REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3102/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, Željka Šimića, suca izvjestitelja i Radovana Raduke, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., OIB: 25132169807, Zagreb, Lonjička ulica 2A, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. Zagreb, Radnička 47, protiv tuženika OTP BANK d.d., OIB: 52508873833, Split, Ulica Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica iz Odvjetničkog društva VUKINA & PARTNERI d.o.o. Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja i isplate, vrijednost predmeta spora 777,72 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1878/2024-15 od 12. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1878/2024-15 od 12. lipnja 2025. u točkama I. i II. izreke, te u dijelu točke III. izreke u kojemu je tuženik obvezan tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.303,08 EUR sa zateznim kamatama koje se obračunavaju od 12. lipnja 2025. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1878/2024-15 od 12. lipnja 2025. u dijelu točke III. izreke u kojemu je tuženik obvezan tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 14,42 EUR sa zateznim kamatama koje se obračunavaju od 12. lipnja 2025. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima, i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 14,42 EUR sa zateznim kamatama koje se obračunavaju od 12. lipnja 2025. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 133,86 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je presudom označenom u izreci ove odluke utvrdio ništetnom dio odredbe članka 5. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj: 15956/06 od sklopljenog 10. ožujka 2006. između pravnog prednika tuženika HVB - SPLITSKA BANKA d.d., Split, R. Boškovića 16, matični broj subjekta upisa (MBS): 060000488, kao kreditora i SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, koja nosi naziv „KAMATNA STOPA/NAKNADA“, u dijelu koji glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva i upravljanje kreditom iznosi 0,50% (slovima: nulacijelapedesetposto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o iskorištenom iznosu kredita.“ (točka I. izreke); naloženo je tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 777,72 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 18. ožujka 2006. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (točka II. izreke); naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.317,50 EUR sa zateznim kamatama koje se obračunavaju od 12. lipnja 2025. do dana plaćanja prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima (točka III. izreke); odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 255,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 12. lipnja 2025. do dana plaćanja (točka IV. izreke)

2. U obrazloženju presude sud je u bitnome naveo da je predmet spora tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora kojom je određeno plaćanje naknade za obradu kredita. Sud je utvrdio da je ništetna odredba članka 5. Ugovora o kreditu koji su sklopili 10. ožujka 2006. korisnik kredita SU (tada BU) i tuženikov pravni prednik HVB - SPLITSKA BANKA d.d. Split. Predmetni ugovor je potrošački ugovor jer je korisnik kredita fizička osoba prema odredbi članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora. Korisnik kredita ustupio je tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku s osnove ništetnih odredaba ugovora o kreditu, pa je tužitelj aktivno legitimiran zahtijevati plaćanje uz obrazloženje da nije riječ o tražbini strogo osobne naravi koja se ne bi mogla prenijeti na drugu osobu. Ustupom tražbine nije promijenjena pravna osnova i identitet tražbine, pa se na odnos tužitelja, kao novog vjerovnika, i tuženika, primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača. Sklapanjem ugovora o kreditu davatelj kredita povrijedio je prava potrošača (korisnika kredita). Ugovorne strane nisu pregovaralo o spornoj odredbi, ugovor je unaprijed sastavio davatelj kredita i nije postojala mogućnost izmjene odredbe. Budući da korisnik kredita od djelatnika banke nije informiran na što se naknada odnosi odredba je nepoštena, protivna načelu savjesnosti i poštenja te je dovela do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u skladu s odredbom članka 81. ZZP -a. Tuženik u tijeku postupka nije dokazao da je korisniku kredita objašnjen i protumačen značaj odredbe ugovora o naknadi za obradu kredita pa je sud utvrdio ništetnom dio odredbe članka 5. Ugovora u skladu s odredbom članka 87. stavka 1. ZZP -a. Budući da je odredba ugovora ništetna sud je utvrdio osnovanim i zahtjev za isplatu iznosa od 777,72 EUR, koju je davatelj kredita naplatio s osnove naknade za obradu kredita, s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. i članka 1115. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Sud je odbio tužiteljev zahtjev za plaćanje zateznih kamata koje se obračunavaju po višoj stopi, odnosno prema stopi na odnose iz trgovačkih ugovora. Tuženikov prigovor zastare sud nije prihvatio osnovanim uz obrazloženje da potraživanje povrata naknade za obradu kredita zastarijeva u roku od pet godina, a zastarijevanje počinje teći da dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđeno da je odredba o naknadi ništetna, a to je od dana donošenja pobijane presuda, pa slijedom toga prigovor zastare nije osnovan. Odluku o troškovima sud je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa), Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) i Tarifom sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23).

3. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu protiv dijela presude u točkama I., II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a. U bitnome je ostao kod navoda i prigovora izloženih u tijeku postupka. Žalbeni razlozi uglavnom se odnose na osporavanje zaključka suda da je riječ o ništetnoj ugovornoj odredbi, budući da je odredba jasna i razumljiva te je korisnik kredita mogao shvatiti njene ekonomske posljedice. Stoga nije niti bilo potrebe da davatelj kredita pojašnjava korisniku kredita o kakvim je točno troškovima riječ. U ugovoru je određena i visina naknade pa žalitelj smatra da odredba ugovora nije ništetna jer nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a tuženik je postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik je ostao i kod osporavanja tužiteljeve aktivne legitimacije u ovom sporu jer se ugovorom o cesiji predmetna tražbina nije mogla prenijeti budući da je riječ o tražbini koja se ne može prenositi zbog posebnog odnosa ugovornih strana. Žalitelj je istaknuo da sud nije obrazložio zašto je tuženik nesavjestan stjecatelj u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a, pa nije jasno obvezivanje tuženika na plaćanje zateznih kamata od dana naplate naknade. Budući da tuženik smatra da pobijana presuda nije zakonita to je i odluka o troškovima postupka nezakonita osobito u odnosu na sudsku pristojbu koja je određena u višem iznosu od iznosa propisanog Tarifom sudskih pristojbi. Predložio je da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili da odluku ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe u iznosu od 133,86 EUR.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na tuženikovu žalbu.

5. Tuženikova žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

6. Drugostupanjski sud ispitao je presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je utvrdio da je pobijana presuda zakonita i pravilna, osim u dijelu odluke o troškovima postupka za iznos troška od 14,42 EUR.

7. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja dao je potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni, te ne postoji proturječnost između izloženih razloga i sadržaja spisa, pa je presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude. Tuženik je u žalbi ponovio navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te je iznio žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je dio odredbe članka 5. Ugovora o kreditu ništetan i za to je dao jasne razloge. Neosnovano tuženik smatra da davatelj kredita nije postupao jednostrano, da je sporna odredba ugovora jasna i razumljiva. Na temelju izvedenih dokaza nije sporno da davatelj kredita nije korisnika kredita informirao o razlozima koji opravdavaju odredbu o plaćanju naknade za obradu kredita niti njenu visinu. Sud je jasno obrazložio na koji je način davatelj kredita povrijedio odredbe ZZP-a. Ostali žalbeni navodi koji se odnose na osporavanje utvrđenja o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu nisu osnovani.

10. U postupku je utvrđeno da je potrošač bio ograničen uvjetima iz ponude banke jer je svjedok SU (korisnica kredita) istaknula da je podmirila predmetnu naknadu za obradu kredita ali u vrijeme sklapanja ugovora s tuženikom nije pojedinačno pregovarala o navedenoj odredbi ugovora niti je mogućnost pregovaranja bila moguća, a nije upoznata s troškovima koji su obuhvaćeni tom naknadom.

11. Neosnovano žalitelj drži da se u konkretnom slučaju radi o tražbini čiji se prijenos na drugoga protivi naravi tražbine, u smislu odredbe članka 80. ZOO -a. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno odredbi članka 3. ZZK -a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koja je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

12. Odluka o tijeku i visini stope zateznih kamata zakonita je i pravilna. Neosnovani su i žalbeni navodi u pogledu ocjene istaknutog prigovora na tijek zateznih kamata jer i u tom dijelu ovaj sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda izloženo u točki 2. ovoga obrazloženja. Zahtjevi s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj naknadi za obradu kredita zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina koji nije protekao do dana podnošenja tužbe, a tuženik kao nepošten stjecatelj dužan je vratiti naplaćeni iznos sa zateznim kamatama od dana stjecanja u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a.

13. Odluku o troškovima postupka žalitelj je osporio iz razloga što je sud odredio sudsku pristojbu u većem iznosu od propisanog iznosa. U ovom predmetu vrijednost predmeta spora je 777,72 EUR pa sudska pristojba za tužbu koju tuženik treba naknaditi tužitelju iznosi 26,54 EUR (Tbr. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi), a isti taj iznos se plaća i na presudu u skladu s Tarifom sudskih pristojbi (Tbr. 2. stavak 1.). Budući da je sud tužitelju priznao trošak sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 67,50 EUR (2 x 33,75 EUR) to je tužitelju dosuđen trošak u višem iznosu od 14,42 EUR. Zbog toga je presudu u dijelu odluke o troškovima postupka valjalo potvrditi u iznosu od 1.303,08 EUR, a djelomično preinačiti i zahtjev odbiti kao neosnovan za iznos od 14,42 EUR, kao neosnovan

14. Zbog svih navedenih razloga valjalo je odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu kao u točki I. izreke ove presude na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, a djelomično presudu preinačiti u dijelu odluke o troškovima postupka (točka III. izreke pobijane presude) kao u točki II. izreke ove odluke na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

15. Budući da je tuženik samo djelomično uspio sa žalbom i to u manjem dijelu odluke o troškovima postupka, a riječ je o sporednom potraživanju, tuženik nije uspio sa žalbom u odnosu na glavno potraživanje prema kojemu se određuje uspjeh u sporu, pa je tuženikov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe valjalo odbiti kao neosnovan kao u točki III. izreke ove odluke.

Zagreb, 13. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac