REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 73 P Ob-127/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Mariji Dukić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru protiv tuženika CB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Juri Strgačiću, odvjetniku u Zadru, radi uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. veljače 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno sa punomoćnikom i punomoćnika tuženika i objave 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja tužiteljice ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćati mjesečno novčani iznos, i to za period od 18. srpnja 2024. ( dan podnošenja tužbe) pa do 31. srpnja 2024. iznos od 135,52 eura, a od 1. kolovoza 2024. pa ubuduće sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 300,00 eura i to najkasnije do 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN:

[broj bankovnog računa], sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom preko dosuđenog do zatraženog (500,00 eura) zahtjev za uzdržavanjem za iznos od 200,00 eura mjesečno, odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za ožujak 2024. godine iznos od 500,00 eura za travanj 2024. godine iznos od 500,00 eura za svibanj 2024. godine iznos od 500,00 eura za lipanj 2024. godine iznos od 500,00 eura, te za period od 1. srpnja 2024. do 17. srpnja 2024. za iznos od 364,48 eura odnosno kao i zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana 01. kolovoza 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe“

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe povećanjem iznosa uzdržavanja na 500,00 eura mjesečno za cijelo utuženo razdoblje.

II. Nalaže se tuženiku IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene parnične troškove u iznosu od 839,81 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos parničnih troškova teku od dana donošenja presude (13. travnja 2026.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog ( 2.900,00 eura) i to za iznos od 2.060,19 eura, zahtjev za naknadom troška postupka, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŠB, podnijela je ovom sudu 18. srpnja 2024. tužbu protiv tuženika IB, radi uzdržavanja. U podnesenoj tužbi navodi kako su stranke bili su u braku do donošenja presude Općinskog suda u Zadru posl.br. P Ob-119/2023 od 7. ožujka 2024., kojom je taj brak razveden. Međutim, tužiteljica je i tijekom trajanja spomenutog braka bila u podređenom položaju u odnosno na tuženika, pa tako i glede zajedničkih financija, odnosno svu zaradu od obrta „ [obrt]“ koji su zajedno stvorili i održavali, ubirao je tuženik, tako da je ista živjela od njegove „milostinje“, a sada ni toga nema. Dakle, ista nema dovoljno sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine jer jednostavno takve imovine nema. Osim toga, iako je tužiteljica od osnivanja navedenog obrta mukotrpno u njemu radila i pomagala, ista je tek nedavno saznala da ju tuženik nikada nije prijavio kao zaposlenicu navedenog obrta, tako da ispada da tužiteljica nema niti dana radnog staža, odnosno od mirovine neće imati ništa. Isto tako, sva druga imovina stečena radom za vrijeme braka stranaka vodi se na imenu tuženika, tako da ni preko te imovine tužiteljica ne može doći do sredstava za život. Trenutno tužiteljica ima 57 godina te je i ozbiljno narušenog zdravlja uslijed višegodišnjeg rada u teškim uvjetima (problemi s ramenom) te zbog stresa koji proživljava kroz zadnjih par godina, te nije sposobna ni raditi niti pronaći zaposlenje. Kako je tužiteljica, zadnjih nekoliko godina braka tako i sada, u financijski neizdrživoj situaciji, nema imovine niti sredstava za život i zbog ozbiljnog oštećenja zdravlja ne može raditi, predlaže se sudu, obvezati tužitelja na uzdržavanje tuženice. Napominje se kako je nesporno da se tužiteljica u ovoj teškoj financijskoj i ljudskoj situaciji nalazi već neko duže vrijeme pa tako neprestano i tijekom cijele protekle parnice za razvod.

1.1. Slijedom navedenog, predlaže da tuženik na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za period od ožujka 2024. zaključno sa srpnjem 2024. doprinosi mjesečnim iznosom od 250,00 eura, te da od 1. kolovoza 2024. pa ubuduće dok za to budu postojali razlozi doprinosi s mjesečnim iznosom od 250,00 eura.

2. Tuženik IB u odgovoru na tužbu navodi kako je istina da su parnične stranke bile u braku do donošenja presude Općinskog suda u Zadru, P Ob - 119/2023, od 7.ožujka 2024., međutim to da je jedini osnovani navod iz njene tužbe. Tuženik osporava kako je tužiteljica za vrijeme trajanja njihova braka bila u podređenom položaju u odnosu na tuženika, te da je ista za vrijeme trajanja braka živjela od njegove “milostinje”. Napominje se kako su tužiteljica i tuženik u braku bili od 30.rujna 1985.g. pa do razvoda odnosno do 2024. Dakle parnične stranke su u braku bili gotovo 40 godina, stoga nije logično i životno da bi tužiteljica kroz čitav navedeni period bila u podređenom položaju te da bi dobrovoljno pristajala na takav odnos, da je isti uistinu i bio takav. Štoviše postupak za razvod braka tužbom je pokrenuo tuženik, dok je tužiteljica u odgovoru na tužbu izrazila svoje protivljenje razvodu braka te je tvrdila kako njihovi odnosi nisu trajno poremećeni već je tužba za razvod rezultat hirovite odluke tuženika. Zaista ovakav stav ne odgovara sadašnjim tvrdnjama tužiteljice da bi u braku bila u podređenom položaju te da bi živjela od njegove “milostinje”. Tuženik osporava apsurdni navod tužiteljice kako je ista “tek nedavno saznala da je tuženik nikada nije prijavio kao zaposlenicu navedenog obrta”. Naime tužiteljica nikada nije niti radila u predmetnom obrtu tuženika pa tako ista nije niti mogla steći dojam da je u radnom odnosu. Osim toga nemoguće je da bi tužiteljica kroz sve godine za koje tvrdi da je radila bila u zabludi glede svog radnog odnosa iz jednostavnog razloga što nikada nije potpisala ugovor o radu, nikada nije primala plaću niti je ikada dolazila na posao. Prema tome nemoguće je da je ista mislila kako je ista u radnom odnosu sa tuženikom kao vlasnikom obrta. Tužiteljica nadalje navodi kako se sva imovina koja je stečena za vrijeme braka parničnih stranaka vodi na imenu tuženika pa da zbog toga tužiteljica ne može doći do sredstava za život. Tuženik ističe kako ne postoji takva imovina za koju tužiteljica da se vodi na njegovo ime. Uostalom tužiteljica niti ne konkretizira o kakvoj se imovini radi – da li su to nekretnine, pokretnine ili nešto treće. Tuženik naglašava kako isti žive u iznajmljenom stanu u [adresa]; toliko o tome da isti ima imovine o kojoj tužiteljica govori. Tuženik osporava i daljnje navode tužiteljice kako je istoj zbog višegodišnjeg rada u teškim uvjetima ozbiljno narušeno zdravlje pa da zbog toga nije sposobna raditi odnosno pronaći posao. Ovakav navod je neistinit budući da tužiteljica u obrtu tuženika nikada nije radila, a pogotovo ne teške fizičke poslove odnosno u teškim radnim uvjetima. Tuženik još želi naglasiti kako su parnične stranke za vrijeme trajanja braka živjeli zajedno u iznajmljenom stanu u [adresa], kao što su to nastavili i nakon razvoda braka pa nadalje. Nakon razvoda braka najamninu i režijske troškove predmetnog stana uredno plaća tuženik, a što je tužiteljici poznato, međutim tu činjenicu prešućuje.

3. Na pripremnom ročištu održanom 20. studenog 2024., prije zaključenja prethodnog postupka, tužiteljica je umjesto utuženog iznosa od 250,00 eura na ime uzdržavanja, zatražila da se tuženiku naloži da za njeno uzdržavanje doprinosi s iznosom od 500,00 eura mjesečno za cijelo utuženo razdoblje, a kojoj preinaci se tuženik usprotivio.

4. U skladu s odredbom čl.191. st. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 , 114/2022 , 155/23 i 146 /25 (dalje ZPP), preinaka tužbe jest, između ostalog, povećanje postojećeg zahtjeva. Prema odredbi čl. 190. st. 1. i st. 2. ZPP -a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. U konkretnom slučaju tužiteljica je povećala postojeći zahtjev prije zaključenja prethodnog postupka, a sud dopušta takvu preinaku smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama budući da je postojeći tužbeni zahtjev kamo kvantitativno povećan u okviru istre činjenične i pravne osnove. Takva preinaka ne dovodi do odugovlačenja postupka niti je tužiteljica predložila izvođenje novih dokaza, već omogućuje da se u istom postupku odluči o punom opsegu tražbine.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u presudu ovog suda posl. br. P Ob-119/2023. (l.s.6-10), izvadak iz obrtnog registra (l.s.12-14), podnesak HZMO, Područnog ureda u Zadru ( l.s. 30), potvrde o visini dohotka i primitaka Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Benkovac sa godišnjim obračunom poreza na dohodak za 2023. ( l.s. 31-345), izvadak iz obrtnog registra (l.s. 70), provedeno je vještačenje radne sposobnosti tužiteljice, te je o rezultatima provedenog vještačenja dr. NB, Ordinacija za medicinu rada dostavila mišljenje i zaključa (l.s. 65), te su saslušani tužiteljica i tuženik.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljica prema tuženiku, bivšem bračnom drugu radi uzdržavanja.

8. Prema odredbi 295. st. 1. Obiteljskog zakon (Narodne novine br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023 - dalje ObZ) bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

9. U skladu s odredbom čl.297. st. 2. ObZ-a iznimno, ako u parnici za razvod ili poništaj braka nije postavljen zahtjev za uzdržavanje, bivši bračni drug može tužbom tražiti uzdržavanje u roku od šest mjeseci od prestanka braka ako su pretpostavke za uzdržavanje iz članka 295. stavka 1. ovoga Zakona, postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka i trajale bez prestanka do zaključenja glavne rasprave u parnici za uzdržavanje.

10. Među strankama nije sporno da je brak tužiteljice i tuženik zaključen 1985., razveden presudom Općinskog suda u Zadru dana 7. ožujka 2024.

11. Sporne je da li tužiteljica ima dovoljno sredstava za život ili ih može ostvariti iz svoje imovine, da li je sposobna za rad ili se može zaposliti, kao i da li tuženik ima dovoljno sredstava i mogućnosti pa da bi mogao uzdržavati tužiteljicu, bivšu suprugu.

12. Uvidom u podnesak HZMO, Područnog ureda u Zadru od 29. studenog 2024., utvrđeno je da ŠB u matičnoj evidenciji njihovog Zavoda nema evidentiranih prijava na mirovinsko osiguranje.

13. Uvidom u potvrde o visini dohotka i primitaka Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Benkovac od 14. siječnja 2025. proizlazi da ŠB za 2023. nema evidentiranih prihoda i primitaka, a za 2024. samo iznos socijalne potpore od 300,00 eura. IB za 2023., ima evidentiran dohodak od samostalne djelatnosti u iznosu od 72.724,13 eura, te poreza i prireza u iznosu od 15.884,38 eura, dok potvrda o visini dohotka i primitaka za 2024. nije dostavljana s obzirom da se godišnja porezna prijava podnosi do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.

14. Uvidom u mišljenje i zaključak dr. NB, spec. medicine rada od 10. listopada 2025., proizlazi daje tužiteljica nakon prometne nezgode 2004. imala operativni zahvat ugradnje endoproteze desnog ramena. Nakon toga je 2016. uslijedila artropska rekonstrukcija tetive subskapularisa lijevog ramena. U svibnju 2024. ponovno je hospitalizirana zbog artropske rekonstukcije tetive suppraspinatusa lijevog ramena. Kliničkim pregledom utvrđena je konstraktura oba ramena i ograničena pokretljivost obje ruke. Tužiteljica nije sposobna obavljati poslove koji zahtijevaju urednu pokretljivost oba ramena, te urednu snagu obje ruke, te za poslove koji zahtijevaju fizička opterećenja-dizanje, nošenje i guranje bilo kakvog tereta, što je s obzirom na razinu obrazovanja do sada obavljala.

14.1. Stranke nisu imale primjedbe i progovore na dostavljeni nalaz i mišljenje pa ga je sud cijenio stručnim i objektivnim.

15. Uvidom u izvadak iz obrtnog registra Zadarske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i turizam od 20. siječnja 20263., utvrđeno je da je [obrt], obrt za pekarstvo i trgovinu vl. MB osnovano 15. ožujka 2001. odjavljeno 2. lipnja 2025. s naznakom „privremene obustave obrta“. Predmetni dokaz uzet je u obzir, iako je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, imajući u vidu da se radi o činjenici koja je i evidentirana nakon zaključenja prethodnog postupka, pa nije niti mogla biti predložena ranije ( čl. 299. st. 2. ZPP-a)

16. Tužiteljica je u svom iskazu navela kako su se ona i CB vjenčali 30. rujna 1985., a razveli 18. veljače 2024. U braku je rođeno dvoje djece; Š **.**.1991. i C **.**.1989., U cijelom trajanju bračne zajednice ona je kao domaćica skrbila za njihovo domaćinstvo, brinula se i odgajala djecu. Od 2001. ima ju pekaru u koju je radila cijeli dan i noć, kako s CB tako i s njihovim radnicima. Radila je sve što je bilo potrebno, od pripremanja pekarskih proizvoda, prodaje i slično, a poslovanje same pekare vodio je CB. Pekara im je osnovni prihod kojim su održavali domaćinstvo i pokrivali sve potrebe. Ona je tamo radila, iako nije bila službeno prijavljena kao radnica sve do 16. svibnja 2024., kada je imala treću operaciju ramena. Naime, ranije je imala problema s ramenom, prije 8 godina pukla joj je tetiva, pa je tako imala i prije toga operaciju. Ne zna koliki je bio prihod, odnosno zarada od pekare jer je CB vodio sve financije, a kada ga ja na početku pitala da ju prijavi, govorio je da što joj to, dok je on živ da će se brinuti o njoj, a kada on umre da će imati njegovu mirovinu. Od svibnja 2024., išla je na terapije, odnosno rehabilitaciju u Biogradu. Nije tražila nikakvo zaposlenje, a jedini prihod koji je imala bio je od Općine u iznosu od 300,00 eura. Živi u stanu u kojem su ona i CB ranije stanovali, to je stan u najmu, a s obzirom da ga još uvijek plaća CB , ne zna kolika je najamnina, moguće da se radi o iznosu od 300,00 eura. CB je za sebe iznajmio drugi stan odmah do pekare. Što se tiče mjesečnih režijskih troškova do sada ih je podmirivao CB, ali joj je za ovaj mjesec donio račun za struju čini joj se u iznosu od 160,00 eura i tražio je da ga ona podmiri, a ona ne ostvaruje nikakva primanja. Noka joj je za operaciju ramena dao 5.000,00 eura, a s obzirom da joj slijedi još jedna operacija od nekih 11.000,00 eura on joj je za to na račun izdvojio 20.000,00 eura. Osim toga nije joj davao ništa. U vlasništvu nema nikakvih nekretnina, ušteđevine. Osim problema s ramenom, imala je operaciju maternice i mjehura, i nosi trake. Desno rame ne može podignuti, odnosno ne može podignuti ruke, a u lijevom ramenu su joj dva puta pukle tetive, te ne može dizati nikakav teški teret. Ponovno će morati ići na operaciju desnog ramena, jer nakon prometne nezgode 2004. kad joj je stavljena proteza, sada je već mora mijenjati. Do sada je obavljala fizičke radove u pekari, ali više ne može i sam liječnik joj je rekao da više ne može raditi i svake godine ići iznova na operaciju. Inače je završila samo osnovnu školu, i kroz cijeli život je radila samo fizičke radove u pekari, skrbila za domaćinstvo. Predala je papire za utvrđenje invaliditeta. Financijski joj znaju pomoći kćer, sin i njena obitelj. Živi dosta skromno, pa su njene potrebe također skromne. Kćer joj zna mjesečno uplatiti 200,00 eura, a i sin ponekad 150,00 eura kako bi imala za osnovne stvari hranu i slično. Također ističe kako je kod tuženika u pekari znala ući uzeti kruh i pecivo, ali da joj je to sada zabranio i rekao da će je prijaviti policiji, a kada je uzimala kruh to bi bio jedna kruh za razdoblje od 4 dana.

17. Tuženik je u svom iskazu naveo kako je istina je ono što je tužiteljica iskazivala u odnosu na vrijeme sklapanja braka, osnivanje pekare, ali da nije istina da je ona ikada u pekari radila. On da je sam radio cijeli dan i noć, a cijeli [adresa] zna da je ona samo okolo pričala i nikada ništa u pekari nije radila. U pekari ima zaposlene radnike, a nakon podmirenja svih obaveza čiste zarade mu ostane nekih 1.500,00 eura, zimi nešto manje. Plaća stan 300 eura jer se odselio od tužiteljice, budući da s njom nije mogao živjeti, također plaća i stan u kojem je ona nastavila stanovati u iznosu od 300,00 eura, i mjesečne režijske troškove za taj njen stan, struje nekih 160 ,00 eura, vode 70 do 80 eura, maxtv i internet nekih 45 eura, za svoj stan nema troškove maxtv, odnosno podmiruje troškove od struje i vode. Bio je spreman podignuti kredit od 100.000,00 eura i isplatiti tužiteljicu, ali ona da je tražila 200.000,00 eura. Ne želi plaćati uzdržavanje za nju, jer da ju je htio uzdržavati s njom bi nastavio živjeti u braku. Može se odseliti kod sina. Htio bi da ona otiđe iz ovog stana i ne ometa mu rad u pekari. Osim prihoda od pekare nema nikakve dodatne zarade, I on je bolestan čovjek ima šećer, i tri puta dnevno uzima inzulin i tablete. Osim obrta u vlasništvu nema nikakvih nekretnina, pokretnina, ušteđevine. Potvrdio je da su on i tužiteljica imali prometnu nesreću 2004., te da je bila na više operacija ramena, a koje je on uredno plaćao, ali da se više radi o glumi, nego što nju stvarno boli.

18. Dakle, ne temelju ovako provedenog dokaznog sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za uzdržavanje bivšeg bračnog druga propisane odredbom čl. 295. st. 1. ObZ-a.

18.1. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužiteljica nema dovoljno sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine, budući da nema evidentiranih prihoda, niti je vlasnica imovine iz koje bi mogla podmirivati svoje osnovne životne potrebe. Isto tako, iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada proizlazi da tužiteljica, s obzirom na zdravstveno stanje, nije sposobna za obavljanje poslova koji zahtijevaju fizičko opterećenje, a imajući u vidu njezinu životnu dob 59 godina, razinu obrazovanja (završena osnovna škola) i dosadašnje radno iskustvo (bez evidentiranog radnog staža, radila kao ispomoć u pekari supruga) sud smatra da su joj mogućnosti zapošljavanja bitno ograničene.

18.2. S druge strane, iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik ostvaruje prihode iz samostalne djelatnosti odnosno raspolaže dostatnim sredstvima i mogućnostima za doprinos uzdržavanju tužiteljice. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da su stranke bile u dugotrajnom braku ( 39 godina), tijekom kojeg je tužiteljica, sudjelovala u vođenju zajedničkog kućanstva i obavljanju poslova vezanih uz djelatnost tuženika, što je sud cijenio životnim i logičnim, slijedom čega je opravdano zaključiti da je svojim radom doprinosila zajednici, pa time i stvaranju uvjeta za ostvarivanje prihoda tuženika.

18.3. Sud je imao u vidu i okolnost da je tuženik tijekom postupka odjavio obrt, međutim iz provedenih dokaza proizlazi da se ne radi o trajnom prestanku obavljanja djelatnosti, već o privremenoj obustavi obrta. Navedena obustava učinjena je u tijeku ovog postupka, pa sud, cijeneći vrijeme i okolnosti pod kojima je do iste došlo, nalazi da ista ne može biti od utjecaja na ocjenu stvarnih mogućnosti tuženika za davanje uzdržavanja. Takvo postupanje tuženika upućuje na zaključak da je obustava obrta poduzeta radi potreba ovog postupka, a ne kao odraz trajne promjene njegovih gospodarskih prilika, osobito imajući u vidu da je tuženik prethodno kroz dulje vremensko razdoblje ostvarivao prihode obavljanjem iste djelatnosti.

18.4. Tužiteljica je zahtjev za uzdržavanjem postavila podnošenjem tužbe 18. srpnja 2024., a kako je brak stranaka razveden 7. ožujka 2024., to je i zahtjev za uzdržavanje postavljen u skladu s odredbom čl. 297. st. 2. ObZ-a, budući da su pretpostavke za uzdržavanje iz članka 295. stavka 1. ovoga Zakona, postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod i trajale bez prestanka do zaključenja glavne rasprave u parnici za uzdržavanje.

19. Pri određivanju visine uzdržavanja sud je uzeo u obzir odredbu čl. 307. ObZ-a, te je najprije utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje tužiteljice, a potom mogućnosti tuženika za davanje uzdržavanja. Na temelju utvrđenih okolnosti sud je ocijenio da ukupne mjesečne potrebe tužiteljice, koje obuhvaćaju troškove stanovanja, najma stana, prehrane, režija, i osnovnih životnih potreba, iznose približno 500,00 eura. Tužiteljica živi skromno, nema posebnih povećanih potreba, a dio svojih potreba podmiruje iz socijalne pomoći i uz pomoć djece. U odnosu na mogućnosti tuženika, sud je imao u vidu njegove stvarne i potencijalne prihode koje može ostvarivati s obzirom na radno iskustvo kao pekar, i ranije ostvarivane prihode obrtom koji je uredno poslovao prema potvrdi o visini prihoda i primitaka, ali isto tako i njegove vlastite potrebe osiguranja stanovanje i podmirenja tekućih životnih troškova. Cijeneći ukupne potrebe tužiteljice s jedne strane, te mogućnosti tuženika s druge strane, sud nalazi da je tuženik u mogućnosti bez ugrožavanja svoje vlastite egzistencije doprinositi uzdržavanju tužiteljice u iznosu od 300,00 eura mjesečno, dok preostali dio potrebnih sredstava tužiteljica može podmirivati iz vlastitih izvora, odnosno socijalne pomoći i pomoći članova obitelji.

20. Tužiteljica je zahtjev za uzdržavanje, „kao uskraćeno uzdržavanje“ postavila od ožujka 2024., kada je brak stranaka razveden, a tužba radi uzdržavanja je podnesena 18. srpnja 2024. Međutim, uzdržavanje se može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, osim ako zakonom nije drukčije određeno, odnosno pravo na traženje uskraćenog uzdržavanja određeno je samo u slučajevima uskraćenog uzdržavanja maloljetnog djeteta. U konkretnom slučaju tužiteljica zahtjev za uzdržavanje nije istaknula u parnici za razvod braka, već je isti podnijela naknadno, i to 18. srpnja 2024. godine, slijedom čega njezino pravo na uzdržavanje može teći tek od dana podnošenja tužbe.

20.1. Slijedom nevrednog neosnovan je zahtjev tužiteljica na ime uzdržavanja za period od ožujka 2024. pa zaključno do 17. srpnja 2024., i to za svaki mjesec od ožujka zaključno sa lipnjem 2024. za utuženi iznos od 500,00 eura mjesečno . Kako je sud ocijenio osnovan zahtjev za uzdržavanje u iznosu od 300,00 eura, to tužiteljici za 14 dana srpnja pripada 135,52 eura ( 300/31 dan=9,68 eura po danu), odnosno odbijen je zahtjev za uzdržavanje za period od 1. srpnja od 18. srpnja 2024. i to za iznos od 364,48 eura ( 500 eura -135,52 eura ). Od 1. kolovoza 2024. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski razlozi dosuđeno je uzdržavanje u ranije obrazloženo iznosu od 300,00 eura, sve dosuđeno zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

21. Odluka o trošku, temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ-a, prema kojoj u stvarima u kojim se odlučuje, između ostalog, o uzdržavanju, sud o trošku odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Među strankama je bila sporna kako osnova tako i visina tužbenog zahtjeva. Tužitel jica je u odnosu na osnovu uspjela 100% u svom zahtjevu, dok je u odnosu na visini uspjela sa 60% dakle uspjeh tužiteljice je u ovom postupku 80 % ( 100+60/2), dok je tuženik uspio s 40% u odnosu na visinu, odnosno u postupku s 20% ( 0+40/2), pa je primijenjena odredba djelomičnog uspjeha u parnici čl.154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 , 114/2022 , 155/23 i 146 /25 (dalje ZPP). Kada se oduzme postotak stranke koja je u većoj mjeri uspjela od postotka one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, odnosno 80%-20% dobijemo 60 %, pa je tužiteljici valjalo priznati 60% zatraženog troška. Prema Tbr. 7 toč. 3. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/2023) tužiteljici je priznat trošak jednokratne nagrada u visini od 200 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za prvostupanjski postupak, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, te pripadajući PDV od 25% čini 500 eura odnosno 60% priznatog parničnog troška je iznos od 300,00 eura, odnosno uz trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura čini sveukupni parnični trošak u iznosu od 839,81 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 13. travnja 2026., u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21.1. Tužiteljici preko dosuđenog nisu priznati troškovi daljnjih radnji u postupku, budući zatražene radnje nisu izvršene na dan koje je tužiteljica potraživala.

Zadar, 13. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Dukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koja se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovog suda za županijski sud.

DNA:

1) Tužiteljici po pun.

2) Tuženiku po pun.