Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-60/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koju zastupa generalna punomoćnica ĐA, dipl.iur., radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 18. veljače 2026., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tužene, dne 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 14.803,99 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 17. 3. 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 31.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje,za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženo, za iznos od 1.122,75 eura, tužiteljica odbija u svom zahtjevu.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 6.477,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje teku od dana 13. travnja 2026. pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 11. siječnja 2024. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se navodi kako je dana 14.10.2021. u Šibeniku tužiteljica stradala kao zaposlenica tvrtke Hotel Jadran d.o.o. na način da je izašla iz ureda na hodnik i tom prilikom stala na karton ispod kojeg se nalazio pijesak (o čemu tužiteljica nije imala saznanja) te je pri tom izgubila ravnotežu i pala. Ured za marketing navedenog hotela, koji se nalazi u neposrednoj blizini, se u tom periodu renovirao, a propustom poslodavca taj dio hodnika nije bio očišćen. Navodi kako u vrijeme štetnog događaja poslodavac tužiteljice je imao ugovorenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti kod Croatia osiguranje d.d. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u Općoj bolnici Šibensko kninske županije, a zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje s obzirom na to da je u štetnom događaju zadobila ozljede zbog kojih je morala primati liječničku pomoć i prolaziti tretmane fizikalne terapije te trpjeti neugodnosti prilikom liječenja (rendgensko snimanje, posjećivanje ambulante, trajanje rehabilitacijskog postupka, trošenje analgetika i sl.), da je trpjela i dalje trpi intenzivni strah i jake bolove, a nakon ozljeđivanja joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega, a radi smanjenja životne aktivnosti koja je nastala kao posljedica štetnog događaja, ograničena je u brojnim životnim aktivnostima koje je do sada ostvarivala i koje bi po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivala, odnosno u iste mora ulagati povećane napore u odnosu na vrijeme prije štetnog događaja. Nadalje, navodi kako je tužiteljica u mirnom postupku dana 16.3.2023. odštetnim zahtjevom obratila se tuženici te joj do današnjeg dana nije isplaćen niti nesporni iznos naknade štete. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 13.500,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 17. 3. 2023. pa do isplate, kao i nadoknaditi joj i trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 24. travnja 2024. tužena osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako je tužena s poslodavcem tužiteljice ima zaključenu policu odgovornosti pod br. 078290023980, a sastavni dio ugovora o osiguranju su Opći uvjeti za osiguranje imovine u primjeni od 18.12.2020., Uvjeti za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti u primjeni od 17.12.2019., a iznos osiguranja po osiguranom slučaju po polici 078290023980 - 15.926,74 EUR. Tužiteljica je podnijela odštetni zahtjev u mirnom postupku i to po predmetu/šteti 29 IMOD 1241/23, međutim osiguratelju nije dostavljena potrebna dokumentacija pa je tužena u mirnom postupku zatražila od osiguranika tuženika (Hotel Jadran d.o.o) dokumentaciju potrebnu za obradu štete, odnosno izjavu o odgovornosti poslodavca, a koju nikada nije zaprimila. Nadalje, tužena osporava način nastanka štetnog događaja te pretrpljene ozljede, jer iz opisanog štetnog događaja nije jasno u čemu bi se sastojala odgovornost poslodavca za štetni događaj, a iz opisa štetnog događaja proizlazi da je šteta nastala krajnjom nepažnjom radnika na koje poslodavac nije mogao utjecati. Tužena smatra da je tužiteljica odgovorna, odnosno barem suodgovorna za nastalu štetu temeljem članka 1106. ZOO-a jer do ozljede na radu ne bi došlo da je tužiteljica provjerila stanje okoline, jer se u konkretnom slučaju nikako ne može povezati činjenica procesa rada kod poslodavca u kojima poslodavac nije učinio propust i koji nije štetno ili protupravno djelovao, s radnjama (neopreznog hodanja u hodnicima poslodavca) koje je obavljala tužiteljica i s nastalom mu štetom. Osim toga, tužena osporava visinu tužbenog zahtjeva iznos od 13.500,00 EUR koji se tužbom potražuje na ime neimovinske štete, imajući u vidu karakter same ozljede, predimenzioran je i nerealan, te suprotan odredbi čl.1100. ZOO-a, a u dijelu koji se odnosi na zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, ista može teći tek od dana utvrđivanja opsega i visine obveze sukladno čl. 1103.ZOO-a. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz nalog tužiteljici nadoknaditi tuženici troškove postupka.

3. Podneskom od 7. studenoga 2025. tužiteljica je, a nakon provedenih vještačenja, uredila tužbeni zahtjev na način da traži da se naloži tuženici platiti tužiteljici iznos od 15.926,74 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 17. 3. 2023. pa do isplate, kao i nadoknaditi joj trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

4. Tuženik u podnesku od 22. prosinca 2025. osporava tužbeni zahtjev jer nije postavljen sukladno ugovorenim uvjetima po polici budući da tužena, odnosno osiguratelj može odgovarati bilo na temelju nagodbe ili sudske odluke isključivo do iznosa ugovorenog limita u koji ulaze glavnica na ime odštete, kamate te parnični troškovi. Dakle, tužena ustraje u istaknutom prigovoru limita po polici, a to je iznos od 15.926,74 eura.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 3119/2020 od 30.12.2020., aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 3119/2020 od 1. 6. 2021., rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 28. 2. 2022., izjave RA od 17.11.2021., medicinske dokumentacije za tužiteljicu, zdravstvenog kartona tužiteljiceodštetnog zahtjeva od 16. 3. 2023., police osiguranja broj [broj police osiguranja] od 14. 1. 2021., privitka polici odgovornosti br. 078290023980 od 14. 1. 2021., dopisa tužene upućenog punomoćnici tužiteljice od 14. 4. 2023., Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti u primjeni od 1. 1. 2023., Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti u primjeni od 17.12.2019., Odluke o cijenama usluga u Domu Lovret, Split od 28. 4. 2023., zapisnika o inspekcijskom nalazu Klasa 116-02/21-45/273 Urbroj: 443-02-03-21-21-3 od 19.10.2021., izjave tužiteljice od 18.10.2021., Tablice izračuna visine štete po tužiteljici, kalkulatora inflacije Državnog zavoda za statistiku, Odluke oi cijenama i usluga u Domu Lovret od 25. 7. 2024., saslušanjem svjedoka AA, NA, RA, saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. PA, spec. ortoped i dr. Nikoli Sikirici, spec. psihijatar pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica radnica tvrtke Hotel Jadran d.d., Šibenik, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30.12.2020. te aneksa ugovora o radu od 1. 6. 2021., a za obavljanje poslova direktora hotela,

- da je dana 14.10.2021. za vrijeme radnog vremena i obavljanja radnih zadataka pretrpjela ozljedu na radu,

- da je tužiteljici od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ozljeda nastala 14.10.2021., dijagnoze "Fractura colli femoris", šifre prema MKB-u S72.0 priznata ozljedom na radu pod evidencijskim brojem OR 8521410219/2022.

7. Prijeporna je između parničnih stranaka odgovornost tužene za nastalu štetu, kao i visina štete, a prijeporna je i osnovanost istaknutog prigovora limita.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete koja joj je nastala dana 14.10.2021. prilikom obavljanja radnih zadataka kada se na hodniku drugog kata poskliznula na kartonu ispod kojeg se nalazio pijesak.

10. Prema odredbi čl. 964 st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) propisano je da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu, a st. 2. citiranog članka osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti.

11. Odredbom čl. 965. st.1. ZOO-a određeno je da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

12. Prema odredbi čl. 29. st.1. Uvjeta za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti obveza osiguratelja na isplatu osigurnine obuhvaća: 1. naknadu štete i pripadajuće kamate oštećeniku, 2. dosuđene troškove parničnog postupka, 3. druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti, 4. troškove mjera poduzetih na zahtjev osiguratelja ili u sporazumu s njim radi zaštite od neopravdanih i pretjeranih zahtjeva trećih osoba. Stavkom 2. citiranog članka određeno je da najviše do iznosa obveze iz ugovora o osiguranju, osiguratelj isplaćuje osigurninu na temelju: 1. priznanja koje je dao ili odobrio, 2. nagodbe koju je sklopio ili odobrio ili 3. sudske odluke.

