REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: Ps-389/2017-89

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske (OIB 52634238587), koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo, protiv I-tuženice TO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i II-tuženika VO (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivici Cvitiću, odvjetniku u Zagrebu, radi iseljenja i isplate, nakon 9. ožujka 2026. održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja, Doris Martinović, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, te punomoćnika prvo i drugutuženika, 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženici TO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) predati tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 posjed nekretnine – stana na I. katu, površine 18,86 m2 u [adresa], koji stan se nalazi u dvorišnoj zgradi izgrađenoj na kč. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slobodnog od osoba i stvari, u roku 15 dana.

II. Nalaže se I-tuženici TO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i II-tuženiku CO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], platiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, iznos od 525,70 eur uvećan za pripadajuće kamate kako slijedi:

- na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2004. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2004. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2005. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2005. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2005. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2005. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2005. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2005. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2005. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2005. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2005. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2005. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2005. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2005. do isplate,

III. Nalaže se I-tuženici TO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] platiti tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, iznos od 3.755,00 eur uvećan za pripadajuće kamate kako slijedi:

- na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2006. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2006. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2006. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2006. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2006. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2006. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2006. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2006. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2006. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2006. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2006. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2006. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2007. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2007. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2007. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2007. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2007. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. travnja 2014. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu iznosa od

75,10 eur sa zateznim kamatama:

- na iznos od 37,55 eur od 15. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 37,55 eur od 15. lipnja 2014. do isplate.

V. U odnosu na tuženika VO odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed, te za isplatu iznosa od 3.755,00 eur uvećan za pripadajuće zatezne kamate, za razdoblje od 15. siječnja 2006. do 15. travnja 2014.

VI. Nalaže se tuženici TO naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.200,00 eur sa zateznom kamatom od 13. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

VII. Nalaže se tužitelju Republici Hrvatskoj naknaditi tuženiku CO parnični trošak u iznosu od 3.625,00 eur sa zateznom kamatom od 13. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da je vlasnik stana na adresi [adresa], dvorišna zgrada, prizemlje, površine 18,86 m2 a koje vlasništvo je stekao na temelju Rješenja gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, Klasa: UP/I-942-01/97-03/121 od 21. siječnja 1999. godine, kao i da predmetni stan bez valjane pravne osnove koriste tuženici te da za korištenje istog tužitelju ne plaćaju naknadu.

S osnove korištenja tuđe stvari bez pravne osnove tužitelj traži da mu tuženici plate naknadu koristi u iznosu od 282,90 kn / 37,55 eur, izračunatom sukladno Odluci Vlade RH od 21. studenog 2000. u visini od 2.00 eur/m2 koliko iznosi visina slobodno ugovorene najamnine za stanove u vlasništvu RH o to od pravomoćnosti Rješenja, odnosno od narednog mjeseca pa nadalje.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 12. studenog 2020. tužitelj traži naložiti tuženicima da mu tuženici predaju u posjed predmetnu nekretninu slobodnu od osoba i stvari, te da mu plate naknadu za korištenje nekretnine bez pravne osnove u visini tržišne najamnine u iznosu od 5.135,38 eur/38.692,50 kn za razdoblje od studenog 2004. do lipnja 2014., sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od 37,55 eur/282,90 kn pobliže naznačeno u točki I. izreke uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženici u cijelosti osporavaju navode tužbe i tužbeni zahtjev tužitelja te ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije osporavajući rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove od 20. siječnja 1999. Tuženici ističu da nisu vlasnici niti posjednici drugih nekretnina u Republici Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje i da bi gubitkom predmetnog stana postali beskućnici. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu naknade za korištenje tuđe stvari tuženici ističu da su istu najamninu u mjesečnom iznosu od cca 8,85 eur/65,00 kn plaćali Gradu Zagrebu te da Grad Zagreb za cijelo proteklo vrijeme ni na koji način nije otklonio ili tuženike obavijestio da njemu ne pripada najamnina koju su mu tuženici uredno i o dospijeću plaćali, kao i da je Grad Zagreb bio upoznat s činjenicom da tuženici žive u predmetnom stanu u svojstvu najmoprimca, zbog čega im je i slao uplatnice koje su tuženici uredno plaćali, što znači da su svi bitni sastoji ugovora o najmu bili ispunjeni budući su stranke isti ugovor ispunile u cijelosti te da se u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi nikako ne može smatrati da su tuženici u predmetnom stanu živjeli ili da sada žive bez pravne osnove kako to neosnovano pokušava prikazati tužitelj.

S tim u vezi a u odnosu na neosnovani tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu tuženici ističu prigovor promašene pasivne legitimacije te ujedno ističu i prigovor zastare u odnosu na istaknuti zahtjev tužitelja kojim isti potražuje naknadu za korištenje tuđe stvari.

Podredno da i je tužitelj kao i Grad Zagreb imao direktnih saznanja o tome da tuženici već više od 12 godina žive u predmetnoj nekretnini te da istu koriste za najam, a čemu se uopće nisu protivili što znači da su sa time bili suglasni, razvidno je i iz činjenice što su se tuženici višekratno i godinama obraćali sa zahtjevom da im se omogući otkupiti predmetni stan, na što im je i pismeno odgovarano i obećana im je mogućnost kupnje stana, a o čemu postoji brojna korespondencija koja se prema potrebi može dostaviti u spis.

Predlažu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjevi uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u predmetno rješenje Grada Zagreba Gradski ured za imovinsko pravne poslove, Odjel za upravno-pravne poslove, Prvi područni Odsjek, klasa: UP/I-942-01/97-03/121, urbroj: 251-18-04/05-99-9, od 20. siječnja 1999. (list 4-6 spisa), uvjerenje Grada Zagreba od 9.9.2009. (list 13-14 spisa), presliku plaćenih priznanica (list 15-30 i 134-142 spisa), fotografije predmetnog stana (list 49, 71 i 240 spisa), obavijest (list 50 spisa), dopis Ustavnog suda od 17. prosinca 2004. (list 51 spisa), dokaz o zahtjevu za najam gradskih stanova od 20.11.2009. (list 52-53 spisa), izvadak iz matice vjenčanih (list 76-77 spisa), potvrda o prijavi prebivališta (list 78 spisa), otpusnica (list 79 spisa), poziv Grada Zagreba Klasa: 371-05/2009-01/0498, urbroj: 251-14-21/201-10-3 od 5. studenog 2010. (list 80-81 spisa), zaključak o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (list 82 spisa), uvjerenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 101 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 25. veljače 2009. (list 109 spisa), zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana (list 115-117 spisa), odgovor na zamolbu TO od 8. svibnja 2008. (list 118-119 spisa), saslušani su svjedoci FO i LO (list 120-121 spisa), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 9. ožujka 2009. (list 125-128 spisa), uplatnice tuženika za period od 15.3.2009. - 23.04.2013. (list 134-142 spisa), ugovor o poslovno tehničkoj suradnji od 21. veljače 2014. godine (list 211-214 spisa), Odluka o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine (list 215 spisa), Odluka VSRH br. Rev x 1262/2015-2 od 17. Svibnja 2016. (list 223-224 spisa), dopis Državnih nekretnina od 5. srpnja 2018. godine (list 225 spisa), ugovor o korištenju stana od 23. kolovoza 1966. (list 229-232 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora od 30. ožujka 2017. (Iist 233-234 spisa), preslika tužbe od 18. lipnja 2009. (list 235-238 spisa), zapisnik s očevida od 13. ožujka 2017. (list 239 spisa), uplatnica od 11. rujna 2018. (list 241 spisa), popis objekata u zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan sačinjen od strane GSKG 6. ožujka 2006. (list 244-245 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Z-11440/12-14 od 5. lipnja 2019. (list 247. – 254 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove, Odjel za katastar vodova i prostorne evidencije, Odsjek prostornih evidencija od 13. travnja 2004. (list 262-263 spisa), sentenca Županijskog suda u Varaždinu od 26. svibnja 2017. (list 267 spisa), Izvod iz zapisnika s četvrte sjednice Gradskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (4/09) održane 26. listopada 2009. (list 268 spisa), saslušan je drugotuženik VO (list 269-270 spisa), proveden je dokaz očevidom na licu mjesta na adresi [adresa] dana 15. ožujka 2023. (list 280-281, prijepis zapisnika; list 282-284 spisa), proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku dipl.ing. Valentinu Eteru (list 290-321 spisa), izvršen je uvid u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu, broj ZK uloška: [broj ZK uloška] (list 338- 339 spisa).

4. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 6212/14 od 21. studenoga 2017. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-334/09 od 30. srpnja 2014., u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev TO i VO za isplatu izvršenih ulaganja u stan, dok je pobijana presuda ukinuta u dijelu kojim je naloženo tuženicima TO i CO iseliti se iz predmetnog stana površine 18,86 m2 koji se nalazi na I. katu dvorišne zgrade u [adresa], te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade koristi upotrebe predmetnog stana za razdoblje od 15.11.2004. do 15.4.2013. u mjesečnim iznosima od 282,90 kn.

5. Predmet spora u ovom ponovljenom postupku je tužbeni zahtjev za predaju tužitelju u posjed stana površine 18,86 m2 koji se nalazi na I. katu dvorišne zgrade u [adresa] i u vlasništvu je tužitelja, a koji stan tuženici drže u posjedu i koriste, bez pravne osnove, kao i zahtjev tužitelja za naknadu koristi u visini tržišne najamnine koju su tuženici za sebe ostvarili bespravnom upotrebom stana u razdoblju od studenoga 2004. do lipnja 2014. (116 mjeseci) u mjesečnim iznosima od 282,90 kn/37,55 eur.

5.1. Tužbeni zahtjevi djelomično su osnovani.

6. Sporna je aktivna legitimacija, te koriste li tuženici predmetnu nekretninu bez pravne osnove i jesu li u obvezi tužitelju predati posjed nekretnine, kao i jesu li tuženici dužni platiti tužitelju naknadu koristi za upotrebu nekretnine u visini tržišne najamnine prema Odluci Vlade RH od 21. studenog 2000. (15kn/m2) i to kao nepošteni posjednici od studenog 2004. do lipnja 2014. Sporno je i je li nastupila zastara za utuženu novčanu tražbinu.

7. Tužitelj svoje tužbene zahtjeve za predaju u posjed nekretnine i plaćanje naknade koristi upotrebe nekretnine bez pravne osnove, temelji na odredbama čl. 126., čl. 161. st. 1. i čl. 162., te čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - dalje: ZVDSP), prema kojoj nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

8. S obzirom da je vlasništvo stana stekao na temelju pravomoćnog Rješenja gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za upravno pravne poslove, Klasa: UP/I-942-01/97-03/121 od 21. siječnja 1999. (pravomoćnog 20.10.2004. list 4- 6 spisa), tužitelj je svoje zahtjeve za iseljenje tuženika i plaćanje naknade koristi u visini tržišne najamnine, u vrijeme podnošenja tužbe, temeljio na odredbi čl 126. st. 1. i 2. ZVDSP. Prema priloženom zemljišnoknjižnom izvatku za zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj je tijekom ovog postupka svoje vlasništvo na predmetnom stanu upisao u zemljišne knjige, u kojima je stan opisan kao 10. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10) stan površine 18,86 m2 koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa] s kojim suvlasništvom je povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi. Stoga tužitelj svoj tužbeni, reivindikacijski, zahtjev za predaju u posjed temelji na odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP prema kojoj vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Iz izloženog proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetnog stana od 1999. pa je slijedom toga prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, neosnovan.

9. Tvrdnje drugotuženika da se tužitelj sukladno odredbi čl. 186. a Zakona o parničnom postupku obratio samo prvotuženici za mirno rješenje spora i da je u smislu navedene odredbe izostala zakonska pretpostavka za pokretanje ovog parničnog postupka u odnosu na drugotuženika, nije osnovana. To iz razloga što je iz priložene preslike povratnice na listu 124 spisa vidljivo da se tužitelj obratio drugotuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora tužiteljeve poslovne oznake Ps- DO -57/08, te da je drugotuženik taj zahtjev primio 9. ožujka 2009., nakon čega je tužitelj pokrenuo ovaj spor tužbom od 18. lipnja 2009.

9.1. Na okolnost spornog identiteta predmetne nekretnine izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog sudskog vještaka, dipl. ing Valentina Etera, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju fotografirao predmetni stan te u Prilogu 5 prikazao približni tlocrtni položaj predmetnog stana koji se nalazi na 1. katu u dvorišnoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa]. Pritom valja istaknuti da je fotografija nekretnine na listu 71 spisa koju su tuženici priložili kao dokaz izvršenih ulaganja u predmetni stan odgovara fotografiji na kojoj je stan predmetni stan „označen crvenim okvirom“ u nalazu i mišljenju vještaka Etera (list 308 spisa).

9.2. Nadalje, sud je na ročištu održanom 9. ožujka 2021. dopustio preinaku tužbe u podnesku od 12. studenoga 2020. u kojem je tužitelj zahtijevao iseljenje tuženika iz stana koji se nalazi u [adresa] na kućnom broju 188/3, jer je tijekom ovog postupka proveden postupak povezivanja zemljišne knjige (rješenje zemljišnoknjižnog odjela Z-11440/12 od 5. lipnja 219. list 247-254 spisa), te je ranija oznaka kućnog broja zgrade 188/1 promijenjena u 188/3, pa je nedvojbeno da se tijekom cijelog postupka tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika odnosio na istu nekretninu, nalazeću u zgradi kojoj se samo tijekom postupka mijenjao broj, zbog čega je preinaku tužbe u tom dijelu tužbenog zahtjeva ovaj sud ocijenio svrsishodnom za rješenje ovog spora.

10. Tuženici svoje pravo posjedovanja predmetne nekretnine temelje na tvrdnji da imaju pravnu osnovu za posjedovanje predmetnog stana i da nisu dužni stan predati u posjed tužitelju, jer da su najamninu plaćali Gradu Zagrebu koji im je slao uplatnice i nije tražio njihovo iseljenje.

10.1. Neosnovanost navedene tvrdnje tuženika proizlazi i iz činjenice da, osim što uplatnice koje su tuženici priložili kao dokaz plaćanja korištenja predmetnog stana (list 25 – 30 spisa) glase na ime NO, njihovo iseljenje Grad Zagreb nije niti bio ovlašten zahtijevati nakon što je tužitelj stekao vlasništvo predmetnog stana na temelju spomenutog pravomoćnog rješenja od 21. siječnja 1999. i to upravo iz razloga što dotadašnja korisnica stana, NO, nije podnijela zahtjev za otkup predmetnog stana, a zahtjev tuženice TO od 7. travnja 2008. (uz podnesak od 23. travnja 2013.) za najam predmetnog stana, tužitelj je odbio 8. svibnja 2008. uz obrazloženje da ne postoji zakonska osnova za sklapanje ugovora o najmu stana te je pozvao tuženicu na predaju posjeda stana tužitelju u roku 30 dana (list 118 spisa).

11. Na okolnost posjedovanja predmetnog stana saslušani su tuženici te svjedoci FO i LO.

11.1. Iz iskaza tuženice TO saslušane na ročištu 5. travnja 2011. proizlazi da u stanu u zgradi [adresa] stanuje po dopuštenju EO od 15. srpnja 1997., te da s njom stanuju sin VO, njezina snaha ZO i unuka ŽO.

11.2. Iz iskaza svjedoka FO i LO saslušanih na ročištu od 6. svibnja 2013. proizlazi da su susjedi tuženika te da tuženici stanuju u [adresa] na adresi [adresa] od rujna 1997., da se predmetni stan sastoji od jedne sobe, kuhinje, WC-a i kupaonice, te male terase.

