REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-454/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Aniti Sušac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Križanecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d., odvjetnicima iz Zagreba, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1960/2024-34 od 14. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1960/2024-34 od 14. siječnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njegova odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Euroherc osiguranje d.d. koji glasi:

„ I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 354,90 EUR s računa Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 na račun Šantalab Miroslava, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove zahtjeva za izravnu naplatu od 14.10.2022., a temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3224/18 od 10.06.2020. i presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž-3432/20 od 22.03.2021.

II. Nalaže se tuženiku Šantalab KO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Euroherc osiguranju d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282 vrati iznos od 354,60 EUR sa zateznom kamatom od 14.10.2022. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Euroherc osiguranje d.d. naknaditi tuženiku KO parnični trošak u iznosu od 812,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja Euroherc osiguranje d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.257,41 EUR.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva i naknadu troškova postupka koji se odnose na troškove sastava njegova odgovora na žalbu tužitelja.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava koji se provode u postupku prisilne naplate kod Financijske agencije temeljem pravomoćne i ovrše presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3224/2018 od 10. lipnja 2020. potvrđene odnosno djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Gž- 3432/2020 od 22. ožujka 2022. temeljeći svoj zahtjev na zakonskim razlozima iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 7. i 9. Ovršnog zakona ( „ Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), dakle da ovrhovoditelj, ovdje tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, ovdje tužitelja ( čl. 50. st. 1. točka 7. OZ) odnosno da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave ( čl. 50. st. 1. točka 9. OZ).

7. Sud prvog stupanja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da u ovom postupku nisu ostvareni zakonski razlozi iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 7. i 9. OZ zbog kojih bi navedena ovrha bila nedopuštena, a zbog kojih je razloga tužitelj, kao ovršenik i upućen na parnicu zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-2998/2022-2 od 14. studenog 2022.

7.1. Pri tome prvostupanjski sud izražava pravno shvaćanje da su točni navodi tužitelja da je u zahtjevu za izravnu naplatu pogrešno naznačen poslovni broj ovršne isprave temeljem koje se ta izravna naplata zahtjeva ( pogrešno je naveden poslovni broj: Pn- 3324/2018 od 10. lipnja 2020.) budući da ispravno treba pisati poslovni broj: Pn- 3224/2018., međutim da se u konkretnom slučaju radi o omašci u pisanju koja ne utječe na pravilnost provedene pljenidbe i prijenosa na temelju zahtjeva tuženika budući je uz zahtjev Financijskoj agenciji dostavljena i specifikacija zahtjeva za izravnu naplatu u kojem je ispravno naznačen poslovni broj ovršne isprave temeljem koje se ta ovrha zahtjeva, kao i sama ta isprava. Posljedično tome sud prvog stupnja zaključuje da unatoč pogrešnom naznačavanju poslovnog broja spisa nema dvojbe na temelju koje ovršne isprave je predložena i provedena izravna naplata, pa posljedično tome smatra da u konkretnom slučaju nije ostvaren zakonski razlog iz čl. 50. st. 1. točke 7. OZ.

7.2. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje da nije ostvaren ni drugi razlog zbog kojeg je tužitelj, kao ovršenik upućen na ovu parnicu iz čl. 50. st. 1. točke 9. OZ jer u konkretnom slučaju novčana tražbina tuženika nije prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik ( ovdje tužitelj) više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka budući sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje da se odredba čl. 25.b Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20), kojom je propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz čl. 25.a navedenog Zakona zatezna kamata ne teče na odnosi na dosuđeni tijek zakonske zatezne kamate dosuđene u parničnom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava temeljem koje se i zahtjeva predložena ovrha-izravna naplata jer je odredbom čl. 1. navedenog Zakona propisano da se tim Zakonom uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima, uključujući vođenje Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, postupanje u slučaju nedostatka novčanih sredstava za provedbu ovrhe, postupanje poslovnog subjekta u uvjetima blokade njegova računa, davanje, čuvanje i pohrana podataka, naknade, vođenje jedinstvenog registra računa te nadzor nad provedbom tog Zakona, dakle ne i na postupke koji su prethodili ovrsi. Posljedično tome sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje da nije osnovano shvaćanje tužitelja da nije dužan platiti zateznu kamatu na obvezu utvrđenu navedenom ovršnom ispravom, za razdoblje od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020., jer u konkretnom slučaju tuženik nije ni pokretao ovršni postupak već je tužitelj obvezu iz pravomoćne presude ispunio dobrovoljno pa kako se nije vodio nikakav ovršni postupak, a niti se taj Zakon odnosi na tužitelja, ne dolazi do primjene navedenog Zakona o interventnim mjerama pa tako niti odredbe čl. 7. kojim je propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu tog Zakona ne teku zatezne kamate, radi čega je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno kada je kao neosnovan odbijen ovaj zahtjev tužitelja, iako je sud prvog stupnja to trebao učiniti iz nešto drugačijih materijalno pravnih razloga.

10. Obzirom na žalbene razloge žalitelja, u ovom dijelu postupka više nije sporno da nije osnovan zakonski razlog žalitelja iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 7. OZ zbog kojeg je upućen na ovu parnicu ( iako je i o tom žalbenom razlogu sud prvog stupnja nepotrebno odlučivao u nastavku ovog postupka budući je to bilo nesporno i u postupku koji je prethodio, a sve kako je to navedeno i u rješenju ovog suda drugog stupnja poslovni broj: Gž-218/2024 od 15. veljače 2024.), već je i dalje sporna osnovanost njegova zahtjeva utemeljenog na odredbi čl. 50. st. 1. točke 9. OZ, smatrajući da mu je u navedenom postupku izravne naplate neosnovano zaplijenjen iznos od 354,90 eura, koji se odnosi na zateznu kamatu obračunatu za razdoblje dok su na snazi bile odredbe Zakon o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti („Narodne novine“, broj: 53/20 - dalje: Zakon o interventnim mjerama), a što je u suprotnosti sa odredbom čl. 25.b Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

11. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ propisano je da, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

12. Na temelju odredbe čl. 50. st. 1. točke 9. OZ propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave

13. Odredbom čl. 1. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ( „Narodne novine“, broj: 53/20 i 83/20 – dalje: Zakon o interventnim mjerama) propisano je da se tim Zakonom propisuju posebne interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS- CoV-2, dok je odredbom čl. 7. ovog zakona propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu ovoga Zakona ne teku zatezne kamate

14. Zbog posljedica nastalih epidemijom Covida-19 dana 17. travnja 2020. donesen je Zakon o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ , broj 47/20 - dalje: ZOD ZPONS) kojim su u članku 1. dodane odredbe članka 25.a i 25.b ZPONS.

15. Odredbom članka 25.a ZPONS uređeno je postupanje Agencije u posebnim okolnostima, te je stavkom 1. propisano da posebne okolnosti podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu. Stavkom 2. istog članka propisano je da će za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz stavka 1. Agencija zastati s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima u odnosu na ovršenike fizičke osobe.

15.1. Odredbom članka 25.b stavka 1. ZPONS propisano je da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz članka 25.a ZPONS ne teče zatezna kamata, dok je stavkom 2. propisano da Agencija neće obračunati zateznu kamatu koja je određena u osnovi za plaćanje za razdoblje trajanja posebnih okolnosti.

16. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja, koje obzirom i na žalbene razloge žalitelja nije sporno, ocjena je ovog suda da se u odnosu na tuženika, kao pravnu osobu ( osiguravatelja) ne može primijeniti odredba članka 25.b stavka 1. ZPONS, budući da se postupak izravne naplate provodi protiv pravne osobe, a ne fizičke osobe sve imajući pri tome u vidu da se po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja ova zakonska odredba članka 25.b stavka 1. ZPONS ne može samostalno tumačiti već ju treba cijeniti ( tumačiti) zajedno sa odredbom čl. 25.a ZPONSA obzirom da je ta odredba zajedno sa odredbom članka 25.a ZPONSA donesena zbog posljedica uzorkovanih epidemijom Covida-19 u svrhu zaštite fizičkih osoba.

16.1. Naime, u prijedlogu Vlade Republike Hrvatske, kao predlagatelja Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kojim je ZPONS dopunjen odredbama članka 25.a i 25.b, izričito je navedeno da se predloženim mjerama (člankom 25.a i 25.b ZPONS) nastoji olakšati položaj fizičkih osoba kojima dio primanja odlazi na ovrhe kako bi lakše podnijeli negativne ekonomske posljedice nastale zbog posebnih okolnosti. Osim toga, izričito je navedeno da se tim prijedlogom zakona omogućava privremeni zastoj svih ovrha na novčanim sredstvima po računu fizičkih osoba, čime će se fizičkim osobama omogućiti raspolaganje svim primanjima koja primaju na račune u bankama, kako bi lakše prebrodili razdoblje posebnih okolnosti koje znatno utječu na njihovu financijsku situaciju. Iz navedenog, jasno proizlazi da je svrha donošenja odredbi članka 25.a i 25.b ZPONS-a zaštita fizičkih osoba i olakšavanje njihovog financijskog položaja za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, a ne zaštita i olakšavanje financijskog položaja pravih osoba, odnosno tužitelja. Stoga, teleološkim tumačenjem odredbi članka 25.a i 25.b ZPONS, a imajući u vidu svrhu donošenja odredbi članka 25.a i 25.b ZPONS, zastoj tijeka zateznih kamata za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ne primjenjuje se „erga omnes“, već samo na fizičke osobe u svojstvu ovršenika.

16.2. Pri tome u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem se poziva na mišljenje Ministarstva financija od 21. travnja 2020. iz kojeg bi proizlazilo da se stupanjem na snagu odredbe članka 25.b ZPONS treba zaustaviti obračun zateznih kamata na sve dospjele obveze neovisno o pokrenutoj ovrsi, neovisno o tome tko ju je pokrenuo i neovisno o tome je li dužnik fizička ili pravna osoba, obrt ili osoba koja obavlja samostalnu djelatnost te neovisno o tome kad je obveza dospjela, nisu od odlučnog značaja iz razloga što mišljenje ministarstva ne predstavlja izvor prava i ne obvezuje sudove budući da sukladno članku 5. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24

- dalje: ZS) sudovi sude na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava.

16.3. Osim toga, u odnosu na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem se poziva na pravna shvaćanja drugih županijskih sudova i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u sličnim predmetima, kakav je i ovaj aktualan, valja istaknuti da ovaj sud drugog stupnja nije „vezan“ pravnim shvaćanjima drugih županijskih sudova i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, sve imajući pri tome u vidu i prethodno navedenu odredbu čl. 5. ZS.

17. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

18. Tijekom žalbenog postupka tuženik je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na njegov odgovor na žalbu tužitelja, ali je ovaj njegov zahtjev, kao neosnovan valjalo odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ove presude.

Pula - Pola, 13. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris