REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-529/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Bruna Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5282/2023-27 od 30. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5282/2023-27 od 30. listopada 2025. u dosuđujućem dijelu pod točkom I., II. i III. izreke.

II. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5282/2023-27 od 30. listopada 2025. u dosuđujućem dijelu pod točkom pod točkom IV. retka 100. izreke na način da ista u tom dijelu, sada preinačena glasi:

„ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

Nalaže s tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.285,44 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2016. pa do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.01.2023. do 31. 12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

i

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5282/2023-27 od 30. listopada 2025. u preostalom dosuđujućem dijelu pod točkom IV. izreke ( preostalom iznosu od 10.413,12 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom) i točki V. izreke ( odluci o troškovima postupka, pa se predmet u tom ukinutom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalih u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4.1. Ugovora o kreditu br. 310998 od 20.12.2005. godine, solemniziran po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba, br. OU-1245/2005 od 21.12.2005. godine, zaključen između tužitelja kao Kreditora i tuženika kao Korisnika kredita, u dijelu u kojem glasi:

„… sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora… Kamatna stopa je promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu Kreditora. Usklađivanje kamatne stope obavlja se na kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF, kao i sukladno promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže Kreditora.„

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7.1. Ugovora o kreditu br. 310998 od 20.12.2005. godine, solemniziran po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba, br. OU-1245/2005 od 21.12.2005. godine, zaključen između tužitelja kao Kreditora i tuženika kao Korisnika kredita, u dijelu u kojem glasi:

„…a plativo u kunama po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća.“

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7.3. Ugovora o kreditu br. 310998 od 20.12.2005. godine, solemniziran po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba, br. OU-1245/2005 od 21.12.2005. godine, zaključen između tužitelja kao Kreditora i tuženika kao Korisnika kredita, u dijelu u kojem glasi:

„…po prodajnom tečaju Kreditora važećem na dan dospijeća.“

IV. Nalaže s tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužitelju IK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 14.698,56 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 3,30 eura od dana 13. siječnja 2006. do isplate,

- na iznos od 22,94 eura od dana 19. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 23,64 eura od dana 19. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 23,49 eura od dana 19. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 47,71 eura od dana 18. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 44,50 eura od dana 19. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 44,82 eura od dana 19. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 44,66 eura od dana 19. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 44,44 eura od dana 20. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 44,59 eura od dana 17. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 47,02 eura od dana 16. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 47,16 eura od dana 19. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 46,65 eura od dana 19. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 82,41 eura od dana 19. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 82,99 eura od dana 19. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 76,10 eura od dana 19. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 75,31 eura od dana 16. travanja 2009. do isplate,

- na iznos od 75,76 eura od dana 19. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 71,86 eura od dana 15. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 72,49 eura od dana 20. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 72,82 eura od dana 20. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 71,69 eura od dana 17. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 69,70 eura od dana 20. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 73,36 eura od dana 19. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 75,56 eura od dana 21. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 79,57 eura od dana 21. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 82,10 eura od dana 18. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 86,35 eura od dana 17. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 87,10 eura od dana 19. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 90,60 eura od dana 20. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 98,74 eura od dana 17. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 103,85 eura od dana 19. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 116,49 eura od dana 18. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 117,47 eura od dana 17. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 114,88 eura od dana 18. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 115,50 eura od dana 19. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 134,45 eura od dana 20. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 128,58 eura od dana 20. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 133,52 eura od dana 18. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 137,13 eura od dana 16. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 126,15 eura od dana 19. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 139,49 eura od dana 18. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 155,59 eura od dana 17. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 169,61 eura od dana 19. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 187,36 eura od dana 19. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 159,70 eura od dana 20. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 143,83 eura od dana 21. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 146,44 eura od dana 16. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 149,47 eura od dana 19. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 155,25 eura od dana 19. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 155,77 eura od dana 08. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 155,84 eura od dana 19. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 157,74 eura od dana 20. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 160,39 eura od dana 21. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 160,19 eura od dana 18. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 158,25 eura od dana 20. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 155,64 eura od dana 20. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 150,30 eura od dana 20. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 157,36 eura od dana 19. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 158,61 eura od dana 20. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 157,63 eura od dana 21. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 146,65 eura od dana 21. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 152,07 eura od dana 21. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 156,01 eura od dana 21. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 158,39 eura od dana 19. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 147,30 eura od dana 20. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 146,66 eura od dana 20. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 147,11 eura od dana 19. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 149,73 eura od dana 20. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 153,68 eura od dana 19. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 153,29 eura od dana 21. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 155,35 eura od dana 20. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 156,71 eura od dana 19. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 87,23 eura od dana 20. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 91,26 eura od dana 20. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 91,32 eura od dana 19. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 89,79 eura od dana 22. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 88,32 eura od dana 20. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 88,64 eura od dana 20. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 90,98 eura od dana 21. srpnja 2014. do isplate

- na iznos od 91,71 eura od dana 20. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 93,21 eura od dana 19. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 94,91 eura od dana 20. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 96,69 eura od dana 20. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 95,78 eura od dana 18. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 20. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 19. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 20. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 20. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 20. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 19. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 20. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 20. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 21. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 20. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 18. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 21. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 20. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 87,03 eura od dana 18. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 4.285,44 eura od dana 18. veljače 2016. do isplate,

po stopi koja se određuje do 31.12.2007. godine temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/2004, 35/2005) u visini od 15% godišnje, a nadalje temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.262,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 30. listopada 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda samo djelomično zakonita i pravilna i to samo u dijelu u kojem je utvrđeno da su ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu broj: 310998, sklopljenim 20.12.2005. između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika Volksbank d.d. Zagreb, kao davatelja kredita ( dalje: tuženik) i solemniziran po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba pod poslovnim brojem: OU-1245/2005 od 21.12.2005. ništetne ( točke I., II. i III. izreke), dok je u dijelu pod točkom IV. retku 100. izreke u kojem je tuženiku naložena isplata iznosa od 4.285,44 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime isplate razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF materijalno pravo pogrešno primijenjeno, a u preostalom dijelu pod točkom IV. izreke, koji se odnosi na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 10.413,12 eura, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime više plaćenog s osnove ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njena zakonitost i pravilnost, čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje i žalitelj.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržanih u odredbi čl. 4.1. i čl. 7.1. i 7.3. Ugovora o kreditu broj: 310998, sklopljenog 20.12.2005. između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika, kao davatelja kredita i solemniziranog po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba pod poslovnim brojem: OU-1245/2005 od 21.12.2005. i posljedično tome njegov zahtjev za isplatu iznosa od 10.413,12 eura na ime preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ovih ugovornih odredbi i sve to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačno dospjeli iznos počev od dospijeća pa do isplate, sve kako je to pobliže označeno u točki I., II., III. i dijelu točke IV. izreke i sve po pravilima o stjecanju bez osnova budući je tuženik u utuženom razdoblju ove novčane iznose od tužitelja naplatio temeljem navedenih ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018), odnosno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

7.1. Osim toga, predmet ovog spora je i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.285,44 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime isplate razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka IV. redak 100. izreke).

8. U ovom postupku nije sporno da je između stranaka u postupku 20.12.2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 310998, solemniziran po javnom bilježniku Obreniji Ribarić iz Zagreba pod poslovnim brojem: OU-1245/2005 od 21.12.2005., temeljem kojeg je prednik tuženika, kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 77.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 30 godina, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važeće na dan plaćanja, a u svrhu kupnje stana u [adresa], da je u predmetnim ugovornim odredbama između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom banke, a koja je na dan sklapanja kredita iznosila 3,80%, da je navedenim Ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula i da je 12. veljače 2016., na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), između njih sklopljen Aneks broj 1. navedenom Ugovoru o kreditu, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.

9. Obzirom da žalitelj u žalbi u cijelosti osporava pobijanu presudu, u ovom dijelu postupka i dalje je sporno jesu li ove ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i posljedično tome ima li tužitelj osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 - dalje: ZOO), te ima li tužitelj pravo na zahtijevanu isplatu obzirom na sklopljeni Aneks broj 1. navedenom Ugovoru o kreditu od 12. veljače 2016., temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro. Osim toga, sporna je i tražbina tužitelja koja se odnosi na isplatu razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu na ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF u iznosu od 4.285,44 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

10. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja sud je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u pravomoćnim presudama donesenih u parničnom postupku radi zaštite kolektivnih prava potrošača koji je vođen kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 u kojem je sudjelovao i tuženik ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018.,) i revizijske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt- 249/2014-2 09. travnja 2015. te poslovni broj: Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. jer je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenim između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene a sve sukladno odredbama člancima 81., 82. i 90., Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. sukladno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07), te da se prema odredbi članka 502.c ZPP fizičke ili pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojana povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a što je propisano i odredbom čl. 138.a ZZP/07. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u svojoj odluci poslovni broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

10.1. Posljedično tome sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje da na temelju odredbe čl. 1115. u vezi odredbe čl. 1111. ZOO tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove razlike koju je tuženiku isplato na temelju takvih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u navedenom Ugovoru o kreditu, pri čemu je kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare.

10.2. Osim toga, sud prvog stupnja, u bitnome, zaključuje i da time što je na temelju odredaba ZID ZPK/15 između tuženika i tužitelja 12. veljače 2016. sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu broj: 9011103901, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, tužitelj ima pravo na zahtijevanu isplatu jer izvršena konverzija koja je provedena u skladu sa ZID ZPK/15 nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te da preplata koja je utvrđena u konverziji nije i ne može biti obeštećenje tužitelju zbog primjene ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se tiču kamate stope koja se mijenja jednostranom odlukom banke i zbog primjene valutne klauzule u CHF. Preplata utvrđena u konverziji predstavlja samo razliku koja je nastala zatvaranjem svih anuiteta po simuliranom EUR kreditu i onih anuiteta koje je do dana konverzije tužitelj platio, a to su anuiteti koji su obračunati primjenom ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa posljedično tome nema govora da su u dodatku ugovora o kreditu tužitelju priznate preplate zbog primjene ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF koja u trenutku sklapanja dodatka ugovora još nije niti bila pravomoćno utvrđena ništetnom. Pri tome sud prvog stupnja, nadalje, zaključuje i da provedbom konverzije tužitelj nije ostvario ona prava koja potražuje ovom tužbom, a to je povrat u onu činjeničnu i pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo.

10.3. Sud prvog stupnja, nadalje zaključuje i da tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa od 4.285,44 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu na ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka IV. redak 100. izreke).

11. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju ( čl. 8. ZPP), a koja se odnose na utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ( točka I., II. i III. izreke) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud obzirom da isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika koji posebno ni ne osporava zaključke suda prvog stupnja o razlozima ništetnosti ovih ugovornih odredbi, osim što paušalno navodi da se o tim ugovornim odredbama pregovaralo prilikom sklapanja navedenog ugovora o kreditu, a sve pri tome cijeneći činjenicu da je za taj dio zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu dovoljno jasne i na zakonu osnovane razloge.

11.1. Međutim, u odnosu na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem pobijanu presudu osporava i u ovom dijelu u kojem sud prvog stupnja zaključuje da su navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržane u navedenom Ugovoru o kreditu broj: 310998 od 20.12.2005., sklopljenim između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita, ništetne, utemeljenog na navedenim pravnim shvaćanjima izraženima u navedenim presudama valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove li druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, pa je posljedično tome sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, uz pravilnu primjenu ovih zakonskih odredbi svoju odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja utemeljio upravo na navedenim pravnim shvaćanjima navedenih sudova donesenim u postupcima po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Naime, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 138. a ZZK, odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14), a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor ( tako i u Rev - 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019), pa je posljedično tome sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja glede pravne osnove spora (ništetnosti navedenih odredbi) ocijenio osnovanim i presudio kao u točki I., II. i III. izreke pobijane presude.

12. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na za ovaj dio spora u dijelu u kojem je sud prvog stupnja odlučivao o zahtjevu tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbi navedenog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ( točka I., II. i III. izreke), pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome u ovom dijelu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, kao ni one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja u ovom dijelu odbiti kao djelomično neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

13. Međutim, u dijelu u kojem sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu iznosa od 4.285,44 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime razlike glavnice po izvršenoj konverziji izražene u valuti Euro u odnosu na ugovorenu glavnicu kredita po otplatnom planu u valutu CHF ( točka IV. redak 100. izreke),unatoč tome što je između tužitelja i tuženika 12. veljače 2016. sklopljen Aneks broj 1 navedenom Ugovora o kreditu, utemeljen na odredbama ZID ZPK/15, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro, valja istaknuti da je u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

