Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: R1-7/2026-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici, po sucu toga suda Veljku Kučekoviću, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu prisilnog smještaja VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju, radi prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, 13. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Protustranka Antun Škvarić, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju, prisilno zadržan rješenjem ovog suda broj R1-7/2026-2 od 7. travnja 2026. na liječenju u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ u Koprivnici, Odjel psihijatrije, prisilno se smješta u navedenu psihijatrijsku ustanovu radi liječenja, a po potrebi i u Klinici za psihijatriju Vrapče, najduže do 30 dana, računajući od 7. travnja 2026. do uključivo 6. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Ovosudnim rješenjem broj R1-7/2026-2 od 7. travnja 2026. prema odredbi članka 35. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, broj 76/14.; dalje: ZZODS), pokrenut je postupak po službenoj dužnosti za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu VČ nakon dostavljene obavijesti o prisilnom zadržavanju u psihijatrijskoj zdravstvenoj ustanovi.

2. Iz dostavljene obavijesti o prisilnom zadržavanju osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijskoj ustanovi i anamneze proizlazi da se kod VČ radi o dijagnozi F23.9 i F06.0 te je 7. travnja 2026. zadržan na liječenju bez pristanka.

3. Na ročištu održanom 7. travnja 2026. u smislu odredbe članka 36. stavak 1. ZZODS VČ je upoznat sa svrhom vođenja sudskog postupka od strane suca, nakon čega je iskazao da ne pristaje dobrovoljno na liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

4. Nalogom od 8. travnja 2026. određeno je vještačenje po vještakinji prim.mr.sc. Elviri Koić dr.med. (specijalisti psihijatru), koja nije zaposlena u psihijatrijskoj ustanovi u kojoj je VČ zadržan radi liječenja, radi ocjene radi li se o osobi s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, te da li ga je potrebno smjestiti u psihijatrijsku ustanovu radi liječenja.

4.1. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju dostupne medicinske dokumentacije te osobnog pregleda VČ.

4.2. Vještakinja je navela da iz obavijesti o prisilnom zadržavanju na Odjelu za psihijatriju Opće bolnice u Koprivnici pod dijagnozom F23.9 i F06.0 proizlazi da je VČ primljen na Odjel za psihijatriju 30. ožujka 2026. radi psihotične dekompenzacije i potrebe za opservacijom psihičkog stanja, uz suspektno prisutnu agresivnost i psihotičnost. Na prijem u OHBP dolazi u pratnji policije. Od članova obitelji se saznaje kako je unazad tri tjedna znatno promijenio ponašanje, na način da se povukao od svih kontakata, nije se javljao na telefon, a policija je došla provjeriti je li živ, intervenirali su i vatrogasci. Prije koji tjedan je sam pozvao policiju da pronađu njegovog ratnog kolegu koji je poginuo 1991.godine. odbijao je ići liječniku. Manifestirao je smetnje sluha, koje nije ranije imao, postao osoran, gledao u jednu točku, tražio od kćeri da ukloni mogućnost otkrivanja lokacije na telefonu, očekivao da će netko doći. Po dolasku u bolnicu odbija suradnju, pasivno odbija i pregled i pretrage, ponuđenu mu terapiju, mrzovoljan, odbijao komunikaciju. Ostavlja dojam paranoidnosti, osoran, svadljiv, ljutit, optužuje sve da ga se truje, veže, da mu je dan šećer i tlak, da će svi vidjeti svoje kada dođe vrijeme, traži otpust i odbija snimanje glave. Započeta je psihodijagnostika.

4.3. Nakon osobnog pregleda VČ u okviru procjene potrebe za daljnjim liječenjem i donošenja odluke o hospitalizaciji vještakinja navodi da je VČ u bolnici od 30. ožujka 2026. gdje je priveden uz asistenciju policijskih službenika. Nakon nekoliko dana i dalje odbija terapiju i želi otpust na osobni zahtjev, no procjena terapijskog tima je kako je potrebno nastaviti liječenje. Dolazi na razgovor u ambulantu, bez otpora. Uspostavlja komunikaciju bez zadrške, i odmah vještakinji objašnjava da ne treba biti ovdje, već da treba ići kući, kako se ne osjeća bolesnim i da ga treba pustiti van, da mu lijekovi nisu potrebni. Orijentiran je u svim smjerovima. Daje uredne osobne podatke. U dobi je od 61 godinu. Razveden je unazad 25 godina, nakon 13 godina braka i otac je troje djece. Oni žive i rade u Njemačkoj. Sa djecom je u komunikaciji, dok sa bivšom suprugom nije. Živi sam. Ima sestru, ali kaže „ne spominjam se s njom”..kao ni s ikim iz obitelji. Izbjegava ih već nekoliko godina. Po zvanju je radnik. Najčešće radi u šumi na sječi drva. Stekao je radnog staža dovoljno za umirovljenje koje očekuje za koju godinu. Sudionik je Domovinskog rata, dragovoljac i časnik, zastavnik. Ima 186 dana borbenog sektora i 289 neborbenog, na što je silno ponosan. Nema status HRVI, nije liječen zbog poslijetraumatskog stresnog poremećaja, nije uključen u udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, nije koristio nikakve mogućnosti iz opsega prava koja pripadaju hrvatskim braniteljima. Za veteranske centre kaže „ne bih ni išao ni kada bi dobio pravo...”. Ništa ga od toga ne zanima. Ne posjeduje ni informacije o svojim pravima. Nema prihode osim minimalne naknade u okviru socijalne skrbi u iznosu od oko 163 eura. Pušač je. Alkohol ne konzumira, osim povremeno vino i „domaće đumbuse” — likere tipa višnjevac, orahovac. Od lijekova nije nikada ništa koristio, osim ponekad Voltaren tabletu za bolove u kičmi. Višeg je rasta, 187 cm, snažnije osteomuskularne grade, adipozan. Ne zna točno koliko ima kilograma, ali sigurno iznad 150kg. Ne uočava se otklona u neurološkom statusu. Manjkavog je zubala. Urednog je misaonog tijeka. Međutim, pri opisima nekih događanja i odnosa, ne nudi racionalna objašnjenja, već se javljaju projekcije do razine paranoidnih obrada. Na primjer, kaže kako ovih nekoliko dana u bolnici „nije ništa” u odnosu na to što se sve događa od kolovoza prošle godine, iza Rokova. Naime od tada ga netko gađa dok sječe drvo u šumi, prate ga, nešto se događa...a Policija sve zna, „pitajte njih", sigurno su Vam već sve rekli...Na direktan upit negira halucinatorna doživljavanja, npr. glasova koji mu nešto govore, prijete ili slično, no to se ne može sa sigurnošću isključiti. Povremeno kao da ne čuje ili ne razumije pitanje koje mu je postavljeno, jer kao da sluša nekog drugog, ne kao da je nagluh, jer ponovljeno pitanje čuje i kada se postavi tišim glasom. Nije kritičan prema svom stanju. Ne misli o sebi kao o nekome tko bi drugome naudio ili ikoga zastrašivao, naročito ne prema svojim kćerima, ali i dalje je uvjeren kako su ti neki neprijateljskih stavova u odnosu na njega. Ne može objasniti zašto bi netko tako mislio i postupao prema njemu, „neka pitam Policiju, oni sve znadu, ciganija je svugdje"... Ne vjeruje mi ništa, ni doktorima u bolnici, koji ga truju lijekovima, ni sucu, nikome, jer smo svi zapravo protiv njega, samo kako bismo ga zatvorili mjesecima i vezali. Ne vjeruje ni odvjetniku po službenoj dužnosti, već će si pronaći privatnog koji će sve ispitati i ako potvrdi njegove stavove sve će tužiti... Negira da ima problema u vidu šećerne bolesti, kardioloških smetnji, povišenog krvnog tlaka, debljine, sve je to izmišljeno. Negira glavobolje i probleme s mišljenjem, ne dozvoljava planirani CT mozga. Odbija pomoć pri Centru za socijalnu skrb u vidu stjecanja prava na inkluzivni dodatak, kao i pri Ministarstvu hrvatskih branitelja. Ne želi ništa.

