Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-3154/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to: Lucije Lasić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i sudca izvjestitelju te mr. sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Žarku Obradoviću, odvjetniku iz Bjelovara, I. Viteza Trnskog 17a, protiv tuženice ŽG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Jeliću, odvjetniku u Bjelovaru, Trg kralja Tomislava 7, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P- 516/2023-15 od 28. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P- 516/2023-15 od 28. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:
„ I. Proglašava se nedopuštena ovrha u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovrv-1966/2022 od 25. travanja 2023. određena rješenjem tog suda, na pokretninama tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovršenika za potraživanje s osnove zakonskih zateznih kamata koje teku od 15. siječnja 2007. pa do isplate i to na iznos glavnice od 311,81 eura, zakonskih zateznih kamata koje teku od 15. siječnja 2007. pa do isplate na troškove parničnog postupka u iznos od 91,81 eura te zakonskih zateznih kamata koje teku od 11. prosinca 2007. pa do isplate na troškove ovršnog postupka na iznos od 94,23 eura.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se zahtjev da se proglašava nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovrv- 1966/2022 od 25. travanja 2023. određena rješenjem tog suda, na pokretninama tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovršenika za potraživanje s osnova glavnice u iznos od 311,81 eura, s osnova troškova parničnog postupka od 91,81 eura i troškova ovršnog postupka u iznosu od 94,23 eura.
III. Svaka stranka snosi svoje troškove.“
2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je podnijela žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Žalbu podnosi u odnosu na točki I. i III. izreke prvostupanjske presude. Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem je prihvaćen pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, odnosno podredno da prvostupanjsku presudu ukine u pobijanom dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru broj Ovrv- 1966/2022 od 25. travanja 2023. određena rješenjem tog suda, na pokretninama tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovršenika za potraživanje s osnove zakonskih zateznih kamata koje teku od 15. siječnja 2007. pa do isplate i to na iznos glavnice od 311,81 eura, zakonskih zateznih kamata koje teku od 15. siječnja 2007. pa do isplate na troškove parničnog postupka u iznos od 91,81 eura te zakonskih zateznih kamata koje teku od 11. prosinca 2007. pa do isplate na troškove ovršnog postupka na iznos od 94,23 eura.
6. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se povredu tuženica u žalbi posebno poziva. Naime prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno ona je jasna, razumljiva, nije kontradiktorna i sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- da je Općinski sud u Bjelovaru u postupku u pravnoj stvari tužiteljice ŽG (u predmetnoj parnici tuženica) i tuženika FG (u predmetnoj parnici tužitelja), dana 15. siječnja 2007. pod poslovnim brojem P- 810/06 donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da s osnova nematerijalne štete isplati tužiteljici iznos od 2.500,00 kuna (sada 331,81 euro)[1] sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 15. siječnja 2007. do isplate, dok je u točki II. izreke naložio tuženiku da s osnove naknade parničnog troška isplati tužiteljici iznos od 686,25 kuna (sada 91,08 eura),
- da je navedena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 15. siječnja 2007. pravomoćna i ovršna od 12. srpnja 2007.,
- da je na temelju označene presude tužiteljica, kao ovrhovoditeljica (u predmetnoj parnici tuženica) podnijela 11. prosinca 2007. protiv tuženika kao ovršenika (u predmetnoj parnici tužitelja) prijedlog za ovrhu radi naplate tražbine iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bjelovaru od 15. siječnja 2007.
- da je u navedenom ovršnom postupku, koji se vodio kod Općinskog suda u Bjelovaru, pod poslovnim brojem: Ovr - 2820/07, rješenjem ovog suda od 2. veljače 2009. obustavljena ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Ovr-2820/2007 od 11. prosinca 2007. i to iz razloga što ovrhovoditeljica (u predmetnoj parnici tuženica) nije platila predujam troškova za izlazak sudskog ovršitelja na teren,
- da je ovo rješenje o obustavi ovršnog postupka postalo pravomoćno 28. veljače 2009.,
- da je u predmetnoj parnici tuženica kao ovrhovoditeljica dana 13. rujna 2015. podnijela novi prijedlog za ovrhu radi naplate potraživanja iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: P- 810/06 od 15. siječnja 2007. kao i naplate potraživanja troška ovršnog postupka od 710,00 kuna (sada 94,23 eura) ovo na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: 2820/07 od 11. prosinca 2007.,
- da je sud povodom ovog prijedloga rješenjem poslovni broj: Ovr- 364/2015 od 15. svibnja 2015. kojim je rješenjem određena ovrha na novčanoj tražbini, a ovo je rješenje postalo pravomoćno 19. svibnja 2015.,
- da je nakon toga ovrhovoditeljica, (u ovoj predmetnoj parnici tuženica) 21. siječnja 2022. podnijela prijedlog radi promjene predmeta i sredstva ovrhe predmetne tražbine,
- da je prvostupanjski sud rješenjem, poslovni broj: Ovr- 1966/2022 od 25. travnja 2032. odredio ovrhu na motornom vozilu,
- da je protiv navedenog rješenja ovršenik ( u ovoj predmetnoj parnici tužitelj) podnio žalbu u kojoj je istaknuo prigovor zastare potraživanja ovrhovoditeljice (u ovoj predmetnoj parnici tuženice),
- da je potom, Općinski sud u Bjelovaru, pod poslovnim brojem Ovr- 1966/2022-15 dana 16. svibnja 2023. donio zaključak kojim je uputio ovršenika (u ovoj predmetnoj parnici tužitelja) na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz odredbe članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24., dalje OZ), kojom je odredbom propisano kako ovršenik žalbu na rješenje o ovrsi može izjaviti ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom,
1 Fiksni tečaj konverzije: 1 euro = 7.53450 kuna.
- da je ovršenik (u predmetnoj parnici tužitelj) postupio po zaključku prvostupanjskog suda od 16. svibnja 2023. te podnio sada predmetnu tužbu.
8. Prvostupanjski je sud činjenično stanje točno i potpuno utvrdio u suglasju sa odredbom članka 8. ZPP-a. Za istaknuti je kako ni tuženica u žalbi ne spori niti jednu od navedenih činjenica u odlomku 7. ovog obrazloženja.
9. Prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke navodi da je za ovaj dio potraživanja tuženice zaista nastupila zastara potraživanja koje se potraživanje odnosi na zatezne kamate i troškove postupka kako je to navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude. Naime prvostupanjski sud smatra kako ova potraživanja zastarijevaju u roku od 3 godine računajući od dana ovršnosti isprava kojim je određena obveza isplate, konkretno onih potraživanja koja su točno navedena u točki I. izreke prvostupanjske presude, a odnose se na zatezne kamate. U tom smislu prvostupanjski se sud pozvao na odredbu članka 233. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), te s tim su svezi i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenoga 2019.
10. Tuženica u žalbi u bitnome navodi kako se u predmetnom slučaju ne primjenjuje trogodišnji rok zastare kako to da pogrešno smatra prvostupanjski sud već zastrani rok od deset godina, a ovo u smislu odredbe članka 233. ZOO-a.
11. U svezi sa žalbenim navodima tuženice za reći je slijedeće. Odredbom članka 233. stavak 1. ZOO-a propisano je kako sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.
12. U smislu pravilnog tumačenja odredbe članka 233. stavak 2. ZOO-a Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, je dana 21. studenog 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: "Potraživanja zatezne kamate koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i koje dospijevaju ubuduće, sukladno čl. 379. st. 2. ZOO/91 (čl. 233. st. 2. ZOO/05) zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava." (broj zapisnika Su-IV- 56/19-15).
13. Slijedom navedenog razvidno je kako se za potraživanje zateznih kamata koje su navedene u točki I. izreke prvostupanjske presude primjenjuje trogodišnji zastarni rok, a ne desetogodišnji, kako to pogrešno smatra žaliteljica. Stoga, a kako je tuženica pokrenula ovršni postupak nakon proteka od 3 godine od ovršnosti isprava u kojima je određeno potraživanje i spornih zateznih kamata (što nije sporno, a što uostalom jasno proizlazi i iz obrazloženja pobijane presude) to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je presudio kao u točki I. izreke.
14. Odluka o parničnom trošku iz točke III. izreke pobijane presude prvostupanjski je sud pravilno i zakonito donio u suglasju sa odredbom članka 155. stavak 4. i 155. ZPP-a. Prvostupanjski je sud za ovu odluku dao prihvatljivo i dostatno obrazloženje u odlomcima 23., 23.1., 23.2., 23.3. i 24. obrazloženja pobijane presude, koje tuženica, drugačijim shvaćanjem, nije uspješno dovela u pitanje.
15. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 13. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Lucija Lasić
