REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1539/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604 kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju Ivana Lujić i punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pn-32/2020-121 od 25. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se odbija i djelomično uvažava žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pn-32/2020-121 od 25. kolovoza 2025. pod točkom I. izreke potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 2.100,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja (25. kolovoza 2025.) pa do isplate dok se u preostalom dijelu - kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 2.100,00 EUR (povrh 2.100,00 EUR do 4.200,00 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate - presuda preinačava na način da se u tom dijelu za taj iznos tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačava se presuda pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.100,00 EUR za razdoblje od 24. srpnja 2020. do presuđenja (25. kolovoza 2025.) te se tuženiku nalaže da tužitelju na taj iznos od 2.100,00 EUR isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od 24. srpnja 2020. do 24. kolovoza 2025. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do 24. kolovoza 2025. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.500,00 EUR za razdoblje od 21. rujna 2019. do 23. srpnja 2020. žalba tužitelja odbija i u tom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Djelomično se uvažavaju žalbe tužitelja i tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pn-32/2020-121 od 25. kolovoza 2025. pod točkom III. i IV. izreke na način da su tom dijelu sada glasi:
„III. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 10840749604 da tužitelju TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati zakonske zatezne kamate koje teku;
- na iznos od 6.636,14 EUR od 9. siječnja 2020. do 12. lipnja 2024. te
- na iznos od 8.363,86 EUR od 24. srpnja 2020. do 12. lipnja 2024. po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do 13. lipnja 2024. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 6.636,14 EUR od 21. rujna 2019. do 8. siječnja 2020. te na iznos od 8.363,86 EUR od 21. rujna 2019. do 23. srpnja 2020.“
r i j e š i o j e
I Djelomično se uvaža žalba tužitelja i žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pn-32/2020-121 od 25. kolovoza 2025. ukida pod točkom II. izreke - u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 11.800,00 EUR (na ime naknade neimovinske štete) sa zakonskim zateznim kamatama te u odluci o parničnom trošku sadržanoj pod točkom V. izreke presude, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 10840749604 da tužitelju TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.200,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja iznad dosuđenog iznosa iz točke I. izreke presude odnosno za iznos od 11.800,00 EUR te u odnosu na zakonske zatezne kamate tekuće od 21. rujna 2019. do donošenja presude.
III. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 10840749604 da tužitelju TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 15.000,00 EUR- a tekuće od 1. kolovoza 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na zakonske zatezne kamate na iznos od 15.000,00 EUR-a tekuće od 21. rujna 2019. do 31. srpnja 2020.
V. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 10840749604 da tužitelju TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 6.752,12 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.“
2. Tu presudu pod točkama II., III. IV. i V. izreke pobija tužitelj kao nezakonite. U žalbi, u bitnom navodi da zaključak prvostupanjskog suda izražen u točki 48. obrazloženja presude, koji je u konačnici utjecao na odluku pod točkom II. izreke presude, ne odgovara sadržaju isprava u spisu, a ponajviše ne odgovara sadržaju podneska tužitelja od 24. ožujka 2025. jer da tužitelj nije u cijelosti povukao tužbeni zahtjev koji se odnosi na potraživanje s osnova glavnice neimovinske štete, već je djelomično povukao tužbeni zahtjev koji se odnosi na potraživanje s osnova glavnice neimovinske štete, što znači kako uplatom iznosa od 15.000,00 EUR nije u cijelosti zatvorena glavnica s osnove neimovinske štete te da tužitelj ne potražuje novčani iznos od 16.000,00 EUR (samo) s naslova imovinske štete, nego predmetni iznos predstavlja sveukupno potraživanje s osnova kako imovinske, tako i ostatka neimovinske štete. Sve to da jasno i decidirano proizlazi iz svih navoda tužitelja iz njegova podneska od 24. ožujka 2025., a u slučaju da je prvostupanjskom sudu to bilo nejasno, tužitelj je mogao biti pozvan da razdvoji iznose po osnovama. Nadalje, pobija i točku III. izreke prvostupanjske presude jer iako točka III. izreke tužitelju ide u korist, isto nije napravljeno na pravilan i zakonit način, a na što i sam tuženik upire u svojoj žalbi te navodi da je točka III. izreke pobijane presude pravilno trebala glasiti na način kako stoji u točki 2. petita tužbenog zahtjeva (jer bi tada bilo odlučeno o svim zahtjevima uz pravilnu primjenu prava i bez prekoračenja zahtjeva). Pobija i odluku o trošku postupka jer da tužitelju ima pripasti cjelokupno zatraženi trošak, te ukazuje da prilikom odlučivanja o parničnom trošku sud nije uspjeh stranaka u sporu sagledavao kvalitativno i kvantitativno. Predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Tuženik žalbom pobija presudu u dijelu pod točkama I., III. i V. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne odluke o troškovima postupka. U bitnom navodi da je iznos od 4.200,00 EUR s osnova tuđe pomoći i njege za 420 sati po cijeni sata od 10,00 EUR dosuđen u previsokom iznosu, daleko iznad aktualne sudske prakse za cijenu sata tuđe pomoći nemedicinskog karaktera, pri čemu prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine cijene sata nije vodio računa da se cijena sata treba utvrđivati prema cijeni sata NKV radnika u [adresa], dakle prema mjestu gdje tužitelj živi, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku, jer da je na takav način utvrđivana cijena sata ista nikako ne bi mogla iznositi čak 10,00 EUR po satu. Nadalje, da je dosuđujući tužitelju kamate ne nesporno plaćenih 15.000,00 EUR s osnova naknade štete od 1. kolovoza 2020. pa do isplate sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer da su nakon izvršene isplate po tuženiku 13. travnja 2024., kamate na nesporno isplaćeni iznos prestale teći, pa da je dosuđujući kamate i nakon 13. travnja 2024., prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev tužitelja i time počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. –dalje: ZPP). Pobija i odluku o troškovima postupka jer nije u skladu s odredbom članka 154. ZPP. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti presudu pod točkama I., III. i V. izreke te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Sa žalbama je postupljeno u skladu s odredbom čl. 359. st. 1. ZPP.
5. Na žalbe nije odgovoreno.
6. Žalbe su djelomično osnovane i djelomično neosnovane.
7. Između stranaka nije sporno da je 21. rujna 2019. na 179 km + 600 m autoceste A1 na području grada [adresa] došlo do prometne nesreće na način da je vozač automobila marke Škoda registarskih oznaka [registarska oznaka]-osiguranik tuženika vozilom udario tužitelja za vrijeme dok se isti nalazio uz vučno vozilo u zaustavnoj traci; da je u predmetnoj prometnoj nesreći tužitelj pretrpio teške tjelesne ozljede i to: frakturu desne ilijačne kosti, bifokalni prijelom desne potkoljenice, trimaleoralni prijelom, stanje po valjskoj fiksaciji obje potkoljenice, hipokalemija, otvorene rane desne potkoljenice, šok i hipovolemični šok i poremećaj prilagodbe; da su teške ozljede donjih ekstremiteta i zdjelice uzrokovale dugotrajno liječenje i sedam operativnih zahvata te posljedice u vidu bolova, straha, naruženja te smanjenja životne aktivnosti. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika, a u ovoj fazi postupka više nije sporna ni odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju. Također nije sporno da je tužitelj prije podnošenja tužbe podnio tuženiku odštetni zahtjev za naknadu neimovinske štete 9. siječnja 2020., da je tuženik dopisom od 28. lipnja 2020. otklonio tužiteljev zahtjev za isplatu kao neosnovan te je za vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka 13. lipnja 2024. tuženik izvršio isplatu nespornog dijela naknade štete u iznosu od 15.000,00 EUR.
8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao osiguravatelj naknadi neimovinsku i imovinsku štete (na ime tuđe pomoći i njege) u ukupnom iznosu od 16.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. rujna 2019. do isplate te zahtjev da mu tuženik isplati uglavničenu kamatu na zakašnjelo plaćeni dio naknade neimovinske štete od 15.000,00 EUR izračunatu za razdoblje od 21. rujna 2019. do plaćanja 13. lipnja 2024. u iznosu od 3.820,56 EUR a na koji iznos potražuje daljnju zakonsku zateznu kamatu od 15. lipnja 2024. do isplate.
9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka (prometnog vještačenja, medicinskog vještačenja po vještaku iz područja ortopedije i traumatologije te vještaku iz područja psihijatrije, saslušanja svjedoka i tužitelja i uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju u spisu) odlučujući o tom tužbenom zahtjevu tužitelja utvrdio u bitnom; da je tužitelj nakon što mu je tuženik isplatio djelomično neimovinsku štetu u iznosu od 15.000,00 EUR dana 14. lipnja 2024. zatražio daljnji iznos od 16.000,00 EUR s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 21. rujna 2019. pa do isplate te je polazeći od utvrđenja da je tužitelju po izlasku iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć i njega 30 dana po 4 sata dnevno kod oblačenja, higijene i pripreme i nabavke hrane i drugih životnih aktivnosti koje je prije ozljeđivanja mogao samostalno obavljati, sljedeća 4 mjeseca (120 dana) po 2 sata dnevno zbog pomoći oko vožnje na previjanje, terapije i u nabavci namirnica te sljedeća 2 mjeseca (60 dana) po 1 sat dnevno zbog vožnje na preglede i fizikalne terapije što znači sveukupno 420 sati, imajući pritom u vidu činjenicu da su tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani kao i činjenicu da su se u međuvremenu uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života, pozivom na odredbu čl. 223. ZPP cijenu sata odmjerio u visini od 10,00 EUR po satu pružene pomoći te tužitelju s tog osnova priznao 4.200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja budući u postupku nije utvrđeno da je tužitelj plaćao tuđu pomoć i njegu pozivajući se pritom na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi broj Rev-1963/2013-2 od 20. siječnja 2016., te je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na imovinsku štetu iznad dosuđenog iznosa (za daljnji iznos od 11.800,00 EUR) kao i u odnosu na zahtijevane zakonske zatezne kamate od 21. rujna 2019. odbio kao neosnovan (točka I. i II. izreke).
9.1. Odlučujući o zahtjevu tužitelja da mu tuženik isplati uglavničenu kamatu na zakašnjelo plaćeni dio naknade neimovinske štete od 15.000,00 EUR tekuće od 21. rujna 2019. do plaćanja 14. lipnja 2024. u iznosu od 3.820,56 EUR a na koji iznos potražuje daljnju zakonsku zateznu (tzv.procesnu) kamatu od 15. lipnja 2024. do isplate, prvostupanjski sud utvrđuje kako uvjet koji mora biti ispunjen da bi zatezne kamate na iznos neimovinske štete počele teći jest da je šteta nastala odnosno da su poznate sve posljedice štetne radnje, te da neimovinska šteta ne nastaje danom štetnog događaja, već nastupa kad se završi liječenje oštećenog ili kada dođe do stabilizacije zdravstvenog stanja, pa kako je vještačenjem u postupku utvrđeno da je liječenje tužitelja dovršeno najkasnije 31. srpnja 2020. zaključuje da je tog dana dospjela cjelokupna neimovinska šteta jer su tada bili poznati svi elementi štete, njezin opseg i osoba odgovorna za naknadu iste pa je posljedično tomu tužitelju na uplaćeni iznos glavnice s naslova neimovinske štete u iznosu od 15.000,00 EUR dosudio zateznu kamatu od 1. kolovoza 2020. do isplate dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate na taj iznos tekuće od 21. rujna 2019. do 31. srpnja 2020. odbio kao neosnovan te odlučio kao u pod točkama III. i IV. izreke presude.
10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama žalitelja a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st.2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), utvrđeno je da je prvostupanjski sud u donošenju pobijane presude počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP na koju u žalbi sadržajno ukazuje tužitelj. Naime, odluka suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi iznosa od 11.800,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (pod točkom II. izreke) nema razloga, odnosno dani razlozi međusobno su proturječni kao i proturječni sadržaju isprava u spisu, a naročito sadržaju podneska tužitelja od dana 24. ožujka 2025. radi čega se presuda u tom dijelu ne može ispitati. U preostalom dijelu, kojim je odlučeno o naknadi imovinske (nereparirane) štete te zateznim kamatama na isplaćeni nesporni iznos neimovinske štete pod točkama I., dijelu točke II., III. i IV. izreke prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo na što osnovano, u žalbama ukazuju oba žalitelja, a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Naime, iz spisa predmeta je razvidno da je tužitelj prvotno tužbenim zahtjevom zatražio naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 380.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 21. rujna 2019. do isplate. Podneskom od 11. prosinca 2023. postavljen je tužbeni zahtjev u valuti EUR u iznosu od 50.434,67 EUR sa zakonskima zateznim kamatama. Tuženik je podneskom od 18. ožujka 2025. obavijestio sud da je 13. lipnja 2024. na račun punomoćnika tužitelja izvršio isplatu nespornog dijela naknade štete u iznosu od 15.000,00 EUR. Nakon čega je tužitelj u podnesku od 24. ožujka 2025. potvrdio da je točno da je tuženik dana 14. lipnja 2024. uplatio nesporni iznos od 15.000,00 EUR navodeći dalje, kako s tom uplatom djelomično zatvara potraživanje s osnova glavnice naknade neimovinske štete (pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti), pa za taj iznos djelomično povlači tužbu s osnova neimovinske štete, te u nastavku tog podneska dalje navodi „Konačno, iz provedenih dokaza proizlazi kako tužitelju s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, pripada ukupni iznos od 31.000,00 eura, a plaćeno je 15.000,00 eura, to ostane za naknaditi daljnjih 16.000,00 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, pa u tom smislu tužitelj i specificira tužbeni zahtjev (točka 1. petita tužbenog zahtjeva).“ 11.1. Iako prvostupanjski sud u obrazloženju presude pod točkom 48. a vezano za podnesak tužitelja 24. ožujka 2025. najprije ispravno navodi „… tužitelj je u podnesku od 24. ožujka 2025. naveo da navedenom uplatom djelomično zatvara svoje potraživanje s osnova glavnice naknade neimovinske štete odnosno pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti i za taj iznos djelomično je povukao tužbeni zahtjev.... Smatra da iz provedenih dokaza proizlazi kako mu s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege pripada ukupni iznos od 31.000,00 EUR pa kako je tuženik platio iznos od 15.000,00 EUR na ime neimovinske štete smatra da je dužan naknaditi daljnji iznos od 16.000,00 EUR…“ dalje, u istoj točki, oprečno takvom pravilnom utvrđenju, pogrešno zaključuje da navedeni iznos od 16.000,00 EUR tužitelj potražuje (samo) s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 21. rujna 2019. pa do isplate.
11.2. Takav zaključak prvostupanjskog suda sam je sebi proturječan kao i proturječan ispravama u spisu, naročito sadržaju podneska tužitelja od 24. ožujka 2025. jer iz istog jasno i nedvojbeno proizlazi da tužitelj djelomično povlači tužbu za isplaćeni iznos od 15.000,00 EUR (kojim je djelomično podmireno njegovo potraživanje naknade neimovinske štete), ali i nadalje ostaje kod tužbenog zahtjeva za isplatu neimovinske i imovinske štete u iznosu 16.000,00 EUR. Posljedično tome je izreka presude u dijelu točke II. proturječna razlozima presude radi čega se presuda u tom dijelu ne može ispitati te je time počinjena već navedena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP radi čega je uvaženjem žalbe tužitelja na temelju čl. 369. st.1. ZPP pobijanu presudu u tom dijelu točke II. izreke - kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi naknade (neimovinske) štete u iznosu od 11.800,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, valjalo ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
12. Prema žalbenim navodima tuženika, u ovoj fazi postupka više nije sporno da je tužitelju kao posljedica predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 420 sati te da su mu tu pomoć pružali ukućani. U situaciji kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć i njegu pripada mu naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala te usluge tu naknadu i zahtijevala, a visina takva naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružati tu uslugu. Budući tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije predložio dokaze na okolnost visine tuđe pomoći i njege to je visinu te naknade valjalo utvrditi na temelju čl. 223. ZPP, kako je to prvostupanjski sud i učinio. Međutim, u pravu je tuženik da je prvostupanjski sud na taj način cijenu sata tuđe pomoći i njege odmjerio u previsokom iznosu. Naime, prema ocjeni ovog suda primjerena cijena tuđe njege i pomoći koju pružaju članovi obitelji (nemedicinska kućna pomoć), a koji nisu tu pomoć dužni pružati besplatno, imajući pritom u vidu prilike i troškove života u vrijeme pružanja te usluge bila bi 5,00 EUR za sat tuđe njege i pomoći. Obzirom na to, tužitelju je za potrebnih 420 sati pružene tuđe njege i pomoći valjalo priznati iznos od 2.100,00 EUR, radi čega je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačen dio prvostupanjske presude kojim je tuženiku naloženo da tužitelju po toj osnovi plati daljnji iznos do 4.200,00 EUR (za daljnjih 2.100,00 EUR) na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen .
13. Ispitavši odluku o kamatama na dosuđeni iznos imovinske nereparirane štete povodom žalbe tužitelja protiv točke II. izreke prvostupanjske presude, utvrđeno je da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i kada je zateznu kamatu za taj vid štete tužitelju dosudio od presuđenja do isplate.
13.1. Naime, glede tijeka zatezne kamate valja ponajprije navesti da obveza tuženika na plaćanje naknade štete u konkretnom slučaju proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, zbog čega se prava i obveze tuženika, kao osiguratelja, moraju ocjenjivati sukladno odredbama specijalnog propisa i to Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne Novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. -dalje: ZOOP). Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZOOP odgovorni osiguratelj dužan je u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. Prema odredbi stavka 4. istog članka u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
13.2. Dakle, u situacijama kada se naknada tuđe pomoći i njege dosuđuje uslijed štete počinjene u prometu, kao u konkretnom slučaju, potrebno je odstupiti od općeg pravila o tijeku zateznih kamata od dana presuđenja prema čl. 1089. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - dalje: ZOO) i primijeniti specijalni propis tj. ZOOP koji ima prednost u primjeni pred ZOO te zateznu kamatu na naknadu za tuđu pomoć i njegu dosuditi od podnošenja odštetnog zahtjeva ili, ako isti nije valjano podnesen, od podnošenja tužbe.
13.3. Budući je tužitelj je tek u tužbi od 24. srpnja 2020. zatražio isplatu na ime naknade imovinske štete, jer je odštetnim zahtjevom od tuženika tražio samo isplatu „avansa“ na ime naknade neimovinske štete, to je tužitelju na temelju čl. 12. st.1. i 4. ZOOP na priznati iznos imovinske štete od 2.100,00 EUR valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu od 24. srpnja 2020. do 24. kolovoza 2025. (tako i VSRH Rev- 2791/2017-2 od 25. svibnja 2021.).
13.4. Stoga je djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP u tom dijelu prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke valjalo preinačiti i tuženiku naložiti da tužitelju isplati zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 2.100,00 EUR teče od 24. srpnja 2020. do 24. kolovoza 2025. sukladno čl. 29. st.2. ZOO, a u preostalom dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate od 21. rujna 2019. do 23. srpnja 2020. žalbu tužitelja odbiti i u tom dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi (čl. 368. st.1. ZPP).
14. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima tužitelja, odlučujući o njegovom zahtjevu da mu tuženik isplati uglavničenu kamatu na zakašnjelo plaćeni dio naknade neimovinske štete od 15.000,00 EUR obračunatu od dana nastanka štetnog događaja 21. rujna 2019. do plaćanja 14. lipnja 2024. u iznosu od 3.820,56 EUR a na koji iznos potražuje daljnju zakonsku zateznu kamatu od 15. lipnja 2024. do isplate, pravilno zaključio da tužitelju ne pripada tako zatražena uglavničena kamata. To stoga što neimovinska šteta suprotno shvaćanju tužitelja ne nastaje danom štetnog događaja, već od dana podnošenja zahtjeva tuženiku kao odgovornom osiguratelju, ili ako isti nije podnesen, od podnošenja tužbe, pa stoga tužitelju ne pripada uglavničena zatezna kamata u utuženom iznosu jer je obračun iste pogrešan budući je utemeljen na pogrešnoj pretpostavci da kamata teče od dana nastanka štetnog događaja. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na nesporno plaćeni iznos štete od 15.000,00 EUR tužitelju priznao zakonsku kamatu od
1. kolovoza 2020. do isplate.
14.1. Iz vansudskog odštetnog zahtjeva od 8. siječnja 2020. (strana 74 i 75 spisa) proizlazi da je tužitelj istim od tuženika zatražio isplatu „avansa u iznosu od 50.000,00 kuna“ obrazlažući takav svoj zahtjev time da je pretrpio teške tjelesne ozljede te da liječenje još traje te da će ostatak svog zahtjeva precizirati nakon završenog liječenja. Tuženik je takav njegov zahtjev odbio te je tužitelj 24. srpnja 2020. podnio sudu tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske i imovinske štete. Iz naloga za isplatu (str. 409 spisa) proizlazi da je tuženik nesporni dio neimovinske štete od 15.000,00 EUR tužitelju uplatio 13. lipnja 2024.
14.2. Prema tome, primjenom naprijed navedenih citiranih odredbi čl. 12. st.1. i 4. ZOOP na u prethodnoj točki navedene nesporne činjenice valjalo je tužitelju priznati zakonske zatezne kamate na iznos od 6.636,14 EUR (50.000,00 kuna) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 9. siječnja 2020. (strana 76 spisa) do 12. lipnja 2024., te na iznos od 8.363,86 EUR od dana podnošenja tužbe 24. srpnja 2020. uz koju je dostavljena sva relevantna medicinska dokumentacija, pa do 12. lipnja 2024., a ne od završetka liječenja 30. srpnja 2020. kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.
14.3. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno poistovjetio pojam završenog liječenja s nastankom štete, a što je protivno i stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u revizijskim odlukama Rev-550/2014, Rev-934/2014, Rev-1056/2017. Ovo stoga jer je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu naknadu neimovinske i imovinske štete nastale uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu potrebno cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP kao lex specialis.
14.4. Kako je tuženik isplatio tužitelju iznos od 15.000,00 EUR na ime naknade neimovinske štete 13. lipnja 2024. nakon tog datuma tužitelju na taj iznos ne pripada daljnja zakonska zatezna kamata, pa je prvostupanjski sud dosuđujući tužitelju kamatu ne nesporno plaćenih 15.000,00 EUR i za razdoblje nakon izvršenog plaćanja od 14. lipnja 2024. pa do isplate, pogrešno primijenio materijalno pravo, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženik, jer su nakon izvršene isplate po tuženiku dana 13. lipnja 2024. kamate na nesporno isplaćeni iznos prestale teći.
14.5. Stoga je u navedenom dijelu djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja i žalbe tuženika na temelju odredbe čl. 373. toč.3 ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu te tuženiku naložiti da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 6.636,14 EUR od 9. siječnja 2020. do 12. lipnja 2024. te na iznos od 8.363,86 EUR od 24. srpnja 2020. do 12. lipnja 2024. po stopi sukladno čl. 29. st.2. ZOO, a u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 6.636,14 EUR od 21. rujna 2019. do 8. siječnja 2020. te na iznos od 8.363,86 EUR od 21. rujna 2019. do 23. srpnja 2020. odbiti kao neosnovan.
15. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st.1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude te na temelju odredbe čl. 369. st.1. ZPP kao u izreci ovog rješenja.
16. Kako o konačnom uspjehu stranaka u sporu ovisi i odluka o troškovima parničnog postupka, valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka sadržanu u odluci suda prvog stupnja pod točkom V. izreke.
17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud otklonit će bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano u ovoj odluci te će ponovno ocijeniti provedene sve dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP i potom pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja radi naknade neimovinske štete zatražene u iznosu od 11.800,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 21. rujna 2019. do isplate, time da je u obrazloženju nove presude dužan dati jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama. Ujedno će prvostupanjski sud u novoj odluci odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka uključujući trošak žalbenog postupka imajući u vidu kvalitativan i kvantitativan uspjeh stranaka u sporu sukladno odredbi čl. 154. st.2. ZPP.
Pula - Pola, 13. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Bruno Franković
