija da je mjesto sklapanja ugovora mjesto u kojem ponuditelj ima sjedište. Tuženik ima sjedište u [adresa], a ne u Splitu te nije dokazao protivno navedenoj presumpciji.

15. Slijedom navedenog, valjalo je sukladno čl. 380. t. 2. ZPP -a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Zagreb, 13. travnja 2026.

Sudac

Kamelija Parać