4.4. Vještakinja u svom nalazu i mišljenju zaključuje da je nakon kliničkog pregleda pacijenta, nakon što je započelo liječenje na Odjelu psihijatrije, evidentno kako još nije nastupilo poboljšanje koje bi omogućilo adekvatno funkcioniranje i kritični uvid u psihičko stanje i okolnosti, što je preduvjet za ambulantno liječenje. On i dalje manifestira prisutnost simptoma u vidu projektivnosti prema svima koje susreće, ali i gubitak testa realiteta, tj. procjene stvarnosti vrlo bliske paranoidnom poremećaju do razine psihotičnog. Također, postoje i promjene u tjelesnom statusu za koje je potrebno provesti adekvatnu dijagnostiku i preporučiti terapiju (npr. diabetes mellitus, adipozitet, hipertonija). Uz do sada primijenjenu terapiju psihotični simptomi su tek blago ublaženi, ali su još uvijek prisutni. Vještakinja smatra da se radi o psihozi paranoidnog tipa. (prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti -MKB 10, označena šifrom F22), koja je u biti teška duševna bolest i zahtijeva liječenje kojim se može postići značajni pozitivni pomak, prije svega na planu opće funkcionalnosti. Također, prisutni su i rezidualni elementi kroničnog poslijetraumatskog stresnog poremećaja vezanog uz traumatiziranje u Domovinskom ratu, MKB-IO šifra F62.O, F43.1. sve do moguće tzv. PTSP psihoze. Pod utjecajem patoloških proživljavanja, oboljela osoba ne može rasuđivati u skladu sa stvarnosti, ne procjenjuje svoje radnje i njihove učinke, a svojom voljom, radnjama i postupcima otežano upravlja. U skladu sa razmišljanjem pod utjecajem paranoidnog psihotičnog stanja, on ne može dati potpuno slobodni pristanak za svoje daljnje liječenje. Orijentiran je u prostoru, vremenu, prema drugima i sebi i fizički može sudjelovati na planiranoj raspravi, na Odjelu za psihijatriju i odgovarati na pitanja suda, međutim, smatram kako u biti nije raspravno sposoban, zbog utjecaja promijenjenog psihičkog stanja na njegovo rasuđivanje i djelovanje. Terapijski tim uočava minimalne početne pozitivne promjene, no one još nisu dovoljne za nastavak liječenja ambulantnim načinom. Kada bi se liječenje sada prekinulo postoji realna opasnost od štetnih situacija, koje mogu predstavljati opasnost za pacijenta, ali i za druge osobe ili imovinu na način izravnog i ozbiljnog ugrožavanja svoga zdravlja i sigurnosti, kao i zdravlja i sigurnosti drugih osoba. Tom mišljenju u prilog idu i opisi njegovog ponašanja koji su prethodili i uzrokovali sadašnju hospitalizaciju. Smatram da je potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, odnosno provesti prisilnu hospitalizaciju, na Odjelu psihijatrije u OB Koprivnica ili u specijaliziranoj psihijatrijskoj ustanovi, poput Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu, sukladno procjeni terapijskog tima, a koja će vjerojatno trajati minimalno od jednog do tri mjeseca .

5. Tijekom usmene rasprave 20. travnja 2026. u svrhu dokaza pročitan je obrazac obavijesti o prisilnom zadržavanju u psihijatrijskoj ustanovi od 7. travnja 2026., anamneza te nalaz i mišljenje vještaka.

5.1. Vještakinja je na raspravi nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja navela da u cijelosti ostaje kod tog mišljenja. Na pitanje suda što bi bilo sa VČ kada se ne bi liječio, vještakinja je navela da je to teško predvidjeti, ali svakako bi došlo do progresije bolesti čime bi prvenstveno VČ bio ugrožen jer se njegova bolest razvija već duže vremena.

5.2. Liječnica Odjela psihijatrije na koji je VČ smješten je na raspravi navela da u zdravstvenom stanju VČ nema značajnijih pomaka.

