Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 11 Kž-66/2026

(K-517/2016)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TS, zbog kaznenih djela iz čl. 256 st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11) i čl. 246 st. 1. i 2. KZ/11, povodom žalbi okrivljenika i Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K- 517/2016 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika TS i Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu je okrivljenika TS proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela protiv gospodarstva i to pod točkom 1) kazneno djelo utaje poreza ili carine opisano u članku 256. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 256. stavak 3. KZ/11, a pod točkom 2) kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju opisano u članku 246. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 246. stavak 2. KZ/11, sve u svezi članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, te mu je temeljem čl., 256 st. 3 KZ/11 za kazneno djelo pod točkom 1) utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1(jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 246 st. 2 KZ/11 za kazneno djelo pod točkom 2) kazna zatvora u trajanju od 3(tri) godine, stoga je temeljem čl. 51 st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenik TS osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

1.1. Na temelju čl. 158 st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljeniku je naloženo da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećeniku ...

...

iznos

od

5.251.643,70

kuna,

(petmilijunadvijestopedesetjednatisućašestočetrdesettrikunesedamdesetlipa), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2014., pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima(NN br. 35/05), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 posto, sve u roku od 30(trideset) dana računajući od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju čl. 158 st. 2 ZKP/08 oštećena ...-... je sa imovinsko pravnim zahtjevom za iznos od 23.201.775,51 kn., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 posto, upućena u parnicu.

1.3. Na temelju čl. 158 st. 2 ZKP/08 oštećena ...-... se sa imovinsko pravnim zahtjevom za iznos od 8.923.829,52 kn., sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja zahtjeva pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima(NN br. 35/05), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 posto, upućena u parnicu.

1.4. Na temelju čl. 158 st. 2 ZKP/08 okrivljeniku TS je naloženo da na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati oštećeniku ..., [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 147.293.100,00 kuna, (stočetrdesetsedammilijunadvijestodevedesettritisućestokuna) u roku od 30 (trideset) dana računajući od pravomoćnosti presude.

1.5 Na temelju čl. 148 st. 1 u svezi čl. 145 st. 2 toč. 1., 6. i 8. ZKP/08 okrivljenik TS je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti iznos od 31.523,00 kuna (tridesetjednatisućapetstodvadesettrikune), paušalnu svotu odmjerenu sa 3.000,00 kuna (tritisućekuna), te nužne izdatke oštećenika i nagradu i nužne izdatke njegova opunomoćenika, u roku od 30 (trideset) dana računajući od pravomoćnosti presude.

2. Protiv presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, dok je žalbu i dopunu žalbe podnio okrivljenik osobno, te putem svojih branitelja Zlatka Kovačića, odvjetnika iz Zagreba i mr. sc. Ive Brkića odvjetnika iz Zadra.

2.1. U žalbi od 4. kolovoza 2022. Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu navelo je kako istu podnosi zbog odluke o kazni i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da drugostupanjski sud osporavanu presudu preinači u kazni na način da se okrivljeniku TS izrekne stroža kazna zatvora pojedinačno za svako kazneno djelo, te stroža jedinstvena kazna zatvora, te da se usvoji postavljeni imovinskopravni zahtjev Republike Hrvatske u cijelosti.

2.2. U žalbi od 14. kolovoza 2022. branitelj okrivljenika Zlatko Kovačić, odvjetnik iz Zagreba navodi kako žalbu podnosi zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i donese presudu kojom se preinačuje prvostupanjska presuda na način da se okrivljenik oslobađa optužbe da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret ili da ukine presudu te naloži prvostupanjskom sudu da pravilno utvrdi činjenično stanje i provede sve predložene dokaze, prvenstveno vještačenje po vještaku specijaliziranom za provedbu vještačenja radi utvrđenja vrijednosti poslovnih udjela trgovačkih društava.

2.3. U žalbi od 29. rujna 2022. koju je podnio okrivljenik TS osobno, isti navodi kako istu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke suda o kaznenopravnim sankcijama i troškovima postupka, s prijedlogom drugostupanjskom vijeću da pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda i oslobodi ga optužbe, podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred novim sucem.

2.4. U dopuni žalbe od 30. siječnja 2023. branitelj okrivljenika mr. sc. Ive Brkić, odvjetnik iz Zadra navodi kako se istom u okviru iznesenih žalbenih navoda detaljno razlažu žalbeni osnovi i već iznesena argumentacija pravovremeno podnesenih žalbi optuženika osobno i branitelja, s prijedlogom drugostupanjskom vijeću da preinači prvostupanjsku presudu i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati ponovno na suđenje s time da okrivljenik smatra opravdanim zahtjev da se suđenje provede pred izmijenjenim sudskim vijećem.

3. U odgovoru na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu branitelj okrivljenika Zlatko Kovačić, odvjetnik iz Zagreba navodi kako sud nije pravilno cijenio kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika njegovu životnu dob, neosuđivanost, kao i činjenicu da se radi o ocu petero djece. Ujedno olakotnim da je trebalo cijeniti i znatan vremenski odmak od počinjenja kaznenog djela do presuđenja, kao i narušeno zdravstveno stanje. Predlaže drugostupanjskom vijeću odbiti žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, te usvojiti žalbu okrivljenika.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru na dužno razgledanje (l.s. 153 u predmetu Kž- 169/24)

5. Dana 13. travnja 2026. održana je sjednica vijeća temeljem odredbe čl. 475. st. 1. a u vezi čl. 475. st. 2. ZKP/08 i to u odsutnosti uredno pozvanog branitelja okrivljenika Zlatka Kovačića, odvjetnika iz Zagreba i okrivljenika TS, te u prisutnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika Marijane Stipić i branitelja okrivljenika mr. sc. Ive Brkića, odvjetnika iz Zadra.

5.1. Branitelj okrivljenika mr. sc. Ive Brkić, odvjetnik iz Zadra naveo je da u cijelosti ostaje kod pisane žalbe i navoda iz dopune žalbe, te smatra kako je u ovom ponovljenom postupku potrebno postupiti po uputi VSRH i to na način da se žalbeni razlozi prihvate i prvostupanjska presuda radi evidentnih nedostataka u primjeni prava, bitnih povreda, te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Uz sve navedeno ukazuje sudu kako je i inkriminacija pod toč. 1., a tako i inkriminacija pod toč. 2. u najvećem dijelu u apsolutnoj zastari. Naime, u odnosu na toč. 1. radnja za koju se okrivljenik objektivno tereti je izdavanje nevjerodostojnih računa radi prikrivanja i umanjenja porezne obveze, a svaki od navedenih računa ima točan datum izdavanja. Ukoliko bi drugostupanjski sud smatrao da prvotni navodi žalbe i dopuna žalbe i nisu osnovani, trebao bi temeljito zahvatiti u činjenični opis, pa onda i brojke koje su navedene u činjeničnom opisu kako bi uskladio protek vremena i nesporni nastup apsolutne zastare za dijelove inkriminacije. To pak da nije moguće napraviti bez ozbiljnijeg izračuna sudskoga vještaka. U odnosu na toč. 2. ističe kako su inkriminirana dva ugovora o prijenosu poslovnih udjela, jedan je potpisan 18. studenog 2003. dakle za njega je nastupila apsolutna zastara, dok je potpisan 27. svibnja 2004., dakle apsolutna zastara nastupa 27. svibnja 2026. godine. Imajuću i vidu sve navedeno smatra da je razlog dugotrajnosti ovoga postupka isključivo u okviru odgovornosti prvostupanjskog suda, te također smatra kako je u prvostupanjskom postupku počinjen veliki niz materijalnih formalnih i činjeničnih pogrešaka, te smatra kako je jedina ispravna odluka u takvom slučaju ukidanje prvostupanjske presude neovisno o tome što će posve izvjesno kompletna inkriminacija vrlo ubrzo biti u zastari.

5.2. Zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Zadru Marijana Stipić navela je da predlaže odbiti žalbu i dopunu žalbe okrivljenika, te potvrditi prvostupanjsku presudu.

6. Žalbe okrivljenika TS i Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu nisu osnovane.

7. U odnosu na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu.

7.1. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

7.2. Ovaj drugostupanjski sud je analizirao navode prvostupanjskog suda u vezi izrečene kazne, kao i istaknute navode u žalbi državnog odvjetnika, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno okrivljeniku odmjerio kazne za svako od počinjenih kaznenih djela, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine. Navedena kazna primjerena je težini počinjenih djela i svim okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odlučivanja o kazni, te će se istom dostatno izraziti društvena osuda za počinjena kaznena djela, jačati će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali isto tako i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Upravo izrečenom kaznom ostvariti će se i po mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne, tako i u pogledu specijalne prevencije. Strožom kaznom koju predlaže izreći državni odvjetnik pretjerano bi se naglasila retributivna funkcija svrhe kažnjavanja.

7.3. Naime, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je sud odmjeravajući visinu kazne zatvora za kaznena djela okrivljeniku TS, preveliki značaj pridao olakotnim okolnostima, a nedovoljni značaj otegotnim okolnostima. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama tužitelja prvostupanjski sud je prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda vrednovao sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika kada ga je proglasio krivim zbog učina kaznenih djela iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11 i dr. i osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine. Štoviše, olakotne okolnosti na koje se prvostupanjski sud poziva u obrazloženju svoje odluke, posebice okrivljenikova starija životna dob, neosuđivanost i činjenica da je isti otac maloljetne djece, kao i otegotne i velik stupanj kriminalne volje i organiziranost prilikom počinjenja kaznenih djela, ukazuju da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju propisana u čl. 41. KZ/11 zasigurno može postići ovako izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine. Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada ističe da je sud okrivljeniku trebao izreći strožu kaznu zatvora jer suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, a budući je sud prvog stupnja dao valjane razloge za vrstu i visinu kazne okrivljenom TS i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine u cijelosti je primjerena težini počinjenih kaznenih djela i utvrđenoj kaznenoj odgovornosti na strani okrivljenika, te će se istom ostvariti svrha kažnjavanja kako to pravilno ističe sud prvog stupnja u pobijanoj presudi.