13.1. Naime, po pravnom shvaćanju ovog suda, drugog stupnja tužitelj je sklapanjem navedenog Aneksa broj 1. Ugovora o kreditu prihvatio visinu nove glavnice izražene u valuti Euro i odredbe tog Aneksa nisu utvrđene ništetnima niti su one izgubile svoju djelotvornost, pa u okolnostima konkretnog slučaja tužitelju ne pripada pravo zahtijevati i ovu isplatu, već mu pripada pravo samo na isplatu onih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i to samo u visini one razlike koja nije uzeta u obzir prilikom sklapanja navedenog Aneksa, a sve na način kako je to obrazloženo u nastavku ove odluke. Pri tome valja istaknuti da je ovakvo pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela ovog drugostupanjskog suda od 4. prosinca 2023. poslovni broj: 6 Su-49/2023. ( tako i u drugim odlukama ovog suda kao npr. Gž-29/2022-2 od 5. veljače 2024., Gž-888/2022-2 od 16. veljače 2023. i dr.).

13.2. Posljedično tome u i ovom dijelu je kao djelomično osnovanu valjalo prihvatiti žalbu tuženika i zahtjev tužitelja, u ovom dijelu, odbiti kao neosnovan te na temelju odredbe čl. 373. točke 3. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom II. ove presude.

14. Pobijana presuda u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevu tužitelja za navedenu isplatu preostalog iznosa od 10.413,12 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime više plaćenog s osnove ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ( dio točke IV. izreke) ima, kako je to i prethodno navedeno ( točka 6. obrazloženja), nedostataka zbog kojih se u tom dijelu ne može ispitati njena zakonitost i pravilnost, čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje i žalitelj.

15. Prije svega, u odnosu na ovaj zahtjev tužitelja, a u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., valja istaknuti da nije sporno, kako to navodi i žalitelj, da je u tom rješenju izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, to ne znači da je isključeno, u zasebnom sudskom postupku ( kakav je i ovaj aktualan) i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu ( u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ), sklopljenog između tužitelja, kao potrošača i banaka kao davatelja kredita, već iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

15.1. Pri tome, valja još istaknuti i da korisnik kredita ( potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom ( tako i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom npr. u odlukama poslovni broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Rev- 809/2019 od 21.12. 2022.). Osim toga, takvo pravno shvaćanje podudarno je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019., prema kojem sama činjenica da su stranke sklopile aneks ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/2015, a što je upravo situacija u ovom predmetu, kojim su odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom – ne znači da je tužitelj, kao korisnik kredita izgubilo pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne.

15.2. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Aneks), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom. Ovo i iz razloga što odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

15.3. Osim toga, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, sklapanjem navedenog sporazuma ( Aneksa) utemeljenog na odredbama čl. 19. c ZID ZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, obzirom na sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. točke 2. ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Aneksa otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke treba voditi računa i o tome je li prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.

15.4. Ovo iz razloga što je to, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tako uređeno navedenom zakonskom odredbom i što je kamatna stopa koja se primjenjivala na ugovore o kreditu sa valutom Euro i tečaj ove valute mogao biti jedino poznat potrošačima u trenutku sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, a ne i kasnije kada je dolazilo do njihove promjene.

15.5. Pri tome, valja još istaknuti da se navedenim Aneksom ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama ZID ZPK uređuju pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i oni, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te da iz sadržaja navedenog Aneksa ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao ovih svojih prava, koja u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome, odredbom čl. 41. ZZP propisano je da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti (slično, na odgovarajući način, i odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15 u kojem kao učinak konverzije nije propisan gubitak prava potrošača iz osnovnog ugovora). Dakle, u konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Aneksa, tužitelj i tuženik su, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, kako to zaključuje i žalitelj, ali ovo za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i razdoblje koje je tome prethodilo, kako to pogrešno zaključuje žalitelj. Istina, nije sporno da je u smislu odredbi ZID ZPK/15 korisnik kredita bio u mogućnosti i odbiti sklapanje ponuđenog mu sporazuma o konverziji, ali je u okolnostima navedenog obveznopravnog odnosa u kojem su bili potrošači, kao korisnici kredita sklopljenih uz navedene nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i banaka, kao njihovih davatelja, ova njihova zakonska dispozicija, kao potrošača, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, bila vrlo upitna i za takve potrošače u Republici Hrvatskoj samo prividna budući im je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF-a bio potpuno nepredvidiv i sklapanjem tih sporazuma utemeljenih na odredbama ZID ZPK/15 potrošači su doslovno spašavali svoju egzistenciju.

15.6. Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 ( Aneks ), da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno je pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovog drugostupanjskog suda od 4. prosinca 2023. poslovni broj: 6 Su-49/2023. ( tako i u drugim odlukama ovog suda kao npr. Gž-29/2022-2 od 5. veljače 2024., Gž- 888/2022-2 od 16. veljače 2023. i dr.), pa je posljedično tome neosnovano pozivanje žalitelja na pravna shvaćanja drugih županijskih sudova u sličnim predmetima kakav je i ovaj aktualan jer ovaj sud drugog stupnja nije „vezan“ pravnim shvaćanjima drugih županijskih sudova

15.7. Osim toga, ovakvo pravno shvaćanje proizlazi i iz pravog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj: Rev- 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. prema kojem „Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.“

15.8. Istina, žalitelj osnovano ukazuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. izrazio pravno shvaćanje koje je suprotno ovom, ali obzirom na neujednačenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovom pravnom pitanju, navedeno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije obvezujuće za ovaj drugostupanjski sud.

16. Međutim, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je odlučujući o zahtjevu tužitelja za navedenu isplatu iznosa od 10.413,12 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom ( dio točke IV izreke – ovaj ukinuti ) – iznosa koji je tuženik od njega naplatio temeljem ništetnih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, iznosa koje je posljedično tome stekao bez osnove, tužitelju dosudio smatrajući, u bitnome, da sklapanjem navedenog Aneksa i posljedično tome izvršenom konverzijom nije u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, propustio dati valjane razloge o iznosu koji je s ove osnove tuženik prilikom sklapanja navedenog Aneksa ( konverziji) uračunao u obračun izvršene konverzije, radi čega se pobijana presuda u ovom pobijanom dijelu ( dio točke IV. izreke) ni ne može ispitati, pa je posljedično tome u tom dijelu i počinjena navedene bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP.

16.1. Naime, kako je to i prethodno navedeno, sklapanjem navedenog Aneksa mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite tužitelja, kao potrošača i korisnika kredita i njegovim sklapanjem mora u potpunosti biti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, a pravo na isplatu bi tužitelju pripadalo samo za slučaj da sklapanjem navedenog Aneksa takva neravnoteža nije uklonjena i da prilikom njegova sklapanja (Aneksa) nisu uzeti u obzir svi oni više preplaćeni iznosi osnovom ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu od njegova sklapanja pa do sklapanja navedenog Aneksa te da su i nakon toga ( sklapanja Aneksa) ostali više preplaćeni određeni novčani iznosi, koje bi potom tužitelj u ovom postupku mogao osnovano zahtijevati po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. ZOO), slijedom čega bi po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja za pravilnu odluku o osnovanosti ovog dijela zahtjeva tužitelja trebalo svakako utvrditi jer slijedom prethodno navedenog tužitelju bi pripadala samo razlika između iznosa više plaćenog po ovoj osnovi i uračunatog iznosa.

17. Kako u dosadašnjem tijeku postupka sud prvog stupnja, zaključujući da sklapanjem navedenog Aneksa i posljedično tome izvršenom konverzijom nije u cijelosti ispravljena neravnoteža koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ne navodi razloge o tome jesu li i u kojem iznosu u navedeni obračun konverzije uračunati navedeni novčani iznosi s osnove više plaćenog kao posljedice ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli, a to se jasno ne može utvrditi ni iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Petre Blašković, to je u ovom dijelu ( dio točke IV. izreke za iznos od 10.413,12 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom) i počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, zbog koje je u ovom dijelu valjalo, kao osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

17.1. Obzirom da je pobijana presuda ukinuta u ovom dijelu valjalo je posljedično tome ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki V. izreke pobijane presude.

18. U nastavku postupka sud prvog stupnja će, uz odgovarajuće dopunsko financijsko vještačenje, točno utvrditi sve više plaćene iznose koje je tuženik do sklapanja navedenog Aneksa od tužitelja naplatio na temelju navedenih ništenih ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i iznos koji je tuženik prilikom sklapanja navedenog Aneksa Ugovora o kreditu uračunao u izračun konverzije uz primjenu odredaba ZID ZPK/15, te će potom utvrditi postoji li i nakon toga eventualno ostali više plaćeni iznosi ( razlika od onih ukupno preplaćenih i onih uračunatih), isplatu kojih bi potom tužitelj u ovom postupku mogao osnovano zahtijevati po pravilima bez osnove, te će nakon toga ocjenom svih provedenih dokaza donijeti novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4.

ZPP, pravilno obrazloženu presudu.

19. Odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Pula - Pola, 13. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris