Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-87/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika A, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj; 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: K-192/2021-92 od 26. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog A, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: K-192/2021- 92 od 26. veljače 2026., optuženi A, proglašen je krivim, zbog kaznenog djela protiv javnog reda-protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11, te je na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11, uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, s tim da mu je na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 5. KZ/11, izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava 1 (jedna) godina i 2 (dva) mjeseca, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca se neće izvršiti ukoliko kroz vrijeme provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s tim da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženiku A je uračunato vrijeme uhićenja i pritvora od 17. rujna 2020. do 18. rujna 2020. , te vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 26. studenoga 2025., pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11, od optuženika A kao vlasnika, oduzeti su mobilni uređaji marke Samsung Galaxy S8, crne boje, s pripadajućim SIM karticama, IMEI:354626091280309, koji po pravomoćnosti presude postaje vlasništvo Republike Hrvatske i predat će se Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 3., 4., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08), optuženik A obvezan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 3.297,10 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, a bit će dužan nadoknaditi i nagradu i nužne izdatke braniteljice po službenoj dužnosti, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu optuženi, po branitelju Gordani Peraković-Turković, odvjetnici iz Otočca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da županijski sud ukine pobijanu presudu, te uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Žalba optuženog, nije osnovana.

5. Optuženik u svojoj žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

6. Nije u pravu optuženik kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrd io činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši optuženika krivim zbog predmetnog kaznenog djela, na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, sud s pravom nije prihvatio obranu optuženika datu pred sudom, kao istinitu i objektivnu jer isti nastoji relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, isključivo u cilju umanjenja kaznenopravne odgovornosti.

8. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika pravilno je prvostupanjski sud zasnovao svoj pravni stav o odgovornosti optuženika na njegovoj obrani datoj u prethodnom postupku pred državnim odvjetništvom u Gospiću, a iz razloga što materijalni dokazi potvrđuju navode te njegove obrane.

8.1. Naime, ugovorom o najmu vozila utvrđeno je da je vozilo Peugeot unajmljeno u Sloveniji, dana 11.09.2020., od stane osobe po imenu AK, dok je kombi vozilo Mercedes unajmljeno u Zagrebu 15.09.2020. i to od strane ČK, stoga ne stoji tvrdnja optuženika da ga je vozilo čekalo na parkiralištu, nadalje, obrana optuženika s rasprave pred sudom u kojoj pokušava otkloniti svoju kazneno pravnu odgovornost navodeći da je od skladišta u Udbini odmah krenuo nazad i da ga je policija zaustavila pola sata ranije nego ČK, u suprotnosti je s podacima sadržanim u izvješću o postupanju policijskih službenika od 16.09.2020., iz kojega je utvrđeno da su policijski službenici dana 16.09.2020. oko 20,55 sati, na dionici D522, kod mjesta Opalić uočili teretno vozilo marke Mercedes Sprinter, reg. oznaka [registarska oznaka] koje se kretalo u smjeru mjesta Gornja Ploča, dok se na udaljenosti od cca 300 metara ispred navedenog vozila kretao osobni automobil marke Peugeot 307 SW, reg. oznaka [registarska oznaka], a kako je teretno vozilo bilo vidno opterećeno, zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela, policijski službenici su krenuli za navedenim vozilima, pri čemu su dolaskom do mjesta Gornja Ploča , odnosno do naplatnih kućica, davanjem svjetlosnih signala („bljeskalica“) zaustavili navedena vozila, pri čemu je utvrđeno da teretnim vozilom upravlja ČK, a osobnim vozilom A.

8.2. Stoga obrana, optuženika s rasprave pred sudom u kojoj navodi da je krenuo pola sata prije ČK, suprotna je njegovoj ranijoj obrani pred državnim odvjetnikom, te materijalnom dokazu, izvješću policijskih službenika, iz kojeg je utvrđeno da se optuženik s vozilom kretao oko 300 metara ispred kombi vozila , a što su djelatnici policije utvrdili prateći ih do naplatnih kućica, gdje su ih onda i zaustavili.

9. Dakle, pravilno vrednujući obranu optuženika datu pred državnim odvjetnikom koja je u skladu s prikupljenim dokazima tijekom postupka, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je optuženi znao da Califano Domenico prevozi ilegalne migrante i da su isti u kombi vozilu, stoga je prigovor optuženika vezan za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a koji se odnosi na gore navedene činjenice je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neosnovan, te se ničime ne dovodi u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

10. Osim toga pravilno je prvostupanjski sud ocijenio daljnje navode iz obrane optuženika date pred prvostupanjskim sudom kao neistiniti i usmjerene isključivo ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti.

10.1. Naime, doista je neživotna i suprotna prikupljenim dokaznima obrana optuženika s rasprave pred sudom u kojoj navodi da nije znao da se u vozilu prevoze ilegalni migranti, niti koliko ih je, odnosno da nije kao supočinitelj, vozeći kao prethodnica u cilju uočavanja i dojavljivanja policijskih ophodnji, jer nije sporno da tovarni prostor vozila nije namijenjen prijevozu putnika, jer u tom prostoru nema za putnike potrebne ventilacije, niti sjedala i sigurnosnih pojaseva, a što je utvrđeno na osnovu podataka sadržanih u izvješću policijskih službenika i zapisniku o očevidu s fotografijama očevida, odnosno da tovarni prostor kombi vozila nije bio niti dovoljno velik za prijevoz trideset jedne odrasle osobe (trideset muškaraca i jedne žene), te jednog djeteta, koje osobe su svakako imale i nešto osobne prtljage, zbog čega su u tovarnom prostoru bile natiskane, a pored toga iz izvješća policijskih službenika je utvrđeno da se navedeni tovarni prostor, odnosno njegova vrata nisu mogla otvoriti iz unutrašnjosti.

10.2. Imajući u vidu gore navedeno pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da put od Udbine do Zagreba trajanje najmanje 2,5 sata, a još i dulje do najbliže granice sa Slovenijom ili Italijom, jer su se ilegalni migranti preko teritorija Republike Hrvatske nesumnjivo prevozili prema drugim zemljama Europske unije, te da prijevozom tolikog broj osoba u takvim uvjetima, je bio doveden u opasnost život i tijelo prevoženih osoba, a čega je optuženik kao odrasla i poslovno sposobna osoba nesumnjivo bio svjestan.

11. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, optuženik upućuje na iste.

12. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje optuženik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjski sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba, neosnovana .

13. Neosnovano se optuženi žali na odluku o kazni jer je prvostupanjski sud prilikom izbora, vrste i mjere kazne ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te je optuženom kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost, te protek vremena od počinjenja kaznenog djela, kao i osobne i obiteljske prilike, dok mu je otegotnim cijenjeno da je inkriminirane prilike pomogao većem broju osoba u nedozvoljenom kretanju u Republici Hrvatskoj.

14. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (izravna namjera), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu optuženikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalno j prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.

15. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, izrečena kazna zatvora, uz primjenu članka 57. KZ/11, nije preblaga, a niti prestroga za predmetno kazneno djelo, te će se sa njome, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

16. Uzevši u obzir prethodno izneseno, neosnovane su žalbe optuženika zbog odluke o kazni, jer je izrečena kazna u svemu adekvatna utvrđenim olakotnim, ali i otegotnim okolnostima.

17. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

18. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 13. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski