REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4045/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB 25132169807, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2032/2023-29 od 17. rujna 2025., 13. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2032/2023-29 od 17. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanim rješenjem naložio tuženiku u roku od 8 dana, vezano uz Ugovor o kreditu broj 3211605409 od 28. studenoga 2007. (dalje: Ugovor o kreditu) koji je sklopljen između EĆ kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, dostaviti: prvi/početni otplatni plan, sve odluke ili obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, knjigovodstvenu karticu kredita, pregled prometa po kreditu, sve otplatne planove koji su izrađeni kod promjene kamatne stope, specifikaciju uplata, svu preostalu dokumentaciju vezano uz Ugovor o kreditu.
1.1. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je 14. lipnja 2023. tužitelj u tužbi postavio manifestacijski zahtjev iz odredbe članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23)
- da je 14. lipnja 2023. tuženik zaprimio tužiteljev zahtjev za dostavom dokumentacije vezano za Ugovor o kreditu, a koja se prema sadržaju tog građanskopravnog odnosa sklopljenog između tužiteljevog pravnog prednika i tuženika, može smatrati zajedničkom za obje strane
- da tuženik nije postupio po navedenom zahtjevu i nije dostavio dokumentaciju
- da je u ovoj pravnoj stvari sud donio rješenje o vještačenju od 18. travnja 2025. koje je tuženik uredno zaprimio, a kojim je upozorio stranke na odredbe članka 250. i članka 259. stavka 2. Zakona o parničnom postupku
- da je po uplati predujma za provođenje vještačenja pozvao stalnog sudskog vještaka na izradu nalaza i mišljenja
- da je 8. srpnja 2025. stalni sudski vještak vratio spis sudu navodeći da je od stranaka zatražio dostavu podataka i dokumentacije potrebne za vještačenje, ali da mu do dana vraćanja spisa sudu nije dostavljena zatražena dokumentacija te da zbog nedostave dokumentacije nije u mogućnosti postupiti po zadatku suda izraditi nalaz i mišljenje.
1.2. Stoga prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku, s obzirom na to da tuženik odbija dostaviti dokumentaciju koju od njega tužitelj traži manifestacijskim zahtjevom odnosno dokumentaciju koju je od njega tražio stalni sudski vještak, imajući u vidu da tužitelj ima novčanu tražbinu prema tuženiku, zaključuje da je tužiteljev manifestacijski zahtjev od 14. lipnja 2023. osnovan.
2. Tuženik je protiv rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredbe članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
2.1. U žalbi navodi da pobijano rješenje, uzimajući u obzir pretpostavke iz odredbe članka 186.b stavka 3. ZPP-a, ne sadrži nikakve razloge o odlučnoj činjenici je li tužitelj ikada zatražio od tuženika dokumentaciju koja je predmet pobijanog rješenja te je li dokazao da tuženik ne želi odnosno odbija izdati dokumentaciju.
2.1.1. Ističe da je 14. lipnja 2023. od tužitelja zaprimio, između ostalog, zahtjev za dostavu dokumentacije dok da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 5. lipnja 2023. Stoga da tuženik i hipotetski nije mogao udovoljiti tužiteljevom zahtjevu za dostavom dokumentacije.
2.1.2. Smatra da tužitelj nije imao ovlaštenja od korisnika kredita zatražiti predmetnu dokumentaciju budući da korisnik kredita Ugovorom o cesiji niti u Obavijesti o prijenosu tražbine, koju je dostavio tuženiku, u smislu članka 157. stavka 3. točke 1. Zakona o kreditnim institucijama nije dao suglasnost da se određeni povjerljivi podaci mogu priopćiti drugoj fizičkoj i/ili pravnoj osobi. Stoga da se podnošenje tužiteljevog zahtjeva za dostavom dokumentacije ne može, u smislu odredbe članka 186.b stavka 3. ZPP-a, smatrati da je njime tužitelj ispunio zakonske preduvjete za podnošenje stupnjevite tužbe u ovom predmetu.
2.2. Poziva se na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-677/21-2 od 2. veljače 2022. prema kojem je za dopuštenost tužbe iz odredbe članka 186.b stavka 3. ZPP-a potrebno dokazati da je tuženik odbio dostaviti zatraženu dokumentaciju. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i odbaciti tužiteljevu tužbu te zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije dopuštena.
5. Odredbom članka 186.b stavka 3. ZPP-a, na koju se poziva prvostupanjski sud, propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.
6. Odredbama članka 233. stavaka 1., 2. i 6. ZPP-a propisano je: Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud će tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok.
Stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke.
Protiv odluke suda iz stavka 1. ovog članka nije dopuštena posebna žalba.
7. Iz spisa proizlazi:
- da su u građanskopravnom odnosu s osnove Ugovora o kreditu bili EĆ kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita
- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 18. travnja 2025. (list 440. -443. spisa) određeno izvođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja
- da je vještak pokušao od stranaka zatražiti dokumentaciju potrebnu za vještačenje
- da se tuženikov punomoćnik očitovao da nije u mogućnosti dostaviti traženo
- da je vještak obavijestio prvostupanjski sud da nije u mogućnosti dovršiti nalaz i mišljenje budući da spisu nije priložena sva dokumentacija potrebna za vještačenje.
7.1. Dakle, tužitelj i tuženik nisu primarno bili u građanskopravnom odnosu, već je tužitelju naknadno ustupljena tražbina koju je korisnik kredita imao prema davatelju kredita (tuženiku).
8. S tim u vezi iz odredbe članka 259. stavka 2. ZPP -a proizlazi da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka.
8.1. Isprave navedene u izreci pobijanog rješenja su važne za stvaranje mišljenja vještaka slijedom čega trebaju biti sastavni dio dokaznog materijala za izvođenje dokaza vještačenjem.
9. Stoga pobijano rješenje kojim je tuženik, za potrebe vještačenja, pozvan dostaviti određenu dokumentaciju koja se kod njega nalazi i zajednička je za obje stranke, predstavlja odluku suda iz odredbe članka 233. stavka 1. ZPP -a protiv koje nije dopuštena posebna žalba kako to propisuje odredba iz članka 233. stavka 6. ZPP-a.
10. Žalba protiv pobijanog rješenja mogla bi biti podnesena samo protiv konačne odluke, u smislu odredbe članka 378. stavka 2. ZPP-a.
11. Shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se u žalbi poziva tuženik, ne može se primijeniti u konkretnom slučaju jer činjenično stanje u navedenom predmetu nije identično s činjeničnim stanjem u ovom predmetu.
12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 13. travnja 2026.
Sutkinja
Dubravka Matas
