Poslovni broj: Us I-1133/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Neni Čulić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja protiv tuženika VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., Šibenik, Kralja Zvonimira 50, OIB: 26251326399, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Mijat odvjetnik u Šibeniku, Kralja Zvonimira 50, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB:72910430276, radi potpunog izvlaštenja nekretnine u K. O. [katastarska općina] – Vinovac u svrhu izgradnje zemljišta za planirani zahvat u prostoru izgradnje procrpne stanice Žižci vodoopskrbni podsustav zagorskog dijela Općine Marina, Mitlo — Blizna Donja — Blizna Gornja, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 20. ožujka 2026., a objavljene 13. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/23-01/182 URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-02 od 25. ožujka 2025., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/23-01/182 URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-02 od 25. ožujka 2025., odbijena je žalba Vodovoda i odvodnje d.o.o. Šibenik, ovdje tužitelja, izjavljena rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko - pravne. poslove Klasa: UP/I 943-02/22-0901/0010, URBROJ: 2181/1-13/26-23-0006 od 17. svibnja 2023. godine

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko - pravne. poslove Klasa: UP/I 943-02/22-0901/0010, URBROJ: 2181/1-13/26-23-0006 od 17. svibnja 2023. godine odbijen je prijedlog VODOVODA I ODVODNJE d.o.o. Šibenik, ovdje tužitelja, u svrhu potpunog izvlaštenja zemljišta za planirani zahvat u prostoru izgradnje procrpne stanice Žižci vodoopskrbni podsustav zagorskog dijela Općine Marina, Mitlo — Blizna Donja — Blizna Gornja.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da se isto temelji na utvrđenju da bi tužitelj započeo s izvođenjem građevinskih radova na predmetu izvlaštenja prije pokretanja postupka zbog čega navodno ne bi imao interesa za pokretanjem postupka izvlaštenja, pa da je zbog toga prijedlog tužitelja trebalo odbaciti, a ne odbiti. Međutim, tužitelj u tužbi navodi da je utvrđenje da bi tužitelj započeo s izvođenjem građevinskih radova na predmetu izvlaštenja prije pokretanja postupka, na kojem utvrđenju se temelji Pobijano rješenje u potpunosti netočno, pogrešno i neistinito. Da iz dokumentacije koja je priložena spisu u predmeta, jasno i nedvojbeno proizlazi da u trenutku pokretanja postupka izvlaštenja nikakvi radovi na predmetu izvlaštenja nisu započeli, međutim s obzirom na trajanje samog postupka izvlaštenja i uvjetovane rokove financiranja izgradnje komunalne vodne građevine, da je tužitelj tijekom postupka bio primoran započeti izvođenje radova na predmetu izvlaštenja. S tim u vezi, da je netočno i neistinito utvrđenje obrazloženja pobijanog rješenja da u trenutku podnošenja prijedloga „nisu postojale pretpostavke za pokretanje postupka izvlaštenja“. Dakle, da se pobijano rješenje temelji se na pogrešnom i neistinitom utvrđenju da je tužitelj započeo s izvođenjem građevinskih radova na predmetu izvlaštenja prije pokretanja postupka, zbog čega da je isto nezakonito. Nadalje navodi, da s obzirom na u potpunosti pogrešno i neistinito utvrđenje na kojem je tuženik temeljio pobijano rješenje, da bi tužitelj započeo s izvođenjem građevinskih radova na predmetu izvlaštenja prije pokretanja postupka izvlaštenja, da tuženik uopće nije ulazio u ocjenu osnovanosti ostalih žalbenih navoda tužitelja iz žalbe te da mu je stoga onemogućeno raspravljanje, te da su povrijeđena njegova prava propisana odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne Novine br. 47/09, 110/21; dalje ZUP-a), posebno pravo na žalbu. Tužitelj nadalje, opreza radi, navodi da s obzirom da tuženik nije posebno cijenio ove navode, niti naveo razloge zbog kojih bi žalbeni navodi tužitelja bili neosnovani, ukazuje kako se prvostupanjsko rješenje temeljilo na utvrđenju da se nekretnina „može izvlastiti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, kada je to potrebno radi izgradnje građevine ili izvođenja radova, a ne nakon početka izvođenja radova“ te da se pritom se i prvostupanjsko tijelo i tuženik pozivaju na odredbe čl. 2. odnosno 4. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne Novine br. 74/14, 69/17, 98/19; dalje u tekstu: „ZI“).Tužitelj posebno ukazuje kako se tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja poziva na čl.14. ZI-a, koji da se u rubriciranom predmetu uopće ne primjenjuje jer da se isti odnosi na postupak utvrđenja interesa Republike Hrvatske kao pretpostavke za pokretanje postupka izvlaštenja, dok da se u rubriciranom predmetu interes Republike Hrvatske presumira u smislu čl.13. st.2. ZI-a u vezi s čl. 25. st. 3. Zakona o vodama (Narodne Novine br. 66/19, 84/21, 47/23; dalje u tekstu: „ZV“). S tim u vezi, da je već temeljem same činjenice da se pobijano rješenje temelji na odredbi čl.14. ZI-a, koji se uopće ne primjenjuje na konkretnu situaciju u rubriciranom predmetu, pobijano rješenje je nezakonito. Tužitelj potom citira odredbu čl. 2 i odredbu čl. 4. Zakona o izvlaštenju te navodi da niti jedna odredba čl. 2. odnosno čl.4. ZI-a, ne propisuje kao pretpostavku za provođenje postupka izvlaštenja činjenicu da na predmetu izvlaštenja nije započela gradnja građevine za koju se traži izvlaštenje. S tim uvezi, da je pobijano rješenje arbitrarno i da nema podlogu u ni jednoj odredbi zakona odnosno drugog pozitivnopravnog propisa Republike Hrvatske. Da je s obzirom na jasan i izričit sadržaj čl. 2. ZI-a, zadatak prvostupanjskog tijela u postupku izvlaštenja bio utvrditi, kako slijedi:

(i) odnosi li se prijedlog na gradnju građevine odnosno izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske,

(ii) postiže li se korištenjem predmeta izvlaštenja u novoj namjeni veća korist od one koja se postizala korištenjem na dosadašnji način, odnosno u smislu čl. 35. ZI-a, (iii) iznos naknade za predmet izvlaštenja, a da je Interes Republike Hrvatske u rubriciranom predmetu presumiran u smislu čl.13. st. 2. ZI-a u vezi s čl. 25. st.3. ZV- a. Također navodi da pitanje veće koristi korištenjem predmeta izvlaštenja na predloženi način od dosadašnjeg načina korištenja, kao ni iznos naknade za predmet izvlaštenja nije utvrđeno, niti da je utvrđivano ni prvostupanjskim rješenjem, niti pobijanim rješenjem, radi ega da su i prvostupanjsko tijelo i tuženik postupili protivno odredbama ZI-a, zbog čega da je Pobijano rješenje nezakonito. Slijedom navedenog, da je pri donošenju pobijanog rješenja došlo do niza procesnih i materijalnih propusta, da su povrijeđena temeljna načela upravnog postupka, kao i načelo ustavnosti i zakonitosti pri primjeni propisa, a samo rješenje da je arbitrarno, radi čega je predložio da Sud nakon održanog ročišta i provedenog postupka donese presudu kojom će poništiti pobijano rješenje jer da je isto nezakonito i da vrijeđa temeljna ustavna prava tužitelja.