12.1. Prema odredbi čl. 29. st.3. Uvjeta osiguratelj je ovlašten na ime osigurnine položiti iznos osiguranja umanjen za iznos ugovorene franšize, te se u tom slučaju oslobađa svih obveza i postupaka u svezi s osiguranim slučajem, a st.5. kada osiguratelj izvrši svoju obvezu isplatom osigurnine umanjene za iznos franšize, osiguratelj se oslobađa svih daljnjih davanja po jednom osiguranom slučaju.

12.3. Člankom 30. st. 3. Uvjeta propisano je da oštećenik može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete za koju odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

13. U konkretnom slučaju, tužiteljica je kritične prigode obavljala poslove svog radnog mjesta i prilikom izlaska iz ureda tajnice, hodajući prema svom uredu, na hodniku se poskliznula na kartonu ispod kojeg se nalazio pijesak i pala.

14. Na okolnost načina nastanka predmetne nezgode u postupku su saslušani svjedoci JA, NA i RA te tužiteljica u svojstvu parnične stranke, a pregledna je i materijalna dokumentacija.

15. Saslušani svjedok JA u svom iskazu na navodi kako sam pad tužiteljice nije vidio, već mu je supruga, po čijem pozivu je došao na lice mjesta, rekla kako je kliznula i pala. Zatekao ju je postavljenu ukoso na uredskoj stolici u hodniku hotela, a pored nje je bio RA i NA. Navodi da je, a kada se popeo na drugi kat na kojem je njegova supruga pala, vidio kutije (u kojima su bile električne peći za grijanje) na hodniku uza zid koje su zauzele dvije trećine hodnika, a jedna od tih kutija je bila polegnuta na podu uz ostale kutije i ona je priječila prolaz i na tu polegnutu kutiju je kliznula i pala.

16. Svjedokinja NA u svom iskazu navodi kako je tog jutra kada je izašla iz ureda zatekla tužiteljicu na podu u ležećem položaju, dok nikakav pad nije čula. Hodnik na kojem je tužiteljica pala nije širok već je dosta uzak, bili su nekakvi radovi u firmi, nešto se renoviralo i bilo je šljunka po podu hodnika, dakle, na dijelu kuda se prolazi pa su znali zapeti cipelom za taj šljunak. Sjeća se da su bile neke žene koje su čistile taj dio hodnika i skale, čak su i njihove urede održavale, ali dana kada je tužiteljica pala nije bilo očišćeno, jer joj je ostao u sjećanju taj pijesak na podu.

17. Svjedok RA, vlasnik Hotela Jadran d.d., u svom iskazu navodi da nije vidio kako je tužiteljica pala, ali je prvi naišao kada je čuo da je vrisnula i vidio ju na podu. Podigao ju je s poda i stavio na stolicu, a onda su zvali hitnu. Na njegovo pitanje što se dogodilo rekla je da je išla tim hodnikom i da je zapela za neke kutije koje su bile sa strane hodnika i pala na kuk, ne zna je li desni ili lijevi. Ne zna je li bilo pijeska na podu hodnika, možda je i bilo jer se tu nešto radilo, budući da je više bio skoncentriran kako tužiteljici pomoći nego da gleda u pod.

18. Tužiteljica u svom stranačkom iskazu navodi kako je to jutro krenula prema svom uredu iz ureda tajnice, a sa strane hodnika su bile kutije, poskliznula je i doslovno ju je okrenulo s desne strane pa je pala na lijevu stranu. Kako se na drugom katu uređivala kancelarija Ureda za Marketing, mijenjao se prozor, vjerojatno je majstorima, koji su iznosili šut iz tog prostora prema vani, taj šut ispadao po podu, a nisu ga pokupili iza sebe. Kada ju je RA, koji je prvi naišao posjeo na stolicu, vidjela je na podu pijeska, šljunka. Ističe kako svakim danom prolazi tim hodnikom, ali vjerojatno je taj dan majstorima po hodniku ispadalo pijeska, a nitko nije počistio, a inače ima čistačica koje dođu iz Hotela Jadran počistiti urede, hodnik, stepenice i to 2- 3 puta tjedno.

19. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 19. listopada 2021. proizlazi kako je tužiteljica oko 10.00 izašla na hodnik ispred ureda, pala na pod (ozlijedila je kuk) i zadobila prijelom bedrene kosti lijeve noge.

20. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti, pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju članka 25. stavak 2. ZZR na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.

20.1. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu, odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobađanje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

21. Da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je da postoji štetni događaj, štetna posljedica i uzročna veza između štetnog događaja i štetne posljedice. Ovaj sud smatra da je tužiteljica prilaganjem prednjih dokaza (prijave o ozljedi na radu, medicinske dokumentacije, iskazima svjedoka te samim svojim iskazom) u cijelosti dokazala da je predmetna ozljeda nastala na radu i to upravo na radnom mjestu i na način opisan u tužbi, pri obavljanju redovnih poslova, za vrijeme trajanja radnog vremena, i to dok se tužiteljica kretala prema svom uredu, prolazeći hodnikom stala je na karton koji je bio na podu i poskliznula, jer je bio pijesak na podu ispod tog kartona, a kojeg kartona inače nije bilo na hodniku, već je bio samo to jutro, a kako proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice, a kojem iskazu sud nije imao razloga ne povjerovati, već i iz iskaza svjedoka NA i UA, stoga postoji odgovornost poslodavca, ovdje osiguranika tužene za štetu koja je nastala tužiteljici u svezi obavljanja redovnih poslova, jer je trebao osigurati sigurne uvjete rada, a to nije učinio, budući da hodnik kojim radnici prolaze nije bio očišćen od radova koji su se tu obavljali, već je bilo pijeska i kartona na podu upravo preko kojeg je tužiteljica i poskliznula.

21.1. Da su se radovi obavljali u prostoru poslodavca proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice (koja je iskazala da se na drugom katu uređivala kancelarija Ureda za marketing, mijenjao se prozor te je očito da je majstorima po hodniku ispadalo pijeska, a nitko to nije počistio) ), već i iz iskaza svjedokinje NA (koja je iskazala kako su bili nekakvi radovi u firmi, nešto se renoviralo i bilo je šljunka po podu hodnika na dijelu kojim se prolazi pa bi znali zapeti cipelom za šljunak) i svjedoka UA (koji je iskazao kako su se u tom hodniku i kancelarijama izvodili nekakvi građevinski radovi i bilo je pijeska po podu).

22. Tuženičini navodi da je šteta nastala krajnjom nepažnjom tužiteljice na koju poslodavac nije mogao utjecati te da je tužiteljica odgovorna, odnosno barem suodgovorna za nastalu štetu su po ocjeni ovog suda neutemeljeni. Isto tako neutemeljeni su navodi tužene kako se u ovom slučaju ne može povezati činjenica procesa rada kod poslodavca u kojem nije učinio nikakav propust, koji nije štetno ili protupravno djelovao s radnjama koje je obavljala tužiteljica - neopreznog hodanja u hodnicima poslodavca i s nastalom štetom.

23. Naime, prema članku 3. stavak 1. točka 13. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

23.1. U smislu tog Zakona pojmovima mjesto rada i radni okoliš obuhvaćaju se sva mjesta i prostori pod neposrednim ili posrednim nadzorom poslodavca na kojima se zaposlenici moraju nalaziti ili do kojih moraju dolaziti u tijeku rada. Pojam nezgode na radu nije usko vezan za izvršavanje radnih zadataka radnog mjesta, već je dovoljno da je šteta nastala pod nadzorom poslodavca na mjestu na kojem radnik treba dolaziti tijekom rada.

23.2. Tužiteljica je poslove svog radnog mjesta kritične prigode obavljala na uobičajeni način s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, a činjenica da je do nezgode došlo na hodniku, na kojem je tužiteljica poskliznula i pala, ne ukazuje na nepažnju tužiteljice. Radnik tijekom rada mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom, te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, a u ovom slučaju nije izostala pažnja tužiteljice, već naprotiv tužiteljica je navedene prigode u svemu postupala s dužnom pažnjom, dok s druge strane poslodavac nije organizirao radni proces na način da se u tim prostorima, u ovom slučaju na hodniku kojim radnici prolaze, ne nalazi pijesak na podu tako da onda ne bi bilo opasnosti za rad radnika u istoj. Poslodavac mora organizirati i osigurati rad na način da ne dođe do ikakvih štetnih posljedica, a što je izostalo u konkretnom slučaju pa za nastalu štetu odgovara poslodavac, u ovom slučaju tužena kao osiguratelj poslodavca, budući da je isti odgovoran za nastanak konkretne štete.

23.3. Dakle, u ponašanju tužiteljice, po ocjeni ovog suda, kritične prigode nije bilo nikakvih nepravilnosti, a ista nije mogla predvidjeti da će prilikom prolaska hodnikom poskliznuti se na kartonu, pasti i ozlijediti se, to onda ovaj sud cijeni da tužiteljica nije ni djelomično pridonijela štetnom događaju.

23.4. Poslodavac je morao organizirati i osigurati rad na način da u prostorima tuženika, u ovom slučaju na hodniku kojim proizlaze radnici ne nalazi pijesak pa je do štetnog događaja došlo isključivo uslijed propusta poslodavca, osiguranika tužene. Činjenica da se tužiteljica prilikom hoda poskliznula samim time ne znači da je ista odgovorna za pad, a time i štetu, a i iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi tužiteljica svojim ponašanjem doprinijela nastanku štetnog događaja i nastanku štete, već za nastalu štetu odgovara poslodavac budući da je isti odgovoran za nastanak konkretne štete.

23.5. U ovom slučaju postoji objektivna odgovornost poslodavca, odnosno njegovog osiguratelja-tužene kod kojeg je poslodavac imao zaključenu policu osiguranja broj br. 078290023980, između ostalog i za slučajeve odgovornosti prema vlastitim djelatnicima. Tužena nije dokazala postojanje okolnosti koje bi potpuno ili djelomično otklonile njezinu odgovornost za štetni događaj, a niti je dokazala da tužiteljica pri obavljanju radnih zadataka nije obavljala povjerene poslove u skladu s pravilima struke.

23.6. Kako tužena nije dokazala u čemu bi se sastojao propust tužiteljice u obavljanju konkretne radne operacije, odnosno nije dokazala postojanje razloga za isključenje odgovornosti poslodavca, osiguranika tužene, stoga odgovora za svu štetu koju je tužiteljica pretrpjela na radu dne 14.listopada 2021.

24. Ostalo je za raspraviti visinu štete koju tužiteljica trpi u svezi s predmetnom radnom nezgodom.

25. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. ZOO pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

26. Zakon o obveznim odnosima u članku 1100. stavak 1. propisao je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

27. Sudski vještak dr. PA, spec. ortoped u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 30. listopada 2025. navodi kako se iz priloženog otpusnog pisma Odjela za ortopediju u Šibeniku vidi da je tužiteljica zadobila prijelom vrata lijeve bedrene kosti te je zbog toga operirana isti dan kad joj je postavljen umjetni kuk, a nakon toga je započeta fizikalna terapija na Odjelu. Utvrđeno je i da je lijevo rame bez bolova na palpaciju, da ima uredne i aktivne kretnje te je otpuštena kući 26.10.2021. uz preporuku kontrole za 6 tjedana. Vršila je uredno kontrole kod ortopeda, a 14. 2. 2022. se tužila na bolove u lijevom ramenu kada je utvrđena bolna i ograničena pokretljivost lijevog ramena, a na RTG je ustanovljena infrakcija velikog tuberkula lijevog ramena zbog čega je upućena na fizikalnu terapiju, a prije toga je bila u Vela Luci na fizikalnoj terapiji zbog kuka od 13.1. do 3.2.2022. Mišljenja je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tešku tjelesnu ozljedu u području kuka zbog kojeg je dobila umjetni kuk, a taj umjetni kuk dovodi do umanjenja životnih aktivnosti na taj način da će stalno morati biti oprezna, da neće moći raditi teške tjelesne radove, zatim će morati izbjegavati maksimalne pokrete u lijevom kuku, osobito adukciju jer će postojati mogućnosti iščašenja. Isto tako će joj biti onemogućeni radovi u čučećem položaju, zatim neće moći potrčati, skakati i nositi teške predmete i to umanjenje životnih aktivnosti iznosi 30%, a za prijelom u području lijevog ramena koji je na početku bio previđen u malom postotku od 2% što će se odnositi na ulaganje napora kod izuzetno teških radova s lijevom rukom i nošenjem teškog tereta u lijevoj ruci. Bolove jakog intenziteta je imala 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta još 2 mjeseca. Tuđa njega i pomoć je bila potrebna nakon izlaska iz bolnice kod obavljanja osobne higijene, nemedicinska, a trajala je 1 mjesec 2 sata dnevno i još 4 mjeseca 1 sat dnevno. Naruženje uglavnom lakšeg stupnja zbog vidljivog ožiljka, međutim, kada se umori zbog blažeg šepanja bi bilo srednjeg stupnja povremeno.

28. Sudski vještak dr. Nikola Sikirica u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 30. listopada 2025. navodi kako u spisu nema psihijatrijskih nalaza koji bi govorili u prilog da je navedeni traumatski događaj i njegove zdravstvene posljedice doveli do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja, ali unatoč tome normalno je psihološki razumljivo da će osoba trpjeti određene emocionalne reakcije kao posljedicu samog događaja i zdravstvenih posljedica te u tom kontekstu mišljenja je da je tužiteljica u trenutku događaja doživjela primarni strah u trajanju od 10-tak sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 2 tjedna, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca.

29. Na nalaz i mišljenje vještaka dr. PA i dr. Sikirice punomoćnici parničnih stranaka nisu imali primjedbi, a s obzirom na to da se radi o stalnim sudskim vještacima koji svoj nalaz i mišljenje daju na temelju svog znanja i iskustva, te primjenom pravila struke i znanosti, to ih ovaj sud u cijelosti prihvaća.

30. Imajući u vidu gore navedene relevantne zakonske odredbe, kao i nalaze i mišljenje vještaka liječnika dr. PA i dr. Sikirica, te jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, opseg smanjenja životne aktivnosti (sveukupno 32 %), jačinu i trajanje pretrpljenog straha, karakter, težinu i lokalitet ozljede (teška tjelesna ozljeda u području kuka), duljinu liječenja, potrebu mirovanja, uzimanja analgetika, odlazaka na kontrole, provođenje fizikalne terapije, životnu dob (u vrijeme nezgode tužiteljica je imala 57 godina) i zanimanje tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, kao i svih neugodnosti koje je tužiteljica imala tijekom liječenja (operacija-postavljanje umjetnog kuka, hod uz diskretno šepanje, fizikalna terapija, kontrolni pregledi i dr.) te naruženosti (uglavnom lakšeg stupnja zbog vidljivog ožiljka, te srednjeg stupnja povremeno zbog blažeg šepanja), tužiteljici je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 13.848,19 eura.

31. Tužiteljica je zatražila i naknadu imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći.

32. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

33. Naime, naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik imovinske štete tj. predstavlja onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužiteljica platila trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. U konkretnom slučaju, tužiteljica nije imala novčanih izdataka za tuđu pomoć, budući da je istoj ta pomoć i njega pružena besplatno (od strane članova njezine obitelji, jer tužiteljica nije sudu dostavila dokaz da bi ove troškove platila trećoj osobi), pa stoga tužiteljicu pripada naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platila da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu i tražila, a sve to iz razloga kako bi se postigla svrha naknade štete, a to je da se imovno stanje tužiteljice dovede u takvo da joj u cijelosti bude nadoknađeno ono što ona mora platiti za usluge nemedicinske tuđe njege i pomoći koju joj pruža treća osoba pa makar to bili i članovi njezinog domaćinstva. Prema tome, visina te naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u Gradu Splitu bila sposobna pružati takvu uslugu, a prema podacima Doma za starije i nemoćne osobe „Lovret“ od 17. 2. 2021. (bez poreza, prireza i ostalih davanja prema državi) u vrijeme kada je tužiteljici pružana tuđa njega i pomoć bila u visini od 5,31 eura (40,00 kn), to je onda sud iste prihvatio, pa i bez obzira na činjenicu da tužiteljici ta ustanova nije pružala usluge tuđe pomoći, ali bi ih zasigurno pružala da ih je tužiteljica od nje zatražila.

33.1. Tužiteljici je, a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. PA potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 30 dana po 2 sata dnevno te 120 dana po 1 sat dnevno, dakle 180 sati, stoga tužiteljici, a s obzirom na prednje, pripada na ime naknade za tuđu njegu i pomoć ukupan iznos od 955,80 eura (180 sati potrebite tuđe njege i pomoći x 5,31 eura, kao cijena jednog sata tuđe njege i pomoći, prema podacima Doma za starije i nemoćne «Lovret» Split) koji joj je i dosuđen.

34. Dakle, tužiteljici je dosuđeno na ime naknade (neimovinske i imovinske) štete ukupan iznos od 14.803,99 eura, dok je za više zatraženo, za iznos od 1.122,75 eura, odbijena u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate teku od dana 17. ožujka 2023., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva (tužiteljica je dostavila dokaze da se tuženici obraćala pisanim zahtjevom za naknadu štete, stoga kamate teku od dana podnošenja tog zahtjeva), a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga), pa do isplate (mada na iznos tuđe njege i pomoći zatezne kamate teku od dana kada je tužiteljici pružana tuđa njega i pomoć, jer se radi o novčanoj imovinskoj šteti koja se dosuđuje prema cijenama u vrijeme kada je trošak učinjen tj. usluga pružena pa i u slučaju kada nije došlo do angažmana treće osobe, već su tuđu njegu i pomoć tužiteljici kao oštećenoj pružali članovi njezinog domaćinstva, ali je tužiteljica zatražila od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 17. 3. 2023., što je sud i prihvatio jer ne može ići preko zahtjeva tužiteljice /čl. 2. ZPP-a/), a kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

35. Tužena je istakla prigovor limita po polici odgovornosti br. 078290023980, koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan, jer je ugovorena svota u visini od 15.926,74 eura, a tužiteljici je dosuđen iznos od 14.803,99 eura, što znači da nije iscrpljena svota osiguranja. Tvrdnje tužiteljice kako unutar ugovorenog iznosa limita/osigurnine ulaze osim naknade štete i zatezne kamate i troškovi postupka nisu osnovane, jer parnični troškovi i zatezne kamate na dosuđeni iznos štete ne ulaze u ugovoreni limit osiguranja. Naime, osiguratelj je dužan nadoknaditi štetu do limita, a troškove postupka i zatezne kamate preko toga (zatezne kamate i parnični troškovi dosuđuju se bez obzira na limit osiguranja).

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23; dalje ZPP).

36.1. Budući da tužiteljica u neznatnom dijelu nije uspjela u tužbenom zahtjevu (tužiteljica je uspjela 100 % u osnovu i 92,95 % u visini, ukupno je uspjela u sporu 96,47 %), za koji dio, po ocjeni ovog suda, nije ni nastao poseban trošak , to je istoj dosuđen trošak u cijelosti, a sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje Tarifa) i to: za sastav odštetnog zahtjeva 500,00 eura, za sastav tužbe 500,00 bodova, za sastav podnesaka od 17.10.2024., 9.10.2025. i 7.11.2025. po 500,00 eura, za zastupanje na ročištima od dana 30. 4. 2025., 15. 9. 2025., 30.10.2025. i 18. 2. 2026. po 500,00 eura, za pristup ročištu za objavu presude 100,00 eura, ukupno 4.600,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 1.150,00 eura te na ime troškova sudske pristojbe na tužbu iznos od 181,45 eura, sudske pristojbe na presudu iznos od 181,45 eura i na ime troškova medicinskog vještačenja iznos od 364,50 eura, daje ukupan iznos od 6.477,40 eura. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 13. travnja 2026., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki II. izreke presude.

36.2. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi za sastav podneska od 30. 4. 2025., 25. 9. 2025., 21.10.2025. i 5.12.2025. jer ti podnesci nisu bili nužni ni potrebni za sam postupak, već se radi o dostavi podataka o osobnom liječniku tužiteljice radi pribave zdravstvenog kartona, dostavi podataka o uplati troškova vještačenja, te dostavi nove medicinske dokumentacije.

U Splitu 13. travnja 2026.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužiteljice

-tuženici