REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-309/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari predlagatelja TR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Matea Burazin Lončar, odvjetnica u Imotskom, protiv protustranke JR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik u Imotskom, radi uređenja međe, odlučujući o žalbi protustranke izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj R1-98/2022 od 11. studenoga 2025., 13. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem, a u preostalom dijelu uvažavanjem žalbe protustranke, rješenje Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj R1-98/2022 od 11. studenoga 2025. se:

- potvrđuje u dijelu točke I. izreke i to onom u kom se uređuje međa između nekretnine predlagatelja označene kao k. č. br. [katastarska čestica] [katastarska općina] i nekretnine protustranke označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje [katastarska općina], na način da se međašna linija proteže točkama 3. i 4., kako je to prikazano na skici vještaka Ante Radmana od 4. srpnja 2024., a koja skica čini sastavni dio ovog rješenja, a koja međa se označava međašnim znacima,

- ukida u preostalom dijelu točke I. izreke i to onom u kom se uređuje međa između nekretnine predlagatelja označene kao k. č. br. [katastarska čestica] [katastarska općina] i nekretnine protustranke označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje [katastarska općina], prema pravičnoj ocjeni suda, na način da se međašna linija proteže točkama 1., 2. i 3. kako je to prikazano na skici vještaka Ante Radmana od 4. srpnja 2024., koja skica čini sastavni dio ovog rješenja, a koja međa se označava međašnim znacima, i

- ukida u točki III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka.

II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je slijedeće:

„I. Uređuje se međa između nekretnine predlagatelja k. č. br. [katastarska čestica] [katastarska općina] i nekretnine protustranke č. zem. [katastarska čestica] [katastarska općina], prema pravičnoj ocjeni suda, na način da se međašna linija proteže točkama 1, 2, 3 i 4 i to prema skici vještaka Ante Radmana, dipl. ing. geod. od 4. srpnja 2024., a koja skica čini sastavni dio ovog rješenja, a koja međa se označava međašnim znacima.

II. Stranke u postupku se obavještavaju da svoje jače pravo mogu ostvarivati u parnici, najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke o uređenju međe.

III. Nalaže se protustranci JR da predlagatelju TR u roku od 15 dana isplati trošak postupka u iznosu od 1.704,64 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa sve do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija protustranka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Ističe da je sud prilikom donošenja predmetnog rješenja počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer je rješenje nerazumljivo i ima nedostataka zbog koga se ne može ispitati njegova pravilnost i zakonitost. U osnovnom ističe da ne čini spornom među između točaka 3. i 4. (5. i 6.) geodetskog snimka Ante Radmana od 4. srpnja 2024., ali je sporna međa odnosno kojoj nekretnini pripada prostor između linije koja spaja točke 1., 2. i 3. (tvrdnja predlagatelja) i linije koja spaja točke 8., 7. i 6. (tvrdnja protustranke). Ukazuje da u tom dijelu nije bilo suglasnosti da se međa ispravi po katastarskom stanju, niti je bilo sporazuma stranaka da se međa ispravi na drugi način, pa je trebalo utvrditi posljednji mirni posjed a ako se takav posjed ne utvrdi, tek je onda među treba urediti prema pravičnoj ocjeni. Međutim, iako je sud uredio među prema pravičnoj ocijeni, tvrdi da za to nisu postojale pretpostavke. Ukazuje da je upravo on posljednji mirni posjednik spornog dijela međe i to kako osobno, tako i putem njegovih pravnih prednika pa je trebalo urediti među prema posljednjem mirnom posjedu a ne prema pravičnoj ocjeni kako je to napravio sud. Tvrdi da je pogrešan zaključak suda da zbog činjenice da i predlagatelj i protustranka tvrde da su oni vlasnici zida, da se posjed protustranke nije umirio. Navodi da predlagatelj nikad nije bio u posjedu spornog dijela zida pa da ga nije mogao ni štititi, pri čemu da je protustranka u mirnom posjedu zida već desetljećima. Ukazuje da subjektivni odnos prema stvari i pravo na posjed nisu okolnosti koje su od utjecaja na to je li se posjed miran ili nije pa je potpuno promašen zaključak suda da je okolnost što i predlagatelj i protustranka smatraju da su oni vlasnici tog zida, od bilo kakvog utjecaja na zaključak o mirnoći posjeda protustranke. U nastavku svoje žalbe osvrće se na izvedene dokaze, te zaključuje da iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je protustranka posjednik spornoga zida. Osporava i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, predmetno rješenje preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom protustranke postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba protustranke djelomično je osnovana.