11.3. Iz iskaza drugotuženika VO, saslušanog na ročištu od 29. lipnja 2021., proizlazi da je na adresi prebivališta [adresa] prijavljen od 1997., s time da negdje od 2006. na toj adresi ne živi, jer se nakon ženidbe selio po raznim adresama s obzirom da ima i četvero djece i da sada stanuje na adresi [adresa] kao podstanar sa svojom obitelji. Njegova majka TO nastavila je živjeti, odnosno živi i sada na adresi [adresa] u stanu površine od oko 25 m2. Stan se nalazi u dvorišnom dijelu zgrade, s time da ne može točno odrediti da li bi to bilo prizemlje ili visoko prizemlje s obzirom da su ispod stana šupe i u toj zgradi je predmetni stan zapravo jedini stan. Prema njegovom sjećanju, u stan s majkom se uselio na poziv njezine kolegice koja je sa svojom obitelji stanovala također u dvorišnoj zgradi te su se majka i on uselili kada je umrla gospođa o kojoj se njezina kolegica brinula. Poznato mu je da je troškove koji su teretili taj stan njegova majka plaćala Gradu Zagrebu. Misli da su to bili troškovi pričuve, ali ne može sa sigurnošću reći. Nakon što se odselio 2006. kako je ranije iskazao, on nikada više nije živio u predmetnom stanu. Točno je da su stan pokušali otkupiti, odnosno njegova majka, ali nije mu poznat razlog zbog kojeg je njezin zahtjev odbijen, niti zna je li bio razlog nepodmirenje troškova koji su teretili predmetni stan. Njegova majka je inače stalno zaposlena i to sigurno od useljenja u predmetni stan pa do danas.

Njegova majka i on nisu imali sklopljen ugovor o najmu stana sa Gradom Zagrebom, već troškove koji su teretili stan, dolazili su na ime osobe koja je u njemu ranije stanovala, a oni su nastavili plaćati te račune. Na adresu predmetnog stana prijavio ih je LO, te misli da je u međuvremenu račun za električnu energiju i vodu njegova majka uspjela prebaciti na svoje ime. S obzirom da su uplatnice dolazile od Grada Zagreba, on i majka su smatrali da je stan u vlasništvu Grada. Od 2006. odselio se kao sezonski radnik na Krk u mjestu Šilo, gdje je ostao negdje 4 godine, oženio se i više se nije vraćao u predmetni stan. Još uvijek je prijavljen na adresi predmetnog stana, jer nitko od najmodavaca njega i njegovu obitelj nije htio prijaviti na adresu na kojoj su stanovali pa su tako i ostali članovi njegove obitelji prijavljeni na adresi [adresa].

12. Iskaze svjedoka i tuženice TO sud je prihvatio kao podudarne i odlučne u dijelu da su tuženici u predmetni stan uselili 1997. po dopuštenju EO, nakon smrti najmoprimca u predmetnom stanu, NO, o kojoj se EO brinula, te da su na taj način tuženici stupili u posjed predmetnog stana bez valjane pravne osnove, koju ni naknadno nisu ishodili.

12.1. Na temelju utvrđenja da su tuženici u predmetni stan uselili 1997., po dopuštenju EO, a nakon smrti najmoprimca NO (Ugovor o korištenju stana od 31.1.1972 na listu 229-232 spisa) o kojoj se EO brinula, da tuženici nisu ishodili pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana od tužitelja kao vlasnika stana kao niti od Grada Zagreba koji je prije toga stanom raspolagao, valja zaključiti da su tuženici od useljenja u predmetni stan nepošteni posjednici jer su znali da useljenjem i stanovanjem u istom koriste tuđe vlasništvo, bez valjane pravne osnove, zbog čega nisu niti postojale zakonske pretpostavke za najam ili otkup predmetnog stana od tužitelja kao vlasnika stana. To što su tuženici podmirivali režijske troškove za korištenje predmetnog stana ne daje im nikakva prava na stanu, jer bespravno stanovanje nije i besplatno, zbog čega tužitelj osnovano od tuženika kao bespravnih korisnika zahtjeva i plaćanje naknade koristi od upotrebe predmetnog stana.

13. Pošavši od činjenice da je predmetni stan površine 18,86 m2 i da ima jednu sobu ovaj sud je životnim i logičnim ocijenio iskaz tuženika VO da je u predmetnom stanu živio od 1997. kada se uselio s majkom TO koja u stanu živi i danas, da on u predmetnom stanu ne živi od 2006., od kada je započeo posao izvan Zagreba te osnovao obitelj u kojoj se u međuvremenu rodilo četvero djece, da su svi prijavljeni na adresi predmetnog stana iz razloga što sa svojom obitelji još uvijek živi u podstanarstvu, pa je slijedom tih činjenica u odnosu na tuženika JO utvrđeno da on u predmetnom stanu ne živi od 2006., zbog čega je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za njegovo iseljenje iz predmetnog stana kao i zahtjev za naknadu koristi upotrebe predmetnog stana od siječnja 2006. (toč. V. izreke), od kada tuženik VO ne ostvaruje korist od bespravnog stanovanja u predmetnom stanu.

14. Tužbeni zahtjev za iseljenje, kao i zahtjev za naknadu koristi bespravnog stanovanja u odnosu na TO ocijenjeni su osnovani, te je odlučeno kao u točki

I., II. i III. izreke.

15. U podnesku od 12. studenoga 2020. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev navodeći da traži isplatu ukupnog iznosa od 38.692,50 kn ili prema fiksnom tečaju HRK za euro 5.135,38. Međutim kada se zbroje pojedinačni iznosi od po 282,90 kn /37,55 eur mjesečno za razdoblje od studenoga 2004. do 15. lipnja 2014. (116 mjeseci) ukupan iznos je 4.355,80 eur. S obzirom na izjavu punomoćnice tužitelja na ročištu od 22. svibnja 2019. da su uplaćenim iznosom od 3.604,09 kn naknade za korištenje stana tuženici podmirili s te osnove dugovanje dospjelo nakon travnja 2014. (preslika uplatnice uplatitelja TO list 271 spisa), to je tužbeni zahtjev za svibanj i lipanj 2014. u iznosu od 75,10 eur sa zateznim kamatama kao pod toč. IV. izreke valjalo odbiti kao neosnovan.

15.1. Prema čl. 1. Odluke visina slobodno ugovorene najamnine za stanove u vlasništvu Republike Hrvatske što je plaćaju najmoprimci u slučajevima propisanim u Zakonu o najmu stanova, utvrđuje se u visini dvostrukog mjesečnog iznosa zajedničke pričuve koja se plaća u stambenoj zgradi u kojoj se stan nalazi. Prema čl. 2. visina slobodno ugovorene najamnine koju plaćaju najmoprimci iz čl. 30. st. 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine br. 91/96), a koji na temelju čl. 31. st. 2. Zakona nemaju pravo na zaštićenu najamninu, utvrđuje se u iznosu od 15,00 kn/m2 stambene površine.

15.2. Tako se zatražena visina naknade koristi u iznosu od 282,90 kn/37,55 eur mjesečno za korištenje predmetnog stana površine 18,86 m2, temelji na odredbi čl 1.i 2. Odluke (18,86 m2 x 15,00 kn=282,90 kn/37,55 eur).

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da je zakonski rok propisan odredbom članka 165. ZVDSP prema kojem vlasnik može od nepoštenog posjednika potraživati sve koristi u roku od tri godine od kada mu je stvar predana, pa s obzirom da je tuženica TO i dalje u posjedu predmetnog stana tužitelj je u zakonskom roku podnio zahtjev za naknadu koristi u visini najamnine za razdoblje u kojem su tuženici kao nepošteni posjednici koristili predmetni stan od 1997. Pritom valja istaknuti da to što je tuženik VO prestao stanovati u predmetnom stanu 2006. ne utječe na neosnovanost prigovora zastare i u odnosu na njega s obzirom da nakon primitka zahtjeva za mirno rješenje spora 9. ožujka 2009., niti nakon podnošenja tužbe i zahtjeva za naknadu od 18. lipnja 2009., tuženik JO nije obavijestio tužitelja da ne stanuje u predmetnom stanu od početka 2006., niti je tužitelju predao posjed predmetnog stana. U tim okolnostima, a s obzirom na činjenicu da je tuženik VO i danas prijavljen na adresi predmetnog stana, tužitelj je o njegovom iseljenju 2006. tek imao saznanja na ročištu 29. lipnja 2021. kada je o tome tuženik iskazivao kao i o okolnostima podstanarstva njegove šesteročlane obitelji zbog kojih je sud njegov iskaz u tom dijelu prihvatio kao životan i uvjerljiv, posebno da od 2006. nije više stanovao u predmetnom stanu. Na temelju tih utvrđenja prihvaćen je zahtjev za naknadu koristi od upotrebe predmetnog stana i u odnosu na tuženika JO od studenoga 2004. do siječnja 2006. (toč. II. izreke).

17. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 165. ZVDSP u vezi čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje ZPP) tužbeni zahtjevi prihvaćeni su kao u točki I.,II. i III. izreke, dok su u ostalom dijelu odbijeni kao neosnovani kao u točki IV. i V. izreke.

18. Tijek i obveza plaćanja zatezne kamate od svakog 15. u tekućem mjesecu do isplate temelji se na odredbi čl. 1115. i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

19. Odluka o troškovima postupka tužitelja u odnosu na tuženicu TO temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

20. Tužitelju je tako priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku za sastav zahtjeva za mirno rješenje spra Tbr. 28 - 100 bodova, sastav tužbe prema Tbr. 7/1 - 100 bodova, za sastav sedam podnesaka 28.12.2009., 12.4.2010., 23.4.2013., 20.6.2014., 2.11.2018., 15.5.2019. i 12.11.2020. prema Tbr. 8/1 100 bodova za svaki, za sastav dva podneska 30.7.2012. i 24.12.2019. prema Tbr. 8/3 25 bodova za svaki, za sastav žalbe 11.8.2014. prema Tbr. 10/1 125 bodova, za pristup na sedam ročišta 5.4.2011., 6.5.2013., 6.3.2014., 8.7.2014., 29.6.2021., 9.12.2024. i 9.3.2026. prema Tbr. 9/1- 100 bodova za svako, za pristup na očevid 15.3.2023. prema Tbr. 9/7 100 bodova, za pristup na četiri ročišta 6.11.2018., 22.5.2019., 12.10.2020. i 9.9.2021. prema Tbr 9/2 50 bodova za svako i za pristup na ročište 1.3.2012. prema Tbr. 9/5 25 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura (s paušalom) iznosi 4.200,00 eura.

21. Odluka o troškovima postupka tuženika JO temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa), te mu je priznat trošak odgovora na tužbu od 14.9.2009. prema Tbr. 8/1 100 bodova, sastav podnesaka od 19.9.2011. i 11.6.2013. prema Tbr. 8/1 100 bodova za svaki, za sastav žalbe od 7.8.2014. prema Tbr. 10/1 125 bodova te pristup na sedam ročišta 5.4.2011., 6.5.2013., 6.3.2014., 8.7.2014., 29.6.2021., 9.12.2024. i 9.3.2026. prema Tbr. 9/1- 100 bodova za svako, za pristup na očevid 15.3.2023. prema Tbr. 9/7 100 bodova, za pristup na četiri ročišta 6.11.2018., 22.5.2019., 12.10.2020. i 9.9.2021. prema Tbr 9/2 50 bodova za svako, za pristup na ročište 1.3.2012. prema Tbr. 9/5 25 bodova, a, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura (s paušalom) iznosi 2.900,00 eura uvećano za 25% PDV 725,00 eur ili ukupno 3.625,00 eur.

22. Tuženiku JO nije priznat trošak sastava podnesaka od 18.11.2009., 28.1.2010. i 11.5.2010. jer u istima sadržajno ponavlja navode odgovora na tužbu. Nije mu priznat ni trošak sastava podneska od 30.12.2010. kojim predlaže donošenje mjere osiguranja vezano za ulaganja u predmetnu nekretninu a kojem dijelu je protutužbeni zahtjev ranijom presudom odbijen i pravomoćan. Tuženiku nije priznat ni trošak sastava podneska od 22.1.2012., 12.4.2013., 28.12.2018. te 6.12.2024. je se navodi podnesaka tijekom postupka ponavljaju i nisu bili bitni za vođenje parnice te za odluku u ovom sporu.

23. S obzirom na uspjeh tuženika VO u cijelosti sa zahtjevom za iseljenje te da je u odnosu na njega od novčanog zahtjeva zatraženih 4.355,80 eur tužitelj uspio u dijelu od 262,85 eur (525,70:2=262,85 eur), a tuženik VO u dijelu od 4.092,95 eur, to je tuženiku CO s obzirom na uspjeh u sporu valjalo sukladno odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. ZPP dosuditi parnični trošak u cijelosti.

24. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 13. travnja 2026.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužiteljici po OGDO-u

2. tuženici po pun.