4. Tuženo tijelo je ovom Sudu dostavilo odgovor na tužbu 15. srpnja 2025. zajedno uz spis tuženog tijela, te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Podneskom od 17. ožujka 2026. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu tuženika osporavajući ih u cijelosti te ustrajući u tvrdnji da je u rubriciranom predmetu tužitelj pokrenuo postupak potpunog izvlaštenja nekretnine, radi izgradnje komunalnih vodnih građevina na predmetu izvlaštenja, da je u postupku utvrđeno kako je tužitelj, nakon podnošenja prijedloga za osiguranje dokaza, započeo izvoditi građevinske radove na predmetu izvlaštenja, a koji radovi nisu dovršeni ; da se i prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje temelje na sadržaju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka, koji je utvrdio da bi prilikom očevida na dijelu nekretnine bili uočeni započeti radovi od strane tužitelja; da je tužitelj bio primoran započeti s izvođenjem radova upravo zbog dugotrajnosti postupka osiguranja, a kako bi zadržao prava iz ranije sklopljenih ugovora, te ishođene građevinske dokumentacije i istu održao na snazi, a što da također proizlazi iz sadržaja dokumentacije koja je priložena spisu predmeta; da iz stanja spisa jasno proizlazi da je tužitelj započeo izvoditi građevinske radove, pri čemu da isti nisu dovršeni te da tužitelj nije ostvario svrhu izvlaštenja jer da planirana komunalna vodna građevina nije izgrađena, zbog čega da je u postupku izvlaštenja potrebno urediti stvarnopravne odnose i utvrditi vlasništvo tužitelja na predmetu izvlaštenja, uz obvezu isplate naknade ovlaštenicima prava na istom. Ujedno se poziva na odredbe čl. 20. odnosno 41. ZI-a, koje propisuju mogućnost da korisnik izvlaštenja uđe u posjed predmeta izvlaštenja i obavi pripremne radove na predmetu izvlaštenja, prije donošenja odluke o izvlaštenju. Štoviše, da je sukladno čl. 41.st. 7. ZI-a kod izvođenja radova javne infrastrukture, a predmet rubriciranog postupka da je upravo izvođenje ovakvih radova, korisnik izvlaštenja ne mora ni dokazivati postojanje pravnog i opravdanog interesa odnosno vjerojatnost nastupa znatne štete, u zahtjevu za ulazak u posjed predmeta izvlaštenja. Da iz navedenih odredbi jasno i nedvojbeno proizlazi da ulazak u posjed i započinjanje izvođenja radova ne predstavlja razlog za odbijanje odnosno odbačaj (prema tuženiku) prijedloga za izvlaštenje, te da se rješenje o izvlaštenju donosi i u situaciji kada je korisnik izvlaštenja već u posjedu predmeta izvlaštenja, odnosno kada je izveo pripremne radove na predmetu izvlaštenja, slijedom čega je ustrajo u postavljenom tužbenom zahtjevu.

6. Na ročištu održanom pred ovim sudom 13. travnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, zamjenik opunomoćenika tužitelja je ustrajao u navodima tužbe i podneska od 17. ožujka 2026. te istakao da je prije pokretanja postupka izvlaštenja pred istim prvostupanjskim tijelom proveden postupak osiguranja dokaza u kojem utvrđeno isto stanje , kao i stanje u samom postupku izvlaštenja, odnosno da su započeti građevinski radovi, a u kojem postupku prvostupanjsko tijelo nije odbacio zahtjev upravo iz razloga što Zakonom o izvlaštenju dopušta mogućnost korisniku izvlaštenja ulazak u posjed i obavljanje radova prije donošenja rješenja o izvlaštenju.

7. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, Sud je izveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-02/23-01/182 URBROJ:

514-04-03-01-01/08-25-02 od 25. ožujka 2025.,

10. Odredbom čl. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj: 74/14, 69/17 i 98/19) propisano je da se ovim Zakonom uređuje sustav izvlaštenja, način utvrđivanja interesa Republike Hrvatske u tom sustavu, tijela nadležna za provedbu postupka izvlaštenja, pripremne radnje i postupak izvlaštenja, način određivanja naknade za izvlaštene nekretnine, način određivanja naknade za nekretnine koje se po posebnom propisu smatraju izvlaštenima te druga pitanja s tim u vezi.

11. Članak 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade sadrži odredbe o predmetu izvlaštenja, pa je tako propisano:

Nekretnina se može izvlastiti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, kada je to potrebno radi izgradnje građevine ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske, kada se ocijeni da će se korištenjem nekretnine, za koju se namjerava predložiti izvlaštenje, u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način (stavak 1.).

Nekretnina se u smislu stavka 1. ovog članka može izvlastiti radi izgradnje građevine ili izvođenja radova gospodarske infrastrukture, groblja i drugih objekata komunalne infrastrukture, zdravstvenih, prosvjetnih, kulturnih i sportskih građevina, industrijskih, energetskih, vodnogospodarskih, prometnih i objekata elektroničkih komunikacija, građevina za potrebe hrvatskog pravosuđa, vojske i policije te istraživanja i eksploatacije rudnog i drugog blaga ( stavak 2.).

Nekretnina se u smislu stavka 1. ovog članka može izvlastiti i kad je to potrebno radi izgradnje drugih građevina ili izvođenja drugih radova određenih uredbom Vlade Republike Hrvatske od državnog i područnog (regionalnog) značaja ili radi provedbe strateških projekata koje je Vlada Republike Hrvatske proglasila strateškim investicijskim projektima (stavak 3.).

12. Odredbom čl. 3., istog Zakona, je propisano da se izvlaštenje može provesti u korist fizičke ili pravne osobe (u daljnjem tekstu: korisnik izvlaštenja).

13. Odredbom članka 4., istog Zakona, je propisana svrha izvlaštenja pa je tako propisano da izvlaštenjem korisnik izvlaštenja stječe pravo koristiti nekretninu u svrhu radi koje je izvlaštenje provedeno

14. Odredbom čl. 5., istog Zakona, je propisano potpuno izvlaštenje pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da izvlaštenjem nekretnina postaje vlasništvo korisnika izvlaštenja (potpuno izvlaštenje).

Stavkom 2., istog članka, je propisano da potpunim izvlaštenjem prestaju pravo vlasništva prijašnjeg vlasnika i druga prava na toj nekretnini.

15. Odredbom čl. 9., istog Zakona, propisane su pretpostavke za izvlaštenje, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da se nekretnina može izvlastiti nakon što je na način propisan ovim Zakonom utvrđen interes Republike Hrvatske za izgradnju građevine ili izvođenje radova.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da izgradnja građevine ili izvođenje radova iz stavka 1. ovog članka mora biti u skladu s pravomoćnom lokacijskom dozvolom.

16. Članak 13., istog Zakona, sadrži odredbe o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske, pa je tako stavkom 1., istog članka, propisano da Odluku da je izgradnja građevine ili izvođenje radova u interesu Republike Hrvatske donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog korisnika izvlaštenja.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se smatra da je interes Republike Hrvatske utvrđen ako je posebnim zakonom propisano da je izgradnja građevine ili izvođenje radova u interesu Republike Hrvatske.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da Odluku o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske izvan slučajeva propisanih člankom 2. stavkom 2. ovog Zakona donosi Vlada Republike Hrvatske uz prethodno mišljenje odbora Hrvatskoga sabora u čijem je djelokrugu promicanje učinkovitog korištenja i uređenja prostora i odbora u čijem je djelokrugu područje usklađivanja i unapređivanja gospodarskog života. Stavkom 4., istog članka, je propisano da se Odluka o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske objavljuje se u »Narodnim novinama«.

17. Odredbom čl. 28. st. 1., istog Zakona, je propisano da prijedlog za izvlaštenje može podnijeti korisnik izvlaštenja nakon što je po odredbama ovog ili posebnoga zakona utvrđen interes Republike Hrvatske za izgradnju građevine ili za izvođenje radova.

Stavkom 2., istog članka, je propisano ako je interes Republike Hrvatske utvrđen odlukom iz članka 13. ovog Zakona, prijedlog za izvlaštenje može se podnijeti u roku od četiri godine.

18. Odredbom čl. 29. , istog Zakona, je propisano da u prijedlogu za izvlaštenje mora biti naznačen:

- korisnik izvlaštenja

- nekretnina za koju se predlaže izvlaštenje, sa zemljišnoknjižnim i katastarskim podacima

- vlasnik i posjednik nekretnine za koju se predlaže izvlaštenje i njegovo prebivalište ili sjedište (adresa), odnosno stvarnopravni ovlaštenici na nekretnini i njihovo prebivalište ili sjedište (adresa)

- građevina ili radovi radi čije se izgradnje odnosno izvođenja radova predlaže izvlaštenje

- podatak o utvrđenom interesu Republike Hrvatske.

19. Odredbom čl. 30., istog Zakona, je propisano da uz prijedlog za izvlaštenje mora se podnijeti:

- dokaz da je korisnik izvlaštenja prethodno s vlasnikom nekretnine pokušao sporazumno riješiti pitanje stjecanja prava vlasništva određene nekretnine, ustanovljenja služnosti odnosno ustanovljenja zakupa na određenoj nekretnini

- dokaz o utvrđenom interesu Republike Hrvatske za izgradnju građevine ili izvođenje radova na toj nekretnini

- procjembeni elaborat iz čl. 25. st. 2. ovog Zakona ne stariji od dvije godine

- dokaz da korisnik izvlaštenja ima osigurana posebna sredstva položena u banci, u visini približno potrebnoj za davanje naknade za izvlaštenu nekretninu odnosno dokaz o osiguranoj drugoj odgovarajućoj nekretnini

- dokaz da korisnik izvlaštenja ima osigurana posebna sredstva položena u banci, u visini približno potrebnoj za snošenje svog dijela troška postupka

- pravomoćna lokacijska dozvola za izgradnju građevine ili izvođenje radova na nekretnini za koju se predlaže izvlaštenje

- parcelacijski elaborat ako on nije sastavni dio lokacijske dozvole, a predmet potpunog izvlaštenja je manji od obuhvata zahvata u prostoru koji je određen tom lokacijskom dozvolom.

20. Nadalje, odredbom članka 31. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da se izvlaštenje u svrhu građenja i održavanja regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, komunalnih vodnih građevina i građevina za melioracije provodi sukladno zakonu kojim se uređuje izvlaštenje, osim kad je tim Zakonom drukčije uređeno.

Stavkom 2., propisano je da korisnik u svrhu izgradnje i održavanja vodnih građevina iz stavka 1. tog članka može stupiti u posjed nekretnina u tijeku postupka izvlaštenja, podnijeti zahtjev za stupanje u posjed nekretnine za koju je podnesen prijedlog za izvlaštenje, sukladno zakonu kojim se uređuje izvlaštenje.

21. Prema odredbi članka 41. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade korisnik izvlaštenja koji dokaže postojanje pravnog i opravdanog interesa odnosno vjerojatnost nastupa znatne štete može, u tijeku postupka izvlaštenja, podnijeti zahtjev za stupanje u posjed nekretnine za koju je podnesen prijedlog za izvlaštenje. Zahtjev se podnosi Ministarstvu odnosno nadležnom tijelu koje vodi postupak izvlaštenja, a uz zahtjev korisnik izvlaštenja mora dostaviti dokaz da je vlasniku nekretnine isplaćena sporazumno utvrđena naknada ili naknada u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem vještaka ili procjenom procjenitelja iz članka 25. stavka 2. tog Zakona, odnosno da je taj iznos naknade uplaćen na poseban račun koji će, na zahtjev korisnika izvlaštenja, otvoriti javnopravno tijelo koje vodi postupak (članak 41. stavak 2. i 3.).

Prema stavku 4. tog članka Ministarstvo odnosno nadležno tijelo odlučit će o zahtjevu iz stavka 1. tog članka bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

Stavkom 7. propisano je da iznimno korisnik izvlaštenja ne mora dokazivati postojanje pretpostavki iz stavka 1. tog članka ako se radi o izgradnji građevine ili izvođenju radova javne infrastrukture, (kao što su javne ceste, željeznička infrastruktura te vodnogospodarska infrastruktura).

22. Odredbom članka 42. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da je Ministarstvo odnosno nadležno tijelo dužno bez odgode, nakon provedene usmene rasprave, donijeti rješenje o zahtjevu za stupanje u posjed izvlaštene nekretnine prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju.

Stavkom 2. propisano je da je Ministarstvo odnosno nadležno tijelo dužno, na usmenoj raspravi, poučiti vlasnika nekretnine da u slučaju odbijanja primanja iznosa naknade utvrđene procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. tog Zakona, danom održavanja usmene rasprave, prestaju teći kamate na utvrđenu naknadu te da će se isplaćena naknada uračunati u naknadu za izvlaštenu nekretninu. Stavkom 3. je propisano da se pouke iz stavka 2. tog članka obvezno navode u zapisniku o usmenoj raspravi.

Stavkom 4. je propisano da se rješenjem iz stavka 1. tog članka nalaže vlasniku nekretnine obveza predaje izvlaštene nekretnine u posjed korisniku izvlaštenja i rok predaje u posjed.

23. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

24. Ovo stoga što među strankama nije sporna činjenica da su radovi na predmetnoj nekretnini započeti prije pokretanja postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine (u tijeku je bila gradnja predmetne procrpne stanice), odnosno prije pokretanja postupka potpunog izvlaštenja, pa je uzimajući u obzir naprijed citirane odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade svrha koja se namjeravala postići potpunim izvlaštenjem (izgradnja procrpne stanice) ispunjena prije podnošenja prijedloga za potpuno izvlaštenje, a kako su to osnovano zaključili i prvostupanjsko i tuženo tijelo.

25. Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja, između ostalog, navodi da ne postoje zakonske pretpostavke iz naprijed citiranih kogentnih odredbi članka 2. i 4. u vezi s člankom 14. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade za donošenje rješenja o potpunom izvlaštenju predmetne nekretnine, a time ne postoje niti uvjeti da se u ovom upravnom postupku vlasniku odredi naknada. Naime, nekretnina se može izvlastiti, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, pod uvjetima iz članka 2. u vezi s člankom 14. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Stoga, ukoliko je građevina izgrađena ili je započeta njena izgradnja prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje, kao što je slučaj u predmetnoj upravnoj stvari, nema uvjeta za provođenje postupka izvlaštenja, pa prijedlog za izvlaštenje treba odbiti, a pitanje naknade i druga pitanja (imovinsko-pravne naravi) stranke rješavaju sporazumom, a u slučaju spora, u parničnom postupku pred nadležnim sudom u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14).

26. Pored navedenog, pravilno tuženo tijelo navodi da naprijed citirane odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknada imaju prisilan značaj (ius cogens) , odnosno da obvezuju pravne subjekte da ih se bezuvjetno pridržavaju, ne dopuštajući mogućnost odstupanja, a neprimjenjivanje ili drugačije tumačenje upućivalo bi na zaključak o arbitrarnosti u materijalnopravnom smislu, a koje obrazloženje kao valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

27. Ovaj sud nadalje nalazi potrebnim istaknuti kako imajući u vidu predmet upravnog postupka u kojemu je doneseno rješenje čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, prvenstveno iz razloga što imajući u vidu sadržaj naprijed citiranih mjerodavnih odredbi Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, ovaj sud zaključuje da je u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu trebalo utvrditi jesu li ostvarene pretpostavke propisane odredbom članka 41. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, odnosno je li korisnik izvlaštenja podnio zahtjev za donošenje rješenja o stupanju u posjed nekretnine za koju je podnesen prijedlog za izvlaštenje te je li tom zahtjevu priložio dokaz da je vlasniku nekretnine isplaćena sporazumno utvrđena naknada ili naknada u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem vještaka ili procjenom procjenitelja iz članka 25. stavka 2. tog Zakona.

28. Pored navedenog, valja istaći kako je svrha naprijed citiranih odredbi Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade privremeno uređenje faktičkog stanja te omogućavanje korisniku izvlaštenja ulazak u posjed koji bi inače bio moguć tek po pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, odnosno po isplati naknade za izvlaštenje nekretnina. Naime, institut stupanja u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju predstavlja iznimku od općeg pravila da korisnik stječe pravo na posjed izvlaštene nekretnine danom pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, uz uvjet ispunjenja svih zakonom propisanih pretpostavki, a koje u konkretnom slučaju nesporno nisu ispunjene.

29. Slijedom svega naprijed navedenog, tužbeni navodi tužiteljia nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost osporavanog rješenja.

30. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

31. Odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

32. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužiteljice za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II. izreke

U Splitu 13. travnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju po opunom.

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eura i za presudu 66,36 eura, po pravom.

- tuženiku

- u spis

- kal. do 17.06.2026.