Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-20/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mateja Balaža, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mladenu Juriću, odvjetniku uz Odvjetničkog društva Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d., Osijek, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2026. u nazočnosti stranaka sa punomoćnicima, uz javnu objavu dana 13. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, koji glasi:

" I/ Utvrđuje se da postoji vlastoručna oporuka ostaviteljice, sada pokojne LJ iz [adresa]., [osobni identifikacijski broj], kojom je ostaviteljica za slučaj svoje smrti tužitelju HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj],ostavilau nasljedstvo nekretninu upisanu u Zemljišnu knjigu Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku, u k. o. [katastarska općina], u zkul. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, suvlasnički udio redni broj 4., na kčbr [katastarska čestica] u [adresa]., dvorište površine 24 m2 i kuća površine 176 m2, ukupne površine 200 m2, rbr.4. suvlasnički dio 5014/10000, etažno vlasništvo (E-1) u naravi stan 1, koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od predprostora, wc-a, ostave, sobe, blagovaonice, kuhinje, dnevnog boravka, sobe, sobe, predprostora, kupaonice, ostave i ulaza ukupne korisne površine 113,37 m2, te sporednog dijela u podrumu koji se sastoji od spremišta površine 16,58 m2 i spremišta površine 8,57 m2 i nekretninu upisanu u Zemljišnu knjigu Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku, u k. o. [katastarska općina], u zk ul. [broj ZK uloška], na kčbr. [katastarska čestica], vinograd i oranica Klainac površine 733 m2.

II/ Utvrđuje se da je tuženik NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nedostojan za nasljeđivanje iza pokojne LJ.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročene parničke troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura (tisućuosamstosedamdesetpeteura) sa zateznom kamatom tekućom od dana 13. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev tuženika za naknadu troška od 2.137,00 eura (dvijetisućestotridesetsedameura) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika 6. siječnja 2023. podnio tužbu radi utvrđenja postojanja pisane vlastoručne oporuke ostaviteljice LJ (majke tužitelja i bake tuženika), te nedostojnosti tuženika za nasljeđivanje iza svije pok. bake LJ, koju obrazlaže navodeći da je ostavinski postupak iza pokojne LJ pred Općinskim sudom u Osijeku pod rojem O-610/2022 prekinut rješenjem od 14. studenog 2022., te je on kao nasljednik upućen da u roku 30 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak protiv nasljednika NJ, ovdje tuženika radi utvrđivanja postojanja i sadržaja oporuke ostaviteljice i radi utvrđivanja nedostojnosti za nasljeđivanje nasljednika, ovdje tuženika NJ. Pok. M.J. za svoga života bila je upisana kao vlasnica nekretnine upisane zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo s neodređenim omjerima, suvlasnički udio redni broj 4., na kčbr [katastarska čestica] u [adresa]., dvorište od 24m² i kuća od 176 m², ukupno od 200 m², rbr.4. suvlasnički dio 5014/10000, etažno vlasništvo (E-1) u naravi stan 1, koji se nalazi u prizemlju i sastoji se od predprostora, wc-a, ostave, sobe, blagovaonice, kuhinje, dnevnog boravka, sobe, sobe, predprostora, kupaonice, ostave i ulaza od ukupno 113,37 m², te sporednog dijela u podrumu koji se sastoji od spremišta od 16,58 m² i spremišta od 8,57m² i nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] vinograd i oranica Klainac od 733m². Za vrijeme života M.J. i njezin suprug MJ zajedno su kao roditelji darovali svome starijem sinu ĆJ Ugovorom o darovanju nekretnine od 30.06.1997. dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], dio nekretnine od 30% -1/3 (jedna trećina), koja se u naravi sastoji od zemljišta, dvora i kuće br. 34, u [adresa] u [adresa], a što je kasnije etažiranjem 2018. postao suvlasnički dio od 4986/10000, odnosno gotovo ½ dijela nekretnine ili 49,86 % nekretnine. Pokojni A. i M.J. su još za vrijeme života odlučili na koji način će raspodijeliti njihovu imovinu njihovoj zajedničkoj djeci ĆJ i njemu. Njegovom bratu ĆJ roditelji su darovali jedan dio nekretnine još za vrijeme života (stan na prvom katu kuće), dok su njemu odlučili drugi dio nekretnine (stan u prizemlju) i nekretninu u [adresa] ostaviti iza njihove smrti, s time da je on nekretninu u [adresa] još za života roditelja sam koristio i održavao, cijelu adaptirao o svome trošku, zasadio voćke itd... Unutar obitelji ĆJ se od 1997. znalo da će s obzirom da je gornji dio kuće u [adresa] darovan starijem bratu ĆJ, drugi dio kuće u prizemlju i vikendica u [adresa] pripasti njemu, o čemu je kasnije pok. M.J. sačinila vlastoručnu oporuku za slučaj svoje smrti koju je vlastoručno napisala i potpisala te je kao odraz svoje posljednje volje za nasljednika imenovala njega kojem je ostavila njezin dio kuće u [adresa] u [adresa], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] i vikendicu u [adresa], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška]. Nakon sačinjenja oporuke pok. M.J. je uz njega i tuženika pozvala svoju najužu obitelj pred kojima se očitovala o sadržaju svoje oporuke te je pred svima oporuku stavila u poseban fascikl i spremila sa gramofonskim pločama u zadnju sobu kuće gdje se nekada nalazila radionica i gdje se ista nalazila do smrti pokojne. Nakon smrti M.J. sačinjena oporuka je iznenada nestala. Na njegov poseban upit uz nazočne svjedoke na okolnosti u svezi nestanka oporuke iz tuženikova očitovanja proizlazi da je isti oporuku uništio/sakrio. Pokušao je mirnim putem da se predmetno riješi, ali tuženik se oglušio. Postupanjem tuženika ispunjene su pretpostavke iz čl. 125. st. 1. t. 3.Zakona o nasljeđivanju za nedostojnost za nasljeđivanje, jer je isti kao nasljednik s namjerom spriječio ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje. Pokojna M.J. do svoje smrti je živjela u [adresa] u prizemlju dok je tuženik stanovao u gornjem dijelu kuće, a između njih se odvijala minimalna komunikacija uz osjećaj odbačenosti pokojne od strane tuženika iz razloga što ista više nije financijski pripomagala unuka-tuženika. Pokojna je otežano hodala i bila bolesna gdje su o njoj svakodnevno skrbili on i njegova djeca (unuci) oko pomaganja sa kućanskim poslovima, kupovanju namirnica, vođenju kod liječnika na medicinske preglede itd...Tuženik nikada na njegove zamolbe da pripazi na baku, nije pozitivno odgovarao iako ga ništa objektivno nije sprječavalo jer nije bio u radnom odnosu i konstantno je provodio vrijeme u kući. Pokojna je teže bolovala od srčanih bolesti, bolesti gušterače, dijabetesa te joj je svakodnevno bila potrebna terapija propisanim lijekovima bez koje bi nastupile drastične zdravstvene posljedice pa i smrt. Tuženik nikada nije pripomogao oko davanja terapije lijekovima, a s obzirom na progres bolesti ista je učestalo bila u situacijama opasnim po život i zdravlje, više puta je zatečena nepomična, pothlađena i uneređena na podu gdje je znala po cijelu noć zvati tuženika da joj pomogne, ali isti se oglušio. U jednoj prilici pokojna je pala i nepomično dozivala u pomoć tuženika, ali isti se oglušio sve dok ju u zadnjem trenutku on nije spasio, nakon čega pokojna više nikada nije hodala. Postupanjem tuženika ispunjene su pretpostavke iz čl. 125. st. 1. t. 4. Zakona o nasljeđivanju za nedostojnost za nasljeđivanje jer isti nije htio pružiti ostaviteljici nužnu pomoć koju je mogao pružiti bez opasnosti za zdravlje i vlastiti život te je ostaviteljicu ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život i zdravlje.

