Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
K-299/2020-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sutkinji Snježani Markuš kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Božene Trupković, u kaznenom predmetu protiv optuženog UL, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje: ODO u Karlovcu) broj KO-DO-1715/2020 od 13. srpnja 2020., na raspravi dovršenoj 13. travnja 2026. u nazočnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu Željke Cunić Milošević, oštećene HL, optuženika i branitelja Darka Gojaka, odvjetnika u Karlovcu, izrekao i
p r e s u d i o j e
I.Na temelju članka 544. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje: ZKP/08.), kazneni nalog ovoga suda broj K-299/2020-2 od 23. rujna 2020., stavlja se izvan snage.
Optuženi UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina U i SL rođene H, rođen **.**.1933. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, umirovljenik, udovac, otac dvoje djece, neosuđivan
k r i v j e
što je:
II. 29. travnja 2020., oko 12,00 sati, u Netretiću, u dvorištu obiteljske kuće na adresi [adresa], svojoj snahi HL, u cilju da ju zastraši, držeći u ruci iznad glave pajser, u više navrata prijetećim glasom rekao: "Marš iz mojeg dvorišta, ubit ću te", što je kod HL izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti,
III.
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje: KZ/11.) a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., pa se na temelju citiranog propisa optuženi UL
IV.
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
V. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom UL se
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
pa se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
VI.Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08., oštećena HL, s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.
VII.Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe .
Obrazloženje
1.ODO u Karlovcu podiglo je optužnicu protiv UL da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci presude.
2.Razmatrajući optužnicu ODO u Karlovcu, sud je našao kako podaci u optužnici i spisu predmeta pružaju dovoljno osnove za izdavanje kaznenog naloga pa je 23. rujna 2020. donio presudu poslovni broj K-299/2020-2 kojom je na temelju članka 541. ZKP/08. izdao kazneni nalog kojim je za predmetno kazneno djelo optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci te mu na temelju članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od dvije godine. Protiv navedene presude optuženik je pravovremeno podnio prigovor, pa je sudac pojedinac sukladno članku 542. stavku 4. ZKP/08. dostavio optužnicu optužnom vijeću radi ispitivanja. Optužno vijeće je rješenjem broj Kov-379/2020-6 od 23. listopada 2020. potvrdilo optužnicu ODO u Karlovcu broj KO-DO-1715/2020 od 13. srpnja 2020., protiv optuženog UL, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
3.Kod očitovanja o osnovanosti optužnog akta, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim slijedom čega je obranu iznio na kraju dokaznog postupka.
4.U dokaznom postupku, ispitani su svjedoci NL i ČL, na temelju suglasnosti stranaka pročitan je zapisnik o dokaznom ročištu – ispitivanje svjedoka (žrtve) HL na listu 38 spisa. Kao zadnji dokaz prije ispitivanja optuženika, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije na listu 30 spisa. Na kraju dokaznog postupka optuženik je iznio obranu.
6.Oštećena-žrtva HL iskazala je kod suca istrage da je optuženik otac njezinog pokojnog supruga s kojim je sve do 29. travnja 2020. bila u podnošljivim odnosima iako su već i ranije imali sukoba a kritičnog dana je optuženik s dvojicom majstora došao na adresu u [adresa], te je ona iz svoje kuće čula kako je nešto lupilo i pretpostavila je da su to podrumska vrata, misleći da je netko provalio pa je upitala optuženika zašto je provalio, a isti je držeći pajser u desnoj ruci iznad glave krenuo za njom, pritom vičući: "Marš iz mojeg dvorišta, ubit ću te", što je ponovio više puta, što je shvatila kao ozbiljnu prijetnju i bilo ju je strah. Dodala je da je išla unatrag gledajući prema njemu a on je brže hodao prema njoj a potom je iz kuće izišao optuženikov unuk NL koji je spriječio optuženikov daljnji hod prema njoj.
7.Svjedok NL iskazao je da se toga dana odmarao jer je došao iz noćne smjene kada je čuo viku i galamu, izašao je iz kuće i vidio u dvorištu optuženika, HL i ČL, optuženik je djelovao ljutito i uzrujano a u ruci je držao šipku odnosno pajser, pa je on odmah stao između optuženika i oštećenice, kako bi spriječio da optuženik možda udari oštećenicu jer nije bio prisutan od početka događaja, pa ne zna što se prethodno dogodilo. Poslije je čuo da je izbio nekakav sukob oko podruma ali nije čuo konkretne riječi koje su optuženik i oštećenica izmjenjivali. Sjeća se da je oštećenica izgledala preplašeno i da je istu vozio na policiju da podnese kaznenu prijavu, kojom prilikom mu je rekla da ju je optuženik napao radi podruma. Za vrijeme vožnje prema policijskoj postaji oštećenica mu je djelovala preplašeno. Pojasnio je da se umiješao u raspravu između optuženika i oštećenice jer bi se tako uvijek umiješao kad muškarac napada ženu, a sve s obzirom na činjenicu da je optuženik u ruci držao metalni predmet te budući da je bila vika i galama, fizički je stao između njih kako bi spriječio eventualni fizički sukob.
8.Svjedok ČL iskazao je da je s radnikom došao na poziv optuženika na njegovu adresu raditi instalacije u kupaonici te je optuženik imao u ruci pajser s namjerom da nasilno otvori vrata podruma. Uto je naišla oštećenica i prigovorila mu da što to radi a optuženik je krenuo prema njoj, digao pajser s namjerom da je udari ravno u glavu, čelo, oštećenica se izmicala unatrag i on je još dva puta tako "trzao" pajserom prema njoj kao da će je udariti u glavu, dok se ona svaki puta povlačila unatrag. Iskazao je da je bio u šoku i nije se mogao par sekundi sabrati a onda je zavikao na optuženika i tek tada je isti spustio taj pajser. Rekao je svom radniku da pokupi alat i prekinuli su rad. Optuženik je nešto mrmljao i pričao ali s obzirom da mu je u tom trenutku leđima bio okrenut, nije čuo konkretne riječi, ali se sjeća da se oštećenica preplašila i da je bježala od optuženika. U jednom trenutku na lice mjesta je došao NL koji se pojavio kada se događaj već odigrao. Iskazao je da je optuženik bio ljut, stisnuo je zube i nešto mrmljao, dok je oštećenica rukama pokrila glavu i bježala te jauknula ali nije čuo konkretne riječi koje je optuženik izgovarao, dok oštećenica ništa nije govorila, bila je u šoku, preplašena i uzmicala unatrag. Iskazao je da je bio prisutan događaju od samog početka jer su istovarivali alat, optuženik je krenuo s pajserom nasilno otvoriti podrum, na to je iz kuće preko dvorišta izašla oštećenica, prigovorila mu, a optuženik se onda automatski okrenuo prema oštećenici i fizički je napao tim pajserom. Pojasnio je da je optuženik hodao za oštećenicom koja je uzmicala unatrag s rukama preko glave da se zaštiti jer je optuženik ciljao tim pajserom ravno njoj u glavu, čelo, i kada je tako hodajući prema njoj i treći puta cimnuo tim pajserom prema njoj, on se na njega izvikao i rekao mu da spusti pajser. Dodao je da je oštećenica povišenim glasom prigovorila optuženiku zašto provaljuje u podrum, ali mu se nije obraćala neprimjerenim riječima.
9.U obrani optuženik je porekao počinjenje kaznenog djela navodeći da oštećenicu kritičnog dana nije niti vidio osim dok je stajala ispred svoje kuće i prigovorila mu zašto to radi s pajserom jer da je to njezin podrum, ali joj pritom nije prijetio niti je napadao pajserom kojeg je imao u rukama i to ne samo jedan nego dva, kako bi otvorio podrum koja vrata podruma je nogama otvorio ČL koji je došao raditi vodovodnu instalaciju. Pojavio se njegov unuk NL koji nije dao prikopčat vodu i ČL je otišao jer nije ništa mogao napraviti bez priključka na vodu. Iskazao je da ne zna razlog zbog kojega su svi svjedoci lagali i da s oštećenicom ne razgovara i nema nikakvih sporova s njom.
10.Iz izvatka iz kaznene evidencije na listu 30 spisa razvidno je da optuženik nije osuđivan.
11.Nakon provedenog dokaznog postupka na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te uspoređujući iste s obranom optuženika, sud je utvrdio da je optuženik svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
12.Tijekom postupka nije bilo sporno da se događaj zbio 29. travnja 2020. oko 12,00 sati u dvorištu obiteljske kuće na adresi [adresa] . Nije sporno niti da je optuženik tada imao u ruci pajser i da se na licu mjesta nalazila oštećenica. Sporno je da li je optuženik oštećenici tj. snahi HL, u cilju da ju zastraši, držeći u ruci iznad glave pajser, u više navrata prijetećim glasom rekao: "Marš iz mojeg dvorišta, ubit ću te", što je kod HL izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti, te tako opisanim ponašanjem počinio kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
13.Prosuđujući sporne činjenice sud je utvrdio da je iskaz oštećene HL iscrpan, istinit, detaljan, životan, uvjerljiv i dosljedan, čini jednu zaokruženu logičnu cjelinu kada se dovede u vezu s ostalim provedenim dokazima. Naime, oštećenica je decidirano iskazala da joj je optuženik inkriminirane zgode u više navrata prijetio riječima: "Marš iz mojeg dvorišta, ubit ću te", držeći u ruci iznad glave pajser, što je kod nje izazvalo osjećaj straha. Ista je na životan i logičan način opisala kako dinamiku cijelog događaja čija je podloga u narušenim odnosima s optuženikom, tako i prijetnje koje joj je optuženik kritične zgode uputio te kako se osjećala čuvši optuženikove prijetnje. Između oštećenice i optuženika u inkriminirano vrijeme su neosporno postojali narušeni odnosi od ranije. Upravo stavljajući cjelokupni iskaz oštećenice u kojem je jasno opisala da joj je optuženik prijetio smrću u korelaciju s ostalim personalnim dokazima u spisu, razvidno je da se oštećenica imala razloga bojati optuženikovog ponašanja i prijetnji.
14.Da je tome tako proizlazi i iz iskaza svjedoka očevidca ČL koji je na jasan i decidiran način iskazao da je vidio da optuženik s pajserom u ruci prijeti oštećenici, vidio je da se oštećenica prestrašila i uzmicala pred optuženikom, na kraju je intervenirao na način da je optuženiku uputio kritike na račun njegovog agresivnog ponašanja i prekinuo posao. U iskaz ovog svjedoka nije bilo nikakvog razloga sumnjati budući da ga sud smatra nepristranim i objektivnim, isti je s optuženikom i oštećenicom nesrodan i nezavađen, upozoren na dužnost istinitog iskazivanja pa nije imao nikakvog razloga govoriti neistinu ili bezrazložno teretiti optuženika, tim više što suglasno iskazuje i svjedok NL koji je u zaštitu oštećenice fizički stao između nje i optuženika. Dakle, iskaz oštećenice u cijelosti je suglasan s iskazom dvojice svjedoka i nema nikakvog razloga sumnjati u iskaze troje svjedoka koji se međusobno poklapaju i suglasni su.
15.Stoga sud obranu optuženika da kritične zgode nije prijetio oštećenici smatra neistinitom i usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti. Naime, iako svjedoci NL i ČL nisu čuli konkretne riječi prijetnje koje je optuženik izgovorio oštećenici jer se NL pojavio tek na kraju događaja a ČL je čuo da optuženik nešto mrmlja ali nije razaznao konkretne riječi, ali iz okolnosti događaja, agresivnog ponašanja optuženika te naposljetku iz iskaza i ponašanja oštećenice koja je neposredno nakon događaja podnijela kaznenu prijavu protiv optuženika za kazneno djelo prijetnje, nedvojbeno je dokazano da je optuženik na opisani način prijetio oštećenici i tako počinio predmetno kazneno djelo.
16.Budući da je optuženik kritične zgode prijetio oštećenici da će je ubiti držeći i mašući pritom pajserom prema glavi oštećenice, ista je s pravom osjetila strah i zaključila da njegove riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju i sigurno su, a kao što je i sama oštećenica izjavila, kod nje izazvale osjećaj straha i uznemirenosti.
17.S obzirom na sve navedeno, a uzimajući u obzir činjenicu da za počinjenje kvalificiranog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. nije odlučno da li je optuženik kao počinitelj upućujući takve prijetnje takvo što ozbiljno mislio, već je bitno da li je žrtva tj. oštećenica s obzirom na okolnosti pod kojima su prijetnje izrečene, iste ozbiljno shvatila, sud je u konkretnom slučaju nedvojbenim utvrdio da je oštećenica, koja je optuženikova snaha, osjećala strah i uznemirenost čime je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.
18.Za počinjenje kaznenog djela prijetnje, odlučne su okolnosti pod kojima je prijetnja izgovorena te činjenica da li su izgovorene riječi objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i uznemirenosti kod osobe kojoj su upućene (stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 161/2017-6 od 20. studenog 2018.). Naime, sud prihvaća da za većinu prosječnih ljudi prijetnja upućena u smislu: "Marš iz mojeg dvorišta, ubit ću te“, pri čemu počinitelj iznad glave u ruci drži pajser i njime prijeti, upućuje na mogućnost fizičke povrede i ugroze pa uzimajući u obzir kontekst u kojem su te riječi izrečene, to nedvojbeno proizlazi namjera optuženika usmjerena na zastrašivanje oštećenice koja zasigurno zbog takvih prijetnji osjeća strah i uznemirenost a u konačnici dokazuje i ozbiljnost same prijetnje.
19.Opisanim radnjama koje su protupravne, pri čemu optuženik postupa s izravnom namjerom jer je svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njegovo ostvarenje, ubrojiv je, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno jer zna da takvo ponašanje nije dopušteno, kraj činjenice da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, ispunjena su sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. Kako je u konkretnom slučaju zaštitni objekt kaznenog djela prijetnje iz članka 139. KZ/11. osobna sloboda, pravo svakog čovjeka da živi spokojno i neometano od drugih osoba te na duševni mir i osjećaj sigurnosti, a kako je optuženik izrečenim ozbiljnim prijetnjama oštećenici povrijedio odnosno narušio to pravo, ostvario je sva obilježja predmetnog kaznenog djela, pa ga je trebalo proglasit krivim i osuditi po zakonu.
20.Prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije sud se vodio propisanom svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. i to da se njome izražava društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Također se vodio i odredbom članka 47. KZ/11 kojom je propisano da će sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.
21.Sud je cijenio otegotnim jačinu povrede zaštićenog dobra te način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela i nastupjele posljedice na strani oštećenice, te činjenicu da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom a olakotnim činjenicu da isti nije osuđivan, da je starije životne dobi pa ga je sud na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci smatrajući da će ovako izrečenom kaznom doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika i druge da se ubuduće suzdrže od činjenja takvih i sličnih kaznenih djela te je primjerena satisfakcija za sve zlo koje je optuženik nanio kako društvu u cjelini a tako i oštećenici činjenjem kaznenog djela.
22.Međutim, cijeneći olakotne okolnosti na strani optuženika, ovaj sud smatra da i bez izvršenja kazne zatvora optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela zbog čega mu je na temelju članka 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u naredne dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Upravo ovako izrečenom kaznom bit će ostvarena svrha kažnjavanja jer je ista primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje i pobudama iz kojih je djelo počinjeno kao i okolnostima u kojima je počinjeno. Ovako izrečenom kaznom bit će ostvarena i svrha generalne prevencije kažnjavanja te će utjecati na građane da ne čine kaznena djela i jačati svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
23.Oštećena-žrtva HL s imovinskopravnim zahtjevom upućena je u parnicu jer podaci kaznenog postupka nisu dali pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje.
24.Budući da je optuženik proglašen krivim, dužan je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
25.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Karlovcu 13. travnja 2026.
Sutkinja
Snježana Markuš
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1.ODO u Karlovcu na broj: KO-DO-1715/2020
2.Optuženi UL, [adresa]
3.Branitelj opt. Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu
4.Oštećena HL, [adresa]