5. Predmet ovoga izvanparničnog postupka je prijedlog predlagatelja da se ispravi međa između njegove nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] [katastarska općina] (nova izmjera), odnosno k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] [katastarska općina] (stara izmjera), i nekretnine protustranka označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje [katastarska općina] (nova izmjera), odnosno k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] [katastarska općina] (stara izmjera), a koja nekretnina graniči s nekretninom predlagatelja, obzirom je međa između tih nekretnina stranaka sporna. Predmetnim rješenjem prvostupanjski je sud uredio među između susjednih nekretnina predlagatelja i protustranke prema pravičnoj ocjeni suda, i to na način da se međašna linija proteže točkama 1., 2., 3. i 4., a sve to kako je prikazano na skici lica mjesta koja je izrađena 4. srpnja 2024. od strane mjerničnog vještaka Ante Radmana, koja skica je sastavni dio predmetnog rješenja, pri čemu je međa na licu mjesta označna međašnim znakovima.

5.1. Svoju odluku sud obrazlaže utvrđenjem da je međa između stranaka sporna pa da su ispunjenje pretpostavke za uređenjem međe, da protustranka nije pristala na uređenje međe prema katastarskom operatu, ali i da među nije bilo moguće urediti ni temeljem sporazuma stranaka jer se stranke u cijelosti nisu uspjele sporazumjeti oko linije međe. Nadalje, sud utvrđuje da temeljem izvedenih dokaza nije bilo moguće među urediti niti prema posljednjem mirnom posjedu, jer okolnost posljednjeg mirnog posjeda nije bilo moguće utvrditi obzirom na činjenicu da su od trenutka izgradnje novog zida (koji je nesporno građen po protustranci, po njegovu nalogu i od njega financiran a čemu se predlagatelj nije protivio već se s takvim postupanjem suglasio) i predlagatelj i protustranka smatrali da je zid njihov. Stoga je sud među između nekretnina predlagatelja i protustranke uredio prema pravičnoj ocijeni suda zaključujući da se međa između susjednih nekretnina proteže između točaka 1, 2, 3 i 4 nalaza i mišljenja vještaka mjernične struke Ante Radmana (koga sud prvoga stupnja prihvaća objektivnim i stručnim i poklanja mu vjeru) koje točke je na licu mjesta pokazao predlagatelj i koje su kao takve ucrtane u katastarskim planovima izrađenim za potrebe kako nekretnine predlagatelja tako i nekretnine protustranke. Pritom, sud je uzeo u obzir da su i predlagatelj i protustranka međašnu liniju između točaka 3 i 4 pokazali istim pravcem. Svoju odluku sud prvoga stupnja utemeljio je na odredbi članka 103. stava 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000.

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP), a među je označio i na licu mjesta postupajući na taj način sukladno stavku 4. istoga članka ZVDSP.

6. Takva odluka suda prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita u dijelu u kojem je sud među između nekretnine predlagatelja i protustranke uredio po liniji pokazanoj kako po predlagatelju tako i protustraci, a to je linija koja je u nalazu i mišljenju vještaka mjernčne struke Ante Radmana označena točkama 3. i 4. odnosno 6. i 5., jer je međa između stranaka u tom dijelu rezultat sporazuma stranaka. Konačno, i prema sadržaju žalbe protustranka (iako predmetno rješenje pobija u cijelosti) proizlazi da je međa u tom dijelu odnosno između tih točaka nesporna. Stoga je žalbu protustranke u tom dijelu valjalo odbiti i predmetno rješenje potvrditi sukladno odredbi članka 380. stavka 2. ZPP u vezi s člankom 21. ZSVP.

6.1. Međutim, u preostalom dijelu - onom u kojem sud među između nekretnine predlagatelja i protustranke uređuje prema pravičnoj ocijeni suda, i to na način da se ona proteže točkama 1., 2. i 3. odnosno 8., 7. i 6. označenim u nalazu i mišljenju vještaka mjernične struke Ante Radmana, predmetna odluka nije ni pravilna niti zakonita, jer je opterećena bitnom povredom postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u vezi s člankom 21. ZSVP, koja se sastoji u tome što izreka rješenja proturječi razlozima, na koju povredu zakona osnovano sadržajem žalbe ukazuje protustranka.

7. Naime, člankom 103. stavkom 2. i 3. ZVDSP vrlo se striktno uređuje pitanje redoslijeda načina uređenja međe, i to prema katastarskom operatu ako je moguće i ako stranke na to pristaju, zatim prema sporazumu susjeda čija je međa u pitanju, a ako to nije moguće, onda prema posljednjem mirnom posjedu ili po pravičnoj ocjeni suda pri čemu je sud dužan pridržavati se tog redoslijeda.

7.1. Iz stanja spisa proizlazi da je predlagatelji prvotno u svom prijedlogu kojim je pokrenuo predmetni postupak predlagao da se međa između njegove nekretnine i nekretnine protustranke - koja je u tom trenutku bila sporna, uredi prema posljednjem mirnom posjedu, da bi na očevidu koji je održan na licu mjesta dana 6. lipnja 2024. predložio da se međa uredi prema katastarskom planu tvrdeći da ima jače pravo od protustranke koje pravo izvire iz parcelacijskog elaborata koji ulaže u sudski spis. Prijedlogu predlagatelja da se međa uredi prema katastarskom operatu protivila se protustranka te je predlagala da se međa uredi na način da 10 cm širine zida sa istočne strane pripadne predlagatelju bez obzira na vlasništvo zida (i predlagatelj i protustranke tvrde da je zid koji se proteže između točaka koje je prikazao vještak mjernične struke kao točke 8., 7. i 6. koje su pokazane po protustranci odnosno 1., 2. i 3. koje su pokazane po predlagatelju, njihov zid) na što predlagatelj nije pristao, iz čega proizlazi da je sporazum stranaka izostao. U takvoj situaciji kada nije bilo zakonskih pretpostavki da se međa uredi prema katastarskom operatu jer na to nisu pristale obje stranke, a niti je postignut sporazum stranaka, sud prvog stupnja je bio dužan kritički i sveobuhvatno ispitati da li je moguće među utvrditi prema posljednjem mirnom posjedu, a tek ukoliko to ne uspije, urediti je po pravičnoj ocjeni.

7.2. Naime, ukoliko među nije moguće urediti prema kriteriju posljednjeg mirnog posjeda, za takvo utvrđenje sud je dužan navesti jasne razloge koji svoju potvrdu nalaze u stanju predmeta i mjerodavnim materijalno pravnim zakonskim odredbama, što je u predmetnom slučaju izostalo, jer se ne može kao pravilno i dostatno prihvatiti utvrđenje suda da se posljednji mirni posjed ne može utvrditi obzirom da od trenutka izgradnje novog zida obje stranke tvrde da su njegovi vlasnici, a što ima za posljedicu presumpciju vlasništva do zida kao međe.

8. Prema sadržaju žalbe protustranke nije sporna međa između točaka 3. i 4. odnosno 6. i 5. nalaza i mišljenja vještaka mjernične struke, ali je sporna međa između točaka 1., 2. i 3. odnosno 8., 7. i 6. istog nalaza i mišljenja, obzirom obje stranke tvrde da su u posjedu zida i ta da je zid njihovo vlasništvo.

8.1. U kontekstu tih spornih okolnosti, ovdje prije svega valja reći da iz obrazloženja pobijanog rješenja, a niti iz zapisnika o očevidu nije potpuno jasno što predstavlja u naravi prijepor između stranaka (u točkama 1. i 2. odnosno 8. i 7. to je očito betonski zid ali nejasno je što je to u točkama 2. i 3. odnosno 7. i 6.) i kolika je njegova površina, a što je važno ne samo radi utvrđenja okolnosti posljednjeg mirnog posjeda odnosno faktične vlasti na spornoj međašnoj površini, nego i radi primjene odredbe članka 103. stavka 4. i 5. ZVDSP, jer ako nije identificirana sporna površina onda nije jasno što se presumira kao vlasništvo jedne i druge strane glede pravnih posljedica uređenja međe, obzirom da od trenutka donošenja odluke, postoji presumpcija vlasništva do te međe (članak 103. stavak 5. ZVDSP), a tko utvrdi suprotno, to treba i dokazati u parničnom postupku dokazivanjem svog prava vlasništva, koji postupak treba pokrenuti u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti rješenja o uređenju međe.

9. Posjed se stječe kada stjecatelj uspostavi faktičnu vlast na stvari, bilo jednostranim činom ili da mu je prenesena vlast (članak 13. ZVDSP), a prestaje, između ostalih načina, kada mu druga osoba oduzme stvar ako on nije ostvario zaštitu svom posjedu (članak 28. stavak 2. ZVDSP). Posjed stečen na neistinit, protupravni, samovlastan način (silom, potajno ili zlouporabom povjerenja), protekom rokova postaje miran (članak 18. stavak 2. i članak 21. stavak 2 ZVDSP), i može tada biti temelj za uređenje međe, premda je i dalje neistinit. Dakle, ne traži se da posjed bude kvalificiran (zakonit, istinit, pošten).

10. U situaciji kao što je predmetna, kada jedna stranka pokazuje pravac međe na jedan način, a druga stranka na drugi način - kako je to prikazano skicom lica mjesta vještaka mjernične struke, sud prvoga stupnja ne može samo zaključiti da posljednje stanje posjeda nije moguće utvrditi, i na taj način samo prijeći preko zakonom propisanog kriterija uređenja međe prema posljednjem mirnom posjedu, a da nije pritom dao valjano obrazloženje zašto prihvaća odnosno ne prihvaća iskaze pojedinih stranaka i svjedoka danih u pravcu utvrđenja okolnosti od kojih ovisi pitanje faktične vlasti na spornoj međašnoj površini.

10.1. Naime, uređenje međe prema posljednjem mirnom posjedu predstavlja činjenično pitanje, a ta činjenica se utvrđuje svim raspoloživim dokaznim sredstvima (npr. saslušanjem stranaka, svjedoka, neposrednim zapažanjem činjeničnog stanja na licu mjesta - postojeći izgrađeni objekti, ograde, konfiguraciju terena, znakovima koji ukazuju na održavanje nekretnina, postojeće ograde odnosno dijelovi ograda ili drugi postavljeni objekti kojima je cilj bio označavanje granica između nekretnina, a u slučaju kada je međa zid - tko je taj zid izgradio, tko ga je održavao i na koji način i sl.), koji se dokazi moraju ocjenjivati u smislu odredbe članka 8. ZPP. To znači da je sud sve provedene dokaze dužan savjesno i brižljivo ocijeniti, kako svaki zasebno, tako sve dokaze zajedno u njihovoj ukupnosti te utvrditi navedenu odlučnu činjenicu na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U odluci kojom uređuje među po posljednjem mirnom posjedu sud je dužan iznijeti jasne i logične razloge iz kojih je vidljivo zašto je sud među uredio upravo određenom linijom odnosno zašto ta linija predstavlja upravo granice posljednjeg mirnog posjeda. Jednako tako u odluci u kojoj utvrđuje da uređenje međe po tom kriteriju nije moguće, sud je dužan za takvo pravno utvrđenje iznijeti jasne razloge.

11. O svim tim okolnostima sud prvoga stupnja u predmetnom slučaju nije vodio računa, odnosno nije ih ocjenjivao, a dana ocjena provedenih dokaza kojima sud poklanja vjeru nije valjano obrazložena, slijedom čega je žalbu protustranke valjalo djelomično uvažiti te temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP pobijano rješenje ukinuti u dijelu u kom se međašna linija između nekretnine predlagatelja i protustranke proteže točkama 1., 2. i 3. odnosno točkama 8., 7. i 6. skice lica mjesta vještaka mjernične struke Ante Radmana, te u tom dijelu predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

12. U ponovljenom postupku sud prvoga stupnja otklonit će bitnu povredu postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno urediti među između nekretnine predlagatelja i protustranke u spornom dijelu u skladu s odredbom članka 103. stavka 2. i 3. ZVDSP. Pritom, sud će identificirati spornu površinu, te dodatno saslušati predlagatelja i protustranku na okolnost izvršavanja sadržaja faktične vlasti na spornom dijelu nekretnine, na okolnost izgradnje staroga zida (tko ga je izgradio i kada te tko ga je održavao i na koji način) kao i na okolnost izgradnje novog zida u koji je protustranka sada postavila rasvjetu koja je „okrenuta“ prema njegovoj nekretnini i posjedu, a sud će ocijeniti i dodatno raspraviti sadržaj Sporazuma koji je sklopljen između predlagatelja i pravne prednice protustranke na koji se sporazum pozivaju obje stranke ovoga postupka i iz koga „vuku“ svoju tvrdnju o međašnim pravcima koji su pokazali na licu mjesta, time da bi prethodno bilo uputno radi dodatnog razjašnjenja pozvati vještaka mjernične struke da sadržaj toga sporazuma prikaže skicom ili opiše u sudski zapisnik te ga upitati da li su se stranke sporazuma istoga i pridržavale na terenu. Također, sud će prilikom donošenja nove odluke uzeti u obzir i da li se od trenutka izgradnje novoga zida do trenutka pokretanja ovoga postupka posjed stranaka i koje stranke umirio, te će nakon toga ponovno odlučiti o prijedlogu predlagatelja time da će za svoju odluku dati valjano obrazloženje razloga.

12.1. Ovdje se posebno sudu ukazuje - a o čemu će voditi računa prilikom donošenja nove odluke, da se međa po pravičnoj ocjeni ne može uređivati na način da se prihvati pokazivanje jedne od stranaka a koje ta stranka temelji na stanju međašnih linija prema katastarskim planovima (što je sud u predmetnom slučaju učinio prihvaćajući pokazivanje međašne linije koja je u skladu s katastarskim planovima), jer je to u naravi zaseban način uređenja za koji je potreban pristanak stranaka koji je u konkretnom slučaju izostao.

13. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o parničnom trošku jer je ona vezana uz činjenicu duljine graničnih linija (pravno pravilo iz paragrafa 283. bivšeg ZVP) koja za sada, u okolnostima ukidanje prvostupanjskog rješenja, nije poznata.

U Puli-Pola 13. travnja 2026.

Sutkinja:

Kristina Pavičić-Sirotić