7.4. Neosnovani su žalbeni navodi državnog odvjetništva zbog odluka o imovinskopravnom zahtjevu u kojima je ... – ... temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 s imovinskopravnim zahtjevom u visini od 23.201.775,51 kn sa zakonskim zateznim kamatama, te ... – ... s imovinskopravnim zahtjevom u visini od 8.923.829,52 kn sa zakonskim zateznim kamatama upućeno u parnicu. Ovo iz razloga što pravilno prvostupanjski sud utvrđuje kako potraživanje ... u visini od 23.201.775,51 kn je potraživanje koje se ne odnosi na inkriminacije iz konkretnog kaznenog postupka, pa je s pravom prvostupanjski sud ... uputilo s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u parnicu. Ujedno, ispravno je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud i ... s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u visini od 8.923.829,52 kn uputilo u parnicu iz istog razloga kao i prednji, odnosno zato što se navedeno potraživanje ... ne odnosi na inkriminacije iz konkretnog kaznenog postupka.

8. U odnosu na žalbe okrivljenika TS uloženu osobno, putem branitelja Zlatka Kovačića, odvjetnika iz Zagreba i mr. sc. Ive Brkića odvjetnika iz Zadra, kao i dopunu iste, koje su razmatrane kao jedna žalba.

8.1. Prigovori obrane glede dostave presude u kojima se navodi kako je branitelju presuda dostavljena putem e-Komunikacije u sigurnosni pretinac 22. srpnja 2022. u petak, s rokom primitka pošiljke od osam dana do 30. srpnja 2022., za koje vrijeme da se isti nalazio na godišnjem odmoru, pa da je žalbu pisao bez uvida u presudu, po stavu ovog drugostupanjskog vijeća potpuno su irelevantni pored činjenice da je isti kao branitelj pravovremeno uložio opsežnu žalbu na 39 stranica koja žalba je uz žalbu okrivljenika osobno, te dopunu žalbe od strane branitelja mr.sc. Ive Brkića, odvjetnika iz Zadra, kao i žalba državnog odvjetnika, predmet konkretnog žalbenog postupka.

8.2. U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

8.3. U odnosu na žalbene navode okrivljenika kojima isti ukazuje na nekorektnost u postupanju suda, te povredu odredaba kaznenog postupka, tijekom i po završetku postupka, kojima upire u povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, a koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka egzistira ukoliko je okrivljeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Takvi pritisci od strane suda kod okrivljenika tijekom postupka da su dovodili do blokiranja svijesti. Štoviše, prvostupanjski sud da je proveo postupak i unatoč zdravstvenom stanju okrivljenika koji nije bio u stanju pratiti rasprave i iznositi obranu, te se liječio od više bolesti u raznim bolnicama. Zdravstveno stanje da mu je bilo teško narušeno, a na ročištu od 25. travnja 2022. nakon sat i pol iznošenja obrane, psihičko stanje da mu je bilo toliko narušeno te je dovelo do potpune psihičke iscrpljenosti, poradi čega je bio nesposoban za daljnje izražavanje i rasuđivanje te je odustao od daljnjeg iznošenja obrane i nije mogao izreći sve što je namjeravao. Sud tijekom iznošenja obrane da mu nije omogućio češće odmore, a kako je to predložio vještak psihijatar dr. Miroslav Herceg. Štoviše da ga je prisilio na iznošenje obrane, koji pritisci su rezultirati blokiranjem svijesti na njegovoj strani. Također sud u zapisnik da je unosio samo ono što je smatrao bitnim vodeći se iskazima svjedoka, a za vrijeme petominutne pauze da nije uspio otići ni na wc, da nije bio svjestan što je rekao u prvom dijelu iskaza radi čega je naglo završio s iznošenjem svoje obrane. Na takav način sud da mu je uskratio pravo na iznošenje obrane te da je povrijeđeno njegovo ustavno pravo iz čl. 9. Ustava RH, kao i pravo na iznošenje obrane iz čl. 64. st. 1. toč. 7. ZKP/08 i međunarodno zajamčeno pravo obrane.

8.4. Suprotno ovakvim žalbenim navodima okrivljenika proizlazi iz stanja spisa. Naime, ovaj drugostupanjski sud je uvidom u konkretni kazneni spis utvrdio da je u istom predmetu zakazana ukupno 31 rasprava, prva je održana 23. studenog 2015., a objava presude je bila na ročištu 25. travnja 2022., na 31. po redu ročištu. Problematiziranje okrivljenikove raspravne sposobnosti započelo je prije 20. po redu zakazane rasprave koja je bila zakazana za dan 27. svibnja 2023., dakle nakon punih sedam i pol godina od prve održane rasprave. Iz sadržaja spisa dalje je razvidno kako je raspravni sud od trenutka kada je dovedena u pitanje okrivljenikova raspravna sposobnost poduzeo sve zakonom propisane radnje u cilju otklanjanja svake sumnje u postojanje okrivljenikove raspravne nesposobnosti. Tako je prvostupanjski sud od liječnice obiteljske medicine dr. OS (inače supruge okrivljenikovog brata) dana 27. svibnja 2021. u spis zatražio dostavu kompletne medicinske dokumentacije vezane za utvrđene bolesti okrivljenika TS F41.2 i F43.0 iz izdane liječničke potvrde od 24. svibnja 2021., sve kako bi se moglo naložiti provođenje psihijatrijskog vještačenja na okolnosti utvrđenja raspravne sposobnosti okrivljenika, a koje vještačenje je i naloženo dana 17. lipnja 2021., potom 6. srpnja 2021. i provedeno. Vještak psihijatar dr. Miroslav Herceg utvrdio je kako okrivljenik TS boluje od Poremećaja prilagodbe F43.2 s anksiozno-depresivnom simptomatikom, te da u aktualnom psihičkom statusu nema elemenata koji bi dovodili u pitanje njegovu raspravnu sposobnost. Preporuka vještaka je bila tijekom rasprave omogućiti češće odmore okrivljeniku zbog njegove anksioznosti i emocionalne nestabilnosti koje bi mogle dovesti do smetnji i koncentracije i anksioznog agiranja. Na sljedeće dvije zakazane rasprave okrivljenik se nije odazvao te je svoj nedolazak opravdao bolešću, potom je održana rasprava 7. listopada 2021., a rasprave od 19. siječnja 2022., 28. siječnja 2021., 17. ožujka 2022., 18. ožujka 2022., te 14. travnja 2022. odgođene su zbog okrivljenikove bolesti. Nakon toga raspravni sud zatražio je očitovanje vještaka dr. Miroslava Hercega glede okrivljenikove raspravne sposobnosti. Vještak je utvrdio da u psihičkom i tjelesnom statusu nema elemenata koji bi dovodili u pitanje okrivljenikovu raspravnu sposobnost. Glede okrivljenikove dokumentacije koju je u spis priložio, a u kojoj se isti pozivao na hospitalizaciju u dnevnoj bolnici, vještak je istakao kako je za isto potrebna uputnica izabranog liječnika obiteljske medicine, te da pacijent svakodnevno dolazi od kuće u bolnicu gdje se svakodnevno provodi liječenje po programu dnevne bolnice. Glede dokumentacije dostavljene od strane Klinike za psihijatriju Vrapče, sa Zavoda za liječenje alkoholizma i drugih ovisnosti, vještak je naveo da se okrivljenik tamo nalazi na liječenju od 5. travnja 2022., ali s obzirom na psihijatrijsku dijagnozu (anksiozno-depresivni poremećaj F41.2), da se postavlja pitanje zašto se liječenje provodi u istom zavodu. Naknadnim uvidom u elektronski sustav Klinike za psihijatriju Vrapče vještak nije pronašao da je isto liječenje okrivljenog TS u navedenom zavodu bilo protokolirano. Glede priloženog otpusnog pisma dnevne bolnice Klinike za neurologiju Sveti Duh gdje se okrivljenik nalazio na liječenju od 1. do 16. ožujka 2022. vještak je naveo da se radilo o dnevno bolničkom liječenju, da okrivljenik nije bio hospitaliziran u bolnici, te da je od kuće dolazio na liječenje i pretragu, a naknadno je utvrđeno iz liječničke dokumentacije koju je dostavila Klinika za neurologiju Sveti Duh da kod okrivljenika nisu utvrđeni poremećaji koji spadaju u teže poremećaje i koji bi utjecali na glavne odrednice u određivanju raspravne sposobnosti, te da je okrivljenik bio u mogućnosti pristupiti sudu i sudjelovati na raspravi. Vještak je još jednom utvrdio kako se kod okrivljenika ne radi o težem duševnom poremećaju (anksiozno- depresivni poremećaj F41.2 – spada u lakše poremećaje u psihijatriji) te je iz medicinske dokumentacije razvidno kako je isti na adekvatnoj terapiji te se ne očekuje pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja. Nadalje, utvrđeno je kako je dana 21. travnja 2022. održana rasprava na kojoj je okrivljenik TS iznio svoju obranu te je prije iznošenja obrane iskazao da će obranu iznositi prema svojim mogućnostima, ujedno u 13,30 sati je određena kratka pauza radi nastavka iznošenja obrane koja je potrajala do 13,38 sati, nigdje iz raspravnog zapisnika ne proizlazi da je okrivljeniku bilo loše, da su obrana i okrivljenik isticali prigovor glede onoga što se unosi u zapisnik, da je isticao prigovor na to da je prisiljen iznositi obranu, te da je kod njega nastupilo eventualno blokiranje stanja svijesti, da je u bilo kojem trenutku nakon pauze iskazao da se ne sjeća što je iznosio u prvom dijelu obrane. Upravo iz gore navedenog razvidno je da je prvostupanjski sud poduzeo sve kako bi osigurao okrivljeniku TS pravičnu obranu, provjerio je njegovo zdravstveno stanje koje je isti problematizirao prije navedene rasprave, naložio njegovo psihijatrijsko vještačenje na okolnosti utvrđenja njegove raspravne sposobnosti, kao i dopunu istog u vidu očitovanja vještaka psihijatra dr. Miroslava Hercega, a po naknadno dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji koja se odnosila na njegove boravke u dnevnim bolnicama. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud zaključuje kako prvostupanjski sud nije povrijedio ustavno pravo okrivljenika iz čl. 9. Ustava RH i čl. 64. st. 1. toč. 7. ZKP/08, odnosno pravo na pravičnu obranu, pa su u tom pravcu u cijelosti neosnovani žalbeni navodi okrivljenika.

8.5. U odnosu na kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11 i žalbene navode okrivljenika da nevjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija i fiktivni računi imaju bitno drukčije značenje, te da je porezno rješenje od 28. travnja 2005. na kojem je vještak utemeljio svoj zaključak o nevjerodostojnosti računa ukinuto od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, te da Republika Hrvatske je neosnovano po priznatim računima naplatila porez na dodanu vrijednost od dobavljača društava ... i ... pa da nije bilo osnove ponovno naplatiti PDV od okrivljenika kao i da s obzirom na dostavljena od strane okrivljenika pravna mišljenja i vještačenja sveučilišnih profesora, revizora, sudskih vještaka za ekonomiju i stručnjaka područja ekonomije i prava društava, a koja u bitnom odudaraju s zaključcima vještaka ĐS, prvostupanjski sud nije proveo kontrolno vještačenje, a što da bi bilo jedino ispravno, prvostupanjski sud je tijekom postupka proveo knjigovodstveno-financijsko vještačenje po sudskom vještaku dipl. ing. ĐS. Istim vještačenjem je u odnosu na kazneno djelo iz toč. 1) optužnice, a glede iskazivanja prava na odbijanje pretporeza za 2003. godinu vještak ĐS utvrdio kako se iznos od 131.174,39 kuna koji se odnosi na iznos za koji je uvećan pretporez na godišnjoj poreznoj prijavi PDV-a za 2003. godinu ne predstavlja porez na dodanu vrijednost iskazan na ulaznim računima dobavljača društva "...", pa da bi se mogao iskoristiti kao pretporez kod podnošenja prijave. Naime, iznos od 72.704,55 kuna se odnosi na PDV iskazan na ulaznim računima koje su društvu "..." za obavljene usluge i robu ispostavili porezni obveznici tipa R-2 tj. oni koji PDV obračunavaju i plaćaju po naplaćenim računima, dok se ulazni računi takvih poreznih obveznika mogu iskazati samo ako su računi plaćeni što po utvrđenju vještaka u konkretnoj situaciji nije slučaj jer da su računi uzeti u obzir iako nisu plaćeni. Iznos od 1.894.571,44 kuna odnosi se na PDV iskazan na ulaznim računima koji su društvu "..." dostavili dobavljači ... i ... Naime, vještak je utvrdio da se radi o tri računa ... broj 2-U/31.03.03, 5-U/31.7.03, 7-U/3.12.03 i šest računa ... broj 1-U/28.02.03, 2-U/31.03.03, 3-U/31.05.03, 4-U/30.06.03, 5-U/31.10.03, 6-U-3.11.03. U opisima tih računa navodi se "zaračunavamo Vam prema anexu ugovora o poslovnoj suradnji za ugovoreni obrok/uslugu", a koji opisi ne predstavljaju obvezan sadržaj računa u skladu s odredbama Zakona o porezima na dodanu vrijednost i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost jer se zna o kakvoj se usluzi radi, kada je ista isporučena, koja je vrsta i količina obavljenih usluga i kada su obavljene. Pravilno je prvostupanjski sud, a na temelju provedenog vještačenja, utvrdio da navedeni računi ne predstavljaju vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu, te da ih je nemoguće iskazivati u poreznoj prijavi i koristiti iznos pretporeza iskazanog na njima. Nadalje, iznos od 41.697,29 kuna odnosi se na PDV koji je iskazan na ulaznom računu broj 0020/03 koji je dostavljen od ... [adresa], a za koji račun je također utvrđeno da ne predstavlja vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu te ga je nemoguće koristiti u poreznoj prijavi i koristiti pretporez iskazan na istom. Iznos od 238.500,24 kune odnosi se na porez na dodanu vrijednost koji je iskazan na ulaznim računima koji je društvu "..." dostavilo društvo ... i to na računima od 31. siječnja 2003., 28. veljače 2003., 31. ožujka 2003., 24. travnja 2003., 31. svibnja 2003. i 23. lipnja 2003. Na istim računima se navodi da se zaračunavaju računovodstvene usluge te pravne, kadrovske i opće usluge, opisi ni na tim računima ne predstavljaju obvezan sadržaj računa u skladu sa Zakonom o PDV-u i Pravilnikom o PDV- u, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Naime, kada su u pitanju i ovi računi, ne zna se o kojim se točno uslugama radi, kada su iste obavljene, tko ih je obavio i koja je vrijednost svake pojedine obavljene usluge, radi čega isti ne predstavljaju vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu i ne mogu se iskazivati u poreznoj prijavi i koristiti pretporez koji je na njima iskazan. Za 2003. godinu na temelju navedenog prikazano je ukupno 2.378.647,91 kuna više pretporeza nego što je to moglo biti iskazano, a u kojem iznosu je oštećen državni proračun RH s osnove manje prijave porezne obveze poreza na dodanu vrijednosti. Što se pak tiče prijave poreza na dodanu vrijednost za 2004. godinu pravilno je prvostupanjski sud prihvatio i cijenio nalaz provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja, ako i za 2003. godinu, te obrazloženje vještaka dipl. ing. ĐS koji je utvrdio da iznos od 649.000,00 kuna se odnosi na PDV iskazan na ulaznim računima koje su društvu ... dostavili dobavljači ... i ... i to jedan račun ... broj 1-U/28.04.2004. i dva računa dobavljača ... broj 1-U/28.04.2004. i 2-U/25.05.2004. na kojim računima je u opisu navedeno da se prema aneksu ugovora o poslovnoj suradnji zaračunavaju za ugovoreni obrok. I navedeni opisi na računima ne predstavljaju obvezan sadržaj prema Zakonu i Pravilniku o PDV-u jer se ne zna o kakvoj se usluzi radi, kada je ista isporučena, koja je vrsta i količina obavljenih usluga, te kada su iste obavljene, pa niti takvi računi ne predstavljaju vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu niti se mogu iskazivati u poreznoj prijavi i koristiti iznos pretporeza koji je na njima iskazan, a za 2004. godinu iskazani pretporez od 649.000,00 kuna više nego što je mogao biti prikazan, pa je za taj iznos oštećen proračun RH i to s osnove manje prijave porezne obveze poreza na dodanu vrijednost. Nadalje, u odnosu na neispravan obračuna poreza na dobit društva ... za 2003. godinu prema utvrđenju vještaka računi koji su društvu ... ispostavili dobavljača ..., ... i ... nije sporno da isti nisu ispostavljeni za stvarno obavljene usluge, radi se o ukupno 15 računa, kao i računi dobavljača "..." i to račun broj 1/ŠTETA od 15. svibnja 2003. i broj 2/ŠTETA od 1. listopada 2003., kao i broj 3/ŠTETA od 8. listopada 2003. Niti navedeni računi ne predstavljaju vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu, radi čega nisu mogli biti iskazani kao rashod. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio u obrazloženju pobijane presude, a koji zaključak prihvaća i ovaj prvostupanjski sud da temeljem tako ispostavljenih računa se nije mogla smanjiti osnovica poreza na dobit pa da su u poreznoj prijavi poreza na dobit društva ... za 2003. godinu rashodi neosnovano uvećani za 11.497.019,52 kune, radi čega je za iznos od 2.223.995,79 kuna smanjena obveza društva ... za plaćanje poreza na dobit, a o kojem iznosu je u konačnici oštećen proračun RH. Stoga nije sporno, a kako to proizlazi iz nalaza provedenog vještačenja koji nalaz je u cijelosti prihvatio prvostupanjski sud kako se knjiženja spornih računa ne temelje na vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama, odnosno ne temelje se na stvarno nastalim poslovnim događajima, pa je evidencijom nevjerodostojnih računa umanjena obveza društva ... prema državnom proračunu u ukupnom iznosu od 5.251.643,70 kuna od čega se 2.378.647,91 kuna odnosi na jednostavno neprikazani pretporez za 2003. godinu, 649.000,00 kuna na neosnovano prikazan porez za 2004. godinu, a 2.223.995,79 kuna na neosnovano neprijavljen porez na dobit za 2003. godinu.

8.6. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te dopunsko očitovanje knjigovodstveno-financijskog vještaka ĐS kao vještačenje koje je dano u skladu s pravilima struke, detaljno, stručno, na osnovu postojeće i priložene dokumentacije. Takvu svoju odluku prvostupanjski sud je obrazložio i argumentirao činjenicom da je vještak ĐS detaljno, stručno i uvjerljivo očitovao se na mišljenja drugih financijskih vještaka i revizora koji su ispitani kao svjedoci tijekom postupka, te da je vještak ĐS jedini provodio kompletno knjigovodstven-financijsko vještačenje spornog poslovanja svih spornih tvrtki, a ne parcijalno kao drugi vještaci i revizori. Pravilno je prvostupanjski sud odgovorio i na prigovore okrivljenika po pitanju vjerodostojnosti vještaka koje prigovore nije prihvatio, te ih je s pravom ocijenio kao pokušaj okrivljenika da od sebe otkloni kaznenopravnu odgovornost. Činjenicu što nije smatrao za shodnim provest novo vještačenje, a kako je to predlagao okrivljenik, prvostupanjski sud obrazložio je time što u svom prijedlogu za provođenje novog knjigovodstveno-financijskog vještačenja okrivljeni nije iznio nikakve argumentirane razloge i dokazane prigovore, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.7. Iskaze ispitanih brojnih svjedoka za koje prvostupanjski sud navodi da se radi o članovima obitelji, djelatnicima tvrtki, poslovnim suradnicima okrivljenika, te osobama koje su bile involvirane u poslovanje svih tih tvrtki, kao što su revizori, knjigovodstveno- financijski vještaci, stečajni upravitelji, a koji su iskazivali o saznanjima koja su imali ovisno o ulozi u poslovanju tih tvrtki, kao i da nitko od njih nije imao uvida i neposredna saznanja o poslovanju i vođenju svih tih tvrtki, već samo djelomična saznanja obzirom je očigledno da je okrivljenik vodio taj projekt te bio glavni idejni tvorac i organizator istog, dok nitko od svjedoka nije niti mogao znati što, kako i na koji način posluju i djeluju sve tvrtke ..., ..., ... i ... kojim tvrtkama je jedina i glavna poveznica bio upravo okrivljenik, s pravom prvostupanjski sud ocjenjuje da isti nisu nevjerodostojni, ali da nitko od njih nije znao pozadinu svega, a niti njihovi iskazi okrivljenika oslobađaju od kaznenopravne odgovornosti.

8.8. U pravu je prvostupanjski sud kada ne prihvaća okrivljenikovu obranu ocjenjujući istu neuvjerljivom, nelogičnom, neobjektivnom i očito usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti. Stoga je prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11 iz toč. I. izreke pravilno utvrdio kako je u inkriminiranom razdoblju okrivljeni TS bio jedini direktor ..., da je jedini zastupao to društvo pojedinačno i samostalno, tu funkciju je obavljao do otvaranja stečajnog postupka nad ..., dakle do 12. prosinca 2006. Upravo s obzirom na tu funkciju, činjenicu da je u poslovanju društva sudjelovao od osnivanja do otvaranja stečaja, da je imao uvid u cjelokupno poslovanje ..., a osobito financijsko poslovanje i poslovne odnose s drugim trgovačkim društvima, kao i činjenicu da je u inkriminiranom razdoblju neosnovano tražio odbitak pretporeza u prijavama porezne uprave za plaćanje PDV-a korištenjem računa koje su društvu ... ispostavila društva ... i ... za koje račune je vještačenjem utvrđeno da se ne radi o računima ispostavljenim za stvarno obavljene usluge ili prodanu robu, te cijeneći međusobna poslovanja navedenih društava i uloge koju je okrivljenik TS imao u svim tim društvima, s pravom prvostupanjski sud zaključuje kako je isti znao da su isporučeni računi fiktivni, tj. da za njih nije pružena nikakva usluga niti prodana roba, te da kao takvi ne mogu poslužiti kao osnova za odbitak PDV-a. Da je okrivljenik mogao utjecati na poslovanje u svim društvima koja su uključena u ispostavljanje spornih računa, a s obzirom na njegovu funkciju u tim društvima, ukazuje i brojna dokumentacija pročitana u tijeku postupka (ugovori o ulaganju društva ... u predmetna društva, ugovori o prijenosu poslovnih udjela…).

8.9. Nadalje, da je okrivljenik navedeno djelo počinio ukazuju osim brojne dokumentacije i iskazi ispitanih svjedokinja BS i ZS. Naime, BS je u to vrijeme bila direktorica društava ... i ..., u svom iskazu je potvrdila kako su ta društva upravo i osnovana na inicijativu i uz suglasnost okrivljenog TS, knjigovodstva svih društava su se vodila jedinstveno i okrivljeni TS da je imao bitan utjecaj na poslovanje svih društava. Ovu činjenicu potvrdila je u svom iskazu i svjedokinja ZS, odvjetnica koja je okrivljenika zastupana osobno te u brojnim predmetima, te je među njima postojao obostrani odnos povjerenja, a ista je navela kako je zastupala sva tri trgovačka društva, te da je u društvima ... i ... od TS kupila i poslovne udjele koje je on do tada držao. Nadalje, kao osnivač trgovačkih društava ... i ... javlja se i supruga okrivljenika SS, a okrivljenik je u razdoblju od 27. studenog 2003. do 31. svibnja 2004. prema povijesnom izvatku iz sudskog registra za ... bio jedini direktor tog društva. Iz toga jasno proizlazi kako je upravo okrivljenik bio dobro upoznat s financijskim poslovanjima sva tri trgovačka društva, da mu je bilo poznato kako su između navedenih društava izdavani računi i za koje usluge, kako su ti računi knjiženi i izvršavane obveze prema proračunu. Stoga s pravom prvostupanjski sud zaključuje kako je okrivljenik bio dobro upoznat s izdavanjem fiktivnih računa koja su društva ... i ... izdavala društvu ..., a i o drugim računima koje je primalo društvo ..., temeljem kojih je isto društvo u prijavama poreza na dodanu vrijednost neosnovano tražilo odbitak pretporeza, te lažno prikazivalo veće rashode društva kako bi izbjeglo plaćanje većeg poreza na dobit. Pravilan je zaključak stoga prvostupanjskog suda kako je primanjem upravo takvih fiktivnih računa u knjizi ulaznih računa i njihovim prikazivanjem kao rashoda društva okrivljenik svjesno postupao u nakani umanjenja porezne obveze ... s osnova plaćanja poreza na vrijednosti i poreza na dobit a sve na štetu proračuna Republike Hrvatske.

8.10. U odnosu na kazneno djelo pod toč. II. izreke presude i kazneno djelo zlouporabe u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11, na temelju svih provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud detaljno izložio, analizirao te doveo u međusobnu svezu kako svaki dokaz ponaosob, tako sve zajedno u korespondenciji sa obranom okrivljenika, pravilan je zaključak kako se u konkretnom slučaju radi o klasičnom "izvlačenju" imovine iz trgovačkog društva koje je bilo pred propašću i koje zbog okrivljenikovih inkriminiranih radnji u konačnici i propada, a protupravnu korist stječe druga pravna osoba, a podredno sam okrivljenik. Upravo takav zaključak prvostupanjski sud donio je na temelju svih provedenih dokaza koji prate inkriminirane poslovne transakcije, a radi se o odlukama okrivljenika koje je on donosio kao direktor ..., ugovora koje je sklapao u ime ... s drugim trgovačkim društvima, pa i sa samim sobom, izvadaka iz sudskog registra za trgovačka društva koja su sudjelovala u navedenim postupcima, kao i iz nalaza provedenog financijskog-knjigovodstvenog vještačenja po vještaku ĐS, te iskaza ispitanih svjedoka. Iz svih provedenih dokaza jasno je da je za cijelo vrijeme postojana ... okrivljenik kao njezin direktor koji je bio ovlašten zastupati društvo pojedinačno, samostalno i neograničeno, u svibnju 2002. godine donio dvije odluke kojim odlukama je prenio nekretnine koje su bile u vlasništvu "...". Te nekretnine su bile vrijedne ukupno 147.293.175,66 kuna i iste su prenesene na dva trgovačka društva i to ... i ... koja su osnovana svega nekoliko mjeseci ranije s temeljnim kapitalom od 20.000,00 kuna. Osnivač tih društava bila je supruga okrivljenika SS, a direktorica BS koja je ujedno uz okrivljenika u to vrijeme bila i direktorica "...". Upravo ulaganjem tih nekretnina temeljni kapital trgovačkih društava u koja su iste uložene se znatno povećao, a ... u istima stekla je većinsko vlasništvo tj. poslovne udjele od 99.976% i 99.986%. Nakon što su nekretnine prenesene na navedena trgovačka društva, društvo ... u svom vlasništvu više nema vrijednih nekretnina, ali ima većinsko vlasništvo poslovnih udjela na koje su prenesene nekretnine. Samim time ... stječe odlučujući utjecaj u tim trgovačkim društvima. Ugovorima o prijenosu poslovnog udjela koje ima društvo ... sklapa kao direktor okrivljeni TS, te prenosi poslovne udjele koje ima u ... (Ugovor od 27. svibnja 2004.) i u ... (Ugovor od 18. ožujka 2003.) na fizičku osobu TS čime je isti stekao cijeli poslovni udio koji je ... imala u tim trgovačkim društvima. Istim ugovorima je predviđeno da će stjecatelj poslovnih udjela TS društvu ... isplatiti 9.900.000,00 kn za poslovni udio u ... i 10.293.440,00 kuna za poslovni udio u ... koji iznosi osim što su višestruko manji od vrijednosti nekretnina i pokretnina uneseni u navedena trgovačka društva od strane društva ... nikada nisu plaćeni društvu ... od strane okrivljenog TS. Navedena činjenica nesporno je utvrđena provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem kojim je utvrđeno da ne postoji nikakav materijalni trag o uplati navedenog iznosa. Stoga je s pravom prvostupanjski sud iskaz svjedokinje BS koja je navela da je okrivljenik platio navedene iznose na račun ... ocijenio nevjerodostojnim, te isto nije prihvatio. Upravo nakon provedbe navedenih ugovora ... u svom vlasništvu više nije imalo vrijednih nekretnina, ostalo je bez poslovnih udjela u trgovačkim društvima u koje je upravo raspolaganjem okrivljenog uložila u te nekretnine, a nema niti odgovarajuću protučinidbu (novčana sredstva) za prijenos tih poslovnih udjela na okrivljenog TS. Prvostupanjski sud s pravom zaključuje kako se na tome nije zaustavilo protupravno postupanje okrivljenika, a niti je to bio njegov konačni cilj. Naime, utvrđuje se kako bi prijenos predmetnih poslovnih udjela okrivljenik prikazao kao uobičajenu poslovnu odluku i prikrio trag protuzakonitog raspolaganja imovinom ... okrivljenik poslovne udjele u ... i ... prenosi na ZS i to za točno neutvrđeni iznos novca. Ona je bila vlasnica tih poslovnih udjela do 6. prosinca 2012. kada ih je sa znanjem i na inicijativu okrivljenog TS prenijela na ... koje društvo je kao kupca pronašlo upravo TS. Ovu aktivnost okrivljenika prilikom prijenosa poslovnih udjela opisala je upravo svjedokinja ZS koja je navela da joj je okrivljenik TS ponudio da od njega kupi te poslovne udjele, da će on naći investitora, udjele mu je platila 150.000,00 kuna na ruke. Kazala je kako su održali niz sastanaka s potencijalnim investitorima pa tako razgovarali i s ... čiji direktor je bio PS koji im je garantirao da će uložiti značajna sredstva pa da je njemu prodala svoje poslovne udjele po istoj cijeni po kojoj je kupila od okrivljenog TS, a za što je isplatu primila na ruke. Nakon što je ... steklo poslovne udjele u ... i ... okrivljeni TS je kupio društvo ... i stekao u njemu 100% poslovnih udjela, te je upravo na taj način preko tog trgovačkog društva koje je u vlasništvu imalo 99,976% poslovnih udjela u ... i 99,986% u ... u čijem su vlasništvu nekretnine i pokretnine u vrijednosti od 147.293.175,66 kuna koje je u njih uložilo društvo ... odlukama tadašnjeg direktora TS, a za koje nikada nije dobilo protučinidbu. Pravilno prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude iskaz svjedoka ŠS cijeni nelogičnim i nevjerodostojnim obzirom je isti u suprotnosti s iskazom svjedokinje ZS koja detaljno opisuje ulogu okrivljenog TS, te se ne čini vjerojatnim da isti nije bio upoznat s raspolaganjem predmetnih poslovnih udjela, s obzirom da je u prenošenju istih sudjelovao od samog početka, ulaganjem nekretnina ... u društva ... i ..., zatim prenošenjem poslovnih udjela na sebe pa na ZS, a između ostalog i SS, okrivljenikova supruga, imala je poslovne udjele u oba trgovačka društva i bila je njihova osnivačica, a u konačnici okrivljenik je postao 100% vlasnik udjela u ... koji ima u vlasništvu udjele ... i ... Upravo sve navedeno i po stavu ovog drugostupanjskog suda ukazuje na nedvojben zaključak da je okrivljenik TS kao direktor ... raspolagao kao direktor tog društva na način na koji dobar i savjestan gospodarstvenih ne bi trebao raspolagati. Ovo tim više što je iz navedenog društva izdvojio nekretnine pravnim poslovima koji nisu imali nikakvu ekonomsku opravdanost za ..., obzirom da ... nije dobila nikakvu stvarnu naknadu za isto. Naime, za nekretnine je prvotno društvo ... dobila protučinidbu u vidu poslovnih udjela u ... i ..., no međutim daljnjim radnjama okrivljenika koje su bile usmjerene na izvlačenje imovine iz ..., ta protučinidba je u potpunosti obezvrijeđena kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud, a prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće. Upravo na taj način ... ostala je bez protučinidbe, jer je okrivljenik kao direktor ... odlučio prodati udjele koje to društvo ima i to društvima ... i ..., a kao kupac se javlja okrivljeni osobno. Pritom u ugovorima o prodaji tih poslovnih udjela određena je nerealno niska cijena s obzirom na vrijednost uloženih nekretnina i pokretnina koje su ušle u temeljni kapital, a koja nikada nije isplaćena društvu ... Okrivljeni je nadalje raspolagao tim poslovnim udjelima, prenio ih na osobe s kojima je od ranije povezan, ZS i na osobe s kojima se povezuje ... zastupano po AS. Od tih poslova ... nije stekla nikakvu korist, štoviše iz takvog postupanja okrivljenika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, kako je namjera okrivljenika bila konstantna i detaljno razrađena, pa iako su se u inkriminiranom razdoblju mijenjali stjecatelji imovinske koristi, na kraju je okrivljenik došao do cilja u kojem je znatnu protupravnu imovinsku korist pribavio drugoj pravnoj osobi tj. društvu ..., a u kojem društvu on ima 100% udio u vlasništvu poslovnih udjela. Pri tome valja istaći kako s pravom primjećuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi da nije nevažna ni nezanemariva činjenica kako u pravnoj osobi koja je stekla protupravnu imovinskopravnu korist upravo okrivljenik ima 100% udio u vlasništvu poslovnih udjela i putem kojeg može donositi sve bitne odluke u ... i ... budući da ... ima gotovo sve poslovne udjele u tim društvima, a u vlasništvu kojih društava su nekretnine i pokretnine koje su upravo postupanjem okrivljenika "izvučene" iz ... Isto tako, u cijeloj situaciji valja imati na umu i činjenicu da je nad ... stečajni postupak otvoren 12. prosinca 2006., samo 6 dana nakon što predmetne poslovne udjele je steklo ... O pokretanju stečajnog postupka kao i o stanju društva ... prije otvaranja stečaja sva potrebna saznanja imao je upravo okrivljenik TS obzirom je bio direktor tog društva do otvaranja stečajnog postupka.

8.11. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio sve izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim činjenicama i drugim važnim činjenicama i dokazima koji čine obilježja kaznenih djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih situacija, a na koje razloge se upućuje žalitelj. Stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 476. st. 1. ZKP/08. Štoviše, svi iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi su potpuno jasni i neproturječni. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi u cijelosti iznio razloge za donošenje iste, te određeno i potpuno izložio činjenice koje su utvrđene izvedenim dokazima. Isto tako, iznijeti razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, drugim riječima sud je postupio u cijelosti sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08, tako da ne postoji niti jedna od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 468. ZKP/08.

8.12. Niti ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakovih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka označenih u čl. 476. st. 1. ZKP/08, niti je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i povredu Kaznenog zakona.

9.1. Neosnovano žalitelj u žalbi navodi kako sud nije izveo ključni dokaz te priklopio stečajnu dokumentaciju ...d. u stečaju, naložio dostavu iste u spis stečajnim upraviteljima i Poreznoj upravi, pa da je time obrani onemogućio uvid u ključne dokumente za konkretni kazneni postupak i time povrijedio čl. 64. ZKP/08 i čl. 29. Ustava RH. Upravo suprotno istaknutom žalbenom navodu uvidom u konkretni kazneni spis, te raspravne zapisnike, utvrđeno je da je prvostupanjski sud poduzeo sve kako bi pribavio navedenu stečajnu dokumentaciju ... i istu priložio u spis. Naime, već na raspravi 16. svibnja 2017. na kojoj je prvostupanjski sud ispitao stečajnu upraviteljicu ... koja je stečajna upraviteljica TD "..." d.d. bila od samog otvaranja stečaja 2006. pa negdje do 2015. godine kada je umjesto nje stečajni upravitelj postao ..., ista je istakla kako nije imala u stečajnom postupku na uvidu svu dokumentaciju, te da detaljnih saznanja o istoj nema, isto tako u to vrijeme da je vršen i porezni nadzor po Poreznoj upravi tako da je dio poslovne dokumentacije završio i tamo radi čega nije imala na raspolaganju kompletnu dokumentaciju. Naime, ona sama kao stečajna upraviteljica da nije dobila dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo kretanje financijskih sredstava po žiro računu tvrtke ... nakon 2003. godine. Nadalje, sud je na raspravi 13. srpnja 2017. ispitao i stečajnog upravitelja ABC koji je preuzeo dužnost stečajnog upravitelja ..." d.d. nakon ABC i koji također nije raspolagao navedenom stečajnom dokumentacijom. U svom posebnom pisanom očitovanju sudu, a nakon rasprave 28. studenog 2017. stečajni upravitelj ... je pojasnio kako prijašnja stečajna upraviteljica ... prilikom otvaranja stečaja nad dužnikom ... i primopredaje dokumentacije od tadašnjeg zastupnika ... TS, nije preuzela nikakvu poslovno financijsku i inu dokumentaciju vezanu uz navedene poslovne događaje, tako da niti on u posjedu nema navedenu dokumentaciju. Naime, isti je pojasnio kako je društvo ... do trenutka ulaganja u društva "... i "... imalo u vlasništvu imovinu (nekretnine i vozila) procijenjene vrijednosti u ukupnom iznosu od 147.293.195,66 kn. Ulaganjem nekretnina procijenjene vrijednosti 77.809.136,75 kn u temeljni kapital "... i ulaganjem nekretnina procijenih na 69.484.039,91 kn u temeljni kapital društva "... društvo ... da u vlasništvu više nije imalo ni nekretnine ni vozila, ali je imalo poslovne udjele u tim društvima. Nakon transakcija prijenosa poslovnih udjela u društvima "... i "..." d.o.o. s društva ... na okrivljenog TS, za koje transakcije društvo TD "..." d.d. nije dobilo nikakve protučinidbe, jer nema dokaza o plaćanju ugovorenih cijena koju se okrivljenik obvezao platiti u iznosu od 9.900.000,00 kn, odnosno 10.293.440,00 kn, društvo ... ostalo je bez imovine ukupne procijenjene vrijednosti 147.293.175,66 kn koja je iz društva izuzeta bez ikakve naknade, čime je nastupila šteta za društvo, a šteta je osim društvu ... pričinjena i vjerovnicima tog društva, jer se značajno smanjila imovina TD "..." d.d. iz koje bi eventualno mogli naplatiti svoja potraživanja. Da su se navedeni poslovni događaji stvarno i dogodili isti su se trebali i knjižiti u poslovnim knjigama ulagača ... i stjecatelja "..." d.o.o. i "..." d.o.o. prema pravilima struke, Zakonu o knjigovodstvu i međunarodnim računovodstvenim standardima. Stečajni upravitelj je pojasnio kako mu nije predana nikakva dokumentacija, pa tako niti poslovne knjige ulagača ... Upravo prema predanoj i dostupnoj poslovnoj dokumentaciji nigdje nije evidentirano da je navedeno potraživanje prema TS u iznosu od 9.900.000,00 kn i 10.293.440,00 kn evidentirano i naplatom zatvoreno. Nadalje, prilikom provođenja prvog knjigovodstveno-financijskog vještačenja koju je po nalogu suca istrage izvršio financijski vještak ĐS iz [adresa], iz nalaza provedenog vještva na stranicama 2230 i 2231 nabrojana je pod točkom a) pregledana dokumentacija kojom je vještak raspolagao. Nadalje, vještak je od društava "..." d.o.o., "..." d.o.o., "..." d.o.o. i "..." d.d. zatražio uvid u dodatnu knjigovodstvenu dokumentaciju, poslovne knjige, financijske izvještaje i ostalu dokumentaciju koju je za svaku pravnu osobu posebno pobrojao na stranicama 2232 i 2233. Na navedena traženja vještaka radi dostave tražene dokumentacije nitko iz navedenih pravnih osoba nije odgovorio, a stečajna upraviteljica društva ... je izvjestila vještaka kako traženom dokumentacijom ne raspolaže jer ju nije niti zaprimila prilikom pokretanja stečaja, tako da je vještak preuzeo samo raspoloživu dokumentaciju, te svoj nalaz i mišljenje temeljio na dokumentaciji kojom je raspolagao. Već sutkinja istrage u nalogu za provođenjem vještačenja od 30. studenog 2011. u toč. 3. je naložila svim pravnim osobama kojima se sudski vještak obrati radi prikupljanja potrebitih podataka da su dužne istome pružiti svu potrebnu dokumentaciju koja će se pokazati kao neophodna za vještačenje. Osim toga od sve zatražene dokumentacije okrivljenik TS vještaku je naknadno dostavio samo jedan plavi registrator koji je priložen spisu. Nadalje je nesporno da prvostupanjski sud na temelju tako dodatno pribavljene dokumentacije zatražio dodatno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku ĐS koji je u svom dopunjenom nalazu i vještvu (l.s. 2866 i 2867) naveo kako je od branitelja okrivljenika ponovo zatražio knjigovodstvenu dokumentaciju, izvatke iz poslovnih knjiga i izvještaje o poslovanju društava " ..." d.o.o., "..." d.o.o., "..." d.o.o. i "..." d.d. koju dokumentaciju je točno pobrojio, a navedena traženja vještaka niti okrivljeni ni njegov branitelj nisu dostavili zatraženu dokumentaciju pa je u tom smislu vještak istakao da se neće moći očitovati na sve postavljene zadatke, te je na temelju ponovnog pregleda spisa predmeta i kompletno dostavljene dokumentacije, kao i dokumentacije koju je dostavio okrivljeni TS (plavi registrator) u cijelosti ostao kod svog ranijeg nalaza i mišljenja. Upravo iz navedenog jasno proizlazi kako je prvostupanjski sud poduzeo sve radnje koje su mu bile na raspolaganju, a kako bi pribavio ostatak stečajne dokumentacije ... no međutim i nakon svih poduzetih radnji do navedene dokumentacije sud (stečajni upravitelji, sudski vještak) nije uspio doći.

9.2. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje odbivši kao svjedoke ispitati LS, ĆS, ES, FS, NS, IS, KS, GS i RS. Naime, sud je obrazložio zašto nije proveo dokaz ispitivanjem predloženih svjedoka, te argumentirano istakao u toč. 4.1. pobijane presude kako smatra činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđenim radi čega drži da nema potrebe za daljnjim ispitivanjem predloženih svjedoka, a s čime je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

9.3. Neosnovano se okrivljenik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, nesporno je u odnosu na kaznenog djelo utaje poreza i carine iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11 iz točke I. izreke iz svih provedenih dokaza, prvostupanjski sud utvrdio kako je u inkriminiranom razdoblju okrivljenik TS bio jedini direktor ... koje je to društvo zastupao pojedinačno i samostalno i tu funkciju obavljao do stečajnog postupka nad istim TD odnosno do 12. prosinca 2006., te kao takav imao uvid u cjelokupno poslovanje trgovačkog društva, a osobito njegovo financijsko poslovanje i poslovne odnose s drugim trgovačkim društvima. Isto tako da je okrivljenik za ... u inkriminiranom razdoblju neosnovano tražio odbitak pretporeza u prijavama porezne obveze za plaćanje poreza na dodanu vrijednost korištenjem uglavnom računa koje su društvu "... ispostavila društva "..." d.o.o. i "..." d.o.o. za koje račune je vještačenjem utvrđeno da se ne radi o računima ispostavljenim za stvarno obavljene usluge ili prodanu robu, a analizom međusobnog poslovanja navedenih društava i uloge koju je okrivljeni TS imao u svima njima pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je okrivljenik znao da isporučeni računi su fiktivni, odnosno da za njih nije pružena nikakva usluga niti prodana roba, pa da iz tog razloga ne mogu poslužiti kao osnova za odbitak pretporeza. Ispravno prvostupanjski sud stoga zaključuje kako brojna dokumentacija kao što su ugovori o ulaganju ... u predmetna društva, ugovori o prijenosu poslovnih udjela, iskaze svjedokinja BS i ZS potvrđuje navedeno. Naime, iz iskaza svjedokinje BS koja je u to vrijeme bila direktorica ... i "..." d.o.o. proizlazi kako su oba društva osnovana na inicijativu i uz suglasnost okrivljenog TS, te da su se knjigovodstva svih društava vodila jedinstveno i da je upravo okrivljenik imao bitan utjecaj na poslovanje svih društava. Ujedno, pred ovu činjenicu svojim iskazom potvrđuje i svjedokinja ZS koja je okrivljenika TS zastupala u brojnim postupcima i s kojim je imala obostrani odnos povjerenja, a također je zastupala i sva tri trgovačka društva, te je u društvima ... i "..." d.o.o. od TS kupila i poslovne udjele koje je on do tada držao. Osim toga kao osnivač trgovačkih društava ... i "... javlja se supruga okrivljenika SS, a okrivljenik je u razdoblju od 27. studenog 2003. do 31. svibnja 2004. prema izvatku iz sudskog registra za ... bio jedini direktor istog društva. Upravo iz prednjih utvrđenja prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno zaključuje kako je okrivljeni TS bio upoznat s financijskim poslovanjima sva tri trgovačka društva, da mu je bilo poznato kako su između navedenih društava izdavani računi, za koje usluge točno, kako su ti računi knjiženi i kako su izvršavane obveze prema proračunu, pa između ostalog da je bio upoznat i s izdavanjem fiktivnih računa koja su društva "... i "... izdavale društvu "..." d.d. i o svim ostalim računima koji su izdavani ..., a koji se inkriminiraju okrivljeniku i temeljem kojih je ..." u prijavama poreza na dodanu vrijednost neosnovano tražilo odbitak pretporeza i lažno prikazivalo veće rashode društva kako bi se izbjegla obveza plaćanja poreza na dobit i to na način kako je to utvrđeno knjigovodstvenim vještačenjem. Stoga se pravilno u prvostupanjskoj presudi na temelju svih provedenih dokaza zaključuje kako je okrivljenik primanje takvih fiktivnih računa u knjigu ulaznih računa i njihovim prikazivanjem kao rashoda društva svjesno postupao u nakani da umanji poreznu obvezu društva ... s osnove plaćanja poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit na štetu proračuna Republike Hrvatske.

9.4. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 koje je opisano u točki II. izreke, a što da je rezultiralo pogrešnom primjenom zakonskih odredbi i odlukom izraženom u izreci pobijane presude. Protivno izloženim žalbenim navodima, a koji se u suštini svode na pobijanje sudačkog uvjerenja, utemeljenom na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP/08), prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude i u odnosu na ovo kazneno djelo naveo iscrpne, logične i uvjerljive razloge, koji su u skladu s rezultatima provedenih dokaza tijekom rasprave (čl. 450. st. 2. ZKP/08), a koje razloge kao pravilne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te se na njih upućuje žalitelja.

9.5. Naime, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrđene odlučne činjenice potvrđuju i postojanje svih zakonskih obilježja kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11, za koje je okrivljenik oglašen krivim, kako objektivnih tako i subjektivnih, jer je sa potpunom sigurnošću dokazano i utvrđeno okrivljenikovo inkriminirano postupanje.

9.6. Iz pravilno utvrđenih, nespornih i odlučnih činjenica u odnosu na kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11 točke II. izreke nesporno je utvrđeno kako se u tom slučaju radi o klasičnom "izvlačenju" imovine iz trgovačkog društva koje je pred propašću i koje zbog inkriminiranog postupanja okrivljenika i propada, a protupravnu korist stječe druga pravna osoba, a posredno i sam okrivljenik, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Ovakva utvrđenja proizlaze iz cjelokupne dokumentacije koja prati inkriminirajuće poslovne transakcije, među kojima su odluke okrivljenika koje je isti donosio kao direktor ..., ugovori koje je suklapao u njeno ime s drugim trgovačkim društvima, pa i sa samim sobom. Izvaci iz Sudskog registra za trgovačka društva koji sudjeluju u navedenim poslovima, utvrđenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, te iskazi ispitanih svjedoka potvrđuju okrivljenikovo inkriminirano postupanje. Okrivljenik je za cijelo vrijeme postojanja ... bio njezin direktor koji je isto društvo bio ovlašten zastupati pojedinačno, samostalno i neograničeno. Kao direktor istog društva u svibnju 2022. donio je dvije odluke kojima prenosi nekretnine koje su bile u vlasništvu "..." prema procjeni tada vrijedne sveukupno 147.293.175,66 kn na dva trgovačka društva "..." d.o.o. i "..." d.o.o. koja su osnovana svega nekoliko mjeseci ranije s temeljnim kapitalom od 20.000,00 kn, a osnivač kojih je supruga okrivljenika SS, a direktorica BS koja je ujedno uz okrivljenika u to vrijeme i direktorica "...". Upravo ulaganjem tih nekretnina temeljni kapital trgovačkih društava u koje su iste uložene se značajno povećava, a "..." u istima stječe većinsko vlasništvo, tj. poslovne udjele od 99,976% i 99,986%. Nakon što su te nekretnine prenesene na navedena trgovačka društva, društvo "... u svom vlasništvu više nema vrijednih nekretnina, ali ima većinsko vlasništvo poslovnih udjela u trgovačkim društvima na koje su prenesene nekretnine i time odlučujući utjecaj u tim trgovačkim društvima. Ugovorima o prijenosu poslovnog udjela koji u ime društva "... sklapa kao direktor okrivljenik TS "..." prenosi poslovne udjele koje ima u TD "..." d.o.o. (ugovor od 27. svibnja 2004.) i u ... (ugovor od 18. studenog 2003.) na fizičku osobu i to okrivljenika TS, čime isti stječe cijeli poslovni udio koji je "Prigorka" imala u tim trgovačkim društvima. Naime, prednjim ugovorima je predviđeno da će stjecatelj poslovnih udjela TS društvu "... isplatiti 9.900.000,00 kn za poslovni udio u "... i 10.293.440,00 kn za poslovni udio u "..." d.o.o., koji iznosi osim što su višestruko manji od vrijednosti nekretnina i pokretnina koje su unesene u navedena trgovačka društva od strane društva "..." d.d. nisu niti plaćeni društvu "..." od strane okrivljenika TS. Provedenim knjigovodstveno- financijskim vještačenjem utvrđeno je da ne postoji nikakav materijalni trag o uplati navedenih iznosa, zbog čega prvostupanjski sud iskaz svjedokinje BS koja je navela da je okrivljenik platio navedene iznose na račun "T", s pravom nije prihvatio kao istinit, jer bi u suprotnom značilo da postoji nekakav pisani trag da je uplata išla preko računa. Nadalje, nakon provedbe navedenih ugovora ..." u svom vlasništvu više nema vrijednih nekretnina, nema poslovnih udjela u ... i "..." d.o.o. u koje je raspolaganjem okrivljenog TS uložila u te nekretnine, a nema niti odgovarajuću protučinidbu (novčana sredstva) za prijenos tih poslovnih udjela na okrivljenog TS. Prvostupanjski sud nadalje ispravno zaključuje kako se okrivljenik tu nije zaustavio u svom inkriminiranom postupanju, već kako bi prijenos predmetnih poslovnih udjela prikazao kao uobičajenu poslovnu odluku i prikrio trag protuzakonitog raspolaganja imovinom društva "..., isti poslovne udjele u "..." d.o.o. i "..." d.o.o. 2005. godine prenosi na ZS za točno neutvrđeni iznos novca, koja je bila vlasnica navedenih poslovnih udjela do 6. prosinca 2012. kada je iste sa znanjem i inicijativom okrivljenika TS prenijela na ... koje društvo je kao kupca pronašao upravo TS. Upravo svjedokinja ZS opisala je i utvrdila sve aktivnosti koje je okrivljenik poduzeo prilikom tih prijenosa, te je istakla kako joj je okrivljeni ponudio da od nje kupi poslovne udjele s obećanjem da će pronaći investitora, a koje udjele mu je ista platila 150.000,00 kn na ruke. Potvrdila je o održavanju brojnih sastanaka s različitim investitorima pa tako i sa ... čiji je direktor VS iz [adresa] koji da im je garantirao uložiti značajna sredstva radi čega mu je i prodala poslovne udijele po istoj cijeni po kojoj ih je kupila od TS, a isplatu primila na ruke. Daljnjih slijed radnji okrivljenog TS, a kako je to utvrdio prvostupanjski sud, je taj da nakon što je ..." steklo poslovne udjele u "..." d.o.o. i "..." d.o.o., okrivljenik TS kupuje društvo "..." i stječe u njemu 100% udjela, na koji način preko tog trgovačkog društva ima u vlasništvu 99.976% poslovnih udjela u "... i 99,986% u "..., a u čijem vlasništvu se nalaze nekretnine i pokretnine u vrijednosti od 147.293.175,66 kn koje je u njih uložilo društvo "[obrt]d. odlukama tadašnjeg direktora, upravo okrivljenog TS, a za koje ..." nikada nije dobila protučinidbu.

9.7. Stoga iz pravilno utvrđenih, nespornih i odlučnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i zaključio kako je okrivljenik TS kao direktor TD "..." d.d. raspolagao imovinom tog društva (nekretninama i pokretninama) na način koji kao dobar i savjestan gospodarstvenik ne bi smio, jer je iz navedenog trgovačkog društva izdvojio nekretnine pravnim poslovima koje nemaju ekonomsku opravdanost za ...", obzirom da za iste "..." nije dobila nikakvu stvarnu naknadu. Naime, za nekretnine je prvotno društvo "..." dobilo protučinidbu u vidu poslovnih udjela u ... i "..." d.o.o., no daljnjim radnjama okrivljenika koje su bile usmjerene upravo na izvlačenje imovine iz ..." ta protučinidba je u potpunosti obezvrijeđena i ..." ostaje bez te protučinidbe jer okrivljenik kao direktor TDP odlučuje prodati udjele koje to društvo ima u društvima "... i "..." d.o.o., a kao kupac javlja se okrivljenik osobno pri čemu se u ugovorima o prodaji tih poslovnih udjela određuje nerealno niska cijena s obzirom na uložene nekretnine i pokretnine koje su ušle u temeljni kapital, a koja tako nerealno nisko određena uopće nije isplaćena TDP. Nadalje, pravilno je utvrđeno kako okrivljenik raspolaže tim poslovnim udjelima prenoseći ih na osobe s kojima je od ranije povezan (ZS) i na osobe s kojima se povezuje (TD "..." zastupano po direktoru ABC) od kojih TDP ne stječe nikakvu korist. Upravo iz takvih postupanja okrivljenika s pravom prvostupanjski sud zaključuje kako je njegova namjera bila kontinuirana i detaljno razrađena, pa iako su se u inkriminiranom razdoblju mijenjali stjecatelji imovinske koristi, okrivljenik je na kraju došao do cilja u kojem je znatnu protupravnu imovinsku korist pribavio drugoj pravnoj osobi tj. TD "Kurpies", a pri tom se ne smije zanemariti činjenica da u pravnoj osobi koja je stekla protupravnu imovinsku korist okrivljenik ima 100% udio u vlasništvu poslovnih udjela putem kojih može donositi sve bitne odluke u ... i "..." d.o.o., budući da ..." ima sve poslovne udjele u tim društvima, a u vlasništvu kojih društava su nekretnine i pokretnine koje su inkriminiranim postupanjem okrivljenika "izvučene" iz ...", a nad kojim trgovačkim društvom je otvoren stečajni postupak dana 12. prosinca 2006. i to samo šest dana nakon što predmetne poslovne udjele stječe ...", a o čemu je sva potrebna saznanja imao upravo okrivljeni TS.

9.8. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio povredu Kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08 navodeći da je primijenjen zakon koji se ne može primijeniti obzirom je proglašen krivim zbog kaznenog djela koji nije postojao u vrijeme kada je počinjeno kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je u toč. 2. i 2.1. pobijane presude obrazložio kako je od počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude došlo do izmjene Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), te je 1. siječnja 2013. na snagu stupio novi Kazneni zakon (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), te je u smislu čl. 3. KZ/11 trebalo utvrditi postoji li pravni kontinuitet kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi sa st. 1. al. 4. i 6. KZ/97, koje se okrivljeniku prvotno stavljalo na teret. U odnosu na kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. čl. 292. st. 2. u svezi sa st. 1. al. 4. i 6. KZ/97 vidljivo je da za to kazneno djelo postoji pravni kontinuitet i u novom Kaznenom zakonu kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, jer se činjenični opis za to kazneno djelo iz optužnice može podvesti pod biće kaznenog djela protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11 i kaznenog djela protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 3. KZ/97 i KZ/11 ispitao koji je zakon u konkretnom slučaju blaži za počinitelja pa je tako utvrdio da je za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97 zakonom zapriječena kazna zatvora u trajanju od 1 do 8 godina, dok je po KZ/11 zapriječena kazna za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. i čl. 256. st. 3. KZ/11 od 1 do 10 godina. Pravilno je dalje prvostupanjski sud utvrdio kako i unatoč utvrđenoj blažoj kazni koja je propisana po KZ/97 od one propisane po KZ/11 utvrđujući koji je zakon blaži je trebalo imati na umu da je po KZ/97 bila propisana znatna imovinska korist, a koja je obilježje kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. KZ/97, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 1997. iznosila 30.000,00 kn, dok je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. prosinca 2012. porezna obveza velikih razmjera i znatna imovinska korist utvrđena kada ona prelazi 600.000,00 kn, pa s pravom je prvostupanjski sud zaključio kako po utvrđenim cenzusima proizlazi da je okrivljeniku bila potrebna veća kriminalna količina za činjenje kaznenih djela po KZ/11 od one koja je bila potrebna za KZ/97, pa je shodno tome ispravno prvostupanjski sud na okrivljenika primijenio KZ/11 kao blaži Kazneni zakon. Stoga su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika da je prvostupanjski sud povrijedio Kazneni zakon na njegovu štetu jer je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenio zakon koji se ne može primijeniti.

9.9. Kako je dakle prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon oglasivši okrivljenika krivim neosnovani su svi žalbeni razlozi za okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona.

10. Nadalje, glede okrivljenikovog navoda u žalbi da je sud trebao izdvojiti kao nezakonit dokaz sukladno čl. 10. ZKP/08 službene zabilješke Ministarstva financija (l.s. 1659-1665), porezno rješenje od 28. travnja 2005. (l.s. 1666-1683, 2042-2059), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 27. siječnja 2005. i dopunski zapisnik od 15. travnja 2005. (l.s. 1685-1713), sva rješenja poreznih tijela koja su odlukom Visokog upravnog suda poništena, nalaz i mišljenje vještaka ĐS od 27. svibnja 2013. i dodatni nalaz vještaka ĐS od 12. ožujka 2018., svu dokumentaciju koja je pribavljena tijekom vođenja poreznog nadzora, ukazuje se optuženiku kako je sud temeljem odredbe čl. 344. st. 1. toč. 4. i st. 4. u svezi sa čl. 351. st. 1. ZKP/08 odlučio o navedenom prijedlogu obrane, te odbio kao nezakonite dokaze izdvojiti iz spisa prednje pobrojane dokaze, pravilno je prvostupanjski sud svoju odluku obrazložio u toč. 4.2. pobijanog rješenja, ocijenivši da je navedeni prijedlog obrane neargumentiran, nelogičan, neosnovan i očigledno iskonstruiran s ciljem odugovlačenja konkretnog kaznenog postupka, obzirom je razvidno da su svi dokazi pribavljeni u skladu s odredbama ZKP-a, a s kojim obrazloženjem prvostupanjskog suda je u cijelosti suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

10.1. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika kada isti navodi da je nalaz i mišljenje vještaka financijsko-knjigovodstvene struke ĐS nezakonit, kao i dopuna istog nalaza, te iskaz ovog vještaka s rasprave, jer da u vrijeme izrade nalaza i mišljenja ovaj vještak nije uopće imao uvjete za imenovanje za vještaka s obzirom na njegovu stručnu spremu i radno iskustvo koji nisu udovoljili imenovanju istog za sudskog vještaka za financije, kao i zbog njegove pristranosti, neobjektivnosti i zainteresiranosti za ishod postupka. Naime, uvidom u spis utvrđeno je da je sutkinja istrage Županijskog suda u Zagrebu nalogom broj Kio-89/11 od 1. prosinca 2011. naložila provođenje knjigovodstveno- financijskog vještačenja, te za vještaka imenovala stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno i financije ĐS iz TD Ručević vještačenja d.o.o. Nije sporno da je na raspravi održanoj 13. srpnja 2017. obrana se usprotivila ispitivanju vještaka, te zatražila njegovo izuzeće iz razloga što je isti vještačio u više drugih predmeta u kojima su okrivljenik, te njegova trgovačka društva ..., "... i "..." d.d. bili stranke, te da je vještak u svim tim vještvima bio pristran, nestručan i objektivan. Na istoj raspravi vještak se očitovao na navedene prigovore, potvrdio kako je vještačio u više predmeta trgovačkih društava na čijem čelu je bio okrivljenik, a najviše na predmetima ... vezano za režije i troškove koji su se potraživali od suvlasnika poslovnih prostora, koja vještačenja su sva uredno obavljena, a predmeti pravomoćno okončani i već raniji zahtjevi za njegovim izuzećem u tim predmetima su svi redom odbijeni. Svoj posao da je odradio u skladu s pravilima struke, objektivno i nepristrano. Na primjedbe okrivljenika da ima saznanja od drugih ljudi kako vještak prema njemu ima neprijateljski stav, isti se očitovao kako nema nikakav neprijateljski stav prema okrivljeniku, te da samo radi svoj posao iz knjigovodstveno-financijske struke. Na istoj raspravi odbijen je zahtjev okrivljenika za izuzećem stalnog sudskog vještaka kao neosnovan. Žalbeni prigovor obrane da je u predmetu vještačio knjigovodstveno-financijski vještak koji je brisan s popisa vještaka također nije osnovan. Iz sadržaja spisa (l.s. 2990) proizlazi da je Ministarstvo pravosuđa dana 16. travnja 2018. na temelju čl. 13. st. 2. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima rješenjem poništilo rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Su-53/17 od 31. siječnja 2017. kojim je odbijen zahtjev DS za razrješenjem stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i knjigovodstvo mr.sc. ĐS, dipl. ing. iz [adresa] iz razloga što stalni sudski vještak ĐS u trenutku imenovanja stalnim sudskim vještakom na temelju rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Su-53/17 od 31. siječnja 2017. nije ispunjavao uvjete iz čl. 2. st. 1. toč. 3. podstavka 1. Pravilnika, kao i da nije ispunjavao uvjete za imenovanje u trenutku donošenja rješenja Su-39/13 od 31. siječnja 2013. godine. Isto tako, pored ovakvog rješenja Ministarstva pravosuđa nesporno je da je Upravni sud u Zagrebu svojim rješenjem od 19. srpnja 2018. (l.s. 2995) odlučio kako tužba u predmetu tužitelja mr.sc. ĐS ima odgodni učinak. Ovo iz razloga ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (čl. 26. Zakona o upravnim sporovima, st. 2.). Iz navedenog je dakle razvidno kako su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika da mu je u postupku vještačenje proveo sudski vještak za knjigovodstvo i financije mr.sc. ĐS koji da nije bio na popisu stalnih sudskih vještaka.

11. U odnosu na žalbu okrivljenika na odluku o kaznenopravnoj sankciji.

11.1. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika glede vrste i visine izrečene kaznenopravne sankcije, koji se svode na prigovor da prvostupanjski sud prilikom izbora kaznenopravne sankcije u odnosu na okrivljenika nije dovoljno cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani, te da je izrečena kazna okrivljeniku previsoka i nije razmjerna djelu koje je navodno počinio. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjske presude i u dijelu koji se odnosi na utvrđenje i ocjenu okolnosti, prema odredbi čl. 47. KZ/11, a koje utječu na izbor vrste i mjere kazne, držeći također da će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 upravo ostvariti izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, koju je okrivljeniku odmjerio prvostupanjski sud, pri tom pravilno cijeneći kao olakotno njegovu stariju životnu dob, neosuđivanost, činjenicu da se radi o ocu četvero djece, dok mu je kao otegotno cijenio visok stupanj kriminalne volje i organiziranosti prilikom inkriminiranog postupanja. Činjenica koju branitelj ističe u žalbi da je okrivljenik sada otac petero djece, odnosno da je 5. srpnja 2017. postao otac sina TSĆ, aktualno starog četiri godine i 10 mjeseci, da je postojala i u vrijeme presuđenja ne bi u tolikoj mjeri utjecala na odluku suda prilikom izricanja vrste i visine kaznenopravne sankcije, obzirom je činjenicu da je isti otac četvero djece već dovoljno valorizirao prilikom izricanja kaznenopravne sankcije u prvostupanjskoj presudi. Naime, prilikom odmjeravanja kazne okrivljeniku prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje ukazuje radi izbjegavanja radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Stoga je neosnovana žalba okrivljenika zbog odluke o kaznenoj sankciji.

12. S obzirom na naprijed izloženo, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 13. travnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Raljević

Sandra Radanović