5.3. VČ je na raspravi najprije izjavio da je primio nalaz i mišljenje vještakinje, ali ne želi ništa govoriti i od njega se neće čuti niti riječi. Naknadno, kada je vještakinja iznijela nalaz i mišljenje, ipak je reagirao ponovo navodeći da nije bolestan i da mu ne treba liječenje.

5.4. Punomoćnica VČ je izjavila da se protivi nalazu i mišljenju u onom dijelu gdje vještakinja navodi da je protustranci potrebno liječenje na Odjelu psihijatrije. Na njezino pitanje upućeno VČ da li bi ipak bio voljan liječiti se, VČ je odgovorio da će razmotriti to pitanje.

6. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je VČ osoba koja boluje od psihoze paranoidnog tipa, prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti - MKB 10, označena šifrom F22, koja je teška duševna bolest i zahtijeva liječenje kojim se može postići značajni pozitivni pomak, prije svega na planu opće funkcionalnosti. Kod njega su također prisutni i rezidualni elementi kroničnog poslijetraumatskog stresnog poremećaja vezanog uz traumatiziranje u Domovinskom ratu, MKB-IO šifra F62.O, F43.1. sve do moguće tzv. PTSP psihoze. VČ pod utjecajem patoloških proživljavanja ne može rasuđivati u skladu sa stvarnosti, ne procjenjuje svoje radnje i njihove učinke, a svojom voljom, radnjama i postupcima otežano upravlja. Njegovo razmišljanje je pod utjecajem paranoidnog psihotičnog stanja, on ne može dati potpuno slobodni pristanak za svoje daljnje liječenje. Tijekom dosadašnjeg boravka VČ na Odjelu psihijatrije uočene su minimalne početne pozitivne promjene, no one još nisu dovoljne za nastavak liječenja ambulantnim načinom. Kada bi se liječenje sada prekinulo postoji realna opasnost od štetnih situacija, koje mogu predstavljati opasnost za pacijenta, ali i za druge osobe ili imovinu na način izravnog i ozbiljnog ugrožavanja svoga zdravlja i sigurnosti, kao i zdravlja i sigurnosti drugih osoba.

6.1. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještakinje i na temelju njega zaključuje da je VČ u smislu članka 3. stavak 1. točka 17. ZZODS osoba sa težom duševnom smetnjom zbog koje on odbijanjem liječenja na Odjelu psihijatrije ozbiljno i izravno ugrožava prije svega vlastito zdravlje, a potencijalno i zdravlje i sigurnost drugih osoba pa su zbog toga ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj VČ u psihijatrijsku ustanovu u smislu odredbe članka 27. i članka 39. stavak 1. i 3. ZZODS u trajanju od 30 dana računajući od dana kada je psihijatar donio odluku o njegovom prisilnom zadržavanju te je stoga riješeno kao u izreci.

6.2. Obzirom da je vještakinja u nalazu i mišljenju navela da se prisilni smještaj VČ sukladno procjeni terapijskog tima može provesti i u Klinici za psihijatriju KPB Vrapče, riješeno je da se on po potrebi može uputiti na liječenje u KPB Vrapče.

6.3. U slučaju potrebe produženja prisilnog smještaja psihijatrijska ustanova dužna je sukladno odredbi članka 40. stavka 1. ZZODS-a najkasnije u roku od 7 dana prije isteka trajanja prisilnog smještaja određenog u ovom rješenju predložiti sudu donošenje rješenja o produženju prisilnog smještaja.

Koprivnica, 13. travnja 2026.

Sudac

Veljko Kučeković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba vijeću Županijskog suda u Varaždinu u roku od 3 dana od dana dostave rješenja (čl. 42. st. 4. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama). Žalba ne zadržava izvršenje rješenja (čl. 42. st. 5. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama). Pravo na žalbu pripada osobama iz čl. 41. s t. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, izuzev osobi od povjerenja (čl. 42. st. 2. istog Zakona).

DOSTAVNA NAREDBA:

1. Opća bolnica „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju

2. VČ, Opća bolnica „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju

3. punomoćnica Sonja Dušić-Poljak, odvjetnica iz Koprivnice – putem eKomunikacije

4. spis