Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-568/2025-2

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji dr. sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv 1. protustranke PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. protustranke ĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Viktoru Pisanskom, odvjetniku u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj R1- 37/2023-29 od 7. siječnja 2025., dana 13. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj R1- 37/2023-29 od 7. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uspostavom etažnog vlasništva (točka I. izreke). U točki II. izreke utvrđeno je da je protustranka ĆL povukao prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] civilnom diobom.

2. Žali se predlagatelj protiv točke I. izreke rješenja zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno par. 21. st. 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku ("Službene novine Kraljevine Jugoslavije", br. 175-XLV/1934 - dalje: ZSVP) i članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", br. 73/91), i koji je u primjeni sukladno odredbi članka 119. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine" br. 59/23.), te predlaže drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno nastavak postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet postupka je prijedlog predlagatelja za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uspostavom etažnog vlasništva.

5. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja povodom žalbe, i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti. Iako žalitelj ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala pa taj razlog ovaj sud ocjenjuje paušalnim.

6. Sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Prvostupanjski sud je rješenje donio po utvrđenju:

- da je u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana čest. zem. [katastarska čestica], dvorište i stambena zgrada ukupne površine 331 m2, te su kao suvlasnici upisani predlagatelj i protustranke, svaki za 1/3 dijela;

- da prema navodu vještaka građevinske struke UL, uzimajući u obzir da je predmetna zgrada ozakonjena sa jednom stambenom jedinicom, nema osnova za izradu etažnog elaborata koji bi prošao potvrdu Upravnog odjela za graditeljstvo grada Zadra;

- da je vještak sukladno nalogu suda dao prijedlog diobe prema posjedu stranaka, a to su tri stambene jedinice i upisanom suvlasničkom udjelu u zemljišne knjige; da je predlagatelj naveo da je suglasan sa obje predložene varijante diobe, dok je 2. protustranka prigovorila istom;

- da je vještak građevinske struke mišljenja kako razvrgnuće suvlasničke zajednice geometrijskom diobom predmetne nekretnine nije moguće jer zgrada na predmetnoj nekretnini nije građena na način da bi podjelom na tri zasebne građevine (vertikalna dioba) svaka od njih bila konstruktivno neovisna zgrada;

- da je 2. protustranka povukla prijedlog za razvrgnućem suvlasništva civilnom diobom s čime je predlagatelj bio suglasan;

- da geometrijska dioba nije moguća zbog tehničkih, konstruktivnih, prostornih i funkcionalnih karakteristika same nekretnine;

- da izgrađeni predmetni stambeni objekt odstupa od spisu priloženog rješenja o izvedenom stanju od 1. srpnja 2014., odnosno da se broj stambenih jedinica zgrade utvrđenih na očevidu razlikuje od broja stambenih jedinica u rješenju (jedna stambena jedinica ozakonjena prema rješenju, a u naravi se radi o tri stambene jedinice), kao i u naknadnom zatvaranju vanjskog stubišta za 1. kat na način da je ispod stubišnog kraka spremište dok je prostor stubišta zatvoren stolarijom;

- da nije moguća geometrijska dioba nekretnine, kao ni dioba isplatom, da nije moguća dioba nekretnine uspostavom etažnog vlasništva kako je to predlagao predlagatelj, te da su se predlagatelj i 2. protustranka izričito protivili civilnoj diobi suvlasništva.

8. Prvostupanjski sud pozivom na primjenu odredbi članka 3. i 6. stavak 1., članka 47. stavak 1., 50. stavak 1., 51., 55. stavak 1. i .2., 53., 73. stavak 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP), zaključuje da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za razvrgnuće suvlasništva kako uspostavom etažnog vlasništva jer nedostaje potvrda nadležnog tijela da predmetni posebni dijelovi predstavljaju samostalne uporabne cjeline tako i uvjeti za razvrgnuće koje bi bilo moguće i dopušteno.

9. Sud prvog stupnja je za naprijed opisana činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da ih žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

10. Naime, odredbom članka 47. ZVDSP propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva ako je moguće i dopušteno, koje pravo mu ne zastarijeva, dok prema odredbi članka 48. stavak 1. ZVDSP-a pravo na razvrgnuće suvlasnik ostvaruje u sporazumu sa svim suvlasnicima sa kojima razvrgava suvlasništvo ili putem suda, ako nije što drugo zakonom određeno.

11. Prema odredbi članka 50. stavak 1. ZVDSP-a, kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom dijelu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Iz stavka 2. ovog članka proizlazi da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1., djeljive pokretne stvari dijelit će fizički, a nekretnine geometrijski. Konačno, člankom 50. stavak 4. ZVDSP-a propisano je da ako dioba iz stavka 2. tog članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

12. Prema članku 53. ZVDSP, ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću.

13. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog uz obrazloženje da geometrijska dioba nije moguća, dok razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva nije moguće jer ne postoji potvrda nadležnog tijela da su posebni dijelovi samostalne uporabne cjeline, a dioba prema faktičnom posjedu nije provediva u zemljišnim knjigama te nisu ispunjene pretpostavke ni za druge oblike razvrgnuća.

14. Prvostupanjski sud se detaljno očitovao o svim pravno relevantnim pitanjima, osobito o nemogućnosti pojedinih oblika razvrgnuća. Stoga neosnovano predlagatelj ističe da je sud trebao omogućiti razvrgnuće, odnosno barem utvrditi koji dio nekretnine pripada pojedinom suvlasniku, neovisno o formalnim zaprekama za upis u zemljišne knjige.

15. Iz stanja spisa proizlazi da su stranke suvlasnici nekretnine svaki za 1/3 dijela, da u naravi postoje tri stambene jedinice, da je zgrada ozakonjena kao jedna stambena jedinica te da nije moguće ishoditi potvrdu nadležnog tijela za etažiranje. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koje stranke u bitnom nisu osporile, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da geometrijska (fizička) dioba nije moguća, a da etažno vlasništvo nije moguće uspostaviti zbog neusklađenosti stvarnog i legalnog stanja te da takva odluka ne bi bila provediva u zemljišnim knjigama.

16. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, prema članku 47. ZVDSP, razvrgnuće mora biti moguće i dopušteno pa sud nije ovlašten provesti razvrgnuće koje ne može proizvesti pravne učinke.

17. Prema članku 73. stavak 3. ZVDSP vlasništvo posebnog dijela ne može se uspostaviti bez potvrde nadležnog tijela da je riječ o samostalnoj uporabnoj cjelini. U konkretnom slučaju takva potvrda nije moguća jer zgrada odstupa od rješenja o izvedenom stanju te nisu ispunjene zakonske pretpostavke za etažiranje, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

18. Nadalje, žalbeni navodi da bi sud trebao "utvrditi što je čije" nisu osnovani. Naime, svrha razvrgnuća je prestanak suvlasništva i stjecanje individualnog vlasništva, a odluka mora biti provediva u zemljišnim knjigama.

19. U konkretnom slučaju nije moguće razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva upravo zbog učinka koji takva odluka mora proizvesti prema članku 55. ZVDSP, kojim je propisano da razvrgnućem suvlasništva prestaje suvlasnička zajednica, svaki suvlasnik stječe pravo vlasništva na određenom dijelu stvari, a to pravo nastaje uknjižbom u zemljišnoj knjizi.

20. Nadalje, etažno vlasništvo nije moguće upisati u zemljišne knjige jer ne postoji potvrda nadležnog tijela da su stanovi samostalne uporabne cjeline (članak 73. stavak 3. ZVDSP), a postoji nesklad između pravnog i stvarnog stanja, kako je ranije opisano.

21. Stoga razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva nije moguće jer odluka suda ne bi mogla proizvesti svoj nužni pravni učinak – stjecanje vlasništva uknjižbom u zemljišnoj knjizi, što je izričit zahtjev članka 55. ZVDSP.

22. Pozivanje žalitelja na načelo razmjernosti nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja. Primjena kogentnih odredbi stvarnog prava ne predstavlja nerazmjerno ograničenje prava, već osigurava pravnu sigurnost i zakonitost pravnog prometa nekretnina.

23. Nisu osnovani ni navodi da je sud trebao prekinuti postupak i uputiti stranke da ishode potrebno rješenje kako bi se elaborat u konačnici mogao provesti kroz zemljišnu knjigu, jer sud odlučuje prema stanju u vrijeme donošenja odluke te nije dužan odgađati postupak radi neizvjesnih budućih radnji stranaka.

24. Kako nijedan oblik razvrgnuća nije moguć niti dopušten u konkretnom slučaju, prvostupanjsko rješenje je pravilno i zakonito pa je valjalo na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu i potvrditi rješenje u pobijanom dijelu.

U Splitu 13. travnja 2026.

SUTKINJA

dr. sc. Daniela Pivčević