2. U odgovoru na tužbu od dana 10. ožujka 2023. tuženik prije svega prigovara naznačenoj u tužbi vrijednosti predmeta spora u nerealno niskom iznosu od 1.500,00 eura, budući je predmet ostavine nekretnina u Osijeku površine 113,37 m² + sporedni dio te nekretnine, kao i nekretnina u [adresa] površine 733 m², pa je potpuno jasno da vrijednost predmeta spora ni u kojem slučaju ne može biti 1.500,00 eura, već se radi o vrijednosti od najmanje oko 60.000,00 eura (onaj dio nasljedstva koji tužitelj spori tuženiku u ovom postupku), pa stoga predlaže da sud utvrdi vrijednost predmeta spora u iznosu od 60.000,00 eura. Nadalje navodi da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev i navode tužitelja kako su pokojni MJ i LJ još za života odlučili raspodijeliti svoju imovinu zajedničkoj djeci na način da bi tužitelju pripao stan u prizemlju kuće u [adresa] u [adresa] i nekretnina u [adresa] iza njihove smrti, a pogotovo spori da bi postojala ikakva vlastoručna oporuka iza LJ. Nisu istiniti navodi da bi pok. M.J. ikada napisala oporuku, niti da bi potom pozvala parnične stranke i svoju najužu obitelj pred kojima se očitovala o sadržaju oporuke i istu spremila u poseban fascikl u zadnju sobu kuće sa gramofonskim pločama. Ne spori da je njegov pok. otac ĆJ temeljem ugovora o darovanju od 1997. dobio od svojih roditelja za života stan na katu predmetne kuće u [adresa] u [adresa], u kojem je do smrti živio s njim i njegovom majkom, ali nikada nije postojao dogovor o tome da će tužitelj u cijelosti i samostalno naslijediti stan u prizemlju te kuće i nekretninu u [adresa], pa su bespredmetni i promašeni navodi tužitelja o ulaganjima i održavanju nekretnine u [adresa], kao i fotodokumentacija koju kao dokaz tim navodima predlaže tužitelj, jer predmetna fotodokumentacija ne dokazuje nikakve relevantne činjenice koje bi bile vezane za predmet ovog postupka, niti dokazuje kakvo je stanje te nekretnine bilo prije navodnih ulaganja, a niti su ta navodna ulaganja na bilo koji način bitna za predmet ovog spora. Osporava da je na poseban upit pred svjedocima o navodnoj oporuci odgovorio na način da iz istoga proizlazi da ju je uništio/sakrio, jer ga tužitelj nikada nije pitao ništa vezano za navodnu oporuku, a pogotovo nikada s njim nije razgovarao pred svjedocima koje tužitelj spominje. Osim njegovog bratića BJ, druga imena predloženih svjedoka na okolnosti oko navodnog "svjedočenja" nisu mu poznata i te ljude nikada nije vidio, ni za njih čuo, a niti itko od predloženih svjedoka ima ikakve veze sa njegovom pok. bakom M.J., pa stoga smatra kako nitko od predloženih svjedoka nije mogao znati ništa o postojanju navodne oporuke. Nije jasno ni na što se odnose navodi tužitelja o tome da je predmetno pokušao riješiti mirnim putem, ali da se on na to oglušio. Također, pisana korespondencija koju tužitelj prilaže ne ukazuje na to da su parnične stranke ikada razgovarale o postojanju oporuke, niti se ista na bilo koji način u priloženoj korespondenciji spominje pa i taj dokazni prijedlog smatra potpuno promašenim i nepotrebnim. Tužiteljevi navodi o tome kako se između njega i pokojne bake odvijala minimalna komunikacija i kako se on nikada nije brinuo za baku i da se oglušio na situacije opasne po život u kojima ga je pokojna po cijelu noć dozivala nisu osnovani. Nije sporno da je upravo on sa svojom majkom cijelo vrijeme živio u istoj kući sa pokojnom bakom, ali je tužitelj kao sin ostaviteljice prvenstveno u obvezi brinuti o svojoj majci pa tek potom njezin unuk, iako je on u svakoj prilici, zajedno sa svojom sada pok. majkom ŠJ, baki donosio i naručivao lijekove, brinuo i išao kod bake kad god je to bilo potrebno i moguće, te je s njom imao izuzetno korektan odnos. Napominje da je pokojna M.J. bila teško psihički bolesna, a koje stanje je počelo progresirati u studenom 2021. uz sve ostale bolesti koje tužitelj navodi, te da su on i njegova majka ŠJ zbog toga imali brojne neugodnosti. Kako pokojna zbog psihičke bolesti nije uvijek bila u mogućnosti razumno razmišljati, događale su se brojne situacije u kojima on i majka nisu znali što bi više poduzeli pa su često zvali tužitelja kao bakinog primarnog skrbnika i molili ga za pomoć, odnosno u više navrata naglašavali kako baki treba konstantna medicinska skrb koju nisu bili u stanju sami pružiti. Tako se jednom prilikom u siječnju 2022. dogodio incident u kojem je pokojna M.J. pokušala skočiti kroz prozor pa je nakon toga tužitelju iskomunicirano da bi trebao više obratiti pozornost na liječenje pokojnice i pronaći joj adekvatniju skrb. Uz brojne druge problematične situacije, jedan dan je primijetio kako je baka bila zaključana u svojem stanu u prizemlju kuće, tako da nije mogao do nje, niti je mogao na bilo koji način pružiti pomoć, a ključ nije imao jer je isti kod tužitelja te mu je odbijao napraviti kopiju ključa. Ističe kako je iz zapisnika o ostavinskoj raspravi pred JB Krešimirom Milasom od 15. ožujka 2022., a kojoj je prisustvovao punomoćnik tužitelja, vidljivo kako oporuke iza ostaviteljice nema, pa stoga smatra kako je već iz toga evidentno kako je ovaj postupak osmišljen tek nakon provedene ostavinske rasprave, a sve s ciljem da se njega liši zakonskog prava na nasljeđivanje. Da je tužitelj smatrao kako oporuka postoji, tada bi kod Javnog bilježnika na ostavinskoj raspravi njegov punomoćnik zasigurno naveo kako postoji oporuka kao i sve ove okolnosti koje se navode u tužbi. Ističe kako nije imao ključ od nekretnine u kojoj je živjela njegova pok. baka a samim time niti pristupa istoj, te je pristup njenoj nekretnini imao samo tužitelj, a što potvrđuje i činjenica da mu je nakon smrti bake tužitelj i nadalje uskraćivao pravo suposjeda zbog čega je pokrenuo postupak koji se vodi pod brojem Ps-33/2022 radi predaje u suposjed.

4. Sud je prihvatio prigovor tuženika nerealno niske naznačene vrijednosti predmeta spora od 1.500,00 eura, budući se u ovom postupku raspravljalo o predmetu ostavine - predmetnih nekretnina u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], te se kao vrijednost predmeta spora treba uzeti u obzir onaj dio nasljedstva koji tužitelj spori, a koji je sud prema slobodnoj ocijeni sukladno tržišnoj vrijednosti nekretnina u [adresa] i [adresa] odredio u iznosu od 30.000,00 eura, kao minimalnu vrijednost nekretnina na koje se ovaj spor odnosi, rješenjem na ročištu od dana 4. ožujka 2026. sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

5. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku saslušao parnične stranke, te svjedoke RJ, PJ, BJ, ĐJ, ŽJ, OJ, ZJ, KJ, GJ, IJ i CJ, te izvršio uvid u predmet ovoga suda broj Ps-33/22, pročitao i pregledao izvadak iz zemljišne knjige (list 6.-8. spisa), prijepise poruka (list 9. -18. i 64.-75.), stranicu Ugovora o darovanju nekretnina (list 19.), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj O-610/2022-7 od 14.11.2022. (list 20.-22.), preslike fotografija (list 23. -55.), zapisnik javnog bilježnika Krešimira Milasa broj O-610/2022-3 od 15.03.2022. (list 76.).

5.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka JJ i SJ, jer su stranke odustale od tih dokaznih prijedloga na ročištu od dana 4. ožujka 2026., dok je predložena svjedokinja ŠJ preminula tijekom postupka prije održavanja glavne rasprave.

6. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je utvrđenje postojanja vlastoručne oporuke ostaviteljice M.J. kojom svome sinu, ovdje tužitelju, za slučaj svoje smrti ostavlja u nasljedstvo nekretninu u k. o. [katastarska općina] i nekretninu u k. o. [katastarska općina] i to stan u prizemlju kuće u [adresa], kao i utvrđenje da je tuženik kao unuk ostaviteljice M.J., nedostojan za nasljeđivanje svoje bake.

9. Među strankama nema spora:

- da su parnične stranke zakonski nasljednici ostaviteljice LJ koja je umrla dana **.**.2022.,

- da je ostavinski postupak iza ostaviteljice M.J. koji se vodi pod O-610/2022 u prekidu do pravomoćnog okončanja ove parnice, na koju je upućen tužitelj rješenjem suda broj O-610/2022-7 od 14.11.2022.;

- da su tuženik i njegova majka ŠJ (preminula **.**.2024.) živjeli u stanu 2 na katu kuće u [adresa];

- da su stan 2 na katu kuće u [adresa], ostaviteljca LJ i njen suprug MJ, darovali sinu ĆJ, a ovdje ocu tuženika, Ugovorom o darovanju nekretnina zaključenom dana 30.06.1997.;

- da je ĆJ, otac tuženika, preminuo dana **.**.2020.;

- da je ostaviteljica M.J. živjela u stanu 1 u prizemlju kuće u [adresa]. sve do odlaska u Dom za starije, u kojem je nakon 8 dana preminula (6.02.2022.);

10. Među strankama je sporno:

- je li ostaviteljica M.J. - majka tužitelja i baka tuženika, sačinila za života vlastoručnu oporuku kojom stan u prizemlju kuće u [adresa]. i nekretnine u [adresa] ostavlja tužitelju u cijelosti;

- da li je tu oporuku sakrio/uništio tuženik,

- da li je tuženik nedostojan za nasljeđivanje svoje pok. bake M.J. iz razloga jer je sakrio/uništio oporuku, te jer baki M.J. nije pružio nužnu pomoć u prilici opasnoj za život i zdravlje.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je razgovor oko podjele imovine sa roditeljima krenuo još 1997. kada su njegovom bratu ĆJ isti darovali gornji dio kuće i auto marke Nissan, dok je on bio stambeno zbrinut dobivanjem stana od MORH-a, ali je bilo govora da će on naslijediti donji dio kuće nakon smrti roditelja. Navodi da je predmetna nekretnina podijeljena u tri dijela, u gornjem stanu je živio brat ĆJ sa obitelji, u donjem stanu su živjeli njegovi roditelji LJ i MJ i baka H, a treći dio nekretnine je bilo dvorište i haustor. Bratu ĆJ su odmah darovali gornji kat jer je isti dizao kredit zbog renoviranja tog kata i morao je na sebi imati nekretninu da bi bio kreditno sposoban. Na ostavinskoj raspravi 2017. iza pok. oca, njegov brat ĆJ je naslijedio auto, dok je na majci ostao donji dio kuće i vinograd u [adresa]. Poznato mu je da je majka tražila od njegovog sina BJ da joj sa interneta skine neki obrazac kako treba izgledati oporuka i na Uskrs 2017. je oporuku pročitala pred obitelji da sve što je naslijedila ostavlja njemu i nitko nije imao nikakvih prigovora, a nikom tu oporuku nije dala u ruke, već je samo pokazala taj papir svima i pročitala oporuku, te je vidio da je napisano u gornjem dijelu papira "oporuka" i " LJ", a u donjem dijelu papira je bio njen potpis, te je vidio da je oporuku spremila u ormaru u jednoj sobi koja je nekada bila radiona u kutiju koja se nalazila u ormaru i u kojoj su bile poslagane gramofonske ploče. Kako je tamo na istom mjestu ostaviteljica držala i novčanik, znao je vidjeti da je na tom mjestu ta oporuka i dalje kada bi uzimao novac radi raznih potreba za majku. On je vjerovao svojoj majci i nikada mu nije palo na pamet da bi tu oporuku trebalo pohraniti u sud ili kod javnog bilježnika. Poznato mu je da je ostaviteljica M.J. odlazila na kat kod tuženika i njegove majke, te i njegovog brata ĆJ dok je bio živ i znala je kod njih jesti, bila je uvijek pozivana na rođendane kod tuženika, njihova obiteljska okupljanja, ali nikada kada je dolazio kod M.J. nije vidio tuženika da je dolazio kod bake u donji dio nekretnine gdje je živjela. Kada je zatekao majku kako uneređena nepokretna leži u siječnju 2022., rekla je i vidjelo joj se po glasu da je vikala i tražila pomoć, ali nitko sa gornjeg kata nije sišao da bi joj pomogao, a smatra da su na katu mogli čuti njeno dozivanje. On je tada 10-15 dana 24 sata bio uz svoju majku i nakon toga ju je smjestio u Dom jer je bila nepokretna. Navodi da tuženik nikada nije brinuo o baki na način da bi istu vozio kod doktora ili po namirnice ili da bi joj donosio namirnice, a ta saznanja ima jer je svaki dan obilazio svoju majku i to ujutro, sredinom dana i navečer. Nakon što je majka pala, tuženik i njegova majka su mu rekli da se radi o njegovoj majci i da se on dužan o istoj brinuti. Međutim, ne može reći da se ista žalila na ponašanje ŽJ prema njoj, osim u kontekstu da ju isti nije obilazio u njenom stanu u donjem dijelu kuće u kojem je živjela. Nakon smrti M.J., tuženik i njegova majka su tražili od njega da im napravi ključ od donjeg dijela kuće, na što im je odgovorio neka si sami naprave o svom trošku taj ključ, a ključ od tog dijela kuće je odavno imao njegov brat ĆJ i brava se nije mijenjala, a nije mu poznato da li su tuženik i njegova majka možda izgubili taj ključ. Napominje da i ako isti nisu imali taj ključ, u stan kod M.J. se moglo ući i taj dio nekretnine nikada nije bio zaključan. Napominje da kada su tuženik i njegova majka tražili od njega ključ, rekli su mu da dogovor oko podjele imovine otpada i da nema nikakve oporuke, a svi su u obitelji znali gdje se nalazi oporuka. Navodi da je sahranu iza svoje majke sam platio i da tuženik i njegova majka nisu uopće pitali koliko košta sahrana, a niti koliko košta Dom u kojem je ostaviteljica provela 8 dana do smrti. Nakon što je njegov brat ĆJ uselio na gornji kat, taj dio je isti uredio, ali time nije mijenjao veličinu nekretnine, već je samo vršio preinake, npr. pomicao ili rušio zidove. Odgovara da je majka u 2020. godini imala 60-tak kg jer je dosta smršavila nakon smrti sina ĆJ, bila je visoka 1,70 m, imala je farbanu kosu nekada crvenkastu, nekada smeđu i imala je kratku kosu do uha. Od haustora su vrata bila zaključana, ali od ulaza u donji dio kuće u kojem je majka boravila, nisu bila zaključana. Navodi da su 2020. morali promijeniti električni bojler zbog starosti i potrebe za njegovog brata ĆJ koji je bio teško bolestan, nepokretan i smještan u prednjoj sobi donjeg dijela kuće zbog svog zdravstvenog stanja.

11.1. Iz iskaza tuženika proizlazi da je od rođenja živio u stanu u gornjem dijelu predmetne kuće sa svojim roditeljima, a u donjem dijelu su živjeli baka LJ, djed MJ i prabaka H i imali su s njima normalne obiteljske odnose, te je on imao normalni odnos sa svojom bakom LJ, cijela obitelj se brinula i o baki i o djedi i normalno je kod bake dolazio u njen dio nekretnine u donjem dijelu kuće, kao što je i ona dolazila na kat kod njih koliko god je željela, kao i na ručkove, a imali su psa koji je bio uglavnom sa bakom da ne bude sama. Nikada nije bio grub, niti agresivan prema svojoj baki LJ niti prema djedu. Navodi da je njegov otac ĆJ umro 2020., a majka u 11.2024., te je svoga djedu, majčinog oca prije majčine smrti doveo kod njih da živi s njima jer se majka nije mogla o djedi brinuti zbog teškog zdravstvenog stanja, imala je karcinom. Iz svoje kuće je morao odseliti u proljeće 2025. jer se tamo više nije osjećao sigurno zbog strica, ovdje tužitelja koji ima ključeve od kuće i dolazio je kad god je želio, tako da je skupa s djedom (majčinim ocem) odselio u djedovu nekretninu. Nakon što je njegov otac ĆJ umro (**.**.2020.), baka M.J. je bila u jako lošem psihičkom stanju i jednu je večer istu zatekao kako priča sama sa sobom i to je bio početak njene šizofrenije i depresije koja joj je dijagnosticirana u 11.2021. ili 1.2022. pred njenu smrt, a dva i pol mjeseca prije smrti ju je tužitelj ostavljao samu i nije se htio za nju pobrinuti, već je govorio neće nitko njegovu majku iz njene kuće, iako je isti bio upoznat sa problemom zbog njenog vikanja po noći i da se više nije normalno ponašala, radi čega su, a nakon što je baka bez razloga izgurala kauč, pozvana policija. Nakon toga je baka završila kod doktora i postavljena joj je dijagnoza najtežeg oblika šizofrenije i tek nakon toga je tužitelj bio sa svojom majkom 24 sata u trajanju oko tjedan dana dok ju nije smjestio u Dom, a da mu nije rekao u koji Dom, tako da on koji je bio emotivno povezan sa svojom bakom, nije znao gdje je baka smještena niti se s njom mogao oprostiti prije njene smrti. Osporava događaj da je baka pala i da je nepokretna i uneređena dozivala cijelu noć, jer bi on i majka istu u toj situaciji čuli, budući su se nalazili iznad nje i sve su čuli što se događa u prizemlju kuće i sigurno bi u takvoj situaciji zvali hitnu pomoć i došli bi vidjeti što se događa. Volio je jako svoju baku, ona ga je odgojila i nikada prema njoj nije bio agresivan, niti bezobrazan, a niti joj je odbio pružiti bilo kakvu pomoć ako joj je trebala. Kada je baka nakon smrti sina, njegovog oca ĆJ, bila u jako lošem psihičkom stanju, njegova majka je išla kod njihove obiteljske liječnice da se interesira što da radi s bakom i njenim zdravljem, a bakina doktorica je komentirala da baka ima još jednog sina osim ĆJ, ovdje tužitelja. Osporava da je postojala bilo kakva oporuka, te jedino što je baka govorila vezano za njenu imovinu je bilo da kada ona umre neka svatko dobije svoj dio. Nikada u životu nije vidio toga dana saslušana tri svjedoka - ĐJ, ŽJ i OJ, a niti ima saznanja da su isti ikada bili u predmetnoj nekretnini i radili neke radove, a jedino što je vidio da je neki bojler bio na dvorištu i misli da je to bilo prije pet godina. Nikakvo renoviranje donjeg dijela nekretnine u kojoj je živjela baka LJ nije rađeno i u to vrijeme je njegov otac ĆJ teško bolestan bio smješten u prednjoj sobi donjeg dijela nekretnine. Bio je zaposlen u HEP Elektri 2022. u trajanju od 9 mjeseci. Baka je znala i njemu kao i drugim unucima tj. sinovima tužitelja, davati po 100,00 kn u vrijeme blagdana, za rođendane i slično. Nikada od bake nije tražio da mu da novac, jer je imao svoje roditelje ako mu je nešto trebalo. Nakon što je baka postala agresivnog ponašanja i lošeg psihičkog stanja, on i majka su pokušavali istu u takvim situacijama smiriti, razgovarali su sa njenom doktoricom što se može učiniti i dobili odgovor da se o tome treba pobrinuti njezin sin, ovdje tužitelj. U to vrijeme nije imao, a nema ni sada ključ od ulaza u bakin dio nekretnine, a u doba kada je baka bila loše, bila su otključana vrata od ajnforta i kod bake se moglo ući kada je bila bolesna. Također nema niti ključ od vrata s dvorišne strane, te ključeve ima samo tužitelj, ali dok je baka bila živa, ta vrata su bila otključana. Napominje da neugodnosti koje su spominjane u odgovoru na tužbu u smislu ponašanja bake LJ kada je bila psihički loše je bilo u pravcu straha njega i majke da je ista u takvim trenucima, a budući je npr. imala pristup plinu, mogla zapaliti kuću. Drugi incident je bio kada im je došla susjeda reći da baka sjedi na prozoru i da će skočiti, nakon čega je njegova majka odmah pozvala tužitelja da dođe i isti je i došao i smirio baku, a baka je tada bila zaključena u svom stanu, zbog čega je htjela iskočiti van kroz prozor. Naravno da mu je u tom trenutku bilo žao bake i da se uplašio za baku, a i njegove majke zbog toga što mora to prolaziti zbog bake i smatra da se njegova majka razboljela zbog silnog stresa i u konačnici umrla (4.11.2024.) od raka žuči. Nikada baka nije čitala bilo kakve dokumente pred njim vezano za raspodjelu imovine i nikada nije gledao bakine stvari i gdje drži svoje dokumente, a niti je nakon smrti bake mogao ući u bakin dio kuće jer je taj dio kuće tužitelj zaključao, a on i majka nisu imali te ključeve, tako da od bakine smrti godinama nije ušao u donji dio nekretnine koji je tužitelj zaključao, a koje je ključeve upravo i tražio od tužitelja da bi mogao održavati nekretninu i što je tužitelj odbio. Osporava da su on i majka bilo kakve ključeve od donjeg dijela nekretnine imali ili da im je te ključeve dao njegov otac ĆJ. Nakon smrti bake ga je tužitelj pozvao u sobu u kojoj je ležao njego otac ĆJ pred smrt i rekao mu da je ta sobica nužni dio koji će on jedino naslijediti. Njegova baka je bolovala od dijabetesa, imala je problema sa gušteračom, a nakon smrti sina ĆJ je dobila i najteži oblik šizofrenije i depresije. Napominje da je išao baki podizati lijekove, ali ne može sada reći kojeg su naziva ti lijekovi, a njegova majka je vozila baku kod doktora i brinula o njenoj terapiji. Čvrsto osporava da je postojala bilo kakva oporuka i bilo kakva izjava bakine posljednje volje i da je postojalo bilo kakvo okupljanje obitelji njegove i tužiteljeve obitelji na Uskrs 2017. godine, a niti je ikada bilo razgovora sa bakom ili obitelji tužitelja vezano za bilo kakvu oporuku.

11.2. Iz iskaza svjedoka ĐJ proizlazi da je prijatelj sa sinom od tužitelja BJ, dok je pok. M.J. vidio jednom ili dva put kada je dolazio u kuću radi BJ i tom prilikom je čuo istu kako se hvali da je pomogla svoga sina ĆJ i njegovu obitelj i da im je ostavila gornji kat kuće, te ju je on tada pitao a što je onda ostavila drugom sinu, jer ga je to zanimalo, na što je odgovorila da je napisala oporuku i ništa više o tome nije govorila i njega nije zanimalo što je pisalo u oporuci. Ima saznanja da je ista živjela u donjem dijelu kuće, a tuženika je vidio da je nazočan u kući kada je dolazio u tih jedan do dva puta. U to vrijeme kada je razgovarao sa M.J. početkom 2020. kada je došao pomoći BJ da skinu bojler u prizemlju kuće, ista je bila dobrog zdravlja, pokretna i svjesna svega oko sebe. Proveo je ukupno pola sata u razgovoru sa ostaviteljicom M.J. i osim što se ista hvalila da je pok. sinu ĆJ ostavila kat kuće, pitala ih je razne stvari, jesu li za sok i slično. Navodi da kuća ima glavna vrata i haustor, on je ušao u kuću sa dvorišne strane. Sa ulične strane postoje jedna drvena glavna vrata iz kojih se ulazi u haustor kuće. Bojler se mijenjao u kupaoni na kraju hodnika u prizemlju. Zatekao je tuženika kako stoji u haustoru kuće kada je prošao sa BJ u dvorište i tom prilikom se nisu upoznali sa tuženikom, a niti je znao tko je on i da tamo živi, a niti mu je BJ tom prilikom rekao tko je tuženik. Sjeća se da je M.J. bila starija žena, smeđe kose, do ispod ramena, sitnije građe, a ne sjeća se da li je imala kosu vezanu u rep, a koliko se sjeća nije koristila nikakvo pomagalo prilikom kretanja i nije se žalila na zdravstveno stanje.

11.3. Iz iskaza svjedoka ŽJ proizlazi da je u prijateljskim odnosima sa tužiteljem i njegovim sinom BJ od 2015. te im popravlja aute i znao je dolaziti u njihovu kuću u [adresa] u [adresa] i prilikom kada se mijenjao bojler i krečilo u prizemlju kuće, su našli kutiju kod gramofonskih ploča i u toj kutiji je bio neki papir, odnosno fascikl i M.J. je izvadila neki papir iz kutije i na tom papiru je pisalo "oporuka" i bio je potpis LJ, desno dolje na papiru, nije vidio što piše na tom papiru ali je ista rekla da je sve ostavila sinu ĆJ, odnosno gornji dio kuće i auto i da im je pomagala novčano, te da će ostalo ostaviti svom sinu HJ, ovdje tužitelju. Kutiju s tim papirom je vratila natrag kod gramofonskih ploča. U to vrijeme je M.J. bila pokretna i dobrog zdravstvenog stanja, bila je krupnije građe i niža, imala je crnu kosu, kratku do uha. Dva tri puta ju je još vidio osim tog puta, jer ju je zajedno s tužiteljem vodio kod doktora kada tužitelj nije imao na raspolaganju auto koji se nalazio kod njega na popravku. Kutiju u kojoj se nalazio dokument na kojem je pisalo "oporuka", stajao u ormaru i tu kutiju su našli kada su micali ormar radi krečenja zida. Pokojna M.J. je bila otvorenog karaktera, pričala je s njima, nudila ih sokom. Bojler su mijenjali u 3. ili 4. mjesecu 2020. i tom su prilikom s njim bili BJ, tužitelj i osobe pa imenu OJ i ĐJ, kojima ne zna prezime, a taj tjedan su obavili krečenje u prizemlju kuće, on u tom nije sudjelovao, već je samo pomogao u micanju namještaja radi krečenja i došao je nakon obavljenog krečenja pomoći vratiti namještaj. U kuću je ušao s prednje ulične strane u haustor i sa desne strane su stepenice koje vode u kuću. U kuću se može ući i sa dvorišne strane, a svi su ušli skupa sa ulične strane u kuću. Kada je vozio M.J. kod doktora skupa s tužiteljem, ne zna iz kojih razloga je ista morala kod doktora niti je o tome pričala s njim. Nije koristila nikakva pomagala za hodanje. Navodi da je prije mjesec dana, a nakon primitka poziva za sud, o ovoj parnici razgovarao sa BJ prilikom njihovog susreta na kavi i tom prilikom mu je BJ rekao da će biti pozvan na sud i da kaže što zna, odnosno da treba samo reći što je bilo točno toga dana, ali mu nije ništa govorio što da kaže vezano za oporuku. Predmetna kutija u kojoj su se nalazile gramofonske ploče i fascikli je bila otprilike dimenzije kao i fascikl.

11.4. Iz iskaza svjedoka OJ proizlazi da je u prijateljskim odnosima sa TJ, te je dolazio u kuću u [adresa] u par navrata u razdoblju od 2019. do 2022. i poznato mu je da je u kući živio na katu tuženik sa majkom i ocem, a u donjem dijelu da je živjela M.J.. Nije bila dobrog zdravlja i negdje pred smrt 2022. godine je bila nepokretna, a prije toga misli da se ista kretala putem pomagala po kući. U kuću je dolazio kada je trebala neka pomoć BJ oko kuće. Početkom 2020. je došao pomoći skinuti bojler koji se nalazio u kupatilu u prizemlju kuće i tom su prilikom s njim bili osim BJ i tužitelj, ŽJ i ĐJ. Tom prilikom je njima LJ govorila da je gornji dio kuće ostavila sinu ĆJ, a donji dio sinu HJ, ovdje tužitelju, a spomenula je i neku kuću u [adresa] koja bi također pripala tužitelju. Spominjala je i da je sinu ĆJ novčano pomagala. Napominje da je M.J. sama počela razgovarati i navoditi kome je što ostavila od svoje imovine, bez da ju je itko išta pitao. Bila je starija gospođa, srednje građe, niža, tamnije kraće kose do uha. On je ušao u kuću sa ulične strane u haustor i s desne strane, druga vrata su ulaz u kuću, a ne zna na koji način su ušli ostali koji su došli, jer su dolazili svaki sa svojim vozilom. Također kada su micali ormar tamo se nalazio neki fascikl i u tom fasciklu je bio dokument na kojem je pisalo "oporuka", a to je vidio jer je LJ pred njima otvorila fascikl i tada je rekla da je to oporuka i da je sinu ĆJ ostavila kat kuće, a tužitelju prizemlje kuće i nekretninu u [adresa]. Na tom dokumentu je vidio da piše "oporuka" i LJ, ali što je pisalo točno na tom papiru nije vidio. Tom prilikom se M.J. žalila da se tuženik ne brine o njoj na način na koji je ona htjela, odnosno koliko je shvatio da je nekom nešto darovala i da se tuženik o njoj nije brinuo i da ju nije redovno posjećivao i izvršavao neke njene potrebe, već da je to izvršavao BJ i tužitelj. Ne zna opisati dimenzije kupatila u kojem je mijenjao bojler u predmetnoj nekretnini i nitko od njih pet koji su tom prilikom bili mijenjati bojler, nije po zanimanju vodoinstalater, a on je tom prilikom bio samo pomoći nositi teži teret. Ne sjeća se uopće kako je bojler izgledao, niti da li je bio plinski ili strujni, niti zna razliku između ta dva bojlera niti se sjeća marke bojlera. Ne sjeća se niti da li je netko tom prilikom odspajao plin zbog tog bojlera. Misli da je tom prilikom ugrađen novi bojler, a to je bilo otprilike 3. ili 4. mjesec i ne sjeća se da li je prošlo vrijeme grijanja u to vrijeme. Ne sjeća se tko je radio poslove oko spajanja i montaže toga bojlera. U to vrijeme je dolazio par dana u predmetnu nekretninu i viđao je M.J. koja ih je obilazila i nudila sa pićem i jelom, a ne sjeća se da li su u tih par dana skupa s njim dolazili i ŽJ i ĐJ. Ne sjeća se da li je bilo njih svih petero u tih par dana zbog obavljanja tih radova u predmetnoj nekretnini, ali se sjeća da je njih svih petero bilo nazočno kada je nađen fascikl sa oporukom. Napominje da se dokument na kojem je pisalo "oporuka" nalazio u fasciklu koji je bio u ladici u ormaru. Misli da je istog dana ormar sa ladicom u kojem se nalazio fascikl pomaknut kako bi se očistila prljavština iza ormara i da je istog dana taj ormar vraćen na mjesto i LJ je kada je ormar pomaknut iz ladice uzela fascikl sa tom oporukom i kada je ormar tog istog dana vraćen na mjesto, ista je vratila fascikl s tom oporukom u ladicu. Kada je dobio poziv za ovog ročište, nazvao je BJ koji mu je rekao u vezi čega je spor i da kaže istinu vezano za nasljedstvo, odnosno što je vidio i čuo i što je i iskazivao, dok sa tužiteljem nije razgovarao vezano za ovaj spor. Ne radi sa BJ, ali se poznaju s policijske akademije koju su zajedno pohađali, odnosno poznaju se 7 do 8 godina te je on zaposlen u prometnoj policiji Osijek. Ne sjeća se da li su radili oko bojlera isti dan kada su i pomicali ormar u kojem se nalazila ladica sa fasciklom. Vidio je da je LJ nepokretna kada je jednom prilikom vozio BJ jer isti nije imao auto, kako bi LJ donio lijekove i potrepštine. Ne sjeća se da li je ista uzimala lijekove i kada je pričala o svojoj imovini, odnosno oporuci.

11.5. Iz iskaza svjedokinje RJ proizlazi da je njena pok. svekrva M.J. živjela u prizemlju predmetne kuće, dok je tuženik sa majkom i ocem živio na katu kuće. Dio u kojem je živjela M.J. nije bio zaključan i moglo se ući u njen dio kuće. Nakon što je njen šogor UJ umro 2020., ona je preuzela brigu oko donošenja hrane i pranja vezano za pok. M.J. koja je bila nesretna jer je bila odbačena od strane tuženika i njegove majke koji se nisu brinuli o istoj. Iako je M.J. teže hodala, nije koristila nikakva pomagala i neko kratko vrijeme pred smrt je bila nepokretna i tada se kompletno njena obitelj brinula o M.J.. Kada je već pred smrt bila u jako lošem stanju, tužitelj je 24 sata boravio kod svoje majke, dok je ona nosila hranu i brinula se oko namirnica, pranja rublja i sl.. Prije nego što je tužitelj bio sa majkom 24 sata, ista se žalila da je par puta pala i dozivala tuženika i njegovu majku i da joj se nitko od njih nije odazvao i smatra da su mogli čuti ukoliko je ista dozivala. Napominje da je gornji dio kuće dobio otac tuženika, ĆJ, te da je za Uskrs 2017. M.J. izjavila da je sačinila oporuku koja je počinjala otprilike da pri svojoj zdravoj pameti ostavlja tužitelju donji dio predmetne kuće, nekretninu u [adresa], sve nekretnine i pokretnine. Tom prilikom su bili nazočni osim nje, tužitelj, njihova dva sina BJ i PJ, pok. šogorica ŠJ i tuženik. Također je LJ tom prilikom dodala da smatra da je to pravedno jer je sin ĆJ dobio i novce i auto uz gornji dio kuće, a da je nekretnina u [adresa] održavana jedino od strane tužitelja. Taj fascikl s oporukom je M.J. stavila uz gramofonske ploče koje su stajale na polici u ormaru, a u tom fasciklu su se nalazili i svi drugi dokumenti koje je M.J. čuvala. Pok. M.J. se žalila da se tuženik ponaša agresivno, da viče na nju i na svoju majku ŠJ. Tužitelj je našao svoju majku M.J. kada je pala, kada ju je došao obići, a po riječima tužitelja je bila dosta loše, to je bilo oko godinu dana pred njenu smrt. I prije toga ju je tužitelj po njegovim riječima znao zateći da joj nije bilo dobro i da je vikala nekoga sa kata da joj pomogne. Navodi da je otac od tuženika, ĆJ, živio određeno vrijeme u trajanju od godinu dana u donjem dijelu kuće jer je bio teško bolestan i teško mu se bilo popeti na kat. ĆJ i tuženik su imali ključeve od donjeg dijela kuće i mogli su dolaziti kod M.J. Moglo se na dva načina ući u kuću, kroz prednji i stražnji ulaz. Tuženik je znao za oporuku i gdje se nalazi, a to zaključuje jer je čuo kao i svi nazočni kada je M.J. izjavila da se radi o oporuci i gdje će ju spremiti. Bila je u dobrim odnosima sa svom šogoricom ŠJ, sve dok svekrva M.J. nije umrla, nakon čega su se prestale pozdravljati iz njoj nepoznatih razloga. Sa pok. M.J. je imala normalne odnose, posjećivala je istu za blagdane i vikendima, dok se nije razboljela. Kada je ĆJ umro 2020., njegovoj majci M.J. se znatno narušilo zdravlje, loše se osjećala, bila je slaba, rastrojena, imala probleme sa štitnjačom i srcem. Nije imala dijagnosticiranih nikakvih psihičkih oboljenja i bila je vrlo bistra i inteligentna osoba. Uzimala je lijekove za srce, štitnjaču, odnosno ne zna detaljnije vezano za to jer je o tome brigu vodio tužitelj. Kada je za Uskrs 2017. M.J. pred obitelji izjavila da je sačinila oporuku, nalazili su se u trpezariji iz koje je moguće vidjeti sobu u kojoj su se nalazile gramofonske ploče u ormaru. Ne zna da li je itko vidio da je M.J. stavila oporuku sa fasciklom u ormar u toj sobi, ali ona nije vidjela, već je samo čula istu da je rekla da će taj fascikl staviti gdje stoje gramofonske ploče. Ne zna da li se M.J. s ikim savjetovala vezano za oporuku. Pokojna M.J. je po zvanju bila pletač, ali je bila bistra i inteligentna, bez obzira na stručnu spremu. Od donjeg dijela kuće sada su ključevi u posjedu njenog supruga, ovdje tužitelja. Dok je M.J. bila živa, ključeve donjeg dijela kuće su imali osim tužitelja i drugi sin ĆJ i brave nikada nisu mijenjane na donjem dijelu kuće. Poslije smrti M.J., tuženik je tražio od tužitelja da mu da ključ za donji dio kuće da si napravi, a tužitelj mu je rekao da si sam napravi taj ključ i nije mu dao svoj ključ da si napravi novi ključ. Dvorište je zaključano, ali je kuća uvijek otključana i u kuću se može ući, dakle donji dio uvijek. Poznato joj je da je u proljeće 2020. M.J. tražila da se dođe okrečiti donji dio kuće i da se skine bojler u kupatilu i da su od njenog sina BJ prijatelji došli pomoći u tim radovima, a radi se o OJ, ĐJ i ŽJ, dok je ona samo nailazila poslije podne u to vrijeme. Kako je u kući bilo plinsko grijanje, misli da se radilo o plinskom bojleru. Ne zna da li je itko od prijatelja njenog sina koji su tada bili, plino-monter i ne sjeća se koliko su ti radovi trajali, nije vidjela tko je sve tada zapravo bio s njenim sinom, a niti je čula o čemu se pričalo dok su prije podne bili kod M.J. Sjeća se da je u oporuci pisalo ime i prezime i podaci LJ, da pri zdravoj pameti ostavlja svoju pokretnu i nepokretnu imovinu sinu HJ i nekretnine u [adresa] i da je razlog tome jer je sin ĆJ dobio gornji dio kuće, auto i novce i da će ona koristiti kuću dok je živa. U oporuci nije bilo nikakvih oznaka nekretnina već samo naznačeno "donji dio kuće".

11.6. Iz iskaza svjedoka BJ proizlazi da je sin od tužitelja i bratić tiženika, sjeća se da su 2017. na Uskrs prilikom čestitanja bili nazočni u dnevnoj sobi kod bake M.J. on, brat PJ, njegovi roditelji, tuženik i njegovi roditelji, te druga baka JJ, kada je M.J. pokazala oporuku koja je bila ručno pisana i rekla da je gornji dio kuće, novce i auto ostavila svom sinu ĆJ, te da stoga ostavlja donji dio kuće i vinograd u [adresa] njegovom ocu, ovdje tužitelju, ali da ona kuću može koristiti do svoje smrti. Koliko se sjeća oporuka je počinjala s riječima "ja LJ“ i bili su navedeni njeni podaci. Tu oporuku je ostavila u gornjem dijelu regala u drugoj sobi u fasciklu i tamo je čuvala i svoje druge dokumente, novce, zlatninu i slično, a tamo su bile složene i gramofonske ploče. Sjeća se da je 2020. u 3. ili 4. mjesecu radi krečenja i pomicanja regala i zamjene bojlera zvao svoje prijatelje da mu pomognu i to OJ, ĐJ i ŽJ i to je trajalo par dana. Kada se micao regal zbog potreba krečenja tada je iz ormara M.J. izvadila tu kutiju iz koje je izvadila oporuku i pokazivala je istu njegovim nazočnim prijateljima i govorila o raspodjeli svoje imovine, a ne sjeća se da li su isti mogli pročitati i sadržaj te oporuke, a pokazivala im je i druge neke dokumente koji su se nalazili u tom ormaru, svoju obrtnicu i slično. Ne sjeća se kako su i na koji način dolazili on i prijatelji kod bake, da li zajedno ili odvojeno, a nekada su ulazili s prednje strane, nekada s dvorišne strane. Napominje da sa svojim bratićem, ovdje tuženikom, ne razgovara nakon bakine smrti i po njegovom mišljenju, tuženik se nije brinuo o baki, već je on najviše dolazio obilaziti baku i npr. vozio je istu na testiranje na Covid za vrijeme pandemije, kod doktora, po namirnice i slično, dok tuženika nije vidio da bi na taj način pomagao svojoj baki. Napominje da je njegova baka bila u dobrom psihičkom stanju do smrti, a obitelj tuženika je cijelo vrijeme imala ključeve od donjeg dijela kuće, a sada ne zna da li imaju te ključeve. Tuženik se nije lijepo odnosio prema svojoj baki, već je bio bezobrazan prema njoj. Negdje krajem 12.2021. ili u 01.2022. on i njegov otac- tužitelj su zatekli baku uneređenu na podu i koliko se sjeća ista je bila svjesna i ne zna koliko je dugo u tom stanju bila i od toga dana je otac bio s bakom 10-15 dana dok ju nisu smjestili u Dom. Tom prilikom je baka rekla da je vikala cijelu noć i smatra da su to mogli čuti stanari na katu. Bilo je i situacija da se otkrila, da je bila žedna, a to je bilo u vrijeme kada se mogla još malo kretati i kada otac nije bio s njom 24 sata. Tuženik je znao za oporuku kao i gdje se nalazi oporuka. Nakon bakine smrti su tuženik i njegova majka ŠJ tražili od njegovog oca ključ od prizemlja kuće da si naprave, na što im tužitelj odgovorio neka si sami naprave ključ. Također je tom prilikom tuženik govorio da više nema dogovora vezano za oporuku i da oporuke nema. Koliko se sjeća kod bake su krečili tužitelj i ĐJ i misli da je tom prilikom tužitelj mijenjao električni bojler u kupatilu kod bake. Plinski kombi bojler je između podruma i kuhinje preko kojeg se koristilo grijanje za cijelu kuću, dok se brojila za kat kuće nisu razdvojila na inicijativu majke tuženika. Ne zna da li je isti ključ bio za prostoriju gdje je kombi bojler i za ulaz u donji dio kuće. Drugi put je vidio oporuku 2019. kada mu je baka davala novce a i prije toga misli da je vidio tu oporuku i 2018. godine jer je tamo baka držala novce koje mu je davala kada je nešto trebalo kupiti. Vidio je tu oporuku i kada je zajedno s prijateljima micao ormar radi potreba krečenja u 3. ili 4. mjesecu 2020. Koliko se sjeća, kada su micali ormar, baka je sama izvadila oporuku i pričala o svojo oporuci pred njim, tužiteljem. ĐJ, ŽJ i OJ, dakle svi su bili tom prilikom nazočni, ali ne može opisati dimenziju kutije u kojoj su se nalazile gramofonske ploče, dokumenti, slike, jedan ili dva fascikla u kojima je bila i oporuka i još neki dokumenti, koje je ista čuvala. Za Uskrs 2017. K.J. je pred nazočnim pročitala oporuku i on je vidio tekst oporuke napisan pisanim slovima. Njegova majka nije komunicirala sa majkom tuženika nakon smrti bake M.J., a prije smrti tuženikova oca ĆJ su bili u dobrim odnosima. Nakon smrti sina ĆJ, M.J. je bila potresena, ali nije uzimala nikakve posebne lijekove zbog toga, već je imala svoju uobičajenu terapiju za šećer, krv, žuč, spavanje i slično.

11.7. Iz iskaza svjedoka PJ proizlazi da se tuženik nije nikada brinuo za baku iako su živjeli u istoj kući, nikada ga nije vidio da dolazi kod nje, dok su i brat povremeno dolazili, odnosno češće je brat obilazio baku, majka je kuhala i otac je donosio hranu baki, a to je bilo nakon smrti strica ĆJ. Nema saznanja da je njegova baka bila u nekoj životnoj opasnosti dok je živjela u prizemlju kuće i da joj nije pri tome pružena pomoć. Jedne prigode, mili da se radilo o Uskrsu 2017. kada su kod bake bili nazočni on, brat, roditelji, tuženik sa svojim roditeljima i druga baka AJ, M.J. je pokazala da je napisala vlastoručno oporuku koj je pročitala pred svima i rekla da će ju spremiti u kutiju u jednoj prostoriji u kući, a ne zna točno u kojoj prostoriji. Ta oporuka je bila pisanim slovima napisana i ne sjećam se točno cijelog sadržaja ali ju je pročitao i sjeća se da je naslov bio „oporuka LJ“ i to je bilo podcrtano, dok je u tekstu bilo navedeno da se ostavlja donji dio kuće i vinograd u [adresa] tužitelju i da je stric ĆJ namiren gornjim dijelom kuće i autom i taj tekst je bio potpisan u donjem desnom uglu. Tuženik je znao za oporuku i gdje je spremljena jer je bio na Uskrs 2017. nazočan sa svima njima, a on osobno nije vidio gdje je baka spremila tu oporuku, tuženik je imao je ključ od bakinog stana, te napominje da se uvijek moglo ući u donji dio kuće kod bake. Nakon smrti bake poznato mu je da je nastala svađa između tuženika i tužitelja oko ključa, jer je tuženik tražio od tužitelja da mu da ključ od donjeg dijela kuće na što mu je tužitelj odgovorio neka plati pa će mu izraditi ključ i tom prilikom je tuženik rekao da oporuka ništa ne znači. Poznato mu je da se 2020. obavljalo renoviranje u donjem dijelu kuće ali on zbog posla nije mogao sudjelovati u tim radovima, već je znao eventualno navratiti vikendom, a u tim radovima su sudjelovali tužitelj, brat BJ i njihovi poznanici OJ, ŽJ i ĐJ. Nakon smrti sina ĆJ, baka je bila rastresena, ali se zbog toga nije liječila i imala je od prije problema sa šećerom, tlakom i slično.

12. Iz iskaza svjedokinje ZJ proizlazi da je radila sa majkom tuženika ŠJ zajedno 30 godina i znala ih je posjetiti u njihovoj kući, te joj je poznato je ŠJ sa obitelji živjela na katu kuće, a u prizemlju je živjela baka LJ sa suprugom i prilikom tih posjeta je znala pričati sa LJ koja se nikada nije žalila na ponašanje tuženika prema njoj, već je o njemu lijepo govorila. Znala je iz priče od ŠJ da su se i brinuli o baki LJ i djedu i da je jedno vrijeme baka LJ svakodnevno dolazila na kat kod njih na ručak kada je djeda umro, a također kada je tuženik položio vozački znao je voziti baku kod liječnika ili u nabavku, a prije toga je ŠJ o istoj se brinula, vozila kod liječnika, u nabavku kao i što je to činio i tuženikov otac ĆJ dok je bio živ. Nikada nije čula da bi itko od njih pričao o bilo kakvoj oporuci, niti je LJ pred njom ikada pričala o nekim imovinskim stvarima, a niti ŠJ. Napominje da nikada nije stekla dojam o tuženiku da bi bio nekulturna ili agresivna osoba i poznato joj je da se isti sada brine o svom djedu, odnosno ocu njegove pok. majke ŠJ i uvijek je ljubazan i pristojan, a poznaje ga od njegovog rođenja.

12.1. Iz iskaza svjedokinje IJ proizlazi da je bila kućni prijatelj sa roditeljima tuženika i često ih posjećivala, a posebno nakon djedove smrti. Poznato joj je da je tuženik s roditeljima živio na katu kuće, a baka i djeda u prizemlju kuće. Za tuženika može reći da je pristojna i uljudna osoba, te nikada nije čula da bi se LJ žalila na njega da se na ružan način ophodi prema njoj, veća ga je zvala "diko, maco, mazo" i poznato joj je da kada je baka ostala sama nakon djedove smrti, da je dolazila kod njih na kat jesti, a poslije toga kada se više nije mogla popeti na kat, ŠJ je kuhala i nosila hranu baki dolje, a posebno je znala praviti kolače i uvijek je bio tanjur kolača odvojen za baku. Također se sjeća jedne prilike kada je baki LJ uginuo pas zbog čega je bila jako tužna i da su tuženik i njego otac ĆJ odmah baki kupili novog psa. Nikada pred njom niti roditelji tuženika, niti baka LJ nisu pričali o bilo kakvoj oporuci, niti je LJ govorila o nekoj podjeli svoje imovine, a svaki put je s njom progovorila barem par riječi kada je dolazila u kućne posjete kod obitelji tuženika. Međutim, sjeća se da je ŠJ jednom prilikom kroz razgovor rekla da oni nisu zainteresirani za vikendicu u [adresa] i da će to ostati tužitelju, ali tom prilikom nije spominjala da bi to rekla LJ. LJ joj nikada nije pričala o tuženiku ali je čula kada bi došla u posjet da je tuženik otišao odvesti baku negdje, u trgovinu ili po lijekove. Dakle na kavama su se znali šaliti i govoriti "diko, maco", upravo iz razloga jer je tako govorila pok. LJ, a takvim nazivima je nazivala tuženika i drugima se tako obraćala. Ima saznanja da je tuženik jedno vrijeme živio na katu kuće s djevojkom i da su se razišli.

12.2. Iz iskaza svjedoka KJ proizlazi da je sa ocem tuženika ĆJ radio zajedno 30 godina i tuženika poznaje od njegove druge godine, a isti je prijatelj s njegovom sinom te se intenzivno družio sa obitelji tuženika, redovito su se posjećivali u kućnim posjetima, išli zajedno na more. Kada je dolazio kod obitelji tuženika, baka i djed su živjeli u prizemlju kuće, a jedno vrijeme je živjela i prabaka tamo, dok je obitelj tuženika živjela na katu i prilikom kućnih posjeta, posebno nakon smrti svoga muža, baka LJ je često dolazila kod obitelji tuženika, imala je sasvim normalna odnos sa svojim unukom, ovdje tuženikom, nikada se nije žalila na njega, a može reći da je tuženik pristojna osoba, nije nikada vidio da bi bio agresivan ili povisio ton, a posebno ne prema baki LJ. Poznato mu je da su baka LJ i djed imali obrt i da su im u tome pomagali roditelji tuženika, vozili ih gdje je trebalo, a pretpostavlja i da je tuženik na taj način brinuo o baki kada je položio vozački ispit. Nikada pred njim M.J. nije spominjala nikakvu podjelu imovine, niti ima saznanja da je to spominjala njegovoj supruzi koja je više pričala sa M.J. od njega, a niti je itko u obitelji spominjao bilo kakvu oporuku. LJ je redovito dolazila u obitelj tuženika zajedno sa svojim psom i imala je normalan odnos sa svojim unukom, ovdje tuženikom. Na primjedbu tužitelja napominje da je iskazivao na temelju neposrednih saznanja o onome što je vidio i čuo kada je dolazio u obiteljske posjete kod tuženika.

12.3. Iz iskaza svjedokinje CJ proizlazi da je bila vjenčana kuma sa roditeljima tuženika, te su oni i njoj bili vjenčani kumovi, često su se posjećivali i poznato joj je da je tuženik s obitelji živio na katu predmetne kuće, a baka i djed u prizemlju, tuženika poznaje od njegova rođenja i može o njemu reći da je pristojna osoba i da je imao normalan odnos sa svojom bakom LJ, znao joj je pomoći kada se teže kretala da je dovede gore kada su dolazili u posjete kako bi s istom popričali i LJ se nikada na tuženika nije žalila da bi se on agresivno ili nekulturno ponašao prema njoj. Poznato joj je da se tuženik brinuo o baki na način da ju je vozio u nabavku ili je sam odlazio u nabavku za baku, a to je vidjela jer je znala prenoćiti kod obitelji tuženika. Nikada LJ, niti bilo tko u obitelji, nije spominjao nikakvu oporuku niti je LJ ikada spominjala pred njom bilo kakvu podjelu svoje imovine u odnosu na svoje sinove. Poznato joj je kada je bila u posjetama kod tuženikove obitelji, kada bi ŽJ znao njoj otići u trgovinu po cigarete, da je znao reći da će usput kupiti i razne potrepštine potrebne za baku i djedu. Nakon što se razboljela i imala određene operacije kuka, slabije je dolazila u kućne posjete kod obitelji tuženika, a otprilike u to vrijeme je ŠJ govorila da se zdravstveno stanje LJ pogoršalo, nakon smrti sina ĆJ, da je psihički popustila, ali je bila lucidna i svjesna svoje okoline i da su se u to vrijeme o LJ brinuli ŠJ i tuženik. U jednom trenu je čula od ŠJ da govori da je baka jako loše i da više ne želi da joj itko dolazi dolje. Napominje da je nakon smrti LJ rjeđe dolazila u obiteljske posjete kod obitelji tuženika, ali nakon 2017. je obilazila i dalje obitelj, da tuženika zna od rođenja i nikada nije vidjela da bi isti bio prema bilo kome, a posebno prema baki, grub, nekulturan ili agresivan, već je bio posebno emotivan prema svojim bakama koje su ga othranile.

12.4. Iz iskaza svjedokinje GJ proizlazi da je njen suprug bio vjenčani kum ocu tuženika ĆJ, te tuženika zna od rođenja i o njemu može reći sve najbolje, da je kulturna i pristojna osoba i da je sa bakom LJ imao sasvim jedan normalan i emotivan odnos unuka i bake. Nikada nije vidjela, niti čula da bi tuženok bio prema baki grub ili agresivan. Kada je prije Domovinskog rata dolazila sa pok. suprugom na obiteljska druženja u obitelj ĆJ, svi su se zajedno slagali, ali nakon toga je slabije dolazila na rođendane kod tuženika, a na tim rođendanima je bila i LJ i nikada nije čula da bi ista spominjala bilo kakvu oporuku ili govorila o raspodjeli svoje imovine, a niti da se žalila na ponašanje tuženika prema njoj.

13. Uvidom u predmet ovoga suda broj Ps-33/2022 sud je utvrdio da je ovdje tuženik kao tužitelj podnio tužbu protiv ovdje tužitelja kao tuženika radi predaje u suposjed suvlasničkog dijela predmetnih nekretnina, odnosno stana broj 1 u prizemlju predmetne kuće,

13.1. Uvidom u zapisnik javnog bilježnika Krešimira Milasa broj O-610/2022-3 od 15.03.2022. (list 76.) sud je utvrdio da je na ostavinskoj raspravi konstatirano da oporuke nema, te da je punomoćnik tužitelja i u ovom postupku izjavio da su sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo nasljednika, ovdje tuženika te da egzistiraju zakonske pretpostavke za nedostojnost nasljeđivanja istog.

13.2. Iz rješenja ovoga suda broj O-310/2022-7 od 14.11.2022. (list 20. -22. spisa) proizlazi da je tužitelj kao nasljednik upućen pokrenuti ovu parnicu protiv nasljednika – tuženika radi utvrđenja postojanja i sadržaja oporuke ostaviteljice M.J. i nedostojnosti za nasljeđivanje tuženika, jer da je isti uništio/sakrio oporuku kojom je ostaviteljica tužitelju ostavila dio predmetne nekretnine i vikendicu u [adresa], te jer ostaviteljici nije pružio nužnu skrb i pomoć u situacijama koje su bile opasne za život i zdravlje ostaviteljice i jer istu nije uzdržavao.

13.3. Iz prepiske poruka (list 9.-18. i 64.-75.) proizlazi da se odnose na tužitelja i ŠJ, u kojima između ostalih ŠJ u više navrata krajem 2021. javlja tužitelju da je ostaviteljica uznemirena i da galami u jutarnjim satima, kao i u 22,00 sata, da ju je galama probudila i da čuje da se baka s „nekim“ svađa, da je baka vikala na ulici, lupala na njena vrata po kvaki koju je morala popravljati, na što tužitelj odgovara da će doći. Poruke se odnose i na razgovore između BJ i tuženika u 2021. godini iz kojih je razvidno da su bili u dobrim odnosima (list 14. -18.), te da je tužitelj odveo majku na liječenje dana 29.01.2022, a 6.02.2022. javio da je ista preminula. Također je razvidno da se ŠJ brinula o lijekovima za ostaviteljicu tijekom 2020. i 2021. godine (list 69. -75.).

13.4. Ostalu materijalnu dokumentaciju u spisu sud nije posebno obrazlagao jer je nesporna među strankama, dok preslike fotografija za nekretninu u [adresa], sud nije posebno cijenio u ovom postupku, jer se istima ne bi utvrdile odlučne činjenice u ovom sporu.

14. Cijeneći izvedene dokaze sud je utvrdio da je tuženik sa majkom ŠJ i ocem ĆJ živio u stanu 2 na katu kuće u [adresa], koji su njegovom ocu darovali roditelji LJ i MJ, dok su LJ i MJ, te prabaka, živjeli u stanu 1 u prizemlju kuće koji je nakon smrti VJ pripao u vlasništvo LJ, da je ĆJ teško blestan posljednju godinu života proveo u prednjoj sobi u stanu prizemlja kuće do smrti (31.08.2020.), nakon čega je njegova majka M.J. bila u lošem psihičkom stanju, na što je ŠJ upozoravala tužitelja u smislu da se pobrine za svoju majku koja više nije bila u stanju živjeti sama, te je nakon 15 dana boraveći kod svoje majke kada je bila nepokretna, tužitelj istu smjestio u Dom u kojem je nakon 8 dana umrla (6.02.2022.). Također je utvrđeno da je tuženikova majka vodila računa o lijekovima ostaviteljice M.J. i da je tuženik imao normalan odnos sa svojom bakom, da svjedoci koji su poznavali tuženika od rođenja i ranog djetinjstva i često ih posjećivali, nisu nikada čuli M.J. da se žali na ponašanje unuka prema njoj, niti su istoga vidjeli da se ponaša prema baki ili bilo kome drugom agresivno ili neprimjereno, već tuženika opisuju kao pristojnu i kulturnu osobu, a niti je tužitelj čuo istu da se žali na ponašanje tuženika, osim da ju ne posjećuje u njenom stanu. Također je utvrđeno da je M.J. boravila na katu u obitelji tuženika koliko je htjela, tamo je ručala, te je uvijek bila na obiteljskim okupljanima, što tužitelj ne spori, da joj je tuženik pomagao da dođe na kat kada je teže hodala, išao u trgovinu po namirnice i sl., dok je njegova majka istu vozila kod liječnika i sl. Sud je također utvrdio da tuženik i njegova majka nisu imali ključ od bakinog stana, ali je njen stan bio uvijek otključan sve dok tužitelj nije zaključavao ostavitelicu u njenom stanu kada se njeno zdravlje pogoršalo, zbog čega je jednom prilikom htjela izaći kroz prozor. Da su se nakon smrti M.J. pogoršali obiteljski odnosi između parničnih stranaka, da je tužitelj zaključao stan u prizemlju i da nije htio dati tuženiku i njegovoj majci ključ taj ključ, radi čega je tuženik protiv tužitelja podnio tužbu u sporu koji se vodi pred ovim sudom pod Ps-33/2022 radi predaje u suposjed predmetne nekretnine u prizemlju. Nadalje je utvrđeno da je tuženik nakon majčine smrti (4.11.2024.) zajedno sa majčinim ocem- svojim djedom preselio iz stana 2 na katu predmetne nekretnine u djedovu kuću, upravo zbog loših odnosa sa tužiteljem i jer mu tužitelj nije htio dati ključ od prizemlja kuće. Tužitelj nije dokazao u ovom postupku da se desio događaj u siječnju 2022. kada je zatekao M.J. da je pala i cijelu noć u opasnosti po život dozivala tuženika koji joj je odbio pružiti nužnu pomoć, već je majka tuženika ŠJ, kada se M.J. zdravlje drastično pogoršalo, tražila od tužitelja da zbrine svoju majku jer je psihički loše i ne može više biti sama, bojali su se da ista nešto loše ne napravi u takvom stanju, jer je npr. ista imala pristup plinu, pokušala je skočiti kroz prozor, galamila je, pokidala lupanjem bravu na vratima. Naime, tužitelj je u to vrijeme obilazio svoju majku više puta u danu, te ju zaključavao u njenom stanu radi čega je ista htjela izaći kroz prozor, dok tuženik i njegova majka ŠJ nisu imakli ključ od bakina stana, koji im je ključ tužitelj nakon bakine smrti odbio dati, pa stoga tuženik nije niti bio u mogućnosti ući u stan u prizemlju i uništiti oporuku koja se navodno nalazila u sobi u tom stanu. U odnosu na navod tužitelja da je tuženik nedostojan naslijediti svoju baku jer ju nije uzdržavao, treba reći da isti nije niti imao zakonsku obvezu uzdržavati svoju baku bez obzira što je ista živjela u prizemlju iste nekretnine, već je tu obvezu imao tužitelj kao sin iste. Sud je također utvrdio da nije bilo obiteljskog okupljanja za Uskrs 2017. vezano za oporuku M.J., niti bilo kakvih događaja 2020. vezano za oporuku i svjedoke OJ, ŽJ i ĐJ, čije iskaze sud nije cijenio kao vjerodostojne, za razliku od svjedoka ZJ, IJ, KJ i CJ.

15. Naime, iskaze svjedoka RJ, BJ i PJ, sud nije cijenio vjerodostojnim u dijelu postojanja i sadržaja oporuke, te ponašanja tuženika prema baki, odnosno nepružanja nužne pomoći istoj u siječnju 2022. u prilici opasnoj po život i zdravlje i uništenja oporuke od strane tuženika. Imenovani svjedoci su supruga i sinovi tužitelja, što ih čini osobno zainteresiranim za ishod ovoga spora, a čiji su iskazi značajno različiti u pogledu bitnih činjenica sa iskazom tužitelja, te i međusobno, a nisu potkrijepljeni drugim objektivnim dokazima. Tako npr. tužitelj navodi da je u 1/2022. pri obilasku majke M.J. zatekao istu da je pala i cijelu noć ležala uneređena dozivajući tuženika koji joj je odbio pomoći i da je od tada bio sa ostaviteljicom 24 sata, a tako navodi i supruga tužitelja - svjedokinja RJ, dok njihov sin - svjedok BJ, pak navodi da je on zajedno sa ocem zatekao baku u toj situaciji opasnoj po život u 12/2021. ili 1/2022. od kada je tužitelj bio 24 sata sa ostaviteljicom, dok o događaju da je njegova baka pala i bila u situaciji opasnoj po život u kojoj joj je tuženik odbio pomoći, drugi sin tužitelja - svjedok PJ, uopće nema nikakvih saznanja, što je nelogično i neživotno jer se radi o članu obitelji pred kojim bi sigurano majka, otac ili brat razgovarali da se to zaista i desilo sa majkom tužitelja i od kojeg je događaja tužitelj bio sa svojom majkom 24 sata u njenom stanu. Iskazi svjedoka PJ i njegove majke svjedokinje RJ nisu sukladni niti u dijelu u kojem imenovani svjedok pak navodi da nakon objave oporuke pred obitelji na Uskrs 2017. nije imao saznanja u kojoj će točno prostoriji M.J. oporuku spremiti, dok svjedokinja - njegova majka RJ navodi da su svi nazočni na tom događaju čuli kada je M.J. izjavila da će oporuku spremiti u sobu s gramofonskim pločama (a radi se o jednoj sobi u prizemlju). Također iskaz svjedokinje RJ u kojem navodi da se majka i tuženik nisu brinuli o M.J. nije sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu i to prijepisu poruka iz kojih je razvidno da je majka tuženika ŠJ, vodila brigu o terapiji koju je uzimala M.J. i koju je naručivala od njihove obiteljske liječnice za M.J.. Pored navedenog, sud napominje da svjedok BJ nije bio u stanju pred sudom opisati dimenziju kutije u kojoj je naveo da se nalazila oporuka, iako je iskazivao da je tu kutiju sa oporukom viđao 2018. i 2019. kada bi baka na tom istom mjestu uzimala novac da mu da kada bi joj trebao nešto kupiti, kao i 2020. kada je vidio tu kutiju sa oporukom zajedno sa svjedocima N, ŽJ i OJ.

15.1. Sud iskaze svjedoka ĐJ, OJ i ŽJ (koji su navodno u 3. ili 4. mjesecu 2020. svi zajedno bili nazočni kada je ostaviteljica M.J. izvadila iz ormara oporuku pred njima) nije cijenio kao vjerodostojne u cijelosti, jer su dani neuvjerljivo, razilaze se u bitnom međusobno i sa iskazom tužitelja i svjedoka BJ, te isti nisu jasno i konkretno odgovarali na pitanja suda, već su pri iskazivanju pokazivali nervozu i razmišljali prije davanja odgovora. Tako npr. svjedoci ŽJ i OJ navode, kao i BJ i tužitelj, da su svi bili nazočni (tužitelj, BJ, ŽJ, ĐJ i OJ) kada je M.J. izvadila oporuku iz ormara kojeg su micali, ali svjedok ŽJ navodi da je M.J. izvadila oporuku iz kutije koja je bila u ormaru sa gramofonskim ploćama kojeg su micali radi potreba krečenja koje je trajalo par dana u kojem su svi sudjelovali, dok svjedok OJ pak navodi da je ormar mican kako bi se očistila prašina iza istog i da je iz ladice toga ormara, kojeg su odmah istoga dana vratili na staro mjesto, M.J. izvadila oporuku i u ladicu vratila oporuku. Dakle, radi se o dva bitno različita mjesta pohrane, a osobe koje su doista svjedočile takvom događaju morale bi imati barem približno podudarne uspomene o ključnom elementu događaja, a to je mjesto na koji je oporuka bila pohranjena, da li u kutiji na polici u ormaru ili u ladici. Nadalje, svjedok ĐJ pak u svom iskazu uopće ne navodi bilo kakve radove oko krečenja prizemlja kuće, niti spominje ormar, kutiju ili ladicu u kojem je bila oporuka, niti da je M.J. pokazivala oporuku, već samo iskazuje da se M.J. sama od sebe pred njim počela hvaliti šta je od svoje imovine darovala sinu ĆJ i da mu je na njegov upit odgovorila šta će ostaviti drugom sinu – tužitelju, dakle ovaj svjedok ne spominje oporuku, iako je prema izjavama ostalih svjedoka isti bio nazočan kada su micali ormar i kada je M.J. pokazivala svima i pričala o svojoj oporuci, te svjedoci ŽJ i OJ iskazuju da su vidjeli da na tom listu papira piše „oporuka“ i „ LJ“, odnosno dolje desno na papiru njen potpis, pa je nelogično kako se toga ne sjeća svjedok ĐJ, a sjeća se da mu se ista sama od sebe počela hvaliti kojem je od svojih sinova šta od svoje imovine ostavila. Također, iz iskaza svjedoka BJ proizlazi da je svjedok ĐJ tom prilikom krečio sa tužiteljem, a koji su radovi trajali par dana kako navodi, dok iz iskaza svjedoka ĐJ pak proizlazi da je u kući M.J. bio svega u jednom ili dva navrata i to početkom 2020. kada je sa BJ došao kako bi pomogao samo skinuti bojler u prizemlju kuće i da je tom prilikom sa M.J. pričao u trajanju od pola sata, ali ne spominje nikakve radove krečenja u prizemlju kuće koje bi on obavljao sa tužiteljem tom prilikom u trajanju od par dana, a niti ikakav događaj oko micanja ormara i oporuke kako je navedeno. Nadalje, iskazi imenovanih svjedoka se razilaze i u opisu M.J., pa tako svjedok ĐJ u svom iskazu navodi da je M.J. u sporno vrijeme 2020. bila sitnije građe sa smeđom dugom kosom do ispod ramena, svjedok OJ navodi da je bila niska osoba srednje građe, dok svjedok ŽJ pak navodi da je M.J. bila niska osoba krupnije građe, dok iz tužiteljeva opisa njegove majke M.J. proizlazi da je ista bila visoka 1,70 cm i u sporno vrijeme mršava i slabe građe, kratke smeđecrvene kose do uha. Takva odstupanja sud smatra značajnim, jer se radi o osobnim karakteristikama koje bi osoba koja je bila u neposrednom kontaktu s ostaviteljicom prije par godina, morala zapamtiti, jer se radi o osobnim karakteristikama lako uočljivim i teško zamjenjivim, osobito za osobe koje tvrde da su s ostaviteljicom razgovarale i boravile u istom prostoru, pa je malo vjerojatno da bi osobe koje su stvarno imale takav kontakt s ostaviteljicom pogrešno zapamtile njezin osnovni fizički izgled. Nadalje, iskazi imenovanih svjedoka nisu suglasni ni kod ulaska u kuću, budući svjedok ĐJ navodi da je on u kuću ušao sa dvorišne strane, svjedok ŽJ navodi da su svi zajedno ušli sa ulične strane (kada su micali ormar i vidjeli oporuku). Svjedok OJ također navodi da se ostaviteljica prije smrti kretala sa pomagalom po kući, dok tako što ne proizlazi niti iz jednog drugog iskaza. Iz takvih iskaza koji se razilaze u bitnom, sud zaključuje da svjedoci ĐJ, ŽJ i OJ, uopće nisu razgovarali u sporno vrijeme sa M.J. oko njene imovine, a vjerojatno niti bili u kući iste, jer ih tuženik ne poznaje niti ih je ikada vidio. Naime, ukoliko su navedeni svjedoci u trajanju od par dana pomagali oko krečenja prizemlja kuće, u kojoj je u to vrijeme boravio teško bolestan otac tuženika, a sam tuženik je živio na katu kuće, isti je naveo da imenovane svjedoke nikada nije vidio u kući, a niti su isti njega vidjeli u tih par dana, što nije životno ni logično jer se radi o osobi koja živi u nekretnini. Jedino svjedok ĐJ iskazuje da je zatekao tuženika u haustoru kuće, ali uopće nije pitao BJ tko je on, a niti mu je BJ rekao tko je tuženik, što nije životno ni logično u odnosu na osobu koja živi u nekretnini i s kojom je u to vrijeme sudeći prema prepisci poruka, tuženik sa bratićem BJ bio u dobri odnosima. Naime, iako okolnost da tuženik navodi da svjedoke OJ, ĐJ i ŽJ nije nikada vidio, sama po sebi nije odlučujuća, sud je ocjenjuje u kontekstu drugih utvrđenih kontradikcija u ovom sporu. Opisana odstupanja u iskazima ne mogu biti posljedica uobičajenih razlika u pamćenju, nego upućuju na nepouzdanost iskaza. Stoga takvo odstupanje sud ocjenjuje kao jasan pokazatelj da imenovani svjedoci nisu imali neposredan kontakt s osobom o kojoj svjedoče u okolnostima koje opisuju. Konačno treba napomenuti i to da su svjedoci ŽJ, ĐJ i OJ u prijateljskim odnosima sa BJ, odnosno i sa tužiteljem, te su nakon poziva na sud u ovom sporu svjedoci ŽJ i OJ pričali o predmetu spora sa BJ, kako to sami navode.

15.2. Iskaze svjedoka ZJ, IJ, KJ i CJ, sud je u cijelosti cijenio kao vjerodostojne, jer su dani na temelju neposrednih saznanja, jasno, okolnosno i konkretno, međusobno su sukladni, te logični i životno uvjerljivi, budući su ti svjedoci bili dugogodišnji obiteljski prijatelji i kumovi sa obitelji tuženika i često su dolazili u obiteljske posjete u predmetnu nekretninu kod obitelji tuženika, kojeg poznaju od rođenja ili ranog djetinjstva, a pri kojim posjetama i druženjima je i ostaviteljica M.J. također znala biti na katu u obitelji tuženika ili bi s istom pri posjetama znali porazgovarati u njenom stanu. Za razliku od svjedoka čije je iskaze sud ocijenio nevjerodostoijnim, iskazi ovih svjedoka su međusobno suglasni, te nisu opterećeni bitnim proturječnostima.

16. Naime, polazeći od odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, tužitelj nije dokaza svoje tvrdnje iz tužbe.

16.1. Prema odredbi čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019.) valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

17.1. U odnosu na privatnu vlastoručnu oporuku, prema odredbi čl. 30. Zakona o nasljeđivanju, oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao (stavak 1.). Za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena (stavak 2.).

17.2. Prema odredbi čl. 34. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, oporučitelj može svoju oporuku sam čuvati, ili je povjeriti na čuvanje kojoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

18. Nadalje, nedostojnost nasljednika je pravni termin koji se odnosi na situaciju kada osoba nije dostojna naslijediti imovinu ostavitelja.

18.1. Nedostojan naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke sukladno čl. 125. Zakona o nasljeđivanju je:

1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao;

2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini;

3. onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku;

4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

19. Slijedom citiranih zakonskih odredbi i utvrđenog činjeničnog stanja, sud zaključuje da tuženik nije imao ključ od ulaza u stan ostaviteljice, radi čega je protiv tužitelja pokrenuo postupak radi predaje u suposjed predmetne nekretnine, pa stoga tuitelj nije dokazao da je tuženik imao nesmetani pristup prostoru u kojem bi se oporuka navodno nalazila i da je tu oporuku sakrio ili uništio. Također nije dokazano da je ostaviteljica uopće sastavila pisanu oporuku, niti je dokazan njezin sadržaj. Samo kontradiktorni iskazi svjedoka nisu dovoljni za utvrđenje postojanja oporuke i njenog sadržaja, koji svjedoci su različito iskazivali o odlučnim činjenicama u ovom sporu, odnosno o fizičkom izgledu ostaviteljice, mjestu gdje se oporuka nalazila, događaju u kojem su došli u priliku razgovarati sa ostaviteljicom 2020. godine, a koje tvrdnje tužitelj nije potkrijepio nikakvim materijalnim dokazima, te na ostavinskoj raspravi iza ostaviteljice isti nije niti tvrdio da postoji pisana oporuka, već je naprotiv, javni bilježnik konstarirao na zapisniku na ostavinskoj raspravi da oporuke nema (dakle nije navedena u smrtovnici, a niti na ostavinskoj raspravi), jer ju tužitelj nije niti naveo da postoji. Također niti iz iskaza svjedoka ZJ, IJ, KJ i CJ, ne proizlazi da je ostaviteljica M.J. pričala o bilo kakvoj oporuci i raspodjeli svoje imovine iako su imenivani svjedoci dolazili dugi niz godina u posjete i na obiteljska okupljanja, pri kojim je posjetima bila nazočna i M.J. i s kojom su razgovarali, pa je neživotno i neuvjerljivo da ista pred prijateljima obitelji oporuku i raspodjelu imovine ne bi nikada spomenula, već samo pred svjedocima ĐJ, ŽJ i OJ koji su joj bili nepoznate osobe. Nadalje, tužitelj nije dokazao ni da je tuženik odbio pružiti pomoć u prilici koja je opasna za život ili zdravlje i da je uopće bilo takve prilike, koji su iskazi tužitelja i iskazi svjedoka BJ i PJ u odnosu na navedeno konradiktorni i o kojem događaju tužitelj nije pružio nikakvu medicinsku dokumentaciju. Stoga tužitelj nije dokazao da je nastao događaj u kojem bi tuženik uskratio u smrtnoj opasnosti ostaviteljici M.J. nužnu pomoć. Naime, da se doista desio takav događaj i da je osoba starije životne dobi i sa nizom dijagnoza, doista cijelu noć nepokretna bila u stanju u kakvom navodi da ju je zatekao tužitelj, o tome bi vjerojatno postojala medicinska dokumentacija koja bi potvrdila navode tužitelja. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da se zbio opisani događaj, a niti da je tuženik uništio/sakrio oporuku, već naprotiv, tuženik zbog nedostatka ključa uopće nije imao pristup stanu ostaviteljice, to nisu ispunjene pretpostavke za nedostojnost za nasljeđivanje, jer tužitelj nije dokazao niti jedan od razloga iz čl. 125. Zakona o nasljeđivanju.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) ocijenio da tužitelj predloženim dokazima nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, radi čega je zahtjev odbijen kao u izreci pod I.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

21.1. Tuženik zahtijeva naknadu troška u iznosu od 4.012,00 eura.

21.2. Zahtjev tuženika za naknadom troška je osnovan do iznosa od 1.875,00 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava odgovora na tužbu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1.), zastupanja na ročištima od 11.09.2025. i 5.03.2026. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te obračunatog PDV-a od 375,00 eura (Tbr. 46.), a što je u skladu s navedenim tarifnim brojevima i vrijednosti predmeta spora (30.000,00 eura) koju je sud odredio na ročištu od 5.03.2026., u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

21.3. Preostali zahtjev tuženika za naknadu troška nije osnovan, jer nije postavljen sukladno određenoj vrijednosti predmeta spora, kao niti trošak za izbivanja iz pisarnice, jer je već dosuđen trošak na ime zastupanja, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

U Osijeku, 13. travnja 2026

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku tuženika